Povežite se sa nama

DRUŠTVO

SVJETSKI DAN SOCIJALNE PRAVDE: Pusti snovi i džepovi

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori i ove godine gorko zvuče riječi povodom kojih je uspostavljen ovaj dan – da je socijalna pravda, koja podrazumijeva da svi  žive dostojanstveno, temelj mira i razvoja

 

Svjetski dan socijalne pravde obilježava se 20. februara. Generalna skupština UN ga je ustanovila 2007. da bi ujedinila napore država u suzbijanju siromaštva, postizanju pune zaposlenosti i stvaranju svijeta u kome svi imaju jednake šanse. U Crnoj Gori i ove godine gorko zvuče riječi povodom kojih je uspostavljen ovaj dan – da je socijalna pravda, koja podrazumijeva da svi imaju iste uslove da žive dostojanstveno, temelj mira i razvoja.

Da obilježe ovaj dan sjetili su se jedino penzioneri. Oni su ispred Opštine Bijelo Polje organizovali humanitarnu akciju u cilju pomoći poslanicima Skupštine Crne Gore. Odlučili su da svoje povećanje od tri eura doniraju ,,za pomoć poslanicima Skupštine Crne Gore koji primaju male plate od 2.000 do 2.500 eura, a s obzirom na to da su sami sebi na ove plate povećali samo još dodatnih 200 eura, penzioneri sa sjevera Crne Gore smatraju, da su njima velika povećanja njihovih penzija od dva odsto na 147 eura, pa bi da svoje povećanje doniraju za pomoć poslanicima Skupštine Crne Gore”.

Gorka šala kada se zna da prosječna penzija iznosi 292 eura, a najnižu penziju od 147 eura prima 16 hiljada penzionera.  Veći dio penzije troši se na ljekove, a za ishranu što ostane. S druge strane poslanici nemaju problema sa ishranom i ostalim neophodnostima. Besplatni prevoz, telefonski računi, reprezentacije, pa im plate od 1.500 do 2.600 eura dođu kao džeparac. Uz sve to ide i moć da zaposle i odlučuju o ekonomskim sudbinama svojih glasača, rodbine i prijatelja.

Drastičan otklon od trodecenijske prakse ne socijalne nego države kao servisa moćnicima i trutovima na državnoj kasi nakon promjene vlasti nije napravljen. I dalje živimo u društvu socijalne nepravde.

Da se to ne planira promijeniti govori i državni budžet za ovu godinu u kome je za materijalno obezbjeđenje porodice opredijeljeno 12,5 miliona, skoro 10 odsto manje nego prošle godine. Za rasipništvo državnih službenika opet nije šteđeno pa je za službena putovanja budžetom planirano 4,8 miliona, za reprezentacije skromnih 600.000, za komunikacijske usluge 5,5 miliona, za prevoz milion, a za ostale usluge cijelih 10 miliona eura.

UN Komitet za ekonomska, kulturna i socijalna prava je još u decembru 2014. godine preporučio Crnoj Gori da poveća iznose socijalnih davanja i tako obezbijedi odgovarajući životni standard socijalno ugroženim osobama i porodicama, posebno nezaposlenima, starijima i osobama s invaliditetom, kao i da uspostavi sistem za prikupljanje statističkih podataka o primjeni ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava. Valjanih statističkih podataka još uvijek nema, a  materijalno obezbjeđenje porodice se čak i smanjuje.

Prema MONSTAT-ovim podacima iz 2020, najmanje svaki peti stanovnik Crne Gore je bio u riziku da postane siromašan, preciznije 22,6 procenata građana. Vrijednost minimalne potrošačke korpe  za decembar 2021. iznosila je 671,80 eura, izdaci za hranu i bezalkoholna pića iznosili su 291,80 eura, a za neprehrambene proizvode i usluge iznosi 380 eura. Čak i po ovoj medotologiji gdje pojedinac dnevno može da preživi sa nešto više od dva eura, dok ga ostale potrepštine – odjeća, obuća, gorivo, prevoz, računi, dnevo koštaju nešto više od tri eura, svaki peti stanovnik ne samo da je u riziku nego jeste siromašan. Sve ovo ako MONSTAT-ov ispitanik ima krov nad glavom, a prema procjenama Udruženja podstanara, u Crnoj Gori je 30 hiljada podstanara.

,,Nažalost, ne postoje precizni podaci o broju siromašnih i onih koji ne mogu da zadovolje ni osnovne egzistencijalne potrebe, kao ni podaci o broju beskućnika ili osoba koje nemaju adekvatno stanovanje niti pristup osnovnoj infrastrukturi i servisima kao što su voda, grijanje, sanitarije i struja, kao ni o broju onih koji žive u prenatrpanim i strukturno nebezbjednim stanovima. Takođe, država do danas nije usvojila Strategiju za borbu protiv siromaštva, niti je njeno sačinjavanje planirano, sudeći prema Programu rada Vlade za 2022. godinu”, saopštili su povodom Svjetskog dana socijalne pravde iz Akcije za ljudska prava.

Gore pomenutu naknadu za materijalno obezbjeđenje prima 7.586 porodica sa ukupno 25.919 članova. Jednočlanoj porodici, prema podacima Vlade, pripada 70,43 eura, dok najveća naknada od 133,90 eura sljeduje familije sa pet ili više članova.

,,Država  ni u vrijeme korona krize nije uvela nove servise podrške socijalno ugroženima, niti je olakšala sticanje prava na korišćenje postojećih,  što je nezamislivo za državu socijalne pravde”, saopštili su iz Banke hrane. Iz ove organizacije napominju da od 2010. predlažu uvođenje socijalnih prodavnica u kojima bi bilo moguće dobiti besplatno osnovne životne namirnice i higijenska sredstva. Bezuspješno isto kao i predlog besplatne užine  za djecu koja su socijalno ugrožena, kao mjera umanjenja siromaštva.

Monitor je već pisao o izjavama djece koje je prezentovalo Udruženje Roditelji: ,,Ja nikad ne nosim užinu, a kad me pitaju drugarice zašto,  kažem da nisam gladna. Malo ih slažem”, ispovijest je učenice petog razreda; ,,Ja ujutru pojedem malo hljeba (od obroka iz narodne kuhinje), a juče uveče je Ivan (brat) sve sam pojeo pa jutros nimalo nije bilo i ništa nisam imala da jedem, pa ću jesti poslije škole kad nam opet donesu”, iskaz je učenice šestog razreda. Njen vršnjak kaže: ,,Ja mrzim kad je odmor u školi, uvijek sjedim sam u dvorištu, oni svi trče u prodavnicu da kupe užinu”. Da se malo toga promijenilo govore i medijski izvještaji o ovogodišnjem Danu socijalne pravde gdje se roditelji ispovijedaju da djecu nijesu slali u školu, bila je kiša, a nijesu imali ćizme, te da ne mogu gladna da uče.

Da su djeca najugroženija upozorio je i ove godine UNICEF podsjećajući da  najmanje jedna trećina djece u Crnoj Gori živi u siromaštvu.  ,,Smanjenje siromaštva djece treba da bude ključni prioritet Crne Gore”, kaže se u saopštenju UNICEF-a od 20. februara ove godine.

Istraživanja UNICEF-a još iz 2012. godine ukazuju na to da su djeca podložnija siromaštvu u odnosu na bilo koju drugu starosnu grupu u Crnoj Gori. Stopa siromaštva djece u Crnoj Gori je za 10 procenata viša od nacionalne stope siromaštva. Očekuje se da će se ta brojka dodatno povećati zbog porasta broja roditelja i staratelja koji su izgubili posao ili čiji su prihodi smanjeni tokom pandemije Covid-19, saopštili su iz UNICEF-a.

Tokom pandemije neka djeca nijesu mogla da pohađaju onlajn nastavu jer nijesu imali telefon ili kompjuter. UNICEF je zabilježio da je u jednoj osnovnoj školi nastavnik kazao učeniku – Nađi način da budeš onlajn, pa 21. je vijek.

Uz siromaštvo idu i nerazumijevanje i stid, posebno kod djece. U ekstremnim situacijama, piše u istraživanju UNICEF-a, siromaštvo može natjerati djecu da napuste školu ne bi li se poštedjela osuda i ruganja. Kad nemaju novac za užinu djeca tvrde da nijesu gladna, a gube interesovanje za sport i hobije jer se sve to sada plaća. Tako se stvara krug iz koga se teško izlazi.

,,Čitavih 85 odsto roditelja sa osnovnoškolskim  obrazovanjem se nalazi u zoni siromaštva što dovoljno govori  koliko je važno ulagati u obrazovanje djece. Dokazano je da se obrazovanjem  siromaštvo smanjuje”, ističu iz Banke hrane.

Nova vlast  je  obezbijedila besplatne udžbenike za osnovce i dječji dodatak za djecu do šest godina. Uz najavu da će ta nadoknada  na jesen biti omogućena za sve maloljetnike.

,,Pozdravljamo povećanje minimalne zarade i uvođenje dječjeg dodatka (do navršene šeste godine za svu djecu u iznosu od 30 eura, a za djecu u stanju materijalnih i drugih potreba do 18. godine u iznosu od 44 do 60 eura), ali apelujemo da se uveća i iznos materijalnog obezbjeđenja porodice kako bi ranjive kategorije društva mogle da zadovolje svoje osnovne egzistencijalne potrebe, koje trenutnim iznosima ne mogu ni približno da zadovolje”, apelovali su iz Akcije za ljudska prava.

Iz UNICEF-a apeluju na uvođenje univerzalnog dječjeg dodatka za djecu do 18 godina. To bi prema njihovim projekcijama rezultiralo smanjenjem nacionalnog siromaštva za 3,8, a siromaštva djece za 6,7 ​​procenata. To znači da bi siromaštvo djece palo ispod 30 odsto prvi put od 2013. godine kada je počelo da se mjeri u Crnoj Gori. Tako bi se prepolovio jaz između stope siromaštva djece u Crnoj Gori i prosječne stope siromaštva djece u EU od 20 odsto.

Ako političari ispune obećanje i uvedu dječji dodatak za svu djecu, stanje će se malo popraviti. Zabrinjava što političari sem svog interesa nemaju jasnu strategiju niti volju da i drugima sem njih bude bolje. Do sada niko, pa ni MONSTAT, nije izračunao koliko je život u državi socijalne nepravde doveo do toga da je prirodni priraštaj u većini crnogorskih opština negativan, a da 70 odsto mladih želi da pobjegne iz ovakve države.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo