Povežite se sa nama

DETEKTOR

Neizvjesna sudbina budžeta  

Objavljeno prije

na

Male su šanse da Zakon o budžetu bude usvojen do kraja marta, kako je  ranije najavljeno. Iz Ministarstva finansija nagovještavaju organima državne uprave da računaju na privremeno finasiranje i u aprilu

 

Tako biva. Sva su ministarstva bila dužna da 30 dana od prve sjednice nove Vlade donesu pravilnike o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta. Nije država tuđa livada. Taj pravilnik je nužan da bi uopšte funkcionisalo neko ministarstvo ili uprava. Prva sjednica Vlade održana je 7. decembra, proslavili smo i njenih prvih sto dana – pravilnika nema.

Poštenije, ima ga, ali  djelimično. Od 12 ministarstava, do sada su samo tri donijela pomenuti akt: Ministarstvo odbrane, Ministarstvo unutrašnjih poslova i Ministarstvo zdravlja. U ostalim ministarstvima i upravama, pokušaji da se sačine pravilnici propadaju. Razlog je uzvišene prirode. Vlada pravi sistemtizaciju po liku svojih kadrova. Šteluju se radna mjesta za one koji nemaju položen državni ispit, koji nemaju potrebne godine radnog iskustva, koji imaju neodgovarajuću školsku spremu. Osvježilo.

Još ćemo pričekati da to djelo ugleda svjetlost dana. Po proceduri,  nakon što državni organ uradi pravilnik o sistematizaciji, on se šalje u Upravu za kadrove gdje dobija zeleno svjetlo, a potom u Ministarstvo finansija koje opredjeljuje budžet za sva ministarstva i uprave. To znači ovo – ako ne postoji pravilnik o sistematizaciji, ne može se, a da se ne krši zakon, praviti Zakon o budžetu. Ako se i nađe neki pravni kalauz, i on se  tako sroči, teško da  može biti dobar.

Veoma su male šanse da Zakon o budžetu bude usvojen do kraja marta, kako je  ranije najavljeno. Ministarstva  nijesu završila svoje budžete. Tek kad ih završe, Ministarstvo finansija ih dostavlja Vladi. Vlada Skupštini na usvajanje. Ili neusvajanje. Uz svaki zakon idu i amadmani. Vrijeme ne čeka. Iz Ministarstva finansija već nagovještavaju organima državne uprave da računaju na privremeno finasiranje i u aprilu.

Predviđeni limit novca za ministarstva  onemogućava zapošljavanje novih službenika i namještenika. U međuvremenu izvršna vlast, po dubini i širini teritorije, smjenjuje stare  a postavlja nove kadrove. Svoje. Poslije ministara,  državnih sekretara, većine direktora direktorata i direktora uprava, krenulo se  u  raspoređivanje novog kadra u upravne odbore i komisije.

Prije nekoliko dana smijenjeni su članovi Upravnog odbora regionalne škole za državnu upravu – Suzana Pribilović, Goran Jovetić i Svetlana Vuković. Na njihova mjesta postavljene su Jovana Nišavić, direktorica Uprave za kadrove, Marina Banović, državna sekretarka Ministarstva javne uprave i Tamara Srzentić,  ministarka Javne uprave.

Trojka Pribilović, Jovetić, Vuković, kao članovi ovog Upravnog odbora primali su, ponaosob, oko 23.000 eura godišnje. Svo troje bili su i članovi Komisije za polaganje stručnog ispita za rad u državnim organima pri Upravi za kadrove. Godišnje za taj trud išlo je oko 11.000 eura  po osobi.

Svetlana Vuković je prošle godine omogućila predsjednici Upravnog suda Branki Lakočević da zaradi 10.290 eura, kao predavačica u Upravi za kadrove i kao članica Komisije za polaganje stručnog ispita za rad u državnim organima. Branka Lakočević i Svetlana Vuković su rođene sestre. Isti angažman sutkinja  Lakočević je imala tokom 2019. Kao članica  Komisije i predavačica  u Upravi za kadrove prihodovala je 9.199 eura.

I Goran Jovetić je brinuo o  porodici. Snahu je postavio za sekretarku Komisije u Upravi za kadrove i omogućio joj da dopuni kućni budžet sa 9.000 eura  godišnje. Supruga Jelena je  bila i ostala u Ministarstvu finansija,  direktorica direktorata. Radi kontinuiteta.

Pribilović,  Jovetić i Vuković bili su minimum u četiri upravna odbora i u po dvije  komisije. Treba  to sračunati. Nijesu oni, naravno, ništa posebno, more je  upravnih odbora i komisija u našoj zemljici. I takvih zarada.

Granu sloboda. Nova Vlada se još, takoreći, zagrijava. U proljeće ulazimo bez budžeta, bez programaVlade za 2021. Raspoređivanje  kadrova teče bez sistematizacije,  uz  njegovanje starih navika.  Da, naravno,  da Pravilnik o zaradama u upravnim odborima nije promijenjen. Marina Jočić, bivša braniteljka – budimo rodno senzitivni –  srpstva na liniji – Karlobag, Karlovac, Virovitica –  sada kao predsjednica UO  bdi nad sudbinom naših Nacionalnih parkova. Koliko to košta je tajna. Zaključano.

Ovo je Crna Gora. Zemlja – planeta se i dalje vrti oko sunca.

 Stela O. KOVAČ

Komentari

DETEKTOR

Državna uprava bez osiguranja  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo finansija potrošilo je za tri mjeseca 814 miliona eura. To je oko 40 odsto prošlogodišnjeg budžeta koji je bio dvije milijarde i 60 miliona. Ako se ne ostvare projekcije o prihodima od turizma, vjerovatno će se morati pribjeći novom zaduživanju

 

Polisa za osiguranje lica od posljedice nesrećnog slučaja za potrebe organa Državne uprave istekla je danas, u srijedu 31. marta dok nastaje ovaj tekst. To znači da zaposleni službenici u slučaju povrede na radu nemaju osiguranje i ne dobijaju nadoknadu, koja im zakonski pripada.

Zakon o bezbjednosti i zdravlju na radu u članu 53, stav 1 glasi: „Zaposleni moraju biti osigurani za vrijeme obavljanja posla, na radnom mjestu i van njega. Osigurani su i na putu od kuće do posla i nazad, kao i na službenim putovanjima.”

Razlog za ovu nevolju sa polisama za osiguranje zaposlenih u državnoj upravi, za koje je zadužena Uprava za katastar i državnu imovinu, leži u privremenom finansiranju i odvajanju tek jedne dvanaestine potrošenih sredstava od prošle godine. Kako i za april važi režim privremenog finansiranja, a sve su prilike da će se nastaviti i u maju i junu, novac namijenjen za mjesečne potrebe ne može pokriti te troškove. Zapošljeni službenici neka se mole Bogu da ih mimoiđu nezgode i povrede.

Privremeno finansiranje je praktično blokiralo rad Uprave za katastar i državnu imovinu. Osiguravajućim kućama se ne plaćaju rate za lizing službenih automobila. Na svim ugovorima se bilježi kašnjenje do 90 dana, a i ta granica će se preći do pojavljivanja ovog broja Monitora na kioske. Kako dobavljači objašnjavaju Detektoru, svaki ugovor pojedinačno predstavlja Crnu Goru i ako samo jedan pređje 90 dana kao neizmirena obaveza, država ce dobiti R status u cijeloj Erste grupi. To prosto znači da Crna Gora ulazi u rizičnu zonu i kod Erste banke u Evropi se više se ne može zaduživati.

Puno je razloga da se novi v.d. direktora Uprava za katastar i državnu imovinu, funkcioner Demokratskog fronta Koča Đurišić, dobro zamisli. Uprava za katastar i držvnu imovinu ima preko 1000 potpisanih ugovora o djelu, ugovora o povremenim poslovima. Ti ljudi su zapošljeni u ministarstvima i upravama širom Crne Gore kao tehničko osoblje, obezbjeđenje, kafe kuvarice i

čistačice… Svi njihovi ugovori, koje je potpisao bivši direktor Blažo Šaranović, važe do prvog juna. Nova vlada je najavila da svi ti ugovori moraju biti raskinuti. Novim budžetom nije odobren novac za nova zapošljavanja. Umjesto obezbjeđenja na ulaznim vratima zgrade Državne uprave može se naći neki savjetnik za opšte i pravne poslove.

Mnogo toga je ovih mjeseci pokrivano pričom o štednji i borbi nove vlade protiv rasipništva. Red je i tom konju pogledati u zube. Stvari u prvom ovogodišenjem kvartalu stoje malo drugačije. Ministarstvo finansija potrošilo je za tri mjeseca 814 miliona eura.To je oko 40 odsto prošlogodišnjeg budžeta koji je bio dvije milijarde i 60 miliona. Ako se ne ostvare projekcije o prihodima od turizma, vjerovatno slijedi novo zaduživanje.

Pred Vladom su ogromne teškoće. Kapitalne investicije koje stoje. Privremeno finansiranje nas vraća unazad – ne plaćaju se rate zaostale za režije, rate za kancelarijski materijal, ne kupuju se kompjuteri i računovodstvena oprema, ne izlazi na teren radi brige o nekom problemu, kulturnom dobru, na primjer, jer nema  auta, ne organizuju konkursi, projekti…

Sliku upotpunjuju i ovi prizori. Poslije tri mjeseca ostali su neplaćeni i sad su već ugašeni službeni telefoni. Internet i fiksni telefonii rade samo onima koji dobro poznaju nekoga u Telenoru. Ono, učini mi – ka čo’eku. Živjeli.

Stela O.KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

DETEKTOR

Morbila neodgovornosti  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Strah izazvan dugodišnjom kampanjom protiv MMR vakcina, ima opipljiv učinak. Samo  desetak posto djece rođene 2019. godine u Crnoj Gori je  vakcinisano. Stručnjaci upozoravaju – to što već nemamo epidemiju malih boginja je samo slučajnost

 

Epidemija malih boginja – morbila – samo što ne kuca na vrata.  Oko 90 odsto djece rodjene 2019. godine u Crnoj Gori nije vakcinisano MMR vakcinom, koja štiti od tri virusne bolesti: malih boginja, rubeole i zaušaka.  Širom svijeta,   pa i u Crnoj Gori,  MMR vakcina je meta antivakcionog lobija koji je, bez naučne potpore, povezuje sa autizmom. Godinama izloženi toj kampanji, mnogi roditelji su u nedomuici da li treba vakcinisati djecu ovom vakcinom.

Strah ima opipljiv učinak. U Crnoj Gori se godišnje u prosjeku rodi oko 7.000  beba. U toku 2014. godine  na području Podgorice vakcinisano je MMR vakcinom 90 odsto; 2015. godine  88 odsto; 2016. godine  77 odsto; 2017. godine 61 odsto; 2019. godine svega 11,5 odsto djece. Tek svako peto dijete rođeno 2019 .godine u glavnom gradu Crne Gore primilo je MMR vakcinu.  Možda još slikovtije: u Podgorici je  2019. godine rođeno oko 4000 djece, vaksinisano ih je tom vakcinom samo oko 500.

To je ogroman pad, više od svega, pad povjerenja društva u sebe i u vlasitite orijentire.  Dijete kada je zaražno, a bez simptoma  boravi u kolektivu,  četiri dana prije pojave morbila prenosi zarazu na dugu djecu. Takođe i četiri dana nakon ozdravljenja.  Zato se zaraza se,  među nevakcinisanim mališanima, veoma brzo širi.

Posljednji je čas da se upozorenja shvate ozbiljno. Epidemija bi  drastično otežala ionako tešku epidemiolosku situaciju u Crnoj Gori zbog virusa Covid -19. U uslovima preoptrećenosti medincinskog osoblja, društvene atmosfere,  stanja u porodicama iscrpljenim krizom, povećanog straha, zamora i nepovjerenja, mogla bi imati katastrofalne posljedice.

I statistički podaci u našoj zemlji upozoravaju. Od 100 djece oboljele od morbila, između sedam i devet ih  dobije upalu srednjeg uha. Upalu pluća dobije između jednog i šestoro djece. Različite vrste dijareje oko šestoro. Upalu mozga dobije jedno dijete na 1.000 do 2.000 oboljelih. Sklerozirajući panencefalitis (smrtnosona bolest sa oštećenjem mozga) dobije jedno dijete na 100.000 oboljelih. Na 1.000 inficiranih umre jedno do troje djece, od komplikacija.  Inače,  djeca do pet godina čine 60 odsto inficiranih.

Stručnjaci takođe ukazuju –  kad bi se djeca širom svijeta do svoje druge godine zivota vakcinisala u procentu od 95 odsto, bolest bi nestala. Svi znamo da se to u dogledno vrijeme neće desiti. Ne zato što bogate i medicinski napredne zemlje  ne mogu da proizvedu dovoljno vakcina, nego zato što nemaju  moralne snage, da ih podijele svima kojima trebaju. Ovo je svijet djece nejednakih šansi od rođenja.

To što mi već nemamo epidemiju je slučajnost. Epidemiolog  dr Senad Begić je jos prije četiri godine upozorio da smo na pragu epidemije malih boginja jer je broj djece vakcinisane MMR vakcinom i tada bio mali.

Upućeni izvori detektora  javljaju da korona u Podgorici nije značajnije uticala na redovnu vakcinaciju djece. Od djece rođene  2020. godine njih 90 odsto  vakcinisano je pentaksim vakcinom koja se daje u prvoj godini života,  protiv  difterije,  tetanusa,  velikog kašlja, dječje paralize i  hemofilijusa.  To je dobra vijest. Međutim, ima ona i dodatak koji je kvari.  Smanjen je broj djece koja su  dobila revakcinu pentaksima koja se daje godinu nakon te vakcine. Do toga je došlo zato što se,  zbog straha roditelja, odlaže primanje  MMR vakcine,  koja se mora dati  prije revakcine pentaksima. Takom se loš krug zatvara.

Ljekari  godinama apeluju na roditelje da vakcinišu djecu i preduprijede loše posljedice.   Uzalud. Strah je iz godine u  godinu sve jači. Nesigurni  ljudi  masovno reaguju  panikom i poricanjem. Problem je dubok i ne mogu ga riješiti samo ljekari. Ni naši, ni svjetski. Strah od MMR vakcine je simptom  globalnog stanja svijeta,  i čovjeka u njemu, u kojem su dezorijentisanost i moć manipulacije veći nego ikad.

Stela O.KOVAČ

Komentari

nastavi čitati

DETEKTOR

Apanaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o novcu nikada nije samo priča o novcu. Ova koja se vrti oko kase ministarstva kulture, više od svega svjedoči o duhovnom obzorju Crne Gore. Prije i poslije promjene vlasti

 

Istaknuti kulturni stavaraoci već tri mjeseca ne dobijaju mjesečnu nadoknadu, koju im isplaćuje Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta. Neki od njih  najavljuju tužbe, jer im je, kažu, ukinuto ono što im po zakonu  doživotno pripada. Njih je  43, i  mjesečno primaju po oko 1000 eura. Vlada uzvraća kako je stavila  pod lupu sve njih i komisiju koja ih je odabrala. Sumnjaju da ima i onih  koji ne ispunjavaju uslove.  Podsjetimo: da bi državljanin Crne Gore, koji ima prebivalište u našoj zemlji, dobio taj status, mora  imati dvadeset godina radnog staza; pet nagrada u oblasti kulture i umjetnosti, od čega jedna mora biti državna;  njegov rad mora biti prepoznat kao značajan za kulturu i umjetnost…

Istovremeno, pažnju javnosti  zaokupljaju i podaci o prihodovanjima kroz razne projekte umjetnika i kulturnih radnika iz kase ministarstva kulture.

Po svemu sudeći, biće burno u ministarstvu i oko njega. Možda ova tri slučaja najbolje oslikavaju šta se to sa nama zbivalo i zbiva.

OKF  – Otvoreni kulturni forum Cetinje i časopis za kulturu Ars, direktora Milorada Popovića na konkursima za kulturno-umjetničko stvaralaštvo za deset godina, od 2010. do 2020. godine,  priskrbili su skoro devetsto hiljda eura. Precizno –  877. 983, 40. Naročito su  Popoviću bile plodne posljednje dvije godine  – 2019. i 2020.  U njima je dobio ravno  433.543,40 eura. Kad se sve sabere,  OKF Milorada Popovića je od 2015-2020. godine  dobijao više od polovine  novca predviđenog za sve učesnike na konkursima za projekte Ministarstva kulture.

On , kao dobitnik Njegoševe nagrade, ima i status – Istaknuti kulturni stavralac.   Kao  svi, mjesečno je  iz budžeta Ministarstva kulture, do ovog tromjesečnog zastoja,  dobijao oko 1.000 eura.

U mimohodu, Miljenko Jergović istaknuti hrvatski i bosanskohercegovački pisac,  kao član žirija za dodjelu Njegoševe nagrade, godinama mjesečno prima 1.980 eura. I njega je obuhvatio  tromjesečni zastoj.  Jergović je zdušno  branio odluku žirija da Milorad Popović stane  uz rame književnim kolosima. Ovih je dana podržao Istaknute stvaraoce, a priključio se i zahtjevima da Vesna Bratić ode s ministarske funkcije. Eto tako.

Na svjetlo pozornice, događaji su  ove sedmice izvukli Adnana Čirgića,  dekana  Fakulteta  za crnogorski jezik, kojem Vlada  evo tri mjeseca nije uplaćivala novac  nužan za održavanje. Uslijedio je protest na Cetinju. Na suprotnim stranama našli su se dekan i Istaknuti kulturni stvaralac Adnan Čirgić i Dragan Koprivica, nekadašnji visoki  funkcioner  jedinstvenog DPS-a, SNP-a,  pa šef medijskog centra  Demokratske narodne partije, članice DF-a, sada  novi spoljni ekspert Ministarstva  kulture. Izvori detektora tvrde da je atmosfera, oko  i  u prostrijama ministarstva, bila vrlo naelektrisana. Posebno od trenutka kada je Koprivica  izašao pred demonstrante i počeo da im šalje  poljupce, što su oni doživjeli kao provokaciju.  Kada je nekoliko njih nagrnulo  u zgradu, neko iz obezbjeđenja je blagovremeno  reagovao, Koprivicu sakrio i zaključao  u WC, sa jakim bravama. Dobro se završilo.

Eksperti nove Vlade navode da  Čirgić nema 20 godina kontinuiranog staža,  rođen je 1980, diplomirao 2003/2004, a doktorirao 2007. godine. Neslužbeno najavljuju da je on ozbiljan kandidat za ukidanje statusa Istaknutog kulturnog stvaraoca.  U polemici koja je planula nakon protesta, Koprivica  napominje da je Čirgić, kao miljenik  bivšeg režima,  dobijao  pozamašan novac  za projekte od Ministarstva kulture. Provjereno: za četiri godine od kada se pominje njegovo ime na konkursima,  Adnan Čirgić je od Ministarstva kulture  za projekte  dobio 50. 000 eura.

I Dragan Koprivica je  uspio  da  se domogne starorežimskog budžeta Ministarstva kulture. Tokom posljednje četiri godine opozicionarstva za projekte je dobio 20. 000 eura. Nova su vremena.  On, evo, u svojstvu spoljnjeg eksperta, provjerava šta je ko nekad dobio na konkursima ministarstva. Jer,  konkursa za   projekte u kulturi više nema.  Mimo poslaničke penzije Koprivica prima  ekspertsku nadoknadu – preko hiljadu i petsto eura mjesečno. Sigurno zaslužuje i više. Nego, štednja je.

Priča o novcu nikada nije samo priča o novcu. Ova koja se vrti oko kase ministarstva kulture, više od svega svjedoči o duhovnom obzorju Crne Gore.  Prije i poslije promjene vlasti.

Stela O. KOVAČ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo