Povežite se sa nama

MONITORING

Istina se kuje vruća

Objavljeno prije

na

Trebala je to biti samo još jedna, za Crnu Goru tako uobičajena, privatizaciona prevara. Ovog puta u trouglu: Vlada, nikšićka Željezara i njeni novi vlasnici, skriveni iza of šor kompanije neinventivnog (i netačnog) naziva Crnogorski specijalni čelici (MNSS). Nikšić, uostalom, pamti i mnogo veće obmane. Inicijatori one što je prethodila privatizaciji Pivare Trebjesa završili bi u zatvoru u makar 150, od 180-tak, članica UN. Drugo smo mi.

ZATEČENI U LAŽI:Pravo i pravda nemaju šansu u zemlji kojom vladaju ljudi ubijeđeni u ispravnost maksime da mnogo puta ponovljena laž postaje istina.

,,Do kraja 2008. većinski vlasnici najvećih preduzeća su poštovali obaveze iz ugovora”, ponovio je ministar ekonomije Branko Vujović, po ko zna koji put, krajem prošlog mjeseca, ,,To smo konstatovali kroz sve izvještaje. Nažalost, kriza je dovela do toga da se ne poštuju obaveze u mjeri koja je bila predviđena ugovorima, posebno kod velikih sistema kao što su KAP i Željezara…”.

Svako koga makar malo interesuje proces privatizacije u Crnoj Gori zna da to što govori gospodin ministar nije istina. Trebalo bi da i on to zna. Ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je još prije dvije godine Janko Vučinić, predsjednik sindikata Željezare, javnosti jasno i argumentovano predočio da MNSS ne ispunjava svoje investicione obaveze. Među onima koji su ga potom šikanirali i progonili zbog odavanja tajne našao se i ministar Vujović. Zato danas ne može reći da nije bio obaviješten. Vučinićeva odiseja po sudovima nije završena. Prije se čini da tek počinje.

Ova priča je započeta u oktobru 2008. godine. Zastupnici MNSS-a saopštili su da će radnicima Željezare septembarske zarade biti umanjene za 12 odsto pošto nijesu ispunili zacrtani plan proizvodnje. Naumu se suprotstavio fabrički sindikat.

U saopštenju koje je potpisao Janko Vučinić navedeno je da se na zastarjelim postrojenjima i sa lošom sirovinom ne može proizvesti 22 hiljade tone čelika koliko je poslovodstvo planiralo. ,,Po mišljenju sindikata i radnika osnovni razlozi za neispunjenje takvoga plana su nekvalitetan čelični otpad i neispravnost i dotrajalost postrojenja”, saopštio je Vučinić, ,,To otvara priču o investicijama u fabrici. U posljednje dvije godine nije investirano u kompaniju, iako su za ovu godinu bila predviđena ulaganja od oko 20 miliona eura, a 14 miliona za prošlu”. Vučinić je precizirao da se radnici brinu za izostanak investicija pošto, na osnovu njih, sude o ozbiljnosti novog (trećeg po redu) vlasnika i šansama za opstanak Željezare.

Konačno, Sindikat je zaprijetio štrajkom za slučaj da uprava ne izmjeni odluku o smanjenju plata. Vizionarski je procijenio da u Željezari ,,nema dovoljno čeličnog otpada, koji je osnovna sirovina za proizvodnju, pa se može desiti da poslodavac prije radnika obustavi rad fabrike”. Upravo to se dogodilo koju nedjelju kasnije.

VEĆ VIĐENO: Dva dana nakon sindikalnog saopštenja, poslovodstvo Željezare je Vučiniću najavilo skori otkaz. U njihovom saopštenju je rečeno da su Vučiniću dostavili opomenu pred otkaz, pošto je “javno saopštio podatke o poslovanju preduzeća i tako nanio nenadoknadivu štetu poslovnom ugledu kompanije”. Uprava je predsjedniku sindikata poručila da “njegovo ponašanje šteti interesima i poslodavca i zaposlenih i izaziva uznemirenje”. Prijetnje su realizovane 10. novembra 2008. kada je Vučiniću uručen otkaz. Ujedno, zabranjen mu je ulazak u fabrički krug.

Sve se odvijalo po već mnogo puta viđenom scenariju. Nadređeni rijetko sa oduševljenjem dočekaju pojavu duvače u pištaljku, zviždače odnosno whistleblowers-e u svom okruženju. Riječ je o ljudima koje od tihe većine odvaja spremnost da prijave nedolično ponašanje u svom poslovnom okruženju (prevaru, pljačku, korupciju, kršenje zdravstvenih ili bezbjednosnih pravila) – nadređenima, policiji, pravosuđu ili medijima.

I po pravilu, taj im postupak donese pregršt nevolja. Slučaj Vučinić se savršeno uklopio u kliše.

Stanley Adams, direktor HoffmannLaRochea, podnio je prijavu Evropskoj ekonomskoj zajednici (današnja EU) zbog namještanja cijena u svojoj kompaniji.Završio je u pritvoru, lažno optužen za industrijsku špijunažu.

Christoph Meili, noćni čuvar u Swiss banci, otkrio je svijetu da njegovi poslodavci uništavaju dokaze o ušteđevini žrtava Holokausta koje je banka morala vratiti njihovim porodicama. Švajcarske vlasti su željele da mu sude zbog navodnog odavanja bankarske tajne pa je završio kao politički azilant.

Zagrepčanka Vesna Belanović je objelodanila da je njeno preduzeće – hrvatska Industrija nafte (INA) koruptivnim radnjama oštećena za više od 100 miliona eura: „Primijetila sam da nema tri broda, da je nestalo 40 cisterni, da se sabotira vlastiti vozni park…”. Dobila je otkaz. Potencijalni poslodavci su upozoreni da je ni slučajno ne smiju zaposliti, pa je minulih deset godina umjesto na radnom mjestu provela – po sudovima.

Tako gledano, Janko Vučinić je čak dobro prošao. Ono jeste – Inspekcija rada je rutinski odbila njegov prigovor na rješenje o otkazu. I jeste ga policija, na osnovu lažnih optužbi, privela nakon skupa podrške koji je na kapiji Željezare organizovao Vučinićev sindikat. Jeste, i ministar ekonomije Branko Vujović je u septembru naredne godine odbio susret sa predstavnicima Sindikata Željezare objašnjavajući da ne može da primi delegaciju koju predvodi čovjek koji nije zapošljen u fabrici.

Vučinić je odlukom suda, ipak, vraćen na posao.

Proljetos je javnost, uz pomoć NVO MANS i Monitora upućena u dokumenta koja dokazuju da je Sindikat sa pravom tvrdio da vlasnik Željezare ne investira u modernizaciju fabrike ii tako krši ugovorene obaveze. Javnost je tada upoznata sa postojanjem dokumenata koji su, 6. jula prošle godine, potpisali ministar ekonomije Branko Vujović i G.H.J. de Haas, u ime MNSS, u kome stoji da većinski vlasnik Željezare „u prva dva investiciona perioda nije izvršio svoje investicione obaveze”. Baš onako kako su tvrdili Vučinić i njegove kolege u jesen 2008. godine. A zašto Branko Vujović i ove jeseni priča neke druge priče – to on najbolje zna.

Možda je štos u članu sporazuma koji je potpisao sa predstavnicima MNSS a koji kaže: ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”. Ili je stvar u nečemu drugom, uglavnom prošlogodišnji sporazum ne pominje tri automobila marke ševrolet kupljena za upravu Željezare prije dvije godine za 150 hiljada eura. Iako je, prema tadašnjim tvrdnjama nikšićkih radnika, tada to bila ako ne jedina a ono sigurno najveća investicija MNSS-a u ovu fabriku.

Sve to, opet, nije smetalo Vujoviću da se sjeti Janka Vučinića onda kada su ga nezadovoljni rudari Boksita pozvali da ih, kao resorni ministar, obiđe tokom protesta u jami Biočki stan. E, Branko je tada pozvao Janka da mu pravi društva pred nezadovoljnim rudarima i drži strah. Nije mu smetalo to što Vučinić ne radi u Boksitima.

Kao što mu ni danas ne smeta da, po naređenju Mila Đukanovića, Janku Vučiniću i njegovim kolegama iz Željezare ponovo prijeti – malo sudom, malo stečajem.

Vučinić neće da zašuti. Opet, u nedavnom razgovoru za Monitor otkriva poslovne tajne: ,,Danas imamo najmanju proizvodnju od postanka Željezare. Imamo 1395 zaposlenih u stalnom radnom odnosu od kojih su polovina tehnološki višak i treba ih istjerati. Ministar široke ruke i ekonomije Branko Vujović oslobodio je MNSS, na račun radnika Željezare, obaveze da uplaćuju novac za stambeni fond. Država im je žirirala za kredit od 30 miliona eura koje će, kako stvari stoje, vraćati poreski obaveznici…”. I sprema se da, ponovo, na sudu brani pravo nikšićkih željezaraca da rade ono što znaju i govore ono što misle.

Takvi su vam Janko Vučinić i Branko Vujović. Ministar oblikuje vladajući model – šutite da vam ne bude gore. Sindikalac primjerom poručuje – zviždite na nepravdu, možda će nam od toga svima biti bolje.

Nikšićki niz

Gotovo istovremeno kada i Vučinić, ili nekoliko dana ranije, iz Željezare je istjeren i dr Miraš Đurović, nekadašnji glavni inženjer, direktor pogona i izvršni direktor te fabrike. Đuroviću je, nakon 32 godine rada u Željezari otkaz uručen iz obrazloženje da je ,,kontinuirano svojim ponašanjem izražavao nelojalnost poslodavcu, iznosio neistine i dezinformacije, prikupljao podatke i neovlašćeno ih saopštavao drugim licima”!? Na vrlo sličan način postupilo je i poslovodstvo Rudnika Boksita koji mjesec kasnije. Ono je dalo otkaz Radomanu Batrićeviću i Dragomiru Peroviću uz obrazloženje da su ,,netačnim informacijama iznijetim u javnost naštetili ugledu firme”. Njihov grijeh bio je taj što su kao članovi Izvršnog odbora sindikata Boksita javnosti prenijeli informaciju da su plate rudarima smanjene za 30 do 40 odsto. Konačno, i Dušanka Knežević, radnica nikšićkog HTP Onogošt morala je da zatraži zaštitu suda nakon što je dobila otkaz zbog sumnje da je medijima dostavila dokumenta sa ,,poslovnim tajnama” preduzeća.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ĐUKANOVIĆ PREDLOŽIO ŽUGIĆA ZA TREĆI MANDAT GUVERNERA: Da je vječan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Đukanovićev cilj nastavka kontrole bankarskog sektora je jasan, nepoznanica je da li će se u parlamentu sastaviti većina spremna da mu pomogne da taj cilj i ostvari.  Po cijenu još jednog moćnika u trećem mandatu

 

,,Dr Radoje Žugić, ministar finansija, na sjednici od 25. februara 2015, informisao je Vladu, da u ovom trenutku nije moguće obezbjediti ponudu koja će sadržati povoljnije uslove kreditiranja poljoprivrede u odnosu na ponudu Abu Dabi fonda za razvoj”, navodi se u dokumentu, koji Monitor prvi put objavljuje, a koji je Vlada uputila Investiciono razvojnom fondu (IRF) u martu 2015. Tu se citira i Žugićev stav o usaglašenom mišljenju dva ministarstva i IRF-a u vezi sa dva najozbiljnija  pitanja koja se tiču ovog ugovora – troškova valutnog rizika i rizika odobrenja, odnosno procedure kreditnog rizika.

Strah je, pokazalo se, bio  opravdan, pa je nakon četiri godine, u aprilu 2019, Specijalno državno tužilaštvo (SDT) pokrenulo izviđaj koji se odnosi na radnje prilikom raspodjele i trošenja 23 miliona dolara kredita iz ovog fonda. Prethodni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović je po dolasku na čelo tog resora dokumentovao da je novac u državu ušao mimo računa državnog trezora, i da u dokumentaciji nema garancije od 50 miliona koju  je država dala za taj kredit, u okviru Zakona o budžetu za 2015. godinu.

Javnost je tada saznala da je novac išao preko posebnog računa koji je nazvan ,,specijalnim” i koji je u Prvoj banci otvorio tadašnji ministar poljoiprivrede i aktuelni poslanik DPS-a Petar Ivanović. Skupština je na  zahtjev SDT-a Ivanoviću ukinula poslanički imunitet. U sklopu istrage saslušani su i bivši direktor fonda Zoran Vukčević, nekadašnji ministar poljoprivrede u prelaznoj Vladi 2016. godine i aktuleni državni sekretar u tom resoru Budimir Mugoša i procjenitelj Milan Adžić. Na saslušanju u SDT-u bili su i korisnici Abu Dabi kredita, među kojima i vlasnik kompanije Vektra Dragan Brković. Jedini koji nije saslušan je Žugić.

Specijalno tužilaštvo je tokom 2018. ispitivalo minuli rad guvernera CBCG povodom prijave o zloupotrebama novca za udruženja penzionera i naplaćivanja članarina u periodu od 2004. do 2010. kada je bio direktor Fonda PIO. Dok je bio na ovoj poziciji državni fond je učestvovao u transakcijama kojim je Prva banka, familije Đukanović, vraćala kredit Vladi Crne Gore. Ocjena da su transakcije između Prve banke u Vlade sumnjive bile su povod za sukob tadašnjeg guvernera CBCG Ljubiše Krgovića sa Milom Đukanovićem i njegovom DPS većinom. Ubrzo je spremljen novi Zakon o CBCG, Krgović je smijenjen, a zamijenio ga je Žugić.

On je prije toga ispekao zanat kao predsjednik Upravnog odbora Prve banke, i 2008. godine pomogao da se od Ministarstva finansija dobije zajam od 44 miliona evra za spas banke, nakon godina nezakonitih i neregularnih finansijskih aranžmana koji su obilježili njeno poslovanje od kada je Aco Đukanović postao njen najveći akcionar (vlasnik).

I tada je je reagovalo tužilaštvo pa je 2012. vođena  istraga protiv Žugića i ministra finansija Igora Lukšića zbog zloupotrebe ovlašćenja u vezi sa slučajem Prve banke. Kao i u ostalim slučajevima koji se tiču Đukanovića i njegove najbliže okoline, sve prijave su odbačene. Ili arhivirane, pod šifrom „istraga je u toku“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NE NAZIRE SE KRAJ POLITIČKE KRIZE: Država na pauzi  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako će se razriješiti duboka politička kriza u kojoj se nalazi zemlja, niko ne zna. Institucije su ili u blokadi, ili na pauzi. Jedino predano rade političke partije, u susret lokalnim izborima 23. oktobra

 

Nakon burne prethodne sedmice, u kojoj se, makar u medijima, masovno razrješavalo s funkcija i tumačio Ustav – zatišje. I parlament, pred kojim je u narednom periodu glasanje o nekoliko inicijativa, od one za razrešenje predsjednika države, preko „zaboravljene“ inicijative za razrešenje predsjednice Skupštine, do zahtjeva Đukanovića za skraćenje mandata Skupštini – pauzira.

Predsjednica Skupštine Danijela Đurović rekla je da će se sjednica, na čijem je dnevnom redu njeno razrješenje, nastaviti nakon što to zatraže poslanici koji su tražili pauzu, i podsjetila da je potpredsjednica  Skupštine Branka Bošnjak dala pauzu na zahtjev Poslaničkog kluba Demokratskog fronta. Pauza, kako su izračunali neki od poslanika, traje duže od 624 sata.

Istovremeno, predsjednica Đurović je za kraj sedmice, petak 30. septembar,  zakazala vanrednu sjednicu na kojoj bi trebalo da se glasa o Đukanovićevom predlogu za skraćenje mandata Skupštini. Ukoliko bi taj predlog prošao, raspisali bi se vanredni parlamentarni izbori. Malo je vjerovatno, procjenjuju mediji i analitičari, da će u petak, kada ovaj broj Monitora bude na trafikama, parlament imati većinu za raspravu i glasanje o skraćenju mandata Skupštini, na zahtjev predsjednika države. Prema nezvaničnim informacijama, avgustovski pobjednici u parlamentu neće podržati dnevni red sjednice koju je inicirao predsjednik države.

Đukanović je 23. septembra predložio skraćenje mandata sadašnjeg skupštinskog saziva, nakon što je odbio predlog avgustovskih pobjednika da bude formirana nova vlada na čelu sa Miodragom Lekićem. „Glasaćemo i protiv dnevnog reda i protiv skraćenja mandata ako bude usvojen”, saopštile su Demokrate i ocijenile da bi ukoliko bi neko iz „stare nove većine” odlučio da glasa suprotno, potvrdio da je  u „dilu sa DPS i  Đukanovićem”.

Tim povodom oglasio se i premijer tehničke vlade Dritan Abazović, tokom  višednevne posjete SAD, u koju je pošao neposredno pred posljednji rok da se Đukanoviću dostavi ponuda o novoj vladi, nakon čega su potpisi URA na dogovor avgustovskih pobjednika stavljeni sa zakašnjenjem.

Za Glas Amerike Abazović je kazao da „misli da bi trebalo da u Skupštini izglasamo inicijativu o razrešenju predsjednika Mila Đukanovića, jer se time šalje važna politička poruka, a pitanje je za pravnike da li to može da se operacionalizuje zbog situacije sa Ustavnim sudom”.  Abazović je dodao da bi, i u slučaju da ne dođe do deblokade Ustavnog suda, koji je neophodan u proceduri razrešenja predsjednika, to bila „važna politička poruka”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZAŠTO ODLAZE STRANI INVESTITORI: Neispunjena obećanja DPS vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane? Ili su problem neispunjena obećanja DPS ministara koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom

 

Nakon promjene vlasti u Crnoj Gori u avgustu 2020., pojedini strani investitori odustaju od ranije ugovorenih projekata i značajnih investicionih ulaganja na području Crnogorskog primorja.

Prvi je to učinio zakupac elitnog turističkog kompleksa Sveti Stefan-Miločer, kompanija Adriatic properties i njen vlasnik, grčki biznismen Petros Statis. On je krajem maja 2021. godine objelodanio kako će hotelski operater Aman Resorts zatvoriti hotele Sveti Stefan i Miločer i pokrenuti arbitražni postupak pred sudom u Londonu protiv države Crne Gore, sa odštetnim zahtjevom od 100 miliona eura. Odlučili su se na takav korak zbog odluke lokalne zajednice da ukloni barijere u vidu gvozdenih ograda i kapija na prilazu maloj, Kraljičinoj plaži. Zahtjevi mještana da se oslobode prilazi plažama doveli su Aman u situaciju da ne može svojim gostima da obezbijedi mir i privatnost.

Arbitražom prijeti i drugi investitor, Konzorcijum kompanija Nortstar d.o.o iz Podgorice i of-šor kompanije Eqest Capital Ltd, registrovane na britanskom ostrvu Jersey, koji je planirao gradnju turističkog kompleksa na hercegnovskoj rivijeri, pod nazivom Montrose.

Početkom septembra ove godine Ministarstvu finansija stigao je dopis kompanije Nortstar o raskidu ugovora o zakupu zemljišta, lokacije na kojoj je planirana izgradnja više hotela, naselja sa luksuznim vilama, apartmanima, pristaništima, marinama i mnogobrojnim pratećim objektima. Vrijednost investicije procjenjivana je na 250 miliona eura.

Realizacija oba navedena projekta umnogome je zavisila od dobrih relacija investitora sa istaknutim političarima iz redova DPS-a, sa ministrima ključnih resora koji su, pretpostavlja se, obećavali razne povlastice koje nisu bile u skladu sa važećim zakonskim propisima ili planskom dokumentacijom za te dvije lokacije. Što je tokom investicione euforije od 2006. godine bila uobičajena praksa.

Visok nivo korupcije obilježio je sektor građevinarstva i stranih investicija, u kome su državni funkcioneri ucjenjivali investitore. Sve njihove potrebe i želje  ispunjavali su donošenjem niza urbanističkih planova na štetu prirodnih resursa  priobalnog područja. Povlastice su se, nerijetko, odnosile i na finansijske ustupke u pogledu plaćanja raznih državnih taksi i poreza ili naknade za zakupljeni prostor kopna i mora, koji se mjerio stotinama hiljada ili milionima kvadrata.

Da li je strah od nove vlasti i najave poslovanja i ulaganja uz poštovanje zakona, bez prečica, razlog što ranije ugovorene investicije neće biti realizovane?

„Ugovor stoljeća“ iz  2007. kojim su pod višegodišnji zakup dati hoteli Miločer i Sveti Stefan, doživio je potpuni krah, koji se poklopio sa promjenom vlasti u Crnoj Gori. Biser turističke ponude Crne Gore pod ključem je već drugo ljeto zaredom, isključen iz turističkog prometa, vidno oronuo i zapušten. Za to vrijeme u Londonu teku dva arbitražna postupka oko Svetog Stefana. Prvi je podnio zakupac, kompanija Adriatic properties protiv tri državne firme, HG Budvanska rivijera, HTP Miločer i Sveti Stefan Hoteli, kao i  protiv Ministarstva ekonomije i turizma. Vlasnik Svetog Stefana i Hotela Miločer, kompanija Sveti Stefan Hoteli, vodi istovremeno arbitražni postupak protiv zakupca.

Na primjeru Svetog Stefana vidljivo je kakvu je privilegije zakupac uživao tokom prethodnih 13 godina najma. Ugovor o zakupu drastično je izmijenjen na štetu države. Prethodno ugovoren iznos godišnje naknade od 1,9 miliona eura smanjen je za 30 odsto dok je rok zakupa produžen sa 30 na 45 godina.

Kruna ustupaka koje su Vlada i Skupština Crne Gore ovom zakupcu napravile, bila je dozvola za gradnju stanova za tržište na najatraktivnijem dijelu Crnogorskog primorja, u samom Miločerskom parku, na nekadašnjem imanju  dinastije Karađorđević.

Miločer je trenutno građevinsko ruglo bivše vlasti i zakupca. Neshvatljiva devastacija vrijednog prostora Miločerskog parka sa betonskim višespratnicama u njemu, ne ostavlja nikoga ravnodušnim. Gradilište je napušteno a prema izjavama Petrosa Statisa, zakupac neće nastaviti tu investiciju.

Grad hotel Sveti Stefan je zatvoren „jer ljudi mogu da plivaju zajedno sa gostima hotela, a to nikada nije bio dio plana. U polu-privatni rizort ne bi nijedan investitor uložio, pa ni Aman“, naveo je između ostalog  Statis.

Projekat Montrose je druga priča  ali sa istim akterima iz tadašnje Vlade. Vlada je 2009. godine sa navedene dvije kompanije, Nortstar i Eqest Capital, zaključila ugovor o zakupu 510.927 m2  zemljišta u zoni morskog dobra u naselju Rose, na hercegnovskom dijelu poluostrva Luštica, na 90 godina. Iza navedenih kompanija, prema izjavama odbjeglog biznismena Duška Kneževića, stoji njegov kum, Branislav Gvozdenović, višegodišnji ministar i visoki funkcioner DPS-a. Vlada je Konzorcijumu dala ekskluzivna prava u pogledu korišćenja zemljišta i dijela morske obale.

Posebno je zanimljiv ugovor koji je Konzorcijum zaključio sa JP Morsko dobro, 2019. godine. Prema tom ugovoru investitoru je dat dio obale na lokalitetu Rt Dobrič u dužini od 1.500 metara, sa akva prostorom površine 62.445 m2, na rok od 90 godina. Zakupac je oslobođen plaćanja zakupnine morskog dobra tokom izgradnje turističkog kompleksa. Konzorcijumu je bilo dozvoljeno „modeliranje“ obale, povećanje površine nasipanjem mora radi izgradnje plaža, privezišta i pristaništa… Ugovorom je dato i ekskluzivno pravo svojine nad izgrađenim objektima kao i pravo da djelove zakupljenog morskog dobra proglase privatnim posjedom. Sva prava JP Morsko dobro, na ovom dijelu obale, prelaze na Nortstar i partnere. Skrivene i zvanične.

Predlog ugovora po kojem je investitor oslobođen plaćanja naknade za morsko dobro stigao je u direkciju JPMD iz Ministartva održivog razvoja i turizma i Ministarstva finansija.

Protokol o pravosnažnosti ugovora potpisan je 2013. od kada traju obaveze investitora da u prvoj fazi gradnje, u prvih pet godina, investira oko 140 miliona eura. Taj iznos je kasnije smanjen na 80 miliona, sa novim rokovima. Potpisivani su aneksi ugovora, prema jednom od njih Opština Herecg Novi preuzela je obavezu izgradnje infrastrukture do lokacije za Monterose.  Za proteklih deset godina niti su izgrađeni putevi, ni vodovod, a za najavljeni luksuzni rizort nije ugrađena nijedna cigla. Ali je investitor platio naknadu za zemljište, unaprijed za 10 godina, do 26. avgusta 2023., u iznosu od 3,9 miliona eura.

Trinaest godina kasnije, potpisnici ugovora svaljuju krivicu jedni na druge, da bi u konačnom kompanija Nordstar obavijestila Vladu da napušta projekat na Luštici.

Ministar finansija Aleksandar Damjanović rekao je da želi sastanak sa pravim vlasnicima projekta i da je Ministarstvo spremno učiniti sve kako bi zaštitilo interese Crne Gore, da se u direktnoj komunikaciji otklone problemi i da se investicija realizuje transparentno. Do sastanka nije došlo jer su predstavnici investitora zahtijevali susret izvan Crne Gore. Kao krajnji rok za razgovor između Vlade i vlasnika, određen je 23. septembar.

Međutim, premijer Dritan Abazović bio je konkretniji.

„U ovom projektu nisu ispunjene obaveze koje su morale da se ispune. Investitori odlaze jer je neko prethodno loše radio ugovore sa njima. Svaka stvar se završavala na mufte. Nefer odnos prema investitorima treba tražiti kod Vlada od broja 40 do 42“, kazao je Abazović.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo