To što Kolašin, kako predstavnici vlasti vole da kažu,  doživljava ekspanzivan razvoj , nije uticalo značajnije na  rast broja zaposlenih koji žive u tom gradu.  Na  kolašinskim gradilištima rade , mahom, strani državljani

Iako je u Kolašinu   između 15 i 20 aktivnih gradilišta, tokom minule godine prijavljeno je svega sedam slobodnih radnih mjesta iz oblasti građevinarstava. Investicioni bum, za sada, onima koji traže posao nije donio skoro nikavu korist, pa je stopa nezaposlenosti u toj opštini  više nego duplo veća od državnog prosjeka i iznosi čak 33,8 odsto. Na evidenciji  Biroa rada je 795 Kolašinca ili 10 više, nego, recimo, 2018. godine,  kada je stopa nezaposlenosti bila oko 25 odsto.

Broj nezaposlenih lani, u odnosu na  2022. godinu,  smanjen je za 8,7 odsto. U  kvalifikacionoj strukturi  dominaniraju oni sa III, IV i V nivoom kvalifikacija obrazovanja (52,7 odsto). Među Kolašinkama i Kolašincima koji traže posao oko 10 odsto je visokoškolaca. Prema Informaciji, koju su nedavno iz Zavoda  za zapošljavanje (ZZZ) dostavili lokalnom parlamentu, na posao je u decembru prošle  godine čekalo 76 osoba sa invaliditetom, što je za pet manje u odnosu na isti period prethodne godine.

“U 2023. godini Birou rada poslodavci su prijavili 284 slobodna radna mjesta, što u odnosu na isti period prethodne godine, predstavlja smanjenje od 16,2 odsto. U istom tom periodu broj prijavljenih slobodnih mjesta u Crnoj Gori porastao je za 5,5 odsto”, piše u dokumentu dostavljenom Skupštini opštine (SO). Kolašinski poslodavci lani  su iskazali najveću potrebu za srednjoškolskim zanimanjima (114 prijavljenih slobodnih radnih mjesta), zatim za visokoškolcima (95), dok je bilo 75 slobodnih radnih mjesta za zanimanja I i II nivoa obrazovanja. Najviše slobodnih radnih mjesta prijavljeno je u djelatnosti obrazovanja, usluge smještaja i ishrane, te administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

Gupa nevladinih aktivista i stručnjaka smatra da je sada krajnji trenutak da predio Ulcinjske maslinade i uvala Valdanos budu uvršteni na UNESCO listu. Kako ističu, ako to nije uspjelo sa ulcinjskim Starim gradom 2017. godine, onda je jedina šansa da se Ulcinj nađe na ovoj prestižnoj listi preko Maslinade i Valdanosa

Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos su prvi zakonom zaštićen kulturni pejzaž u Crnoj Gori. Ekolozi, eksperti i nevladini aktivisti smatraju da je sada pravi trenutak da se taj prostor uvrsti na Listu svjetske kulturne i prirodne baštine (UNESCO).

,,Dok ga ne dotakne nova civilizacija Valdanos će ostati cilj onih hodočasnika koji se žele pokloniti veličanstvenoj prirodi. Mada, tada to više neće biti ona čarobna dolina u kojoj mi se činilo da svuda oko mene plešu rusalke i vile. Tada će to biti izletište, puno prljavog papira i drugog otpada, bojim se, ako ovamo stigne Evropa da će se lomiti mladi maslinovi izdanci. Ali, za sada je to još nevina priroda, netaknuta poslovično svuda prisutnim prstom napretka. Zato, požurite svi vi koji želite uživati u pejsažu koji je stotinama godina ostao onakav kakvog ga je majka Priroda stvorila na svoje vlastito zadovoljstvo”, pisao je početkom 20. stoljeća znameniti naučnik iz Češke Jozef Jan Svatek.

Vijek kasnije grupa nevladinih aktivista i stručnjaka smatra da je sada krajnji trenutak da predio Ulcinjske maslinade i uvala Valdanos budu uvršteni na UNESCO listu. Kako ističu, ako to nije uspjelo sa ulcinjskim Starim gradom 2017. godine, onda je jedina šansa da se Ulcinj nađe na ovoj prestižnoj listi upravo preko Maslinade i Valdanosa.

Ulcinjska Maslinada je najveći živi spomenik maslinarstva u Crnoj Gori, izvanredne ekonomske i ekološke vrijednosti. Ima oko 86 hiljada stabala maslina, prosječne starosti oko 800 godina, a Zakonom o maslinarstvu Crne Gore Valdanos je stavljen pod posebnu zaštitu države. Mnogo stabala masline staro je oko dvije hiljade godina.

Plaža u toj uvali je Spomenik prirode od 1968. godine, a prošle godine su Maslinada i Valdanos postali prvi zakonom zaštićeni kulturni pejzaž u državi.

NVO Dr Martin Šnajder Jakobi (MSJA) je nedavno je predstavila Studiju kulturnog pejzaža. Ona  je  prvi put obuhvatila sve slojeve ovog kulturnog dobra i objedinila ih u jedan dokument, kao materijalno i nematerijalno dobro.

“Studija je dokazala ono što smo mi oduvijek tvrdili – da je Ulcinjska maslinada i uvala Valdanos jedan od najspektakularnijih područja na prostoru Crne Gore sa više aspekata, ne samo sa prirodnog i geografskog. To je spektar kulture i tradicije. Ovo je prvi korak ka aktivnostima koji će sigurno dokazati da ovo područje pripada svjetskoj baštini”, kaže direktorka ove renomirane organizacije civilnog društva Zenepa Lika.

Ona očekuje da će njihova inicijativa biti prihvaćena, a onda se kreće sa izradom tentativne liste za UNESCO baštinu. Kao najveći problem ona ističe nelegalnu gradnje na tom prostoru.

“Imamo prenamjenu poljoprivrednog zemljišta u građevinsko. Sa tim se  mora sada  stati. Vlada i lokalna samouprava moraju da budu  efikasniji i intenzivniji u aktivnostima, glasniji i strožiji. Ne smijemo svaki pedalj naše zemlje pretvoriti u eko-rizorte ili urbanistička naselja”, poručuje Lika.

Sa tim je saglasan i prvi čovjek Ulcinja Omer Bajraktari. On priznaje da je taj prostor donekle ugrožen, ali ne misli da je stanje još uvijek alarmantno.

“To ne umanjuje našu odgovornost da se tome posvetimo još više. Formirali smo rendžersku službu. Gradnju prati državna inspekcija, mi se bavimo monitoringom i siguran sam da će Valdanos ostati ovakav kakav jeste”, navodi Bajraktari.

Prema njegovim riječima, Valdanos i maslinada su unikatan prostor i  prirodni dragulj.

“Kada smo radili reorganizaciju organa lokalne samouprave formirali smo Sekretarijat za ekologiju, poljoprivredu i ruralni razvoj, vođeni time da je Valdanos upravo spoj svega toga. Mislim da smo na pravom putu. Uložili smo dodatna sredstva u rekonstrukciji nekih puteva koji vode ka Valdanosu, dajemo svake godine sve veće stimulanse maslinarima, ostaje da poradimo i na tom institucionalnom okviru. Jedan pravac je zaštita, drugi je put ka UNESCO-u koji jeste teži i dalji u ovom momentu”, kaže Bajraktari napominjući da Opština Ulcinj sa najvećom pažnjom posmatra prostor Valdanosa i Maslinade, kao i Solane i Borove šume.

Da ovaj prostor jeste unikatan, potvrđuje  i konzervatorka i arheološkinja Aleksandra Kapetanović, koja je bila na čelu tima koji je izradio Studiju.

“Prostor je izuzetne vrijednosti čak i za nas koji se duže bavimo kulturnom baštinom.  To su oblasti kojima do sada nijesmo možda pridavali dovoljno značaja. Ali, ti kulturni pejzaži koji su  u kontinuitetu toliki niz vjekova uređivani, ti terasasti pejzaži u Ulcinjskoj maslinadi, pogotovo u tom obimu, zaista  su jedinstveni. Nadam  se  da ćemo svi skupa, i lokalna zajednica i stanovništvo i struka, uspjeti da zaštitimo taj dragulj za buduće generacije”, kaže Kapetanović.

Grupa nevladinih aktivista je još 2011. godine predložila da se na ovom prostoru formira Međunarodni ekološki centar kao najbolji način da se očuvaju socijalni, ekološki i ekonomski resursi na ovom prostoru, a budući razvoj odvija u najdubljoj interakciji sa potrebama države i lokalnog stanovništva. Ovaj projekat odražava prirodni, kulturni i društveni integritet destinacije i poštuje zaštićeni, osjetljivi i sakralni lokalitet kakav je Valdanos i Maslinada za građane Ulcinja, naglašava se u tom dokumentu.

I u Strateškom planu razvoja Opštine Ulcinj do 2028. godine predviđena je izgradnja turističkog centra za izlete, zabavu, rekreaciju i posmatranje prirode u Valdanosu i revitalizacija maslinjaka Maslinada Valdanos.

                                                                                                              Mustafa CANKA

Komentari

Nekadašnji radnici i manjinski akcionari nezadovoljni su odnosom nadležnih institucija; „Mi znamo ko je naša preduzeća opljačkao, kao što znamo kako su išla iz ruke u ruku, ali nama treba jednostavan i prost odgovor zašto nas CDA ne izbriše iz registra. I nas kao manjinske akcionare i naša preduzeća“

Predstavnici radnika više firmi iz Berana i okoline obratili su se javno državnim vlastima da preispitaju na koji način se njihova bivša preduzeća još uvijek vode u Centralnoj depozitarnoj agenciji (CDA), iako odavno ne postoje. Za Monitor kažu da neka od tih preduzeća ni fizički ne postoje, jer su ili porušena, ili preuređena za neke sasvim druge svrhe i namjene.

„Nadležnim organima je to lako provjeriti u registru CDA. Tamo će naći i hotelsko turističko preduzeće (HTP) Berane,  Fabriku za protektiranje guma, Fabriku za preradu kože Polimka, kao i neka preduzeća iz Rožaja, Andrijevice ili Plava“, požalili su se. Jedan od njih, Miomir Ćorac, smatra da jedino objašnjenje za činjenicu da im se kao manjinskim akcionarima imena još nalaze u Centralnoj depozitarnoj agenciji može biti to da  preduzeća nisu likvidirana. „Znači, ona faktički ne postoje, ali u tim našim preduzećima nikada nisu vođeni stečajevi i nisu likvidirana kroz stečajeve. Zato su još uvijek u CDA, i preduzeća i mi. A šta mi imamo od toga što nam se imena još provlače u registrima je jedno pitanje, ali ozbiljnije pitanje za sadašnje vlasti je kako je to bilo moguće, odnosno ko je to omogućio u procesu tranzicije“, kazao je  bivši radnik HTP Berane, nekada najsloventnije hotelsko turističke kompanije na sjeveru Crne Gore.

Oni kažu da su to mogli da shvate prije pet ili deset godina, ali da ni nove vlasti o tome ne brinu, nisu očekivali. „Vjerujemo da ovo nije bezazleno pitanje. Mi znamo ko je naša preduzeća opljačkao, kao što znamo kako su išla iz ruke u ruku, ali nama treba jednostavan i prost odgovor zašto nas Centralna depozitarna agencija ne izbriše iz registra. I nas kao manjinske akcionare i naša preduzeća. Niti postoje preduzeća, niti su neki od onih čija se imena tamo nalaze više među živima“,  rekao je Ćorac Monitoru.

Nekadašnji sindikalni lider Fabrike kože Polimka Dušan Veljić objašnjava da je akcionarsko društvo Polimka u procesu stečaja i ukazuje na mogućnost da najveći broj radnika i građana, koji su vlasnici akcija, za ovo i ne znaju. Naš sagovornik ističe kako je tražio da se država i ranije umiješa i ispita privatizaciju i sve što se nakon toga dešavalo, do gašenja firme u Beranama, ali da nije bilo rezultata, ali da sam nije mogao ništa da uradi. „Sada se u CDA naša firma vodi kao da je u stečaju. Ona odavno ne postoji, sve je rasprodato, mašine, oprema i robe sa zaliha, na koje su manjinski akcionari imali pravo“, kaže bivši sindikalni lider Polimke.

Hotelsko turističko preduzeće Berane temeljno je uništeno prije skoro dvadeset godina.  Nekada solventnu i bogatu kompaniju, bez gubitaka i sa zalihama robe u vrijednosti od makar 80 hiljada eura, u martu 2003. godine privatizovalo je do tada nepoznato preduzeće Euroturist GMBH. Oni su imali u startu 36 odsto akcija, ali im je tadašnji državni Fond  za razvoj ustupio na upravljanje svojih 15 odsto.

Euroturist GMBH je, međutim, vrlo brzo, kupujući, ili kako to manjinski akcionari kažu, „otimajući po ulicama“ vaučere i akcije od građana i radnika, postao samostalno vlasnik preko pedeset odsto HTP-a, i više im državni fondovi nijesu bili potrebni. Narednih godina rasprodati su svi vrijedni hoteli i kafane koje su pripadale beranskom HTP-u. Kapital akcionarskog društva u osnivanju je procijenjen na 5,2 miliona eura koliko bi bila nominalna vrijednost krađe.

Euroturist GMBH do danas je, ipak, sa 50,14 procenata vlasnik nepostojeće firme koja se i dalje vodi u registru Centralne depozitarne agencije.   „I šta ćemo mi tu uopšte kao manjinski akcionari. Što nam se još imena provlače u CDA“, pita Ćorac.

Fabrika za protektiranje guma Gumig privatizovana je 2003. godine, u isto vrijeme kada i HTP, čak su i početni vlasnici bili isti. Oni su kupili većinski paket akcija Gumiga za jedva trideset hiljada eura, iako je njena nominalna vrijednost bila preko milion. Nedugo potom svi radnici su upućeni na biro rada, a iz fabrike je počelo da se iznosi sve što je vrijedno. Danas su na mjestu nekadašnje fabrike samo zidine i prazne hale, a u CDA se Gumig AD vodi na fizička lica.

U Centralnoj depozitarnoj agenciji i dalje postoje: Hladnjača AD Berane, Maloprodaja AD Berane, Bepek AD Berane, Poljoprivreda i šumarstvo AD Berane, Ugostiteljsko preduzeće Stadion DD Berane, Uslužni servis AD Berane. Sve ove firme vode se uglavnom na fizička lica, mada odavno ne postoje. Tako je na mjestu AD Hladnjača, najveće na sjeveru, danas objekat jednog poznatog trgovinskog lanca.

U Andrijevici odavno nema fabrike za preradu kamena Andrimer AD, a u CDA se vodi na tri državljanina Grčke, od kojih jedan navodno ima adresu u tom gradu. Iz Rožaja u registru Centralne depozitarne agencije još se provlače imena građana koji su vlasnici akcija, recimo, u Bisernici AD, Ibarmondu u stečaju, Ropletu AD, Servis transu AD, kao i Turjaku DD. U Plavu se hotel Plavsko jezero u stečaju i dalje u registru CDA vodi na podgoričku firmu Jastreb sa 87 odsto, a ostatak na fizička lica, odnosno građane Plava. A hotel se odavno renovira i ima novog vlasnika.

Najuporniji od svih bili su radnici i manjinski akcionari nekadašnjeg preduzeća Agropolimlje, odnosno preduzeća koja su nastala nakon transformacije i rasparčavanja ove velike kompanije koja je bila dio Kombinata 13. jul iz Podgorice. Oni su odavno predali obimnu dokumentaciju Osnovnom državnom tužilaštvu u Beranama, a tužilaštvo iz ovog grada je proslijedilo slučaj Specijalnom državnom tužilaštvu, sa akcentom na preduzeće Poljoprivreda i šumarstvo, gdje je osim radnika i manjinskih akcionara, oštećena država Crna Gora za ko zna koliko hektara šuma i poljoprivrednog zemljišta.

„Ja mislim da u svim ovim slučajevima, pa i u našem, ima posla za Specijalnog državnog tužioca. Makar ima u HTP Berane“, kaže Miomir Ćorac.

Mnogi predstavnici radnika odavno su predali krivične prijave protiv novih vlasnika. Sada je vrijeme, smatraju, da se te krivične prijave „uzmu u rad“  i da se sa njih skine prašina. Da se proslijede SDT kao što je to učinjeno u slučaju Agropolimlja.

                                                                                                           Tufik SOFTIĆ

Komentari