Mesić, Tupurkovski i Bogićević ukazuju da procesi u BiH opasno klize ka federalizaciji i dovršetku projekta razbijanja zemlje. Njihova inicijativa poziva svjetske aktere, sudionike mirovnog procesa (Dejton–Pariz), da se sa Dejtonskog okvira krene prema izgradnji građanske BiH kako bi ona mogla postati dio evropske porodice

MONITOR: Usred velike krize Rusija–Ukrajina, Evropski savjet je raspravljao o situaciji u BiH. Predložene su sankcije za Milorada Dodika i njemu bliske ljude, koje su, kako se tvrdi „načelno“ odbile da podrže Mađarska i Hrvatska. Čeka se kraj marta i novi EU okvir za sankcije. Da li će biti konsenzusa ili će zemlje EU pojedinačno odlučivati o sankcijama?

BEHRAM: Sankcije će neminovno uslijediti. Dok čekamo odluke o pojedinačnim sankcijama, treba imati u vidu da je Vijeće Evrope ovih dana kaznilo BiH sa privremenom blokadom uplate od 600 miliona eura namijenjenih kao evropska solidarnost u oporavku od pandemije. RS je polagala velike nade u dobijanje ovog novca i Dodiku nimalo nije svejedno, entitetu Federacija BiH isto tako. Hoće li se uvođenje ciljanih sankcija Dodiku dogoditi na zasijedanju Evropskog savjeta tokom marta, teško je reći. Ako i ne bude jednoglasne saglasnosti o sankcijama, ne mislim da će  sankcije biti manje bolne ako zemlje EU budu same odlučivale o njima.

Rezervi prema očekivanju sankcija bilo je i uoči nedavnog zasijedanja Evropskog parlamenta, gdje su najagilnije i najsnažnije protiv sankcija lobirali evropski zastupnici iz Hrvatske, Mađarske, Slovenije… Ipak, amandman u kome se zahtijevaju sankcije „Dodiku i društvu” kojeg su podnijeli poslanici Tonino Picula, Pedro Markes i Tajs Rojten, podržala je ogromna većina od čak 504 poslanika, dok su protiv bila 93 glasa, uz još 73 suzdržana.

Dok sankcije oštro i principijelno zagovara Njemačka, Viktor Orban, premijer Mađarske, najavljuje čak veto. Izazov s BiH za Orbana je kako integrisati u Evropu zemlju sa dva miliona muslimana!? Nikada, koliko se sjećam, još nijedan premijer neke članice EU nije tako otvoreno izrekao činjeničnu laž, kulturološku neistinu, civilizacijsku uvredu i religijsko poniženje, kao što je izrekao premijer Mađarske.

MONITOR: Dodik je optužio opozicione lidere u Republici Srpskoj Mirka Šarovića i Borislava Borenovića da traže od SAD da se on „ukloni sa političke scene“. Ako bi došlo do onoga na šta Dodik upozorava, šta se može očekivati od najvećeg dijela sadašnje opozicije Dodiku, ukoliko ga ona zamjeni na vlasti?

BEHRAM: Opozicija je glasna kada je riječ o koruptivnim aferama i kriminalnim radnjama Milorada Dodika. Zbog toga ga optužuje i želi kriminalizirati i rušiti.

Međutim, postoje brojni posmatrači u Banjaluci koji će reći da je ideološka matrica PDP (Branislava Borenovića), a pogotovo SDS (Mirka Šarovića) čak nacionalističkija od ideološke matrice Dodikovog SNSD.

Lideri opozicije su saglasni sa Dodikom da ne treba ni po koju cijenu priznati da se dogodio genocid u Srebrenici. Iako je prihvatanje odluka međunarodnih sudova obaveza koju je prigrlila cijela EU, zahtijevajući isto i od svih zemalja potencijalnih kandidata. Oni jednako ne prihvataju Zakon o zabrani negiranja genocida, koji je uoči odlaska nametnuo bivši Visoki predstavnik Valentin Incko. O prošlosti i karakteru rata, da se i ne govori.

MONITOR: I Parlament EU i komesar Žozep Borelj osuđuju „Dodikov secesionizam“, traže sankcije, a Borelj traži da se „izbjegne da se zemlja raspadne u dijelove“. On je u odgovoru na pismo Bakira Izetbegovića i Denisa Zvizdića rekao da povlačenje iz pregovora o izbornom zakonu neće biti prihvatljivo. Zašto su propali pregovori u Neumu?

BEHRAM: Svaki put kada Borelj pomene BiH, osuđuje „Dodikov secesionizam“ ili pomene prijeteći „raspad“, čovjek može samo dodatno da se zabrine. U pitanju je lakoća zaključivanja i govorenja, čak bez  diplomatskih ograničenja, rezervi, osjećaja empatije ili jasne zabrinutosti. Ali, to je Borelj: za situaciju u BiH mlako zainteresovan!

Nema sumnje da su Ustav i Izborni zakon, skrojeni u okviru Daytonskog mirovnog sporazuma, diskriminatorni prema značajnom dijelu građana, Jevrejima, Romima i ostalima. O tome svjedoči i pet presuda Evropskog suda za ljudska prava, koje nisu provedene dugih 12 godina. Pregovori o ovoj važnoj temi iskorišteni su da se u temelje zakona pokušaju ugraditi  principi „legitimnog predstavljanja“.

Zahtijeva se i promjena Ustava da se član Predsjedništva BiH koji je biran na direktnim izborima potvrđuje još i voljom nacionalnog (čitaj – hrvatskog kluba) u državnom Domu naroda. HDZ i HNS tako žele da osiguraju da se član Predsjedništva BiH jedino može izabrati ukoliko ga kandiduje ova stranka. Na legitimnom (etničkom) predstavljanju insistiraju i kod izbora delegata u Dom naroda federalnog Parlamenta i državnog Parlamenta BiH.

Takvi maksimalistički zahtjevi skrojeni su na krilima podrške političkog vrha RH u Zagrebu i lobističkog djelovanja hrvatske delegatske grupe u tijelima EU u Briselu. Venecijanska komisija, čiji su eksperti boravili u Neumu, nije dala saglasnost za prijedloge HDZ–HNS.

MONITOR: Dosta uzbuđenja su izazvali zaključci nedavno održanog Hrvatskog narodnog sabora u BiH. U njima se pominje i nova teritorijalna organizacija. EU kao da ne obraća pažnju na hrvatsko lobiranje za hrvatski entitet u BiH, što i Dodik podržava?

BEHRAM: Nakon što su propali pregovori u Neumu, Dragan Čović i lideri stranaka okupljeni u HNS brzopotezno su realizovali raniju najavu da će na vanrednom zasjedanju HNS definirati strategije djelovanja.

Indikativno je da su pregovori trebali biti nastavljeni samo dan nakon pomenutih odluka HNS-a, ali do toga nije došlo. Nema sumnje da su lideri stranaka iz Sarajeva odustali od dolaska u Mostar, revoltirani zbog prijetnji „trećim entitetom“. Međutim, i sa ovakvim radikalnim i za mnoge Bošnjake prijetećim ishodom treba računati, pogotovo što se službeni Zagreb od ovakve odluke nije ogradio, dok su i Milanović i Plenković svojim oštrim izjavama prema bošnjačkim strankama u Sarajevu, dodatno ohrabrile Dragana Čovića i HNS da na izbore ne idu po svaku cijenu. Mnogi se sada pitaju zašto šuti EU i otvara li ta šutnja pitanja dokle može ići saradnja Milorada Dodika, u savezu sa Draganom Čovićem: da li je cilj tri etničke republike pod nebom Bosne i Hercegovine – a onda konačan razlaz.

MONITOR: Stjepan Mesić, Vasil Tupurkovski i Bogić Bogićević, članovi nekadašnjeg Predsjedništva SFRJ, u „Apelu za BiH“ predlažu da se sa političkog terena obilježenog Dejtonskim sporazum, krene u transformaciju i izgradnju građanske države. Kako gledate na tu inicijativu?

BEHRAM: Mesić, Tupurkovski i Bogićević otvoreno ukazuju da procesi u BiH opasno klize ka federalizaciji i dovršetku projekta razbijanja zemlje. Mesić proziva Dodika i  Čovića, u kojima vidi glavne „razbijače“.

Inicijativa je vrlo zanimljiva jer poziva svjetske aktere, sudionike mirovnog procesa (Dayton–Pariz) da se sa Daytonskog okvira krene prema izgradnji građanske BiH kako bi jednom mogla postati dio evropske porodice. Mesić ukazuje da su i sve evropske države – građanske države i kako on ne vidi ni jednog razlog da i BiH to jednom postane. Time oštro odgovara i političkom vrhu svoje zemlje – čiji se lideri protive konceptu građanske BiH jer to, navodno, ide protiv interesa Hrvata u BiH?!

Iako su njihovi argumenti tanki i neubjedljivi, provocira ultimativan i prijeteći ton i Plenkovića i Milanovića koji o pitanjima Bosne govore kao da su „u vlastitom dvorištu“. Priklanjam se sadržaju Apela, ali mi je žao da ova trojica prijatelja BiH još nisu pozvani u Sarajevo da pred javnošću ove zemlje obrazlože svoju inicijativu.

Prljavi dilovi iza scene

MONITOR: Bilo je dosta diplomatskih aktivnosti u posljednjih pola godine, uključeni su kako regionalni čelnici (Plenković, Vučić), tako i oni od uticaja na dio BiH političara (Erdogan), uz dinamiku koju su unosili SAD i EU izaslanici (Palmer, Ajnkhorst, Eskobar). Šmit tvrdi da su upravo političari iz regiona odgovorili Dodika od ponovnog formiranja vojske RS. Ipak o tome se u javnosti malo zna?

BEHRAM: Čak i na pregovorima u Neumu, govorilo se o principima „udovoljavanja“ stranama kako bi se odobrovoljile na rezultate uz odgovarajuće ustupke. U javnosti je pominjan Satlerov izvještaj o pristupu koji je otvoreno zagovarao EU komesar za proširenje, Mađar Oliver Varhelji (Orbanov ministar), nudeći benefite „svim stranama u BiH“.

Navodno je za kooperativan odnos i eliminisanje blokada, Miloradu Dodiku nuđeno da dobije državnu imovinu (šume, rijeke, poljoprivredno zemljište, itd.), koju može prodati ili založiti za kredite. Čović, po tom navodnom dogovoru, može da računa na treći entitet kojim želi da osigura vlastiti feud HDZ. Izetbegoviću je, navodno, obećano da niko neće dirati u zakon protiv negiranja i poricanja genocida, uz možda dodato obećanje da se on lično, i njegovi stranački prijatelji, neće naći ni na jednoj od listi sankcija.

O ovome je bilo govora i na evropskoj pozornici pa se zna da je 30 europarlamentaraca podnijelo zahtjev za istragu zbog varheljijeve bliske saradnje sa Miloradom Dodikom. Prljavi dilovi će, navodno, biti dokumentovani i javno obznanjeni. Sporazum između HDZ i SDA, potpisan u Mostaru 2020. godine, kojem su posredovali EU, SAD i UK, doveo je do deblokade izbora u ovom gradu poslije punih 12 godina suspendovane demokratije.

Tu nagodbu, koja je podrazumijevala krupne benefite za račun HDZ (ovjera legitimnog predstavljanja), Evropa i Amerika je nazvala „praznikom demokratije“. Navodno je i u nekom od tih dijaloga Milorad Dodik najoštrije upozoren da će ostati potpuno izlovan i sam, a potom hitno procesuiran, pa je Aleksandru Vučiću sugerisano da ga hitno pozove na razgovor u Beograd. Nakon tog razgovora, Milorad više nije pominjao samostalnu entitetsku vojsku RS-a.

Moskva sve vrijeme ohrabruje Dodika

MONITOR: Često se govori o značajnom uticaju Rusije na poteze koje povlači Dodik. Rusija je u centru velike krize koja je dobila globalne dimenzije. Može li se očekivati da se njen „stisak“ u RS i drugim zemljama Zapadnog Balkana smanji ili da se, naprotiv, poveća?

BEHRAM: Politika Rusije sve proteklo vrijeme je ohrabrivala secesionističke najave Milorada Dodika. Na tim je krilima rastao ne samo njegov optimizam i osjećaj superiornosti, nego i čudesna bahatost.

Ruski ambasador Igor Kalabuhov je ovih dana dao i provocirajuću izjavu: „Mi podržavamo samostalnost RS u okviru BiH“. Šta bi nakon ovakvih izjava trebao da radi Milorad Dodik, uz podrazumijevajuću stalnu podršku Beograda i režima Aleksandra Vučića? Vrata disolucije BiH su mu, praktički, otvorena.

Zabavljeni ratnim operacijama u Ukrajini i prekrajanjem karte Evrope 2022. godine, ruski interes na Zapadnom Balkanu može se posmatrati tek kao „olabavljeni stisak“. On će zavisiti u prvom redu od toka stvari koje kao odgovor na agresiju Ukrajine pokreću Amerika i evropski saveznici.

Nastasja RADOVIĆ