Povežite se sa nama

MONITORING

Istina se kuje vruća

Objavljeno prije

na

Trebala je to biti samo još jedna, za Crnu Goru tako uobičajena, privatizaciona prevara. Ovog puta u trouglu: Vlada, nikšićka Željezara i njeni novi vlasnici, skriveni iza of šor kompanije neinventivnog (i netačnog) naziva Crnogorski specijalni čelici (MNSS). Nikšić, uostalom, pamti i mnogo veće obmane. Inicijatori one što je prethodila privatizaciji Pivare Trebjesa završili bi u zatvoru u makar 150, od 180-tak, članica UN. Drugo smo mi.

ZATEČENI U LAŽI:Pravo i pravda nemaju šansu u zemlji kojom vladaju ljudi ubijeđeni u ispravnost maksime da mnogo puta ponovljena laž postaje istina.

,,Do kraja 2008. većinski vlasnici najvećih preduzeća su poštovali obaveze iz ugovora”, ponovio je ministar ekonomije Branko Vujović, po ko zna koji put, krajem prošlog mjeseca, ,,To smo konstatovali kroz sve izvještaje. Nažalost, kriza je dovela do toga da se ne poštuju obaveze u mjeri koja je bila predviđena ugovorima, posebno kod velikih sistema kao što su KAP i Željezara…”.

Svako koga makar malo interesuje proces privatizacije u Crnoj Gori zna da to što govori gospodin ministar nije istina. Trebalo bi da i on to zna. Ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je još prije dvije godine Janko Vučinić, predsjednik sindikata Željezare, javnosti jasno i argumentovano predočio da MNSS ne ispunjava svoje investicione obaveze. Među onima koji su ga potom šikanirali i progonili zbog odavanja tajne našao se i ministar Vujović. Zato danas ne može reći da nije bio obaviješten. Vučinićeva odiseja po sudovima nije završena. Prije se čini da tek počinje.

Ova priča je započeta u oktobru 2008. godine. Zastupnici MNSS-a saopštili su da će radnicima Željezare septembarske zarade biti umanjene za 12 odsto pošto nijesu ispunili zacrtani plan proizvodnje. Naumu se suprotstavio fabrički sindikat.

U saopštenju koje je potpisao Janko Vučinić navedeno je da se na zastarjelim postrojenjima i sa lošom sirovinom ne može proizvesti 22 hiljade tone čelika koliko je poslovodstvo planiralo. ,,Po mišljenju sindikata i radnika osnovni razlozi za neispunjenje takvoga plana su nekvalitetan čelični otpad i neispravnost i dotrajalost postrojenja”, saopštio je Vučinić, ,,To otvara priču o investicijama u fabrici. U posljednje dvije godine nije investirano u kompaniju, iako su za ovu godinu bila predviđena ulaganja od oko 20 miliona eura, a 14 miliona za prošlu”. Vučinić je precizirao da se radnici brinu za izostanak investicija pošto, na osnovu njih, sude o ozbiljnosti novog (trećeg po redu) vlasnika i šansama za opstanak Željezare.

Konačno, Sindikat je zaprijetio štrajkom za slučaj da uprava ne izmjeni odluku o smanjenju plata. Vizionarski je procijenio da u Željezari ,,nema dovoljno čeličnog otpada, koji je osnovna sirovina za proizvodnju, pa se može desiti da poslodavac prije radnika obustavi rad fabrike”. Upravo to se dogodilo koju nedjelju kasnije.

VEĆ VIĐENO: Dva dana nakon sindikalnog saopštenja, poslovodstvo Željezare je Vučiniću najavilo skori otkaz. U njihovom saopštenju je rečeno da su Vučiniću dostavili opomenu pred otkaz, pošto je “javno saopštio podatke o poslovanju preduzeća i tako nanio nenadoknadivu štetu poslovnom ugledu kompanije”. Uprava je predsjedniku sindikata poručila da “njegovo ponašanje šteti interesima i poslodavca i zaposlenih i izaziva uznemirenje”. Prijetnje su realizovane 10. novembra 2008. kada je Vučiniću uručen otkaz. Ujedno, zabranjen mu je ulazak u fabrički krug.

Sve se odvijalo po već mnogo puta viđenom scenariju. Nadređeni rijetko sa oduševljenjem dočekaju pojavu duvače u pištaljku, zviždače odnosno whistleblowers-e u svom okruženju. Riječ je o ljudima koje od tihe većine odvaja spremnost da prijave nedolično ponašanje u svom poslovnom okruženju (prevaru, pljačku, korupciju, kršenje zdravstvenih ili bezbjednosnih pravila) – nadređenima, policiji, pravosuđu ili medijima.

I po pravilu, taj im postupak donese pregršt nevolja. Slučaj Vučinić se savršeno uklopio u kliše.

Stanley Adams, direktor HoffmannLaRochea, podnio je prijavu Evropskoj ekonomskoj zajednici (današnja EU) zbog namještanja cijena u svojoj kompaniji.Završio je u pritvoru, lažno optužen za industrijsku špijunažu.

Christoph Meili, noćni čuvar u Swiss banci, otkrio je svijetu da njegovi poslodavci uništavaju dokaze o ušteđevini žrtava Holokausta koje je banka morala vratiti njihovim porodicama. Švajcarske vlasti su željele da mu sude zbog navodnog odavanja bankarske tajne pa je završio kao politički azilant.

Zagrepčanka Vesna Belanović je objelodanila da je njeno preduzeće – hrvatska Industrija nafte (INA) koruptivnim radnjama oštećena za više od 100 miliona eura: „Primijetila sam da nema tri broda, da je nestalo 40 cisterni, da se sabotira vlastiti vozni park…”. Dobila je otkaz. Potencijalni poslodavci su upozoreni da je ni slučajno ne smiju zaposliti, pa je minulih deset godina umjesto na radnom mjestu provela – po sudovima.

Tako gledano, Janko Vučinić je čak dobro prošao. Ono jeste – Inspekcija rada je rutinski odbila njegov prigovor na rješenje o otkazu. I jeste ga policija, na osnovu lažnih optužbi, privela nakon skupa podrške koji je na kapiji Željezare organizovao Vučinićev sindikat. Jeste, i ministar ekonomije Branko Vujović je u septembru naredne godine odbio susret sa predstavnicima Sindikata Željezare objašnjavajući da ne može da primi delegaciju koju predvodi čovjek koji nije zapošljen u fabrici.

Vučinić je odlukom suda, ipak, vraćen na posao.

Proljetos je javnost, uz pomoć NVO MANS i Monitora upućena u dokumenta koja dokazuju da je Sindikat sa pravom tvrdio da vlasnik Željezare ne investira u modernizaciju fabrike ii tako krši ugovorene obaveze. Javnost je tada upoznata sa postojanjem dokumenata koji su, 6. jula prošle godine, potpisali ministar ekonomije Branko Vujović i G.H.J. de Haas, u ime MNSS, u kome stoji da većinski vlasnik Željezare „u prva dva investiciona perioda nije izvršio svoje investicione obaveze”. Baš onako kako su tvrdili Vučinić i njegove kolege u jesen 2008. godine. A zašto Branko Vujović i ove jeseni priča neke druge priče – to on najbolje zna.

Možda je štos u članu sporazuma koji je potpisao sa predstavnicima MNSS a koji kaže: ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”. Ili je stvar u nečemu drugom, uglavnom prošlogodišnji sporazum ne pominje tri automobila marke ševrolet kupljena za upravu Željezare prije dvije godine za 150 hiljada eura. Iako je, prema tadašnjim tvrdnjama nikšićkih radnika, tada to bila ako ne jedina a ono sigurno najveća investicija MNSS-a u ovu fabriku.

Sve to, opet, nije smetalo Vujoviću da se sjeti Janka Vučinića onda kada su ga nezadovoljni rudari Boksita pozvali da ih, kao resorni ministar, obiđe tokom protesta u jami Biočki stan. E, Branko je tada pozvao Janka da mu pravi društva pred nezadovoljnim rudarima i drži strah. Nije mu smetalo to što Vučinić ne radi u Boksitima.

Kao što mu ni danas ne smeta da, po naređenju Mila Đukanovića, Janku Vučiniću i njegovim kolegama iz Željezare ponovo prijeti – malo sudom, malo stečajem.

Vučinić neće da zašuti. Opet, u nedavnom razgovoru za Monitor otkriva poslovne tajne: ,,Danas imamo najmanju proizvodnju od postanka Željezare. Imamo 1395 zaposlenih u stalnom radnom odnosu od kojih su polovina tehnološki višak i treba ih istjerati. Ministar široke ruke i ekonomije Branko Vujović oslobodio je MNSS, na račun radnika Željezare, obaveze da uplaćuju novac za stambeni fond. Država im je žirirala za kredit od 30 miliona eura koje će, kako stvari stoje, vraćati poreski obaveznici…”. I sprema se da, ponovo, na sudu brani pravo nikšićkih željezaraca da rade ono što znaju i govore ono što misle.

Takvi su vam Janko Vučinić i Branko Vujović. Ministar oblikuje vladajući model – šutite da vam ne bude gore. Sindikalac primjerom poručuje – zviždite na nepravdu, možda će nam od toga svima biti bolje.

Nikšićki niz

Gotovo istovremeno kada i Vučinić, ili nekoliko dana ranije, iz Željezare je istjeren i dr Miraš Đurović, nekadašnji glavni inženjer, direktor pogona i izvršni direktor te fabrike. Đuroviću je, nakon 32 godine rada u Željezari otkaz uručen iz obrazloženje da je ,,kontinuirano svojim ponašanjem izražavao nelojalnost poslodavcu, iznosio neistine i dezinformacije, prikupljao podatke i neovlašćeno ih saopštavao drugim licima”!? Na vrlo sličan način postupilo je i poslovodstvo Rudnika Boksita koji mjesec kasnije. Ono je dalo otkaz Radomanu Batrićeviću i Dragomiru Peroviću uz obrazloženje da su ,,netačnim informacijama iznijetim u javnost naštetili ugledu firme”. Njihov grijeh bio je taj što su kao članovi Izvršnog odbora sindikata Boksita javnosti prenijeli informaciju da su plate rudarima smanjene za 30 do 40 odsto. Konačno, i Dušanka Knežević, radnica nikšićkog HTP Onogošt morala je da zatraži zaštitu suda nakon što je dobila otkaz zbog sumnje da je medijima dostavila dokumenta sa ,,poslovnim tajnama” preduzeća.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

TAMA CRNOGORSKOG I SRPSKOG PRAVOSUĐA: U službi gospodara i kartela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beogradski Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. U trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između braće Šarić

 

 

Evropska komisija (EK) je prošle sedmice objavila izvještaj o napretku Srbije za 2024. Zvanični primjerak izvještaja je lično uručio predsjedniku Aleksandru Vučiću šef Delegacije Evropske unije (EU) Emanuel Žiofre tek prije četiri dana. Ambasador Žiofre je počeo obraćanje izrazima saučešće porodicama 14 poginulih u nesreći u Novom Sadu 1. novembra. Nakon toga je pozvao srbijanske vlasti da “ubrzaju reforme sa pristupanjem EU”. Kada je riječ o stanju pravosuđa, izvještaj navodi da je “postignut određeni nivo pripremljenosti, i da je ostvaren ograničen napredak”, što je najniži oblik napretka prema metodologiji EK. Ukazuje se da je potrebno ojačati “nezavisnost, nepristranost i efikasnost” pravosudnog sistema.

Tragični događaj u Novom Sadu će zasijeniti vijest koja je objavljena samo dan ranije i koja bi u sređenom društvu bila drugačije primljena. Naime, Radar je objavio da je predsjednik Krivičnog odeljenja i Posebnog odeljenja za organizovani kriminal Apelacionog suda u Beogradu sudija Milimir Lukić smijenjen. I sam Lukić je potvrdio smjenu.

Smjena se desila u trenutku dok dva nova postupka protiv Darka Šarića na osnovu SKY komunikacije dostavljene iz inostranstva čekaju na red u odjeljenju Apelacionog suda, sa čijeg čela je skrajnut sudija Lukić. Ovaj sudija je još prije četiri godine bio razlog frustracije i intezivne SKY prepiske između narko bosa Darka Šarića i njegovog brata Duška u kojoj su dogovarali kako da utiču na ishod presude za krijumčarenje skoro šest tona kokaina. Mlađi brat Duško je zbog ovog nezgodnog i nekooperativnog sudije bio na sastanku u sjedištu Bezbedonosno – informativne agencije (BIA) sa načelikom operative Markom Parezanovićem (sa kodnim SKY imenima “Markus“ i “Markos“). Kod Markusa je došao na sastanak i Duško Milenković, predsjednik Apelacionog suda u Beogradu da bi vidjeli kako pomoći starijem Šariću da izađe iz zatvora.

Milenković, koji je nedavno potpisao smjenu Lukića, se tada (maj 2020.godine) požalio na sastanku u sjedištu državne bezbijednosti da je Lukić „težak za bilo koju vrstu pritiska, osim institucionalnog“ -tj. od strane države, te da problem može riješiti “samo jedan čovek” – koga su članovi klana zvali Oskar. U prepiskama se navodi “jedino on (Markus) može da ode kod Oskara” svemoćnog čovjeka u Srbiji a “Markus (je) od poverenja Oskaru”. Parezanović je nakon sastanka sa svemoćnim Oskarom javio “da je sve ok”.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KO SAVJETUJE DRŽAVNE ZVANIČNIKE: Radno mjesto za partijske drugove 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi  za uhljebljenje partijskih kadrova.  Nađe se tu i pokoji potomak ili član familije partijskih drugova i drugarica

 

 

Reakcije, uglavnom negativne, u javnosti je izazvala vijest da je, krajem proteklog mjeseca, Vlada imenovala Predraga Bulatovića za savjetnika potpredsjednika Vlade za infrastrukturu i regionalni razvoj Miluna Zogovića.

Zogović je potpredsjednik Demokratske narodne partije (DNP),a Bulatović  predsjednik Političkog savjeta te partije. Politički veteran Bulatović svakako će imati što da savjetuje svog dosta mlađeg partijskog kolegu. Što se tiče politike za infrastruku i razvoj nije baš sigurno.

Zogović nije jedini ministar koga savjetuju partijski drugovi i drugarice.  Mjesto savjetnika u izvršnoj i parlamentarnoj vlasti  nerijetko služi upravo za uhljebljenje partijskih kadrova. Desi se i da budu bez mnogo radnog i partijskog iskustva.

Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić  okružio se sa najviše savjetnika, koji su pri tom  svi iz njegove partije.  

Njegova savjetnica Sandra Radević je Generalna sekretarka Demokrata. Završila je međunarodne odnose u Podgorici, bila zapošljena u MUP-u,  a savjetovala je Bečića i dok je bio predsjednik Skupštine.

Član Demokrata je i Bečićev savjetnik za digitalne medije Božidar Radinović. Radio je u IT sektoru Demokrata od 2016. godine, a od maja 2018. šef je tog sektora. Kadar Demokrata je i savjetnica Milica Kaluđerović, magistrica italijanskog jezika i književnosti.

Bečića savjetuju i stomatološkinja Valentina Minić, predsjednica Foruma žena Demokrata i ekonomistkinja Marija Nikčević, šefica računovodstva Demokrata.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OSUJEĆEN PLAN VLADE DA SA 6,3 MILIONA POMOGNE TOMISLAVA ČELEBIĆA I ĐUKANOVIĆEV UDG: Tajna poništenog tendera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarstvo prosvjete namjeravalo je da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića, za potrebe novog studentskog doma. Tik do Đukanovićevog univerziteta, čiji bi ga studenti takođe koristili. Plan je zamalo i uspio. Ugovor o kupoprodaji je potpisan, ali je u zadnjem trenu, a nakon pitanja Monitora, Vlada donijela  odluku o poništenju tog posla

 

 

Zamalo se desilo. Ministarstvo prosvjete je imalo namjeru da po duplo većoj cijeni od planirane kupi dio hotela Verde u vlasništvu Tomislava Čelebića za potrebe novog studentskog doma. Za studente državnog i privatnog, Đukanovićevog univerziteta. Ugovor o kupoprodaji je potpisan prethodne sedmice, ali je u zadnjem trenutku, a nakon pitanja Monitora o zakonitosti ove kupovine, Vlada donijela  odluku o poništenju tendera.

Da je Vlada je od kompanije Čelebić City kupila objekat  nedaleko od Univerziteta Donja Gorica (UDG), saopštila je ministarka prosvjete, nauke i inovacija  Anđela Jakšić-Stojanović na konferenciji za štampu koja je upriličena krajem septembra. Ona je tada kazala da je cijena objekta 6,3 miliona eura i da će u narednih deset do 15 dana  biti na raspolaganju za smještaj studenata.

Na tenderu koji je Ministarstvo prosvjete raspisalo za kupovinu novog studentskog doma, određena je vrijednost nabavke od 2.975.206 eura. Jedini ponuđač Čelebić City, ćerka firma kompanije Čelebić  nudi cijenu od 6.290.500 eura, koju Ministarstvo prihvata iako je duplo veća od one koju su propisali nabavkom. Na pitanje Monitora –  da li je time prekršen Zakon o javnim nabavkama, iz Ministarstva nijesmo dobili odgovore u roku koji smo tražili. Umjesto toga, stigla je vijest o poništavanju tendera. A odgovori su nam proslijeđeni dan kasnije, pred samo zaključenje broja.

Monitor je pitanja Ministarstvu poslao u srijedu u 9:46. Istog dana, u 16:33 h, na sajtu Crnogorske elektronske javne nabavke (CeJN) objavljena je  odluka o postupku poništenja javne nabavke. Koju je, tog dana, potpisala ministarka Jakšić-Stojanović.

U obrazloženju odluke se navodi da je Vlada, na sjednici 30. oktobra, usvojila  zaključak kojim van snage stavlja zaključak od 3. oktobra, kada se saglasila sa ovom kupovinom.

Zvanično obrazloženje za poništenje tendera prilično je konfuzno. Navodi se tačka  Zakona o javnim nabavkama u kojoj se pominju slučajevi koji su izuzeti od primjene ovog zakona – kupovina ili zakup zemljišta, građevinskih objekata ili druge nepokretne imovine.  Onda se konstatuje da ovu tačku zakona nije moguće pravilno primijeniti, pa su se stekli uslovi da se primijeni član koji daje uopšteno mogućnost razloga za poništenje javne nabavke, koji glasi – postoje drugi razlozi utvrđeni ovim zakonom.

U zadnji čas dostavljenim odgovorima, Ministarstvo prosvjete  ima dodatno objašnjenje: ,,Nadležni organi su u završnoj fazi postupka utvrdili da je kupovina nepokretnosti – novog studentskog doma  izuzeta iz Zakona o javnim nabavkama (Član 14 stav 1 tačka 1), te predmetna kupovina nije mogla biti izvršena primjenom pravila nabavki ovog Zakona”.

Prema pouzdanim Monitorovim izvorima, ministarka Jakšić-Stojanović je nakon potpisivanja spornog ugovora sa Čelebić City,  upozorena da se radi o neispravnoj, nezakonitoj kupovini, te da bi jedna od nadležnih institucija mogla reagovati.

Posebno sporna smatrala se odluka u dijelu cijene. Zakon o javnim nabavkama navodi da je, između ostalog, neispravna ponuda u kojoj visina ponuđene cijene prelazi procijenjenu vrijednost nabavke.

Eksperti sa kojima je Monitor razgovarao ukazuju i da je sporno i to što je obeshrabreno učešće drugih ponuđača, jer je cijena predviđena tenderom bila duplo manja od one prihvaćene.

Ministarstvo prosvjete se u odgovorima poziva na to da su u samom postupku, posebno napomenuli da se procijenjena vrijednost  (2.975.206)  odnosi na 2024. godinu, a da  u slučaju da ponuda pređe tu cifru „neće biti odbijena, već proslijeđena Vladi i Ministarstvu finansija na dalje odlučivanje“.

Tvrde i da su radili u cilju ostvarivanja konkurentnosti.

„U momentu raspisivanja poziva se nije mogla predvidjeti veličina i kapacitet objekta, te se tom napomenom uticalo na ostvarivanje konkurentnosti“, navode u odgovorima Monitoru. Napominju i da je prije odluke urađena procjena vrijednosti objekta od strane sudskog vještaka, i da je veća od vrijednosti ponude.

Priča je formalno počela u aprilu ove godine kada je Vlada zadužila Ministarstvo prosvjete da sprovede nabavku prostora  za novi studentski dom u najbržem mogućem roku.

Ministarstvo je ekspresno u julu raspisalo tender. Izjavu naručioca(Ministarstva) o nepostojanju sukoba interesa, potpisuju ministarka i članovi tenderske komisije.

Jedini ponuđač – Čelebić City dobija maksimalni broj bodova, između ostalog i za udaljenost budućeg doma od Plavog dvora u Svetozara Markovića 87 i I faze Novog studentskog doma  kod Tehničkih fakulteta. U prevodu najviša ocjena je data zato što se, kako se navodi u odluci Ministarstva, budući dom nalazi na 4.900 metara razdaljine od pomenutih lokacija!

Maksimalni broj bodova je dobijen i zato što je budući dom udaljen svega 190 metara od UDG.

Kako je objekat izgrađen 2020, komisija je cijenila da nije potrebno dodatno ulaganje osim proširenja i opremanja kuhinje, te manje prilagođavanje soba za osobe sa invaliditetom. Ipak, procijenjeno je da će to koštati dodatnih 100.000 eura. Ne navodi se na čiji račun.

Ponuđač je u ponudi naveo da će dom biti spreman u roku od 30 dana od donošenja odluke.

Komisija Ministarstva prosvjete je utvrdila da se radi o četvorospratnoj zgradi sa podrumom, na zemljištu od 2.947 kvadrata. Objekat posjeduje 230 mjesta za smještaj studenata, 109 dvokrevetnih i četiri trokrevetne sobe. Ukupna površina soba sa kupatilima je 2.618 kvadrata, a  zajedničkih prostorija 888 kvadrata.

Na sajtu CeJN postoje dvije odluke o prihvatanju ponude Čelebić City, jedna od 18. septembra, a druga od 17. oktobra, nakon što je Vlada 3. oktobra odobrila ovu transakciju.

Ministarka Jakšić-Stojanović  21. oktobra potpisuje ugovor o kupoprodaji sa izvršnom direktorkom Čelebić City Milenom Brajović. Monitor je imao uvid u ovaj ugovor.

U odluci Ministarstva o kupovini navedeno je da je Čelebić u obavezi da dostavi dokaz o pravu svojine i List nepokretnosti iz kojeg je jasno vidljivo da ne postoji pravna smetnja za zaključivanje ugovora o prodaji. Ukoliko su upisane hipoteke, ponuđač je u obavezi da dostavi izjavu kojom garantuje da će izvršiti brisanje svih zabilježbi. Čelebić se izjavom od 21. avgusta obavezao da će predati uredan List nepokretnosti u roku od 30 dana od Odluke o izboru najpovoljnije ponude.

Međutim, u potpisanom ugovoru navedeno je niz hipoteka na predmetnoj nepokretnosti.  Jedna, iz 2018., iznosi čak 3,6 miliona eura. Povjerilac je Investiciono razvojni fond (IRF), sa zabranom opterećenja, otuđenja i izdavanja u zakup bez saglasnosti povjerioca.

I za ostale hipoteke, ukupno četiri, povjerilac je IRF. Hipoteka je iz novembra 2021.  u iznosu od 970.000 eura, sa rokom otplate 36 mjeseci, grejs period šest mjeseci. Jedna od hipoteka je u visini od milion eura, sa rokom otplate do kraja januara 2026., dok na posljednjoj od tih hipoteka nema iznosa, odnosno ne navodi se u ugovoru o prodaji.

IRF  je 11. oktobra dao saglasnost kompaniji Čelebić City za zaključenje ugovora o kupoprodaji i Pismo namjere o brisanju hipoteke, koje potpisuje izvršni direktor Fonda Nikola Tripković. Pod uslovom da se dio tranše kupoprodajne cijene od milion eura uplati na račun Fonda u cilju umanjenja glavnice kredita iz 2018. Kao i da se iz prve tranše kupoprodajne cijene izmire dospjele a neizmirene obaveze po kreditima preduzeća Čelebić koja imaju izloženost kod Fonda – Čelebić City, Čelebić, C&S Energy. Navodi se i da je dio kredita koji se vodi na kompaniju Čelebić izmiren, ali da za njega još uvijek nije izvršeno brisanje hipoteke.

U potpisanom ugovoru se navodi da će Ministarstvo prosvjete platiti kompaniji Čelebić City 7,5 miliona eura (iznos sa uračunatim PDV-om). Dio od 3,6 miliona eura najkasnije u roku od sedam dana. I to tako što će milion eura biti uplaćeno IRF-u u cilju obaveza prema Čelebićevom kreditu iz 2018., a ostatak od 2,6 miliona na račun Čelebić City. Ostatak novca od 3,9 miliona, kompaniji je trebalo da se uplati najkasnije do kraja januara 2025.

Zanimljivo je da je notar kod koga je potpisan ovaj ugovor upozorio kupca, Ministarstvo prosvjete, na dostupne mjere osiguranja u svrhu obezbjeđenja svojih prava, mjere upisa zabilježbe i ugovornom kaznom za kašnjenje prodavca u realizaciji obaveza. U ugovoru se navodi da  Ministarstvo prosvjete ,,izričito izjavljuje da ne želii ugovaranje takvih mjera obezbjeđenja”, te da pristaje na sve rizike i posljedice u vezi sa tim.

U odgovorima koje su dostavili Monitoru, iz Ministarstva ukazuju da je uobičajeno da je u svakom postupku prometa nepokretnosti obaveza prodavca  da prije primopredaje objekta isti oslobodi opterećenja i hipoteka. „U konkretnom postupku ponuđač je izjavom garantovao da će prije potpisivanja ugovora dostaviti dokaz izdat od strane zajmodavca kojim će se garantovati uklanjanje predmetne hipoteke, što je i učinjeno”, tvrde.

Posljednje naše pitanje upućeno ministarstvu bilo je – Budući studentski dom nalazi se neposredno pored UDG, dok je od državnih univerziteta udaljen pet kilometara. Da li se na ovaj način obezbjeđuje smještaj za studente privatnog univerziteta, čiji su vlasnici Čelebić, Milo Đukanović, Dragan K. Vukčević i Veselin Vukotić, a na kojem je ministarka prosvjete vandredna profesorica, dekanka jednog od fakulteta i direktorica studijskog programa?

,,Naglašavamo da ministarka Jakšić-Stojanović nijednim postupkom u svom dosadašnjem radu na čelu Ministarstva nije favorizovala UDG, ali ni druge univerzitete ili visokoškolske institucije u Crnoj Gori. U tom smislu, ni data aluzija u postavljenom pitanju nema činjenično uporište, pa je ne bismo dodatno komentarisali”, odgovorili su iz Ministarstva prosvjete.

Poništeni tender govori dovoljno.

Predrag NIKOLIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo