Povežite se sa nama

INTERVJU

ALIJA BEHRAM, NOVINAR IZ MOSTARA: „Apel za BiH“ trebalo bi predstaviti u Sarajevu

Objavljeno prije

na

Mesić, Tupurkovski i Bogićević ukazuju da procesi u BiH opasno klize ka federalizaciji i dovršetku projekta razbijanja zemlje. Njihova inicijativa poziva svjetske aktere, sudionike mirovnog procesa (Dejton–Pariz), da se sa Dejtonskog okvira krene prema izgradnji građanske BiH kako bi ona mogla postati dio evropske porodice

 

MONITOR: Usred velike krize Rusija–Ukrajina, Evropski savjet je raspravljao o situaciji u BiH. Predložene su sankcije za Milorada Dodika i njemu bliske ljude, koje su, kako se tvrdi „načelno“ odbile da podrže Mađarska i Hrvatska. Čeka se kraj marta i novi EU okvir za sankcije. Da li će biti konsenzusa ili će zemlje EU pojedinačno odlučivati o sankcijama?

BEHRAM: Sankcije će neminovno uslijediti. Dok čekamo odluke o pojedinačnim sankcijama, treba imati u vidu da je Vijeće Evrope ovih dana kaznilo BiH sa privremenom blokadom uplate od 600 miliona eura namijenjenih kao evropska solidarnost u oporavku od pandemije. RS je polagala velike nade u dobijanje ovog novca i Dodiku nimalo nije svejedno, entitetu Federacija BiH isto tako. Hoće li se uvođenje ciljanih sankcija Dodiku dogoditi na zasijedanju Evropskog savjeta tokom marta, teško je reći. Ako i ne bude jednoglasne saglasnosti o sankcijama, ne mislim da će  sankcije biti manje bolne ako zemlje EU budu same odlučivale o njima.

Rezervi prema očekivanju sankcija bilo je i uoči nedavnog zasijedanja Evropskog parlamenta, gdje su najagilnije i najsnažnije protiv sankcija lobirali evropski zastupnici iz Hrvatske, Mađarske, Slovenije… Ipak, amandman u kome se zahtijevaju sankcije „Dodiku i društvu” kojeg su podnijeli poslanici Tonino Picula, Pedro Markes i Tajs Rojten, podržala je ogromna većina od čak 504 poslanika, dok su protiv bila 93 glasa, uz još 73 suzdržana.

Dok sankcije oštro i principijelno zagovara Njemačka, Viktor Orban, premijer Mađarske, najavljuje čak veto. Izazov s BiH za Orbana je kako integrisati u Evropu zemlju sa dva miliona muslimana!? Nikada, koliko se sjećam, još nijedan premijer neke članice EU nije tako otvoreno izrekao činjeničnu laž, kulturološku neistinu, civilizacijsku uvredu i religijsko poniženje, kao što je izrekao premijer Mađarske.

MONITOR: Dodik je optužio opozicione lidere u Republici Srpskoj Mirka Šarovića i Borislava Borenovića da traže od SAD da se on „ukloni sa političke scene“. Ako bi došlo do onoga na šta Dodik upozorava, šta se može očekivati od najvećeg dijela sadašnje opozicije Dodiku, ukoliko ga ona zamjeni na vlasti?

BEHRAM: Opozicija je glasna kada je riječ o koruptivnim aferama i kriminalnim radnjama Milorada Dodika. Zbog toga ga optužuje i želi kriminalizirati i rušiti.

Međutim, postoje brojni posmatrači u Banjaluci koji će reći da je ideološka matrica PDP (Branislava Borenovića), a pogotovo SDS (Mirka Šarovića) čak nacionalističkija od ideološke matrice Dodikovog SNSD.

Lideri opozicije su saglasni sa Dodikom da ne treba ni po koju cijenu priznati da se dogodio genocid u Srebrenici. Iako je prihvatanje odluka međunarodnih sudova obaveza koju je prigrlila cijela EU, zahtijevajući isto i od svih zemalja potencijalnih kandidata. Oni jednako ne prihvataju Zakon o zabrani negiranja genocida, koji je uoči odlaska nametnuo bivši Visoki predstavnik Valentin Incko. O prošlosti i karakteru rata, da se i ne govori.

MONITOR: I Parlament EU i komesar Žozep Borelj osuđuju „Dodikov secesionizam“, traže sankcije, a Borelj traži da se „izbjegne da se zemlja raspadne u dijelove“. On je u odgovoru na pismo Bakira Izetbegovića i Denisa Zvizdića rekao da povlačenje iz pregovora o izbornom zakonu neće biti prihvatljivo. Zašto su propali pregovori u Neumu?

BEHRAM: Svaki put kada Borelj pomene BiH, osuđuje „Dodikov secesionizam“ ili pomene prijeteći „raspad“, čovjek može samo dodatno da se zabrine. U pitanju je lakoća zaključivanja i govorenja, čak bez  diplomatskih ograničenja, rezervi, osjećaja empatije ili jasne zabrinutosti. Ali, to je Borelj: za situaciju u BiH mlako zainteresovan!

Nema sumnje da su Ustav i Izborni zakon, skrojeni u okviru Daytonskog mirovnog sporazuma, diskriminatorni prema značajnom dijelu građana, Jevrejima, Romima i ostalima. O tome svjedoči i pet presuda Evropskog suda za ljudska prava, koje nisu provedene dugih 12 godina. Pregovori o ovoj važnoj temi iskorišteni su da se u temelje zakona pokušaju ugraditi  principi „legitimnog predstavljanja“.

Zahtijeva se i promjena Ustava da se član Predsjedništva BiH koji je biran na direktnim izborima potvrđuje još i voljom nacionalnog (čitaj – hrvatskog kluba) u državnom Domu naroda. HDZ i HNS tako žele da osiguraju da se član Predsjedništva BiH jedino može izabrati ukoliko ga kandiduje ova stranka. Na legitimnom (etničkom) predstavljanju insistiraju i kod izbora delegata u Dom naroda federalnog Parlamenta i državnog Parlamenta BiH.

Takvi maksimalistički zahtjevi skrojeni su na krilima podrške političkog vrha RH u Zagrebu i lobističkog djelovanja hrvatske delegatske grupe u tijelima EU u Briselu. Venecijanska komisija, čiji su eksperti boravili u Neumu, nije dala saglasnost za prijedloge HDZ–HNS.

MONITOR: Dosta uzbuđenja su izazvali zaključci nedavno održanog Hrvatskog narodnog sabora u BiH. U njima se pominje i nova teritorijalna organizacija. EU kao da ne obraća pažnju na hrvatsko lobiranje za hrvatski entitet u BiH, što i Dodik podržava?

BEHRAM: Nakon što su propali pregovori u Neumu, Dragan Čović i lideri stranaka okupljeni u HNS brzopotezno su realizovali raniju najavu da će na vanrednom zasjedanju HNS definirati strategije djelovanja.

Indikativno je da su pregovori trebali biti nastavljeni samo dan nakon pomenutih odluka HNS-a, ali do toga nije došlo. Nema sumnje da su lideri stranaka iz Sarajeva odustali od dolaska u Mostar, revoltirani zbog prijetnji „trećim entitetom“. Međutim, i sa ovakvim radikalnim i za mnoge Bošnjake prijetećim ishodom treba računati, pogotovo što se službeni Zagreb od ovakve odluke nije ogradio, dok su i Milanović i Plenković svojim oštrim izjavama prema bošnjačkim strankama u Sarajevu, dodatno ohrabrile Dragana Čovića i HNS da na izbore ne idu po svaku cijenu. Mnogi se sada pitaju zašto šuti EU i otvara li ta šutnja pitanja dokle može ići saradnja Milorada Dodika, u savezu sa Draganom Čovićem: da li je cilj tri etničke republike pod nebom Bosne i Hercegovine – a onda konačan razlaz.

MONITOR: Stjepan Mesić, Vasil Tupurkovski i Bogić Bogićević, članovi nekadašnjeg Predsjedništva SFRJ, u „Apelu za BiH“ predlažu da se sa političkog terena obilježenog Dejtonskim sporazum, krene u transformaciju i izgradnju građanske države. Kako gledate na tu inicijativu?

BEHRAM: Mesić, Tupurkovski i Bogićević otvoreno ukazuju da procesi u BiH opasno klize ka federalizaciji i dovršetku projekta razbijanja zemlje. Mesić proziva Dodika i  Čovića, u kojima vidi glavne „razbijače“.

Inicijativa je vrlo zanimljiva jer poziva svjetske aktere, sudionike mirovnog procesa (Dayton–Pariz) da se sa Daytonskog okvira krene prema izgradnji građanske BiH kako bi jednom mogla postati dio evropske porodice. Mesić ukazuje da su i sve evropske države – građanske države i kako on ne vidi ni jednog razlog da i BiH to jednom postane. Time oštro odgovara i političkom vrhu svoje zemlje – čiji se lideri protive konceptu građanske BiH jer to, navodno, ide protiv interesa Hrvata u BiH?!

Iako su njihovi argumenti tanki i neubjedljivi, provocira ultimativan i prijeteći ton i Plenkovića i Milanovića koji o pitanjima Bosne govore kao da su „u vlastitom dvorištu“. Priklanjam se sadržaju Apela, ali mi je žao da ova trojica prijatelja BiH još nisu pozvani u Sarajevo da pred javnošću ove zemlje obrazlože svoju inicijativu.

 

Prljavi dilovi iza scene

MONITOR: Bilo je dosta diplomatskih aktivnosti u posljednjih pola godine, uključeni su kako regionalni čelnici (Plenković, Vučić), tako i oni od uticaja na dio BiH političara (Erdogan), uz dinamiku koju su unosili SAD i EU izaslanici (Palmer, Ajnkhorst, Eskobar). Šmit tvrdi da su upravo političari iz regiona odgovorili Dodika od ponovnog formiranja vojske RS. Ipak o tome se u javnosti malo zna?

BEHRAM: Čak i na pregovorima u Neumu, govorilo se o principima „udovoljavanja“ stranama kako bi se odobrovoljile na rezultate uz odgovarajuće ustupke. U javnosti je pominjan Satlerov izvještaj o pristupu koji je otvoreno zagovarao EU komesar za proširenje, Mađar Oliver Varhelji (Orbanov ministar), nudeći benefite „svim stranama u BiH“.

Navodno je za kooperativan odnos i eliminisanje blokada, Miloradu Dodiku nuđeno da dobije državnu imovinu (šume, rijeke, poljoprivredno zemljište, itd.), koju može prodati ili založiti za kredite. Čović, po tom navodnom dogovoru, može da računa na treći entitet kojim želi da osigura vlastiti feud HDZ. Izetbegoviću je, navodno, obećano da niko neće dirati u zakon protiv negiranja i poricanja genocida, uz možda dodato obećanje da se on lično, i njegovi stranački prijatelji, neće naći ni na jednoj od listi sankcija.

O ovome je bilo govora i na evropskoj pozornici pa se zna da je 30 europarlamentaraca podnijelo zahtjev za istragu zbog varheljijeve bliske saradnje sa Miloradom Dodikom. Prljavi dilovi će, navodno, biti dokumentovani i javno obznanjeni. Sporazum između HDZ i SDA, potpisan u Mostaru 2020. godine, kojem su posredovali EU, SAD i UK, doveo je do deblokade izbora u ovom gradu poslije punih 12 godina suspendovane demokratije.

Tu nagodbu, koja je podrazumijevala krupne benefite za račun HDZ (ovjera legitimnog predstavljanja), Evropa i Amerika je nazvala „praznikom demokratije“. Navodno je i u nekom od tih dijaloga Milorad Dodik najoštrije upozoren da će ostati potpuno izlovan i sam, a potom hitno procesuiran, pa je Aleksandru Vučiću sugerisano da ga hitno pozove na razgovor u Beograd. Nakon tog razgovora, Milorad više nije pominjao samostalnu entitetsku vojsku RS-a.

 

Moskva sve vrijeme ohrabruje Dodika

MONITOR: Često se govori o značajnom uticaju Rusije na poteze koje povlači Dodik. Rusija je u centru velike krize koja je dobila globalne dimenzije. Može li se očekivati da se njen „stisak“ u RS i drugim zemljama Zapadnog Balkana smanji ili da se, naprotiv, poveća?

BEHRAM: Politika Rusije sve proteklo vrijeme je ohrabrivala secesionističke najave Milorada Dodika. Na tim je krilima rastao ne samo njegov optimizam i osjećaj superiornosti, nego i čudesna bahatost.

Ruski ambasador Igor Kalabuhov je ovih dana dao i provocirajuću izjavu: „Mi podržavamo samostalnost RS u okviru BiH“. Šta bi nakon ovakvih izjava trebao da radi Milorad Dodik, uz podrazumijevajuću stalnu podršku Beograda i režima Aleksandra Vučića? Vrata disolucije BiH su mu, praktički, otvorena.

Zabavljeni ratnim operacijama u Ukrajini i prekrajanjem karte Evrope 2022. godine, ruski interes na Zapadnom Balkanu može se posmatrati tek kao „olabavljeni stisak“. On će zavisiti u prvom redu od toka stvari koje kao odgovor na agresiju Ukrajine pokreću Amerika i evropski saveznici.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

INTERVJU

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR, BIVŠI MINISTAR UNUTRAŠNJIH POSLOVA: Istina kao preduslov za pravdu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako ono što radi tužilaštvo  ne dobije pravosnažni sudski epilog, sve  pada u vodu. Postoji više razloga koji dovode do odugovlačenja postupaka, često i do obesmišljavanja.  U najkraćem, sudstvo je zrelo za ozbiljnu reformu

 

 

MONITOR: Kako komentarišete hapšenje Petra Lazovića i Milivoja Katnića?

SEKULOVIĆ:  Dozvolite mi da odgovorim na sljedeći način, poštujući pretpostavku nevinosti svakog lica i činjenicu da je konkretni predmet u početnoj fazi. Sve što nam se dešava, a što dobija i krivično pravni epilog, doživljavam kao neophodan korak suočavanja sa našom prošlošću (i sadašnjošću) koja treba da nas približi istini. Ma kako bolna bila, našem društvu je potrebna istina kao preduslov za pravdu. Dugo je civilizaciji trebalo da institucionalnizuje nagon za pravdom, mada i dalje u tome ne uspijeva. Institucionalna pravda je nekada spora i nerijetko se čini nedovoljnom, ali između nje i lične pravde ili nerijetko puke osvete, mora se njoj dati primat.

Glavni specijalni tužilac Novović i VDT Marković pokazuju odlučnost da grade tužilaštvo kao instituciju koja djeluje autonomno i u tom smislu zaslužuju puno poštovanje. Preuzeli su na sebe ogromno breme odgovornosti. Lično mislim da po prvi put u našoj istoriji imamo priliku da vidimo kako djeluje tužilaštvo koje ne zavisi od politike. Za budućnost ovog društva potrebno je da izdrže iako će izazovi biti brojni.

MONITOR: Osim bivšeg specijalnog tužioca i bivšeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora, uhapšeni su i brojni drugi nekadašnji visoki funkcioneri. Šta to govori o prethodnom režimu?

SEKULOVIČ:  Crnogorsko društvo je prošlo kroz fazu prvobitne akumulacije kapitala koja je u fazi neoliberalizma dobila formu zarobljene države. Kontrola nad društvom, institucijama, kombinacija politike XIX i XXI vijeka, stvorila je čudni amalgam, koji je razorno djelovao na moral crnogorskog društva. Došlo je do izopačenja i trebaće vremena da se to dovede u red.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SLAVO KUKIĆ, AKADEMIK AKADEMIJE BiH: RS s Dodikovim konceptom ne može ekonomski opstati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Važno je da je Nermin Nikšić prvi čovjek SDP  umjesto sukoba izabrao potrebu za razgovorom, pa i o onome u čemu nema zajedničkih stavova. I beskrajno strpljenje kako bi se do nekog rješenja ipak došlo.  To, bar za sada, nerijetko daje rezultate

 

 

MONITOR: Nije jasno kako bi rezolucija UN  o Srebrenici mogla pogoditi  Republiku Srpsku, ako se razmatraju moguće pravne posljedice. No, u Beogradu je tim povodom, održan sastanak rukovodstava Srbije i RS. Željka Cvijanović smatra da su inicijativom ministra spoljnih poslova Elmedina Konakovića, prekršeni Ustav i zakoni, a Milorad Dodik „prijeti“ odvajanjem RS. Kako gledate na ovaj političko-institucionalni rašomon?  

KUKIĆ: U čitavoj ovoj priči najmanje se radi o RS i njezinoj budućnosti. Republika Srpska je po Ustavu BiH administrativni dio BiH i to će biti sve dok njezine ključne sastavnice-tri konstitutivna naroda, dakle i Srbi koji tobože trebaju biti žrtveno janje nekakvih antisrpskih planetarnih urota i planova. Da se politička klasa s Dodikom na čelu sukladno tome i ponašala danas bi i RS, kao i cijela BiH, bile prostor na koji bi hrlio kapital a mladi iz njih ne bi bježali kud ih noge nose.

Gdje je ključ rješenja? Koliko god upirali u ideologije -u one koje podupiru tobože temeljnu ideju vodilju trenutačnog predsjednika  RS, uvjeren sam da je bit problema u Dodiku samom. I u onom što je činio od povratka na vlast 2006..   U pitanju je, očito, kriminal neviđenih razmjera. U uvjetima funkcioniranja pravne države nemoguće je izmaći sudu pravde koji vas čeka. A siroti Dodik ni danas ne gubi nadu da bi u tome mogao uspjeti, dijelom bukom o BiH kao neprirodnoj-Srbima nametnutoj i nemogućoj državi, dijelom pričom o pravu Srba da žive u istoj državi i, sukladno tome, pravu na secesiju RS i njezinom pripajanju matici.

Podrazumijeva se, sve to bi značilo koliko i pucanj u prazno da za takvo djelovanje Dodika nisu zainteresirani i drugi – i Vučićev velikosrpski projekt i geopolitički interesi koje u ovom dijelu svijeta sve očitije pokazuje Moskva. No, sve ima rok trajanja. On se najnovijim udarima na bankarski sistem počinje sve očiglednije ukazivati. Izgleda da je  silni Mile stjeran među četiri zida. Osobno mu (iako u međuvremenu može napraviti još zla), baš i ne predviđam duži politički život na slobodi  (Osim pod pretpostavkom da postojeće helikoptere iskoristi za bijeg iz BIH). Prije ili kasnije će završiti tamo gdje kriminalci i inače završavaju.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DRAGAN KOPRIVICA, IZVRŠNI DIREKTOR CDT: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imamo tipičan primjer obrasca: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture

 

 

 Anomalije koje su dovele do prijevremenih lokalnih izbora u Budvi, Andrijevici i, možda, Šavniku ukazuju na obrazac ponašanja i funkcionisanja političkih elita u Crnoj Gori, kaže nam Dragan Koprivica, izvršni direktor Centra za demokratsku tranziciju. “Funkcionisanje institucija kao da je svrha njihovog postojanja, omogućavanje i podsticanje partijskog preduzetništva, a ne javni interes, pravna država i razvoj zajednice zapravo jeste suština tog modela”.

MONITOR: Može li se to promijeniti nakon vanrednih lokalnih izbora?

KOPRIVICA: U Budvi i Andrijevici nema puno ni političkih ni ideoloških razloga za krizu vlasti i vanredne izbore. Radi se samo o dodatnoj fragmentaciji izborne scene, novoj prekompoziciji i potrebi da se blokira rad opštine u nadi da će im novi izbori omogućiti bolju poziciju prilikom isisavanja državnih (opštinskih) resursa i njihovo prebacivanje u ruke moćnika. To je dio naše političke kulture koja se, iako svaki dan slušamo drugačije priče, neće brzo promijeniti. Problem je što građanke i građani još uvijek ne umiju da ovakvo ponašanje kazne na izborima. Oni se, nažalost, ili okreću apstinenciji ili, ako su mlađeg doba, odlaze iz zemlje.

To je savršen scenario za partitokratiju. Kad pogledamo razvoj političkih odnosa, ne bi bilo iznenađenje da se ove anomalije nastave i u drugim opštinama ili se brzo pojave i na državnom nivou.

MONITOR: Situacija u Šavniku je i za naša poimanja politike neobična. Postoji li, vama poznat, sličan primjer u izbornoj praksi?

KOPRIVICA: U svojoj praksi, a bavim se izborima skoro 25 godina, nijesam vidio sličan slučaj. Gotovo je teorijski nemoguće da se u jednom izbornom ciklusu, za izbore koji imaju 1.600 upisanih birača, dogodi sve ono što smo imali prilike da gledamo u Šavniku. Da smo taj slijed događaja pokušali smisliti, i u šali, vjerujem da nam ne bi pošlo za rukom da budemo toliko kreativni. Slijed događaja, ponašanje političkih subjekata, različitih državnih organa i izborni proces koji traje 19 mjeseci zaista nije lako smisliti. To je, nažalost, ono što ni teorijski nije moguće zamisliti jeste naša politička realnost.

MONITOR: Da li je u pitanju bila neizbježna „elementarna nepogoda“ ili je moguće imenovati odgovorne za nastalu situaciju?

KOPRIVICA: Dio odgovornosti sigurno pripada nesavršenom zakonskom okviru. Međutim, ključna odgovornost stoji na političkim akterima i državnim institucijama. Kad je akterima važniji politički interes od javnog, onda ni savršen zakon ne može pomoći. Svoj dio odgovornosti u nastalom problemu snose političke partije koje više od deceniju opstruiraju izbornu reformu, liste koje su učestvovale u izbornom procesu u Šavniku, Opštinska izborna komisija, tužilaštvo, Vlada, odnosno Ministarstvo javne uprave i Ministarstvo unutrašnjih poslova, pa i predsjednik Crne Gore.

Njihovo djelovanje u ovih 19 mjeseci ličilo je na savršeno uigran tim, nažalost u negativnom smislu. Broj perfektno odigranih duplih pasova između ovih aktera prevazilazi i neke od najboljih fudbalskih timova koji su postojali u istoriji igre.

MONITOR: Ima li izlaza iz šavničke krize?

KOPRIVICA: Temeljna stvar za izlaz iz ovog lavirinta je pokretanje brzog političkog dijaloga, u okviru koga se treba makar pokušati pronalazak puta koji je pravno održiv i legalan, a koji će vratiti povjerenje među institucijama i neće napraviti presedane koji bi bili osnova za ponavljanje šavničkog scenarija.

Ono što je neophodan ishod jeste poništavanje nelegalnog, nelegitimnog izbornog procesa koji je u toku i koji je sproveden suprotno našem Ustavu, zakonima i međunarodnim standardima. Prihvatanje takvog izbornog rezultata bilo bi fatalno za buduće izborne procese i otvorilo nove “perspektive” u političkom životu o kojima ne želim ni da mislim, a kamoli da govorim.

Poništavanje izbora može se uraditi na dva načina – ukoliko postoji politički dogovor, koji mora biti transparentan i u pisanoj formi, moguće je završiti izbore na dva biračka mjesta, formirati parlament u Šavniku, onda mu odmah skratiti mandat i krenuti u novi izborni postupak. Ovu opciju ste, zapravo, Vi prvi put predložili javnosti.

Drugi, pravno komplikovaniji način, jeste da neko od izbornih aktera podnese prigovor na izborni proces DIK-u i traži poništenje izbora, da DIK odbije taj prigovor zbog nenadležnosti, a onda da se uputi žalba Ustavnom sudu.

Ustavni sud ima i zakonski osnov i dovoljnu snagu institucije da poništi taj proces i predoči nam naredne korake. Zato vjerujemo da je došlo vrijeme da ova institucija ne bude puki “čitač” zakona nego donosilac važnih odluka kojima se brane prava građana i građanki.

Međutim, na našoj javnoj sceni možete čuti različite pravne “analize” koje pokušavaju relativizovati ovaj predlog sa obrazloženjem da su rokovi za prigovore istekli i da oni nijesu mogući. Svako ko kaže da su rokovi istekli je neznalica ili zlonamjerna osoba. Jedan takav rok za prigovor traje upravo dok mi razgovaramo.

Takođe, gotovo je nevjerovatno da u Crnoj Gori postoje te vrste političkih nastupa koji imaju za ambiciju da nekog  ubijede da izborni proces koji traje 19 mjeseci može biti legalan. Ko god zna išta o izborima, mora znati da takvo šta ne postoji u svijetu.

MONITOR: Šta sa “izbornim turistima” koji su bili povod za sve ono što se događa od jeseni 2022.?

KOPRIVICA: Tu se radi o klasičnom pokušaju neetične promjene volje građana u toku izbornog procesa. A to su, u Šavniku, u manjoj ili većom mjeri, radili svi. Radi se o oko 25 odsto biračkog tijela koje je “migriralo” u ovu opštinu prije izbora. Neka je manji dio njih zaista i faktički imao potrebu da se preseli u Šavnik – ostaje ogroman procenat izbornih turista tj. varalica.

Tu smo situaciju imali prilike nedavno da gledamo na izborima u Beogradu koji su, nakon žestoke intevencije tamošnje javnosti i međunarodne zajednice,  ponovljeni i zakazani za 2. jun.

Dugoročno, to pitanje se rješava izbornom reformom: uvođenjem mnogo ozbiljnijeg načina kontrole prebivališta građana ali i sankcija za zloupotrebe i nedozvoljeno ponašanje, organizovanjem svih lokalnih izbora u jednom danu, davanjem ovlašćenja DIK-u da može preuzeti ingerencije OIK ukoliko ova ne obavlja svoj posao, te oštrijim sankcijama za nasilje na biračkim mjestima.

MONITOR: Dio opozicije prijeti napuštanjem parlamentarnog Odbora za izbornu reformu ukoliko ostane na snazi odluka o prinudnoj upravi u Šavniku. Šta bi to moglo donijeti?

KOPRIVICA: Takvi stavovi partija nijesu ništa neobično. U toku gotovo svakog ciklusa izborne reforme, ili njenog pokušaja, imali smo prilike da čujemo kako postoji nešto važnije. To je 2011. bio naziv jezika, 2019. Zakon o slobodi vjeroispovijesti, 2021. nezadovoljstvo radom Vlade ili verifikacija mandata poslanika, a sada čujemo da je to Šavnik – dakle sve je važnije od potrebe da jedno društvo popravi svoju demokratiju tamo gdje ona nastaje – na njenom izvoru, a to je izborni proces.

Najava stavljanja “na čekanje” odluke o uvođenju prinudne uprave u Šavniku i pokretanje političkog dijaloga daje nam makar malo nade da se ponovo neće krenuti krivim putem. Ali u partitokratijama, u kojima se najčešće trguje i na veliko i na malo, ni propast rada i ovog Odbora za izbornu reformune bi bilo izneneđenje.

MONITOR: Zašto dogovora o izbornoj reformi nema iako se o njoj priča godinama?

KOPRIVICA: Dobro došli u crnogorsku partitokratiju. Imamo tipičan primjer obrasca po kojima ona funkcioniše: jako zagovarate progresivne i demokratske vrijednosti i aktivnosti a istovremeno radite sve kako ne bi došlo do promjene sadašnjeg stanja i postojeće političke kulture.

MONITOR: Zašto partije  konstantno kritikuju ali ne žele da mijenjaju postojeće propise?

KOPRIVICA: Mala ispravka: partije kritikuju loš izborni ambijent dok ne postanu vlast. Tako imate pobjednike iz 2020. godine koji su značajan broj svojih birača mobilisali pričama o fantom biračima, biračkim spiskovima, kupovini glasova i raznim drugim opravdanim kritikama, ali samo do momenta kad su postali vlast. Tada su se njima dopali modeli koji omogućavaju različite vrste prednosti u izbornoj utakmici pa su izbornu reformu zagovarali verbalno, a suštinski sve uradili da se ona ne dogodi.

Jednako, gubitnici iz 2020., isti oni koji su nam pričali priče o najboljem biračkom spisku u Evropi, nepostojanju funkcionerskih kampanja, sjajnoj izbornoj administraciji… sada pričaju neku drugu priča koja će trajati dok se ponovo, eventualno, ne vrate na vlast. Nadam se da je taj obrazac stvar prošlosti i da ćemo konačno imati kvalitetnu promjenu širokog spektra izbornih pravila i da će ovaj saziv parlamenta pokazati da je moguće i drugačije raditi.

 

Slijedi nastavak popisne sage

MONITOR:? Imali ste ozbiljne primjedbe na završne dane procesa prikupljanja popisnih podataka. Da li su vas uvjerili da je sve bilo regularno i šta se dešava sa popisnim materijalom?

KOPRIVICA: Malo se priča o popisu, a još manje o poštovanju političkog sporazuma koji mu je prethodio.

Sada bi bilo jako važno razjasniti šta je sa softverom za kontrolu njegovih rezultata. Kako je moguće da gotovo pola godine nakon napravljenog dogovora nemamo instrument kontrole koji je bio uslov za taj sporazum. Takođe, treba da vidimo kako se konfuzija u popisivačkoj mreži i nepoštovanje metodologije popisa i zakonskog okvira koja je uslovila razliku od preko 40.000 popisanih u odnosu na ono što je dan prije kraja popisa saopštavao Monstat i onoga što su bili preliminarni rezultati, odrazila na tačnost rezultata.

Sve ovo i mnoge druge pojave zaista jesu razlog za zabrinutost. Vjerujem da će popisna saga biti nastavljena, prije svega onda kada se bude razumjelo da rezultati popisa o tri pitanja (nacija, vjera, jezik) koja javnost najviše očekuje, neće biti isporučeni u roku i na način kako je to bilo očekivano.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo