Povežite se sa nama

MONITORING

Nerasvijetljeni zločin

Objavljeno prije

na

Na kraju onoga što su neki mediji nazvali ,,sudskim procesom stoljeća u Hrvatskoj,” sutkinja Ivana Kršul je u srijedu objavila presudu po kojoj je šest osoba proglašeno krivim za ubistvo vlasnika magazina Nacional Iva Pukanića i njegovog saradnika Nika Franjića oktobra 2008. Ostao je nejasan motiv zbog kojih je počinjeno ubistvo, i nije utvrđeno da je za ubistva Pukanića i Franjića, jedan od najčuvenijih balkanskih kriminalaca Sreten Jocić formirao zločinačku organizaciju.

Neposredni izvršitelj Željko Milovanović u odsustvu je osuđen na 40 godina. Robert Matanić, koji je prema optužnici okupio zločinačku grupu, osuđen je na 33 godine. Zbog pomaganja u ubistvu njegov brat Luka Matanić i zajednički prijatelj Amir Mafalani dobili su po 16 godina zatvora. Bojan Gudurić dobio 30-godišnju zatvorsku kaznu jer je iz zasjede trebalo da puca u Pukanića ukoliko eksploziv zataji.

Slobodan Đurović osuđen je na 15 godina zbog optužbi da je bio veza ubica sa Jocićem koji je za Pukanićevo ubistvo navodno platio 1,5 miliona eura.

Suđenje u Županijskom sudu u Zagrebu trajalo je devet mjeseci.

U prvoj optužnici je stajalo da je Pukanićevo ubistvo organizovao Joca Amsterdam. No, ostalo je otvoreno pitanje ko je od Jocića naručio Pukanićevo ubistvo. Prema izmijenjenoj optužnici, od prije dva mjeseca, Jocić je izbačen kao organizator te je to sada nepoznata osoba.

Osim u Zagrebu, suđenje za smrt Iva Pukanića i Nika Franjića sprovodi se i pred sudom u Beogradu gdje se održava postupak protiv Sretena Jocića, Željka Milovanovića i Milenka Kuzmanovića.

Slobodan Šašić, zamjenik direktora Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) i tužilac u procesu ubicama Pukanića i Franjić, izjavio je da je nezadovoljan visinom kazni koje su dobili šestorica optuženih, pa je najavio da će podnijeti žalbe na presudu.

Tužilac Šašić je, kako navode hrvatski mediji, posebno nezadovoljan visinom kazne koju je dobio Slobodan Đurović.

Kako primjećuje hrvatski Nacional poslije suđenja nedostaje odgovor na pitanje – ko je naručio atentat. Sve dok se do tog odgovora ne dođe, ne može se govoriti da je posao mjerodavnih institucija u tom slučaju završen.

,,Jasno je da naručitelj postoji, a kad ima njega, ima i motiva. Moguće je da je povod za ubistvo Ive Pukanića bilo njegovo pisanje, ali to nije utvrđeno. Jasno je da je naručitelj ubistva imao izuzetne lične razloge jer je bio voljan da za ubistvo plati 1,5 miliona eura”, kazala je Kršul.

Ona je istakla da način na koji je djelo počinjeno ima potpis organizovanog kriminala i stav da je on nedodirljiv. No, ova presuda je poruka da takvo ponašanje neće biti tolerisano, istakla je sutkinja.

Dio hrvatskih medija, na čelu sa Nacionalom smatra da su, s obzirom na težinu, mjesto i način izvršenja zločina, presude ,,skandalozno niske”. Takođe, potpuno je neshvatljivo da optuženi nisu osuđeni zbog udruživanja u zločinačku organizaciju. Ističe se posebno da je sud prenisku kaznu dodijelio Đuroviću koji je bio jedan od organizatora atentata, pa je neshvatljivo zbog čega je na kraju osuđen na samo 15 godina zatvora, što je najmanja izrečena kazna u ovom procesu.

Obrazlažući presude sutkinja Kršul je rekla da jedino za Đurovića – koga je USKOK optužio za jednu od glavnih uloga u organizaciji samog atentata – ,,nije utvrđen motiv jer se ne zna nalogodavac, pa ni pravi motivi poticatelja na ubistvo ne mogu biti poznati”. Time, po tumačenju Nacionala, Đurović defakto nije proglašen saučesnikom u gnusnom zločinu ispred zgrade NCL Media Grupe kada su na krajnje brutalan način likvidirani Pukanić i Franjić.

Nacional se posebno osvrće na svjedočenje Ratka Kneževića. ,,Predstavnici Državnog tužilaštva su u Kneževiću dobili svjedoka koji je objasnio logiku djelovanja grupe koja je ubistvo organizovala i počinila. Knežević je za naručivanje atentata direktno optužio crnogorskog premijera Mila Đukanovića i njegova bliskog prijatelja Stanka Subotića, zvanog Cane, kome se u Srbiji u odsustvu sudi zbog šverca cigareta,” istakao je Nacional.

Knežević je pred Županijskom sudom u februaru ove godine kazao da je duvanska mafija Pukaniću počela da prijeti već poslije prvih tekstova o organizovanom švercu cigareta pod okriljem crnogorske države, objavljenim u tadašnjem dnevniku Republika. Niz napisa nastavljen je u nedjeljniku Nacional, a s njima su dolazile i nove prijetnje, ali i prvi planovi atentata koji su još 2002. osujetile tajne službe nekoliko zemalja, kazao je Knežević.

Prema Kneževiću, Pukanić mu je, govorio kako su mu nudili novac da prestane da piše, prvo dva, a potom i pet miliona eura. ,,Takva je mafija – prvo prijeti, potom podmiti, a onda i ubije”, izjavio je Knežević.

Osim ljudi bliskih Subotiću, prijetnje je, u dva navrata, telefonom navodno izgovorio i sam Cane, prvo uljudno, a potom i direktno. “Kada sam rekao da ne mogu uticati na Pukanića, prestao je da bude uljudan i rekao – ubio sam mnoge ubiću i vas”, kazao je svjedok.

Knežević je rekao i da su na temelju Pukanićevih otkrića evropski isljednici kao šefa duvanske mafije prepoznali njegovog bivšeg kuma, crnogorskog premijera Đukanovića koji je od šverca cigareta punio paralelni državni budžet. Jedna od uloga tog ,,budžeta” bila je i kupovina glasova na izborima rekao je Knežević.

Svjedok je dodao da je te optužbe Pukanić iznio i pred isljednicima u italijanskom gradu Bari, koji su vodili tajnu istragu protiv duvanske mafije. Istraga je dovela do optužnice u kojoj je Đukanović, kada se na sudu u Bariju pojavio kao svjedok, ,,prvi puta mogao vidjeti Pukanićevo svjedočenje i podsticaj koji je u rasvjetljavanju čitavog slučaja dalo pisanje Nacionala”. Samo deset dana kasnije u Zagrebu se dogodio prvi neuspjeli atentat na Pukanića.

Knežević je naveo da je istim švercerskim kanalima posao u posljednje vrijeme s duvana prebačen na kokain. Knežević je u više navrata ponovio da je ono što je ranije rekao i hrvatskoj policiji, spreman da potvrdi pred crnogorskom organima.

,,Znam o čemu govorim, s obzirom na to da i antimafijaška direkcija iz Barija i švajcarsko državno tužilaštvo, svi su rekli da nikada nisu vidjeli, veći protok novca u nekom ilegalnom biznisu kao što je ovaj…Posao koji je samo u 1999. godini – precizno i jasno stoji u optužnici antimafijaškog tužiteljstva u Bariju- okrenuo 2,5 milijarde maraka, je poslije pisanja Nacionala stao. To je sasvim dovoljan motiv za čovjeka koji ima zdrav razum da zaključi odakle je moglo doći ovo što se na žalost desilo u Zagrebu”, rekao je Knežević.

Tužiteljstvo je u optužnicu uvrstilo tvrdnju da je ubistvo Pukanića organizovano kako bi bio onemogućen da piše o djelovanju i povezanosti više kriminalnih grupa na balkanskom prostoru. Odbrane optuženika, međutim, tvrdile su da Knežević o ubistvu nema neposrednih saznanja te da je cilj njegova istupanja u javnosti bila isključivo samopromocija.

No, i novinar Nacionala Berislav Jelinić smatra da sve indicije ukazuju da iza ubistva stoji Subotić, odnosno crnogorsko-srpska duvanska mafija o kojoj su njegov magazin i Pukanić pisali.

,,Indicije postoje, i one su sve snažnije. Nacional je pisao o aktivnostima te grupacije veoma eksplicitno, veoma otvoreno. Ali mi kao redakcija nismo željeli da prstom upiremo ni u koga, već smo vjerno prenosili tok istrage”, rekao je Jelinić.

Nacional ocjenjuje da su od početka suđenja optuženima prije godinu dana gotovo potpuno zamrle policijske aktivnosti koje bi trebale dovesti do naručitelja atentata na Pukanića. To se povremeno pokušalo objasniti tvrdnjama da u pojedinim fazama policijskog posla treba da protekne puno vremena do postizanja rezultata.

Istina je, po Nacionalu, u stvari jednostavna. Na tom se slučaju više aktivno ne radi. Informacije o stezanju obruča oko još nekih sudionika u atentatu na Pukanića proizlaze iz rada nekolicine ljudi unutar Uskok, a ne iz neke opsežne aktivnosti policije koja rad na tom slučaju i dalje doživljava kao prioritet.

Sve se aktivnosti u tom slučaju svode na pomno praćenje zbivanja oko Jocića i Đurovića. Njih su dvojica procjenjuje Nacional, po svemu sudeći, jedine osobe koje su imale direktne kontakte s naručiteljima atentata, pa se čeka da se oni eventualno slome kad se suoče s dugogodišnjim zatvorskim kaznama.

Odgovor na pitanje ko su naručitelji atentata teško će se dobiti u Zagrebu. Moglo bi se to dogoditi u Beogradu, gdje Sreten Jocić počinje popuštati pod pritiskom spoznaje da bi do konca života mogao ostati u zatvoru, zaključio je Nacional.

Prijetnje novinarima

Udruženje sudskih izvještača Hrvatskog novinarskog društva (HND) upozorilo je na prozivanja, pritiske i prijetnje novinarima koji prate ,,slučaj Pukanić”. Tokom čitavog sudskog postupka optuženima za atentat na Pukanića i Franjića novinari su učestalo prozivani, navedeno je u saopštenju. Novinari koji izvještavaju o suđenju su etiketirani i, poučeni iskustvom iz ranijih slučajeva, smatramo da su stavljeni u poziciju ,,mete za odstrel”. Udruženje sudskih izvještača HND traži da se s tim pritiscima prestane, a od policije da adekvatno reagira na prijetnje novinarima.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRŽAVA, VLAST I KREDITI: U hrčkovoj vrtešci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Računica kazuje da su “nove” vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu uvećanja duga. Do kraja naredne godine on će biti za trećinu veći u odnosu na kraj 2020.

 

 

Ko o čemu, Vlada Crne Gore o vraćanju “starih dugova”. A dug u kontinuitetu  – raste. Izuzetak je napravljen u periodu 2021-2022., kada je državni dug smanjen za približno 300 miliona eura. Potom smo se vratili praksi da, iz godine u godinu, uzajmljujemo više nego što vraćamo povjeriocima. Sljedstveno, država troši više nego što prihoduje. I tako će ostati, makar do kraja mandata Vlade Milojka Spajića. Pod uslovom da se ne dogodi nešto, na globalnom ili unutrašnjem planu, što bi kreditore odvratilo od nauma da nam pozajmljuju novac.

Kraj 2020. godine i formiranje prve Vlade Crne Gore bez premijera i ministara iz redova DPS-a, dočekali smo sa nešto više od 4,4 milijarde eura državnog duga (4.409 miliona eura). U taj dug je uračunato i 750 miliona koje je Vlada Zdravka Krivokapića uzajmila u prvim danima svog mandata, kroz emisiju državnih obveznica koju su, u značajnoj mjeri, pripremili njihovi prethodnici iz Vlade Duška Markovića (ministar finansija Darko Radunović).

Aktuelna Vlada je poslednji dan 2023. godine, krajem koje je započela svoj mandat, dočekala sa državnim dugom od 4,12 milijardi. Ovog septembra, prema preliminarnim podacima Ministarstva finansija, dug je iznosio 4,705 milijardi. Do kraja godine najavljen je dalji rast duga. Dug će, prema projekcijama iz predloženog zakona o budžetu za 2026. godinu, do kraja naredne godine narasti na 5,88 milijardi.

Resorno Ministarstvo najavljuje da bi se u izbornoj 2027. državni dug mogao smanjiti (5,72 milijardi), dok bi se njegov dalji rast nastavio već naredne godine. Objavljene projekcije navode 5,928 milijardi eura kao ciljani iznos duga na dan 31. decembar 2028. Kako je nepisano pravilo u Crnoj Gori da svaka naredna Vlada uveća stavku državnih rashoda, priložene projekcije mogle bi se pokazati kao konzervativne. Odnosno, dug bi mogao biti (možda i poprilično) veći.

“Nova zaduženja realizuju se isključivo radi urednog refinansiranja postojećih dugova i finansiranja kapitalnih projekata od strateškog značaja – onih koji treba da unaprijede infrastrukturu, privuku investicije i podignu BDP”, poručio je u osvrtu na ove projekcije ministar finansija Novica Vuković, insistirajući da projektovana kretanja duga “ostaju u okvirima održivosti”. Dok, tvrdi, Vlada ostaje usmjerena ka usklađivanju s najboljim međunarodnim praksama i evropskim standardima.

Ta odlučnost po pitanju upravljanja državnim dugom nije prepoznata van kruga Vladinih upošljenika i sljedbenika. Međunarodni monetarni fond (MMF), na primjer, nakon izrečenih usmenih opomena, u nedavnom izvještaju za Crnu Goru i na papir stavlja nedvosmisleno upozorenje da Spajićeva Vlada nije dosljedna u poštovanju čak ni crnogorskog Zakona o budžetu i fiskalnoj odgovornosti. Da dodatno na pominjemo međunardna pravila, standarde i očekivanja koja je neophodno ispuniti ukoliko izvršna i zakonodavna vlast, iskreno, vjeruju u mogućnost pridruživanja EU do kraja 2028. godine. I rade u tom pravcu.

“To priznanje od strane MMF-a otkriva fundamentalnu istinu o načinu na koji Vlada upravlja državnim finansijama – zakoni postoje na papiru, ali se u praksi sistematski krše, jer Vlada neometano vodi politiku fiskalne ekspanzije u najgorem mogućem trenutku”, komentarisao je Miloš Vuković (Fidelity consulting). Vlast, uglavnom, ignoriše takve primjedbe, izbjegavajući direktne i konkretne odgovore.

Biće uskoro trideset godina kako su tokom predizborne kampanje Narodne sloge, politički prvaci Liberalnog saveza i Narodne stranke sa crnogorskih trgova začikavali tadašnje DPS vlasti: “Đe su pare/Vratite pare”. Do dan danas, slična priča.

Da parafraziramo ondašnje poruke, prilagođene aktuelnom finansijskom trenutku Crne Gore. Đe su potrošeni novi krediti? Zašto će državni dug na kraju naredne godine biti za skoro trećinu veći nego na kraju 2020.? Koja je to infrastruktura unaprijeđena, a koji su (stvarni) investitori privučeni, pa da uloženo bude vrijedno rasta državnog duga za skoro 1,5 milijardi eura? Ili, možda, ovako: ako Vlada, kao što tvrdi, pozajmljeni novac troši samo za vraćanje dospjelih kredita i kapitalne investicije, zašto će, prema njenim projekcijama, do kraja aktuelnog mandata izvršne vlasti javni dug porasti za 25 a BDP za 15 posto?

Umjesto debate i odgovora, Vlada pokušava preokrenuti priču u svoju korist. Tako se zvaničnim nastupima insistira da su krediti koji se vraćaju “stari”, odnosno DPS-ovi. Bez tog alibija vlast ostaje već dogodine, pošto tada počinje vraćanje kredita uzetih nakon “oslobođenja”. Dok  2027. na naplatu stiže emisija obveznica iz decembra 2020, vrijedna 750 miliona eura.

“Od decembra 2020. godine do danas, ukupno je vraćeno preko 2,7 milijardi eura starih dugova, dok je 1,5 milijardi vraćeno u mandatu ove Vlade”, saopštio je ministar Vuković. Imamo li u vidu da je BDP 2020. bio 6,7 milijardi a da se ove godine očekuje nepunih osam, to je zastrašujući podatak. Problem je što ta računica nije baš najpreciznija. Posebno u interpretaciji gdje se zaduženje iz 2020. (ukupno, 1,35 milijardi – 600 stare, 750 nove vlasti)verbalno prebacuje na račun bivših vlasti, dok se prisvaja vraćanje dugova iz te godine). Zapravo je Markovićeva Vlada isplatila ogromnu većinu od ukupno 666 miliona vraćenih dugova, 120 više nego što je planirano tadašnjim budžetom.

Ponovo smo pregledali usvojene državne budžete za period 2020.-2025. godina. Prema njima, država je imala obavezu da za tih šest godina, računajući do kraja ove, vrati ukupno 2,946  milijarde eura. Podaci iz završnih računa za prethodnih pet godina i preliminarni podaci Ministarstva finansija o vraćenom dugu za devet mjeseci ove, kažu da je u tom periodu Crna Gora povjeriocima isplatila ukupno 2,749 milijardi. I da u ovom kvartalu mora platiti još približno 200 miliona.

Istovremeno, uzeto je 3,834 milijarde eura novih kredita. Kao ministar finansija i kao premijer, Milojko Spajić je državu, po pravilu, zaduživao za iznose veće od onih planiranih budžetom. Sve zagledan u svijetlu budućnost koja počinje… dogodine. Stižu najave da bi se do kraja godine njegova Vlada mogla zadužiti za dodatnih 500 miliona.

Ispada da su nove vlasti, od decembra 2020. do decembra ove godine uspjele samo da skoro u potpunosti podmlade zatečeni državni dug. Dobrim dijelom po kamatama većim od nekadašnjih. Sada ulazimo u fazu daljeg uvećanja duga. Bez previše realizovanih investicija koje će doprinijeti njegovom vraćanju.  Poput hrčka namamaljenog na trčanje u točku, kredite  dospjele kamate plaćamo novim kreditima. I većim kamatama. Vlada štrbne dio novih zaduženja i preusmjeri ih u potrošnju, na sva zvona veličajući svoja ekonomska dostignuća. Za one što će taj novac morati da vrate, nije ih briga.

Zoran RADULOVIĆ 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NA POMOLU SPORAZUM IZMEĐU VLADE I ZAKUPCA SVETOG STEFANA: Pet godina koje su pojeli skakavci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najavljeni sporazum ne donosi ništa novo, nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu koja je napravljena turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna, Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao

 

 

Poslije petogodišnje blokade elitnog turističkog rizorta Sveti Stefan i Miločer, tokom koje su prestižni hoteli bili zatvoreni i prepušteni zubu vremena, trajao arbitražni postupak pred sudom u Londonu sa tužbom i protivtužbom dvije strane u sporu, kompanija Adriatic Properties, Aidway Investments i Aman Rizorts sa jedne i Vlade Crne Gore sa druge, na pomolu je dogovor oko otvaranja hotela i vansudskom poravnanju.

Uoči donošenja presude arbitražnog suda,  očekivane do kraja ove godine, arbitražne stranke započele su pregovore oko usaglašavanja spornih stavova i povlačenja tužbenih zahtjeva pred međunarodnim tribunalom „teških“ oko 100 miliona eura. Strah od eventualnog gubitka spora i znatne materijalne odštete iznudio je te  pregovore o prevazilaženju problema.

Glavni razlog zbog kojeg najpoznatiji hoteli na Crnogorskom primorju nisu radili  pet turističkih sezona bio je pobuna mještana Pržna i Svetog Stefana koji su uklonili nelegalno postavljene ograde i kapije na prilazima maloj Kraljičinoj plaži, jednoj od tri ekskluzivna kupališta kojima od 2007. godine zakupac gazduje.

Kompanija Adriatik properties ustala je sa tužbom sa obrazloženjem da ubuduće ne mogu garantovati privatnost i mir svojim gostima na koji su se obavezali. Insistiraju da javna staza koja se nalazi između Kraljičine plaže i novosagrađenog SPA centra i vodi  kroz Miločer, ostane u režimu zabrane prolaza za mještane i turiste, osim za njihove goste.

Taj naizgled mali povod, izvor netrpeljivosti između zakupca i mještana je eskalirao do te mjere, da su stanovnici okolnih naselja zatražili rješenje i drugih višegodišnjih problema koji su opterećivali ova poznata turistička mjesta:  pristup plažama, javnim stazama i posebno ostrvu i hotelu Sveti Stefan, koji je njima,  i svim ostalim posjetiocima i turistima, zabranjen poslednjih 18 godina.

Prema podacima koje su ekskluzivno objavile Vijesti, dogovor je vrlo blizu i predviđa otvaranje hotela Sveti Stefan i Miločer najkasnije 1. maja i uključivanje u nastupajuću turističku sezonu.

Nakon niza radnih sastanaka između predstavnika Vlade, preduzeća HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, JP Morsko dobro i Opštine Budva sa jedne strane i razgovora koje je vodio premijer Milojko Spajića sa predstavnicima Adriatic propertiesa i Amana, može se očekivati da će konačan sporazum biti ozvaničen do kraja ove godine.

Međutim, prema ovim informacijama najavljeni sporazum ne donosi nikakav zaokret koji bi opravdao petogodišnju blokadu rada ekskluzivnog rizorta, štetu  napravljenu turističkom imidžu Crne Gore, materijalnu štetu državi i zakupcu. Ne obećava ni drugačiji odnos prema društvenoj zajednici i građanima Pržna,  Miločera i Svetog Stefana, zbog čega je sukob i nastao.

Režim korišćenja plaža ostaje  kao što je bio i ranije. Glavne plaže, svetostefanska i velika plaža u Miločeru i dalje su u režimu zabrane korišćenja za mještane. U pitanju su ekskluzivne plaže za goste turističkog rizorta, sa djelovima za javnost, uz plaćanje, za one turiste koji mogu da izdvoje 150 ili 200 eura za komplet od dvije ležaljke sa suncobranom.

Povlastice za mještane podrazumijevaju da će na rubovima ovih plaža za njih biti predviđeno desetak plažnih kompleta – besplatno. Da ne bi oni ili njihovi gosti donosili svoje šarene suncobrane i kvarili estetiku plaže uređene po standardima Amana.

Problem Kraljičine plaže, glavnog kamena spoticanja između mještana i zakupca, napola je i nejasno riješen. Plaža zadržava status ekskluzivnog kupališta za goste hotela, ali sporna javna staza uz plažu dobija poseban, kontrolisan režim korišćenja radi zaštite privatnosti gostiju Amana. To će u praksi značiti da će se postaviti vizuelne barijere u vidu zelenog pojasa prema plaži i uvesti diskretne nadzorne mjere. Zakupac želi da zadrži pravo da za posebne situacije, poput svadbi ili drugih privatnih događaja, uvede privremenu zabranu prolaza ovom javnom stazom.

Ukoliko se ovakvo rješenje usvoji, nije jasno gdje i na koji način će se zasaditi  drvored na pješačkoj stazi uz kameni zid koji uokviruje Kraljičinu plažu, kako bi se bogati turisti zaklonili od pogleda prolaznika.

U godinama najveće slave hotela Sveti Stefan i Miločer,  kada su na ovim plažama odmarale krunisane glave i poznati svjetski „selebriti“, ili tokom boravka Josipa Broza Tita sa suprugom Jovankom, nije iskazana potreba za tolikim ogradama i zabranama.

Mještani ništa nisu dobili. Samo obećanje da će im zakupac dozvoliti da se ponekad, uz nadzor, prošetaju stazom pored plaže, koja je u svim planskim dokumentima označena kao javna pješačka staza. U javnoj upotrebi.

Veliki broj prigovora društvene zajednice odnosio se na to što je ostrvo Sveti Stefan zatvoreno za posjetioce dugih 18 godina. Nije dozvoljen pristup turistima za obilazak ovog kulturno-istorijskog spomenika koji je u potpunosti amputiran iz turističke i društvene zbilje Crne Gore.

Prema nacrtu sporazuma Sveti Stefan i dalje ostaje u istom režimu, isključivo za goste Aman rizortsa. Ostavlja se mogućnost organizovanih posjeta u zakazanim terminima.

To su kontrolisane posjete kao i staze koje su, kako tvrde mještani, uvijek označene posebnim trakama koje pokazuju kuda se posjetioci mogu kretati kroz ekskluzivni turistički gradić.

Prilazni most ka Svecu oko kojeg su ne rijetko podizane tenzije zbog zabrane prolaska i postavljanja karaula sa stražom, posebna je priča. U preliminarnim rješenjima navodi se da će most biti javan, ali menadžment zadržava pravo da privremeno ograniči ulaz kada je neophodno zaštititi privatnost gostiju. I ovdje je pristup moguć, ali regulisan.

Ono što je najznačajnije u ovom sporazumu odnosi se na započetu gradnju stanova za tržište u parku Miločera i legalizaciju divlje izgrađenih objekata u maslinjaku Svetog Stefana.

Vlada daje saglasnost da investitor, Adriatic propreties, odnosno izvorni zakupac ljetovališta Sveti Stefan i Miločer, kompanija Aidway Investments limited, registrovana na Britanskim djevičanskim ostrvima, sa skrivenim vlasnicima, može nastaviti izgradnju hotela i stanova za tržište. Riječ je o kompleksu koji sadrži 66 hotelskih soba sa svim pratećim sadržajima i 66 stanova za tržište. Od kojih svaki raspolaže sa 120 kvadrata.

Zanimljiva je uloga koje je sporazumom predviđena za poznatog tenisera Novaka Đokovića.

Od bombastičnih naslova kako će Đoković preuzeti zakup elitnog ljetovališta, informacija kako će kao globalni ambasador kompanije Aman pomoći kako bi se skinuo katanac sa kapije hotela Sveti Stefan,  prema poslednjim najavama Đokoviću se nudi simbolična uloga čelnika novog savjetodavnog tijela Bankada, koje bi pratilo odnos društvene zajednice i zakupca, sprovođenje obaveza inkluzije lokalnog stanovništva i turističke promocije Svetog Stefana.

Znači sve ono što predstavnici Vlade u pregovorima sa zakupcem ne uspijevaju da obezbijede u korist mještana, prioritet u zapošljavanju u rizortu, stipendije, plaćena stručna usavršavanja, korišćenje lokalnih proizvoda u hotelima, organizovanje turističkih tura tokom cijele godine…., treba za njih da izdejstvuje Savjet Bankade, odnosno Đoković. I da jednom godišnje podnese izvještaj Vladi.

Članovi Bankade bili bi predstavnici Vlade, zakupca, kompanija koje upravljaju kompleksom, Morskog dobra, Opštine Budva i Mjesne zajednice Sveti Stefan. U praksi, to bi značilo institucionalizovanje kontrole nad realizacijom dogovora – nešto što godinama nije postojalo, a što je upravo nedostajalo ranijim odnosima države i zakupca.

Da li će Novak Đoković prihvatiti angažman nadzornika na Svetom Stefanu ili je to samo marketinški trik, koji treba da umiri lokalno stanovništvo uskoro će se znati.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLADA PREDSTAVILA PLAN DRŽAVNIH PRIHODA I RASHODA ZA 2026. GODINU: Situacioni budžet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike

 

 

Vlada je u srijedu predstavila prijedlog zakona o budžetu za 2026. godinu. To je urađeno uz, već tradicionalno, kršenje Zakona u budžetu i fiskalnoj odgovornosti koji nalaže da se taj dokument parlamentu preda do 15. novembra.

Očigledno, zvaničnici izvršne vlasti nijesu ništa naučili iz prošlogodišnje lekcije. I tada je prijedlog budžeta zakasnio u Skupštinu, da bi tamo ostao zarobljen/neusvojen sve do februara ove godine, zbog sukoba poslanika vlasti i opozicije (afera Ustavni sud). Zato smo godinu počeli uz tzv. privremeno finansiranje, kasnilo je i usvajanje agrobudžeta…

Kašnjenje sa pripremom i predajom budžeta jeste problem, ali nije jedini. Ni najveći.

Predloženi budžet pokazuje da su se Vladine ambicije i velika obećanja svela na strategiju preživljavanja dan za dan. Bez razvojne strategije, neophodne reforme javne uprave, pokretanja inicijativa u smjeru preispitivanja svega onoga što je prepoznato kao nefunkcionalno i loše. Recimo, socijalne i agrarne politike.

Ignorišu se čak i novousvojeni zakoni koji državi stvaraju dodatnu obavezu na strani rashoda. Tako je predloženim budžetom zaobiđen ljetos usvojeni Zakon o ostvarivanju prava na finansijsku podršku licima koja su bila zaposlena u šumarskom i drvoprerađivačkom sektoru. Njim je, tokom 2026. godine, predviđena isplata novčane naknade (do 12.000 eura) nekadašnjim radnicima kompanija iz tih sektora u kojima je država bila (su)vlasnik, a koje su otišle u stečaj.

U predloženom budžetu taj novac nije planiran, odnosno, opredijeljen. A skorašnje procjene govore da je u pitanju od 80 do 110 miliona eura. Iz Vlade, izgleda, računaju da je dovoljno to što su se sada sjetili da je problematični Zakon usvojen bez prethodne konsultacije sa njima, i da oni još ne znaju koliko novca moraju da obezbijede i kome treba da ga daju, kako bi ispunili obavezu koju im je parlamentarna većina zadala na prijedlog Demokrata. Tanak alibi. Moguće je taj „propust“ ispraviti u parlamentu, samo što toliki novac nije lako utrpati u budžet a da se ne osjeti. Rastom planiranog deficita ili dodatnim rezovima na strani nekih drugih, već planiranih, izdataka.

Zaboravljenih troškova ima još. Neki su identifikovani, drugi nijesu. I možda neće ni biti dok ne dođu na naplatu. Vlada je u srijedu parlamentu, za njegove službe javnosti, predočila dokument od skoro 3.700 stranica tabela i teksta. Sve to treba pročitati, uporediti i analizirati. Ili prihvatiti tako kako je, pa se poslije čuditi i žaliti.

Na prvi pogled, predloženi budžet za 2026. godinu predstavlja kontinuitet sa aktuelnim. Pripremljen je po modelu traženja najmanjeg zajedničkog sadržalaca između lijepih želja, realnih potreba i sve sumornije ekonomske stvarnosti. Uz olakšavajući okolnost da naredne godine Crna Gora ima obavezu da vrati „samo“ 384 miliona duga. To je značajno manje od ovogodišnjih 820 miliona ili 1,2 milijarde eura koje za plaćanje (vraćanje duga) dospijevaju 2027. godine.

Vlada planira da će država naredne godine prihodovati 278 miliona više nego ove godine (3,164 naspram 2,886 milijardi). I rashodi će, dogodine, biti veći za istih 278 miliona (3,084 milijarde ove a 3,362 naredne godine). Već pogađate, isti su i projektovani deficiti u ovoj i narednoj godini – 278 miliona. Biće da je sve to slučajno.

Samo što dogodine za kamate na državne pozajmice treba platiti pet miliona više (165 u odnosu na ovogodišnjih 160 miliona). Dva su razloga za to, a vlast ne voli da priča ni o jednom od njih.  Iznos javnog duga raste iz godine u godinu.  Uporedo, da bi vratila dugove koji dospijevaju, Vlada se zadužuje uz kamate koje su veće od ugovorenih na kredite koji se vraćaju. To je usud država koje žive na kredit.

Ukoliko parlamentarna većina vladin prijedlog prihvati bez značajnijih intervencija, troškovi tekućeg budžeta (plate, redovni rashodi za funckionisanje i održavanje sistema) biće za sto miliona veći od ovogodišnjih. Za približno isti iznos (100 miliona) porašće i izdvajanja za budžet državnih fondova u 2026. godini (Fond PiO i Fond zdravstvenog osiguranja). Kapitalni budžet, u koji država uz nove projekte uračuna i dobar dio troškove održavanja postojeće infrastrukture, biće uvećan za 25 miliona. Na papiru.

Ministar finansija Novica Vuković uložio je popriličan trud da objasni kako za Vladin prijedlog budžeta ne važi pravilo čitaj kako je napisano. Posebno u dijelu koji se odnosi na mogućnost vladinih zaduženja u narednoj godini. „Sredstva koja su nepohodna kada govorimo o dugu i zaduženju za 2026. godinu su 710 miliona i molim vas da tako javnost informišemo“, insistirao je. „Druga kategorija su infrastrukturni projekti i obezbjeđivanje sredstava za vraćanje dugova… Samo da ne sabiramo i informišemo javnost da je zaduženje 3,5 milijardi – jer to ulazi u zonu dezinformacije.“

Vukoviću je zasmetalo što su neki novinari prezentovani budžet čitali dalje od tabela prihoda i rashoda na njegovom početku. Pa su vidjeli da se u pripremljenim tabelama pominje zaduženje manje od 500 miliona (uz 200 miliona navodno postojećeg depozita), dok se u tekstualnom dijelu dokumenta od parlamenta traži saglasnost da se Vlada može zadužiti ukupno blizu 3,5 milijardi: uz novac potreban za normalno funkcionisanje države u narednoj godini, još milijardu „za refinansiranje duga i stvaranje fiskalne rezerve u 2027.“  i blizu dvije milijarde „za kapitalne i programske projekte“. Pa nam sada objašnjavaju da se sve to neće realizovati naredne godine. Nego oni tako, za svaki slučaj, žele imati otvorene opcije.

„Nikad veći kapitalni budžet“, pohvalili su se iz Ministarstva finansija. I nastavili da se hvale čak i kada je obznanjeno da je kapitalni budžet za 2019. bio veći. Da zanemarimo što se finansijski najznačajnije stavke iz ovogodišnjeg budžeta prenose u narednu godinu, bez bilo kakvih dešavanja na terenu. Tako se ovogodišnjih 100 miliona namijenjenih za radove na dionici autoputa Mateševo – Andrijevica prenosi u narednu godinu, u manjem iznosu (65 milion). Zapadna zaobilaznica oko Podgorice (dionica Smokovac – Rogami) takođe. Slična je priča sa Opštom bolnicom u Pljevljima, Univerzitetsko-kliničkim centrom u Podgorici, uz pregršt škola i vrtića s kraja na kraj Crne Gore na kojima se, godinama, radi samo kada treba nakititi kapitalni budžet. Pa naredne godine opet.

„Mi ćemo 2026. godine, u isto vrijeme, graditi više od deset dionica auto puteva“, obećavao je premijer Milojko Spajić početkom mandata. „Ljudi, zamislite kakvo će gradilište Crna Gora da bude 2026. Ja se sav naježim samo razmišljajući o tome…“. Situacija je takva da je, još uvijek, neizvjestan i početak one (Mateševo – Andrijevica) čiju je gradnju Spajić najavljivao za septembar prošle godine. A brojevi govore da ćemo mi tek imati razloga da se ježimo.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo