MONITORING
Golub golubu oči ne vadi

Sigurna srpska kuća naglo je prošlog vikenda prestala da postoji za četvoricu policajaca okrivljenih za deportaciju bosanskohercegovačkih izbjeglica u maju 1992. Na osnovu Sporazuma o izručivanju vlastitih državljana između Crne Gore i Srbije u Beogradu su uhapšeni Boško Bojović, bivši šef SDB-a Crne Gore, Milisav Mića Marković pomoćnik ministra policije, Milorad Ivanović, bivši načelnik Centra bezbjednosti u Herceg Novom i Radoje Radunović, bivši načelnik sektora za poslove bezbjednosti SDB u Herceg Novom.
Beogradske Večernje novosti objavile su da je Milisav Marković samo nekoliko dana prije nego što je policija započela akciju hapšenja po potjernici Crne Gore pokušao da se ubije. Poslije neuspjelog trovanja, njegovo zdravstveno stanje ljekari ocjenjuju kao stabilno.
Ne zna se kad bi optuženi mogli biti izručeni. Advokati prigovaraju da je ,,noćni” sporazum o izručenju pravno faličan, da ga treba ratifikovati u parlamentu potvrdio je i ministar pravde Miraš Radović. On očekuje da bi sporazum mogao biti ratifikovan do kraja godine, premda ,,Skupština ima svoj kalendar aktivnosti”, pa se, izgleda, ne bi zakleo. Različita su i tumačenja pravne situacije u kojoj se polovina optuženih koji su do tada bili u bjekstvu pojavljuju na suđenju – neki kažu da proces mora ispočetka, neki da se može nastaviti. Zahtjev za ekstradiciju država treba da podnese u roku od 18, najduže 40 dana, od dana hapšenja osobe sa Interpolove potjernice.
Istraga o deportacijama počela je u februaru 2006, suđenje traje od novembra prošle godine. Dosad su na optuženičkoj klupi sjedjela četvorica nižih policijskih djelatnika. Malo je vjerovatno da će, ako prvi čovjek tajne i prvi čovjek javne policije iz vremena deportacija budu u zatvoru u Spužu, suđenje ići istim tokom kao i dok su ga posmatrali sa bezbijedne udaljenosti. Spektakularan obrt, međutim, teško se može očekivati. Dok je Mila i Momira.
Boško Bojović, a prema nekim informacijama i Marković, tražili su da budu oslobođeni čuvanja državne tajne. Niko još ne zna kakvim tajnama raspolažu, niti oni, niti bivši predsjednik Predsjedništva Crne Gore Momir Bulatović. Potpredsjednik Vlade Svetozar Marović kazao je da će Vlada skinuti oznaku tajnosti sa svih dokumenata u vezi sa deportacijom i potvrdio da u Vladi, Upravi policije i Agenciji za nacionalnu bezbjednost postoji takva dokumentacija.
Neki svjedoci su tokom procesa kao važne dokumente pominjali dnevne biltene kojima radni dan počinje policijskim šefovima, ali i najvišim političarima u državi. U njima piše ko je sve i zašto prethodnog dana uhapšen, moralo je pisati i kad su hapšene izbjeglice. Ima li u Crnoj Gori, međutim, sudije, koji neće uvažiti, recimo, svjedočenje Mila Đukanovića da mu se baš tih dana dnevni izvještaji nijesu čitali. Zbog bioritma, na primjer.
Ma koji dokument da se sad pojavi, teško da kod važećeg rasporeda optuženih, svjedoka i osoba koje su tek saslušane u istrazi, može donijeti preokret koji bi suđenje za deportaciju učinio uvjerljivim. Smjernice se već znaju. Ako Momir Bulatović tvrdi da za deportacije nije znao, te da ih je, čim je saznao, skupa sa Đukanovićem, zaustavio, nije logično da će se pojaviti sa dokumentima koji će pokazati suprotno.
Cijela se fama, tokom istrage i suđenja, napravila oko ,,depeše” sa potpisom Pavla Bulatovića koja je bila osnov za hapšenja i deportaciju. U moru pitanja – ima li je, nema li je, šta je pisalo, ko je za nu znao, a ko nije – gubi se najvažnije: depeša je bila prirodna. Oslobađali smo Dubrovnik, jeli volove po Palama, zauvijek se razgraničavali sa Hrvatima, naravno da smo bili spremni da ,,balije” pošaljemo srpskoj braći.
Priča o depešama i službenim tajnama, kao i povremena koškanja između svjedoka i optuženih, prema svemu što se dosad vidjelo, služe tek za podsjećanje uključenih da ne bi bilo lijepo narušiti staro dobro pravilo da vrana vrani oči ne vadi. Zajedno su vladali, zajedno gradili karijere, zajedno deportovali.
U vrijeme deportacija Momir Bulatović je, dakle, bio predsjednik Predsjedništva. Morao je znati za deportacije. Tokom istrage tvrdio je da je riječ o ,,tragičnoj grešci”. Snagom autoriteta je, kako je objasnio naložio predsjedniku Vlade Milu Đukanoviću da se hapšenja izbjeglica zaustave. ,,Pitao sam ga da li zna nešto o tome ko je naredio i on mi je odgovorio da ne zna, ali da je čuo da se to događa”. Bulatović je svjedok.
Predsjednik Vlade, u vrijeme deportacija i danas, Milo Đukanović neće biti deranžiran kako bi svjedočio. Iskaz u istrazi dao je po specijalnom postupku, jedne subote, tajno, iza leđa branilaca okrivljenih. Upućeni su tvrdili da je došao, ispričao šta je imao i otišao – istražni sudija Radomir Ivanović nije imao pitanja. Đukanović je, kako je objasnio, za deportacije saznao na sastanku sa Momirom Bulatovićem i šefom parlamenta Ristom Vukčevićem. “Mislim da je sastanak sazvan na predlog Bulatovića, a da je tražio Vukčević, koji je, valjda, o svemu dobio informacije od potpredsjednika Skupštine Asima Dizdarevića”.
Đukanović smatra da se radilo o nesnalaženju grupe ljudi koji su bili na visokim i odgovornim dužnostima u Ministarstvu unutrašnjih poslova Crne Gore. ,,Ako su pojedinci iz MUP-a smatrali da, ako eventualno imaju saglasnost ministra, to znači i saglasnost Vlade, to je njihov problem”, ocijenio je. Ako predsjednik Vlade nije znao šta mu radi ministar, takođe bi morao biti njegov problem ali, ne u Crnoj Gori.
Nedodirljiv, premijer nije zaboravio da se pokaže velikodušnim: ,,Duboko sam uvjeren da sva lica navedena u zahtjevu za sprovođenje istrage, pa i ona koja su učestvovala u ovoj akciji, nijesu ništa učinila sa predumišljajem i da uopšte nijesu znali, niti su mogli znati da će se deportovanima, pogotovo muslimanske nacionalnosti, jer koliko znam, većinom su stradali, desiti ono što im se nažalost desilo, nakon što su isporučeni BIH i Republici Srpskoj. U ovo sam apsolutno uvjeren”. Na osnovu čega je sud ocijenio da je Bulatović interesantan svjedok , a Đukanović ne – ne zna se.
Jedan od tvoraca Crne Gore koja je mogla da proizvede deportaciju, Svetozar Marović, onda član Predsjedništva, u istrazi je svjedočio na pola lista papira. Nije ni svjedok.
Skoro je zaboravljeno, da je Zoran Žižić bio potpredsjednik vlade Crne Gore za unutrašnju politiku, direktno nadležan za kontrolu rada MUP-a. Niko ga ne pita zna li išta o deportacijama, a u principu pričljivi Žižić, na tu temu ćuti ko zaliven.
Ministar policije u vrijeme deportacija bio je Pavle Bulatović. Ubijen je u februaru 2000. u Beogradu. Njegov zamjenik, kasnije nasljednik Nikola Pejaković, u iskazu koji je 2008. dao sudiji Okružnog suda u Beogradu tvrdi da njegovo saznanje o deportacijama, potiče iz vremena kada je „neko od opozicionih poslanika, kroz institut poslaničkog pitanja, tražio objašnjenje u Skupštini Crne Gore”. Policijski i državni vrh, prema njegovom svjedočenju, nijesu izdali naredbu da se izbjeglice hapse, a načelnici centara bezbijednosti nijesu imali ,,pravni kapacitet” da sami donesu takvu odluku. Pejaković ima status svjedoka, reklo bi se omiljenog.
Ni bivši šef državne bezbijednosti Boško Bojović u istrazi nije znao da objasni ko je naredio deportraciju. On je tri godine nakon deportacije prešao u SDB Srbije. Bivši pomoćnik crnogorskog ministra policije za javnu bezbjednost Milisav Mića Marković postao je najprije zamjenik jugoslovenskog ministra policije, zatim je i on prešao u srpski MUP. Njih dvojica imaju najviši rang među optuženima.
Milorad Ivanović je bio načelnik Centra bezbjednosti Herceg Novi. U maju 2000., kao sudija Višeg suda u Podgorici za radio Free Montenegro je rekao da ne bi bilo ,,ni korektno ni ukusno da o deportaciji daje komentare”, da ,,odavno radi druge poslove”, te da ,,postoje odgovarajući tragovi o kojima se ne bi izjašnjavao”. Kao optuženi, Ivanović tvrdi da je ,,opštepoznato i laiku jasno da se radilo o mjeri naređenoj u vrhu crnogorske vlasti, koja je samo policijski provedena od strane tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova i njegovih najbližih saradnika”. Brani se tvrdnjom da u vrijeme deportacija nije bio u Herceg Novom. Kad je počinjalo suđenje, novine su pisale da nije lako u Višem sudu sastaviti vijeće, jer sudije nerado pristaju da sude bivšem kolegi.
Pomoćnik načelnika Centra bezbjednosti u Herceg Novom u vrijeme deportacije bosanskih izbjeglica bio je Damjan Turković. Na lokalnom radiju u tom gradu krajem maja 1992. obrazlagao je kako su po naređenju iz Republike Srpske dotad ,,sakupili” 92 muškarca od kojih 42 Muslimana. Nakon Herceg Novog, službovao je u rodnom Plavu. Prije nego što je umro, bio je vlasnik lokalne televizije u Beranama.
Vladimir Šušović bio je Vrhovni državni tužilac Crne Gore. Nije pokrenuo istragu povodom nezakonitog hapšenja i deportovanja izbjeglica. Momir Bulatović tvrdi da je državni vrh zahtijevao od tužioca da ispita sve u vezi sa policijskom aktivnošću, vezano za osobe iz BiH i njihovo privođenje i predavanje organima u BiH. ,,Državni tužilac je sproveo te aktivnosti i njegov stav je bio da tu nije urađeno ništa što bi konstituisalo krivičnu odgovornost bilo kojeg radnika Ministarstva Uprave policije”.
Ako ništa sigurno je – bilo koja vrsta povezanosti sa deportacijom nikom nikad u Crnoj Gori nije bila prepreka za karijeru. Jedini čovjek koji je izašao iz sistema, prinuđen jedino sopstvenom savješću, zove se Slobodan Pejović. Sistem mu se sveti pritiscima, pokušajima da od svjedoka napravi saučesnika u zločinu.
Prema svemu što se dosad čulo u čitavom postupku traženja odgovornih za slanje izbjeglica u sigurnu smrt, nikakvo iznenađenje ne bi bilo da najodgovornijima budu proglašeni Pavle Bulatović kao naredbodavac i Damjan Turković kao izvršilac. Budući da njima može suditi još jedino sveti Petar. Možda još neko ko se nekome zamjerio, a nije previše opasan. Sigurno je: u ovoj turi glavni krivci ostaće nekažnjeni. Kod nas i vrane mogu postati golubovi.
Kosara BEGOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
BIVŠI DIREKTOR UP U PRITVORU, KORUPCIJA U JAVNOJ UPRAVI, SUMNJE U TRGOVINU PRESUDAMA: Šinjel DPS-a

Iz ormara ponovo ispadaju kosturi kriminala i korupcije bivših DPS vlasti.. Javnost, istovremeno, dobija dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce ponašanja prethodnika
Ponovo ispadaju orasi iz šinjela bivših vlasti.
Bivšem direktoru Uprave policije Slavku Stojanoviću određen je pritvor od 30 dana, nakon što su ga u subotu, po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT), uhapsili službenici Specijalnog policijskog odjeljenja (SPO). Stojanović se sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja u vezi sa švercom cigareta u proljeće 2018. Pritvor mu je određen zbog opasnosti da bi, sa slobode, mogao uticati na svjedoke.
Stojanović bi se u Spužu mogao sresti sa još jednim bivšim direktorom UP, Veselinom Veljovićem. I on je u pritvoru zbog sumnji da je pomagao švercerima cigareta. Kao da im je to bilo u opisu posla. Čudni su duvanski putevi.
Prema dostupnim informacijama, SDT Stojanovića sumnjiči da je, u poslednjim danima svog mandata na mjestu direktora UP, podređenima naredio da puste zaustavljeni kamion natovaren švercovanim cigaretama. Javnosti nije predočeno kako je sve to i preko koga išlo. Monitor saznaje od ljudi koji su u ovu priču uključeni praktično od prvog trenutka (otkrivanje neprijavljenog tovara u kamionu Company Baćović) da je sa njima komunicirao jedan od tadašnjih pomoćnika direktora UP, koji im je kazao da su otkrićem nelegalnog tereta upropastili veliku međunarodnu akciju na sazbijanju šverca. I naredio da se povuku.
Navodno su neki od prisutnih policajaca o svemu tome ostavili i pisane službene zabilješke pa se, možda, može postaviti pitanje zašto se na procesuiranje tog slučaja čekalo pet godina. Odnosno, da li su dosadašnjom istragom obuhvaćeni svi akteri ove zanimljive priče.
Uglavnom, slučaj propušteni šleper je, tih dana, ostao ispod radara šire javnosti koja je bila zaokupljena krvavim ratom kotorskih narkoklanova, u kome su stradale i osobe koje su, prethodno, policiju obavijestile da im je ugrožen život. (Muša Osmanagić, Goran Đuričković, Dalibor Đurić).
Serija obračuna u Podgorici gdje su, za samo desetak dana, ubijene četiri osobe, među kojima makar jedna od žrtava nije imala dodira sa kriminalnim poslovima bila je, uostalom, i razlog da Slavko Stojanović podnese ostavku na mjesto direktora UP. I ako je do tada na rat kotorskih klanova gledao kao na tuđu brigu.
„Cijenim da bezbjednost Crne Gore nije dovedena u pitanje, te da su građani i njihova imovina bezbjedni“, tvrdio je Stojanović. U pomoć mu je, kada zatreba, priskakao i tadašnji potpredsjednik, odnosno, predsjednik Vlade Duško Marković. „Policija ne može da bude štit između kriminalnih grupa i pojedinaca. Da ih štiti jedne od drugih. Policija mora da razotrkiva njihovu kriminalnu djelatnost zato obezbjeđuje dokaze i privodi ih pravdi”.
Stojanovićeva policija nije radila ni jedno ni drugo. Nego treće – bespogovorno čuvala DPS vlast: „Vrlo smo ozbiljno shvatili prijetnje Fronta (DF – prim. Monitora) i njegovih pristalica da neće priznati izborni rezultat osim onaj koji njima ide u korist”, obavijestio je javnost Stojanović neposredno uoči parlamentarnih izbora 2016. Pa je najavio: „Prema svakom pokušaju izazivanja nemira tokom izbornog dana i u noći proglašenja rezultata, odnosićemo se kao prema pokušaju rušenja države…”.
Nije to bila prazna prijetnja. Još su tada bila svježa sjećanja na brutalnost i svirepost koju su maskirani pripadnici Stojanovićeve UP pokazali u oktobru 2015, tokom razbijanja opozicionog protesta pred zgradom parlamenta. I kasnijeg, višesatnog, progona i prebijanja po gradskim ulicama svih koji su pali šaka maskiranim policajcima. Do danas neidentifikovani pripadnici policije (sumnja se da je među njima bilo i volontera iz kriminalnog miljea) pretukli su: Mija Martinovića, Marka Rakočevića, Andriju Račića, Branimira Vukčevića, Darka Šćepanovića, Momčila Baranina… I još ko zna koliko građana/građanki koje je bio strah ili sramota da to prijave. Ili su mislili da je besmisleno žaliti se onima koji su sve to i organizovali. Stojanović je sve prećutao.
Zato je na dan izbora 2016. pružio tadašnjem glavnom SDT-u Milivoju Katniću neophodnu logističku podršku za vizuelizaciju priče o državnom udaru. Pamtimo: policija je na Stari aerodrom donijela i rasporedila automatsko oružje iz svojih magacina, pa ga snimila i javnosti prikazala kao dio arsenala navodnih zavjerenika. Napravljen je i fotoelaborat „zaplijenjenog“ oružja, bez i jedne naznake da je isto uzeto na revers iz policijske oružarnice.
Kako je Slavko Stojanović znao da odvoji bitno od nebitnog svjedoči i slučaj inspektora Predraga Šukovića. Njega su Stojanovićevi policajci, bez saradnje sa tužilaštvom, uhapsili nakon što je Markovića i Veljovića optužio za učešće u duvanskom švercu. Kada je isti policajac ranjen, na ulici, tadašnji direktor UP nije našao za shodno ni da ga obiđe.
Onda je prste umiješao gospodin slučaj: Stojanovića su uhapsili (priveli) pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja kojim rukovodi – Predrag Šuković. Čekamo nastavak.
Pogodilo se, pa je i tzv. državni udar nanovo aktuelizovan ovih dana. Na način koji bi, valjda svuda osim u Crnoj Gori, bio povod za (ne)formalno vanredno stanje u svim institucijama sistema.
Vijesti su objavile sky prepisku iz januara 2021. u kojoj tadašnji policajci Petar Lazović i Ljubo Milović (prvi je u pritvoru a drugi u bjekstvu, nakon optužbi za kriminalne aktivnosti) iskazuju spremnost da potkupe sudije Apelacionog suda kako bi potvrdili prvostepenu, osuđujuću, presudu u slučaju državni udar. „Nema limita za pare“, navodno piše Lazović Miloviću.
Iz konteksta se razumije da je njihova meta sutkinja Seka Piletić, jedna od članica tročlanog vijeća Apelacionog suda. I da su obojica razočarani nakon što kupovina presude nije uspjela. Nego je slučaj vraćen na ponovno suđenje. „Rekao muž da nijesu imuni na pare, ali da ne može to da uradi”, navodno piše Milović Lazoviću.
Taman je neko mogao pomisliti i kako stvari nijesu toliko loše koliko su mogle biti, kad je izronila privatna prepiska sutkinja Suzane Mugoše, Milenke Žižić i nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice, koja je nakon odlaska u penziju uhapšena i optužena za kriminalno udruživanje i zloupotrebu položaja. Tako smo u prilici da čitamo kako Medenica kolegama iz Apelacionog suda psuje majku četničku nakon ukidanja presude u slučaju državni udar, pa ona i sutkinja Žižić žale zbog promjene vlasti 2020. godine, pomalo ogovaraju kolege i razmjenjuju informacije i mišljenja o predmetima koji čekaju presudu u njihovim sudovima.
Dovoljno da ponovo proključaju strasti. Jedni su ponuđenu prepisku tri sutkinje iščitali kao novi dokaz urota i zloupotreba u pravosuđu. Pošto je njihova prepiska stavljena u kontekst činjenice da su, od proljeća prošle godine, zbog nezakonitih radnji i zloupotreba, uz Medenicu, privođeni pa osumnjičeni/optuženi i bivši predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić i nekadašnji specijalni tužilac Saša Čađenović (Jovanić je ove nedjelje pušten da se brani sa slobode, Čađenović je još u pritvoru). I zatražili čistku. Odnosno, veting.
Drugi su problematizovali to što je na svjetlost dana izašla privatna prepiska Vesne Medenice koja, koliko se iz priloženog da zaključiti, nema nikakve veze sa onim zbog čega je ona procesuirana. Nešto slično postupku Milivoja Katnića kada se, na osnovu optužbi koje su kasnije pale na sudu, dokopao telefona advokata Gorana Rodića. I objelodanio njegovu prepisku sa klijentom sa kojim je pripremao odbranu. Osveta novih vlasti, čitamo u medijima bliskim DPS-u. Uz tekstove kojima se pokušava kompromitovati sutkinja Piletić.
Mnogo je simptoma koji ukazuju da je crnogorsko pravosuđe ozbiljno oboljelo. Samo mu ne treba pridodavati. Objavljena sky prepiska ukazuje da sutkinja Piletić nije kupljena. Suzana Mugoša je potpisala rješenje kojim je Vesni Medenici određeno prvih 30 dana pritvora. To što su dio sistema koji, očigledno, ne funkcioniše ne smije biti samo njihov problem.
Ovim nijesu iscrpljeni ovonedjeljni događaji u kojima su se sadašnji i bivši funkcioneri izvršnih i sudskih vlasti selili na stranice crne hronike. I u pritvorsku jedinicu zatvora u Spužu.
Jednomjesečni pritvor određen je glavnoj inspektorki za poljoprivredu, vino i ribarstvo u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Dragani Kandić Perović. Ona se osumnjiči za zloupotrebu službenog položaja i primanje mita. U istoj akciji, po nalogu Osnovnog tužilaštva u Podgorici, privedeni su još jedan poljoprivredni inspektor i suvlasnici privatne kompanije koji su, navodno, dali mito. Pet hiljada koje su pronađene pretresom stana uhapšene glavne inspektorke.
Kandić Perović je pažnju ovdašnje javnosti zavrijedila ljetos, kada su se na društvenim mrežama, a potom i u medijima, pojavili snimci njenog razgovora sa nadzornikom (čuvarem) sa Skadarskog jezera. Inspektorka od njega traži da pusti uhvaćene ribokradice i vrati im oduzeti čamac i opremu. Obećala je, kaže.
Umjesto kazne (suspenzije), uhapšena inspektorka je nastavila da radi da bi, sa imenovanjem nove vlade, bila i unaprijeđena (resorni ministar Vladimir Joković je zadržao funkciju iz prethodne vlade). Tako joj je data prilika da proširi „posao“ i saradničku mrežu. Javnost je, istovremeno, dobila dodatne razloge za sumnju da su nove vlasti zadržale obrasce DPS ponašanja. I to baš one najgore, koji se tiču visokog stepena tolerancije prema „mangupima u našim redovima“.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično