Povežite se sa nama

MONITORING

Istina se kuje vruća

Objavljeno prije

na

janko-vucinic-1

Trebala je to biti samo još jedna, za Crnu Goru tako uobičajena, privatizaciona prevara. Ovog puta u trouglu: Vlada, nikšićka Željezara i njeni novi vlasnici, skriveni iza of šor kompanije neinventivnog (i netačnog) naziva Crnogorski specijalni čelici (MNSS). Nikšić, uostalom, pamti i mnogo veće obmane. Inicijatori one što je prethodila privatizaciji Pivare Trebjesa završili bi u zatvoru u makar 150, od 180-tak, članica UN. Drugo smo mi.

ZATEČENI U LAŽI:Pravo i pravda nemaju šansu u zemlji kojom vladaju ljudi ubijeđeni u ispravnost maksime da mnogo puta ponovljena laž postaje istina.

,,Do kraja 2008. većinski vlasnici najvećih preduzeća su poštovali obaveze iz ugovora”, ponovio je ministar ekonomije Branko Vujović, po ko zna koji put, krajem prošlog mjeseca, ,,To smo konstatovali kroz sve izvještaje. Nažalost, kriza je dovela do toga da se ne poštuju obaveze u mjeri koja je bila predviđena ugovorima, posebno kod velikih sistema kao što su KAP i Željezara…”.

Svako koga makar malo interesuje proces privatizacije u Crnoj Gori zna da to što govori gospodin ministar nije istina. Trebalo bi da i on to zna. Ako ni zbog čega drugog, a ono zato što je još prije dvije godine Janko Vučinić, predsjednik sindikata Željezare, javnosti jasno i argumentovano predočio da MNSS ne ispunjava svoje investicione obaveze. Među onima koji su ga potom šikanirali i progonili zbog odavanja tajne našao se i ministar Vujović. Zato danas ne može reći da nije bio obaviješten. Vučinićeva odiseja po sudovima nije završena. Prije se čini da tek počinje.

Ova priča je započeta u oktobru 2008. godine. Zastupnici MNSS-a saopštili su da će radnicima Željezare septembarske zarade biti umanjene za 12 odsto pošto nijesu ispunili zacrtani plan proizvodnje. Naumu se suprotstavio fabrički sindikat.

U saopštenju koje je potpisao Janko Vučinić navedeno je da se na zastarjelim postrojenjima i sa lošom sirovinom ne može proizvesti 22 hiljade tone čelika koliko je poslovodstvo planiralo. ,,Po mišljenju sindikata i radnika osnovni razlozi za neispunjenje takvoga plana su nekvalitetan čelični otpad i neispravnost i dotrajalost postrojenja”, saopštio je Vučinić, ,,To otvara priču o investicijama u fabrici. U posljednje dvije godine nije investirano u kompaniju, iako su za ovu godinu bila predviđena ulaganja od oko 20 miliona eura, a 14 miliona za prošlu”. Vučinić je precizirao da se radnici brinu za izostanak investicija pošto, na osnovu njih, sude o ozbiljnosti novog (trećeg po redu) vlasnika i šansama za opstanak Željezare.

Konačno, Sindikat je zaprijetio štrajkom za slučaj da uprava ne izmjeni odluku o smanjenju plata. Vizionarski je procijenio da u Željezari ,,nema dovoljno čeličnog otpada, koji je osnovna sirovina za proizvodnju, pa se može desiti da poslodavac prije radnika obustavi rad fabrike”. Upravo to se dogodilo koju nedjelju kasnije.

VEĆ VIĐENO: Dva dana nakon sindikalnog saopštenja, poslovodstvo Željezare je Vučiniću najavilo skori otkaz. U njihovom saopštenju je rečeno da su Vučiniću dostavili opomenu pred otkaz, pošto je “javno saopštio podatke o poslovanju preduzeća i tako nanio nenadoknadivu štetu poslovnom ugledu kompanije”. Uprava je predsjedniku sindikata poručila da “njegovo ponašanje šteti interesima i poslodavca i zaposlenih i izaziva uznemirenje”. Prijetnje su realizovane 10. novembra 2008. kada je Vučiniću uručen otkaz. Ujedno, zabranjen mu je ulazak u fabrički krug.

Sve se odvijalo po već mnogo puta viđenom scenariju. Nadređeni rijetko sa oduševljenjem dočekaju pojavu duvače u pištaljku, zviždače odnosno whistleblowers-e u svom okruženju. Riječ je o ljudima koje od tihe većine odvaja spremnost da prijave nedolično ponašanje u svom poslovnom okruženju (prevaru, pljačku, korupciju, kršenje zdravstvenih ili bezbjednosnih pravila) – nadređenima, policiji, pravosuđu ili medijima.

I po pravilu, taj im postupak donese pregršt nevolja. Slučaj Vučinić se savršeno uklopio u kliše.

Stanley Adams, direktor HoffmannLaRochea, podnio je prijavu Evropskoj ekonomskoj zajednici (današnja EU) zbog namještanja cijena u svojoj kompaniji.Završio je u pritvoru, lažno optužen za industrijsku špijunažu.

Christoph Meili, noćni čuvar u Swiss banci, otkrio je svijetu da njegovi poslodavci uništavaju dokaze o ušteđevini žrtava Holokausta koje je banka morala vratiti njihovim porodicama. Švajcarske vlasti su željele da mu sude zbog navodnog odavanja bankarske tajne pa je završio kao politički azilant.

Zagrepčanka Vesna Belanović je objelodanila da je njeno preduzeće – hrvatska Industrija nafte (INA) koruptivnim radnjama oštećena za više od 100 miliona eura: „Primijetila sam da nema tri broda, da je nestalo 40 cisterni, da se sabotira vlastiti vozni park…”. Dobila je otkaz. Potencijalni poslodavci su upozoreni da je ni slučajno ne smiju zaposliti, pa je minulih deset godina umjesto na radnom mjestu provela – po sudovima.

Tako gledano, Janko Vučinić je čak dobro prošao. Ono jeste – Inspekcija rada je rutinski odbila njegov prigovor na rješenje o otkazu. I jeste ga policija, na osnovu lažnih optužbi, privela nakon skupa podrške koji je na kapiji Željezare organizovao Vučinićev sindikat. Jeste, i ministar ekonomije Branko Vujović je u septembru naredne godine odbio susret sa predstavnicima Sindikata Željezare objašnjavajući da ne može da primi delegaciju koju predvodi čovjek koji nije zapošljen u fabrici.

Vučinić je odlukom suda, ipak, vraćen na posao.

Proljetos je javnost, uz pomoć NVO MANS i Monitora upućena u dokumenta koja dokazuju da je Sindikat sa pravom tvrdio da vlasnik Željezare ne investira u modernizaciju fabrike ii tako krši ugovorene obaveze. Javnost je tada upoznata sa postojanjem dokumenata koji su, 6. jula prošle godine, potpisali ministar ekonomije Branko Vujović i G.H.J. de Haas, u ime MNSS, u kome stoji da većinski vlasnik Željezare „u prva dva investiciona perioda nije izvršio svoje investicione obaveze”. Baš onako kako su tvrdili Vučinić i njegove kolege u jesen 2008. godine. A zašto Branko Vujović i ove jeseni priča neke druge priče – to on najbolje zna.

Možda je štos u članu sporazuma koji je potpisao sa predstavnicima MNSS a koji kaže: ,,Svaka strana je saglasna i garantuje da neće preduzeti bilo kakve pravne radnje protiv druge Strane i druga Strana neće biti ugrožena u vezi prethodnih kršenja ugovora, incidenata prevare, nemara ili bilo kakvih drugih pogrešnih radnji…”. Ili je stvar u nečemu drugom, uglavnom prošlogodišnji sporazum ne pominje tri automobila marke ševrolet kupljena za upravu Željezare prije dvije godine za 150 hiljada eura. Iako je, prema tadašnjim tvrdnjama nikšićkih radnika, tada to bila ako ne jedina a ono sigurno najveća investicija MNSS-a u ovu fabriku.

Sve to, opet, nije smetalo Vujoviću da se sjeti Janka Vučinića onda kada su ga nezadovoljni rudari Boksita pozvali da ih, kao resorni ministar, obiđe tokom protesta u jami Biočki stan. E, Branko je tada pozvao Janka da mu pravi društva pred nezadovoljnim rudarima i drži strah. Nije mu smetalo to što Vučinić ne radi u Boksitima.

Kao što mu ni danas ne smeta da, po naređenju Mila Đukanovića, Janku Vučiniću i njegovim kolegama iz Željezare ponovo prijeti – malo sudom, malo stečajem.

Vučinić neće da zašuti. Opet, u nedavnom razgovoru za Monitor otkriva poslovne tajne: ,,Danas imamo najmanju proizvodnju od postanka Željezare. Imamo 1395 zaposlenih u stalnom radnom odnosu od kojih su polovina tehnološki višak i treba ih istjerati. Ministar široke ruke i ekonomije Branko Vujović oslobodio je MNSS, na račun radnika Željezare, obaveze da uplaćuju novac za stambeni fond. Država im je žirirala za kredit od 30 miliona eura koje će, kako stvari stoje, vraćati poreski obaveznici…”. I sprema se da, ponovo, na sudu brani pravo nikšićkih željezaraca da rade ono što znaju i govore ono što misle.

Takvi su vam Janko Vučinić i Branko Vujović. Ministar oblikuje vladajući model – šutite da vam ne bude gore. Sindikalac primjerom poručuje – zviždite na nepravdu, možda će nam od toga svima biti bolje.

Nikšićki niz

Gotovo istovremeno kada i Vučinić, ili nekoliko dana ranije, iz Željezare je istjeren i dr Miraš Đurović, nekadašnji glavni inženjer, direktor pogona i izvršni direktor te fabrike. Đuroviću je, nakon 32 godine rada u Željezari otkaz uručen iz obrazloženje da je ,,kontinuirano svojim ponašanjem izražavao nelojalnost poslodavcu, iznosio neistine i dezinformacije, prikupljao podatke i neovlašćeno ih saopštavao drugim licima”!? Na vrlo sličan način postupilo je i poslovodstvo Rudnika Boksita koji mjesec kasnije. Ono je dalo otkaz Radomanu Batrićeviću i Dragomiru Peroviću uz obrazloženje da su ,,netačnim informacijama iznijetim u javnost naštetili ugledu firme”. Njihov grijeh bio je taj što su kao članovi Izvršnog odbora sindikata Boksita javnosti prenijeli informaciju da su plate rudarima smanjene za 30 do 40 odsto. Konačno, i Dušanka Knežević, radnica nikšićkog HTP Onogošt morala je da zatraži zaštitu suda nakon što je dobila otkaz zbog sumnje da je medijima dostavila dokumenta sa ,,poslovnim tajnama” preduzeća.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ZORAN BRĐANIN NA ČELU UPRAVE POLICIJE: Vršilac dužnosti podijelio vlast

Objavljeno prije

na

Objavio:

URA je „progurala“ jednog, premijer Krivokapić priželjkivao je drugog, dok je DF saopštio da neće podržati nijednog kandidata koga predloži Vlada, pošto smatraju da je njihov favorit nezakonito eliminisan iz trke za direktora UP

 

Vlada je u utorak imenovala Zorana Brđanina za vršioca dužnosti direktora Uprave policije. Dosadašnji rukovodilac Odjeljenja za analitiku i unaprjeđenje rada policije bio je favorit URA-e koja je isticala da je riječ o školovanom profesionalcu. Na drugoj strani, premijer Zdravko Krivokapić je navijao za Dragana Klikovca, jednako školovanog dugogodišnjeg policajca i aktuelnog rukovodioca Operativno-komunikacionog centra (OKC).

Javnosti nije poznato šta je, ili ko, presudio. Zato smo upoznati sa stavom Demokratskog fronta da neće podržati nijednog kandidata za zvanje prvog policajca u Crnoj Gori.

,,DF je organizacija koja se protivi svemu sve što nije apsolutno po njihovoj volji“, komentarisao je takvu odluku, uz osmijeh, potpredsjednik Vlade zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović navodeći „cijenim svačije mišljenje pa i njihovo, ali zaista ne bih imao neki specifičan komentar”. Iako su novinske stranice punili tekstovi o ozbiljnom sukobu čelnika izvršnih vlasti zbog imenovanja šefa policije, Abazović tvrdi da nije bilo riječi o većem mimoilaženju.

,,Bilo je različitih mišljenja i to je po meni demokratski, ne bi trebalo to da nas čudi. Mislim da je sada u Crnoj Gori s jednoumljem završeno i mi bilo kakve monopole ne možemo više da prihvatimo“, objašnjavao je Abazović. „U demokratskoj atmosferi smo razgovarali, razmijenili mišljenja, vodili dijalog i čini mi se došli do najboljeg rješenja. Na kraju to je prijedlog ministra Sergeja Sekulovića i smatram da je to krajnje primjereno“.

Zoran Brđanin se kao ozbiljan kandidat za direktora UP-a pominje još od avgustovskih izbora, čim je postalo jasno da će doći do sveobuhvatnih kadrovskih izmjene u bezbjednosnim strukturama. U borbi za to mjesto, tvrde naši dobro obaviješteni sagovornici, pomogao mu je i nekadašnji resorni ministar  u prelaznoj Vladi Goran Danilović, koji je kod svojih koalicionih  kolega urgirao da ukažu povjerenje čovjeku koji ima njegovo povjerenje. Kod DF-a mu, međutim, ta nastojanja nijesu prošla. Zato se Danilović oglasio i  ogradio od izjava čelnika DF-a koji su poručili da Koalicija za budućnost Crne Gore ne pristaje da pripadnici režima Mila Đukanovića, „pod jeftinim izgovorima i protivzakonitim radnjama“, eliminišu jedine ozbiljne i odgovorne kandidate za direktora UP-a. Iz Danilovićeve Ujedinjene Crne Gore tada je saopšteno da je DF iznio grubu i netačnu ocjenu.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OD PEKINGA DO TUZI – ŽIVOT U SLUŽBI POLITIKE: Između nada i barikada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer tek treba da pojasni započetu priču o novim državljanima. A Vlada ima i prečeg posla. Za početak, valja ići u Tuzi. Pa u Nikšić (izbori). I Skupštinu (budžet). Potom  će već biti jasnije šta je kome činjeti

 

Ponovo živimo u zanimljivim vremenima.

„Dobro jutro svima sa slobodne crnogorske teritorije – iz Ambasade Crne Gore pri Svetoj Stolici i pri Malteškom redu!“, pozdravio je u srijedu ujutru svoje pratioce na Tviteru bivši ambasador u Vatikanu Miodrag Vlahović. Krajem  dana, nakon što je predsjednik Milo Đukanović potpisao ukaz o razrješenju osam ambasadora koji nijesu bili po volji novih vlasti, Vlahović stavlja tačku na pobunu: „Bila je časti da budem ambasador…“.

,,Bilo je veliko zadovoljstvo, izuzetna čast i ponos predstavljati Crnu Goru na poziciji ambasadora u Narodnoj Republici Kini“, oglasio se i Darko Pajović, najplaćeniji crnogorski diplomata, nakon što su do njega stigle vijesti o Đukanovićevoj otkomandi. „Na kraju, a zapravo na početku, hvala mojoj porodici, prijateljima i svim pristojnim građanima Crne Gore za svu vašu podršku“, poručio je Pajović. Tako se na sebi svojstven način osvrnuo i na  nepristojne koji nijesu  podržali  ono što je radio kao predsjednik Pozitivne CG, opozicione partije koja se podijelila, pa potčinila DPS-u i krupnom kapitalu, da bi potom pala u zaborav. Zato je Pajović nagrađen funkcijom predsjednika parlamenta a potom i ambasadorskim mjestom u Kinu.

Javni sukob Vlade i sada već i bivših, ambasadora iskoristio je Đukanović da ukaže na politički revanšizam novih vlasti,  pokaže  kako kao predsjednik  neće pokušavati da prepravlja izborni rezultat i naglasi da smijenjeni ambasadori koji su, uglavnom, njegovom voljom otišli u diplomatska predstavništva „ne smiju biti kvalifikovani kao osobe koje rade na štetu i protiv interesa države“. U saopštenju iz njegovog kabineta objašnjava se kako je predsjednik odluku o opozivu osam ambasadora donio „poštujući kohabitaciju vlasti“, a nakon „korekcije obrazloženja“ iz MVP.

Dugo znamo predsjednika DPS-a i njegove demokratske i ekonomske potencijale. Tu jedno saopštenje i (još) jedna afera neće mnogo promijeniti. Ali bi čelnici izvršne vlasti i iz ove priče trebalo da nauče koliko je važno da što prije formiraju stručne timove sposobne da posao obave zakonito i u skladu sa važećom procedurom i praksom. Da ne bi Miodrag Vlahović juče, ili Milivoje Katnić, sjutra, od svog razrješenja pravili novu bitku na Neretvi.

Sličnih priča imamo i na domaćem terenu.  

Nadležni iz Ministarstva zdravlja odlučili su da zatvore lokale u Tuzima, Danilovgradu i Baru uz obrazloženje da stanovnici Podgorice, nakon zatvaranja kafića, restorana i kafana u glavnom gradu zbog loše epidemiološke situacije, tamo idu u provod i šire zarazu. Ostalo je nejasno zašto nadležni ne zabrane međugradski saobraćaj iz Podgorice, nego sankcionišu ugostitelje i stanovnike mjesta u kojima je epidemiološka situacija mnogo bolja. (Ne)očekivano, uslijedila je reakcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREPORUKA MISIJE UNESCO – UKLONITI KAFE RESTORAN NA TURSKOM RTU: VERIGE 65 NANOSE ŠTETU UNIVERZALNOJ VRIJEDNOSTI KOTORA

Objavljeno prije

na

Objavio:

Misija Centra za svjetsku baštinu u slučaju kafe-restorana Verige 65 sugeriše Državi ugovornici da bi mogućnost povratka u pređašnje stanje trebalo da bude ključna karakteristika

 

Da li će privremeni ugostiteljski objekat Verige 65 podignut na najatraktivnijem dijelu obale Bokokotorskog zaliva, na lokaciji Turski rt, na prolazu Verige, uskoro biti uklonjen? To zavisi od toga da li će nadležno Ministarstvo ekologije, planiranja prostora i urbanizma, ispoštovati preporuke iz izvještaja Zajedničke reaktivne monitoring misije Centra za svjetsku baštinu UNESCO-a/ ICOMOS-a, sačinjen 2018. za prirodno i kulturno-istorijsko područje Kotora.

Riječ je o posljednjem izvještaju koji je pripremio stručni tim pomenutih institucija, nakon što su krajem oktobra 2018. godine boravili u Boki i sagledali stanje zaštićenog dobra na licu mjesta.  Najvažnije pitanje sa kojim se dobro suočava u posljednjih nekoliko godina je pretjerana urbanizacija obala Boke Kotorske, prvenstveno Kotorsko-risanskog zaliva i duž prolaza Verige, konstatuje se, između ostalog u Izvještaju. Devastacija prostora Opštine Kotor, donošenje brojnih planskih dokumenata kojima je planirana izgradnja velikog broja neprimjerenih objekata, turističkih i stambenih naselja, prijetila je da se područje Boke skine sa UNESCO-ve Liste svjetske baštine, na koju je upisano 1979.

Zadatak misije je, da pored procjene ukupnog stanja konzervacije dobra, postavljanja opštih principa upravljanja i očuvanja Izuzetne univerzalne vrijednosti dobra, donese preporuke i sugestije za pravilno upravljanje dobrom. Jedna od brojnih preporuka, označena kao Ulaz u prolaz Verige, odnosi se na postupanje vezano za dvospratni kafe-restoran poznat pod imenom Verige 65, čijom je izgradnjom trajno oštećen dio do tada netaknute prirode Turskog rta i jednog od najljepših vidikovaca u Boki.

„Treba ograničiti ‘privremeno’ postojanje objekta na Turskom rtu. Definicije u Planu za postavljanje objekata ‘privremenog karaktera‘ treba izmijeniti kako bi se njegova primjena ograničila na istinski privremene strukture, koje se očigledno mogu vratiti u prvobitno stanje, a saglasnost na njih treba ograničiti”, navodi se u preporuci pod brojem 24 ovog izvještaja.

Iako je Uprava za zaštitu kulturnih dobara dala saglasnost na gradnju, eksperti misije smatraju da „zidana struktura objekta ima sve karakteristike stalnosti… ona je odgovor maloj katoličkoj kapeli iz venecijanskog perioda na suprotnoj tački, čineći da u upoređenju izgleda beznačajno… Njeno prisustvo uklanja ilustraciju istorijske distinkcije, pošto je ova strana (Turski rt) istorijski neizgrađena. Prema mišljenju misije ona nanosi štetu Izuzetnoj univerzalnoj vrijednosti dobra”.

Odgovorni u nadležnim institucijama Crne Gore nisu tako razmišljali. Tokom burnih događaja koji su obilježili izgradnju kafea Verige 65, iza kojeg stoji firma Hefesta DOO iz Herceg Novog, u vlasništvu Aleksandra Šćepanovića i njegove sestre, crnogorske manekenke Jelene Šćepanović, navodno bliske prijateljice predsjednika Mila Đukanovića, značajnu ulogu ilmala je tadašnja direktorica Uprave za zaštitu kulturnih dobara Anastazija Miranović. Ona je u decembru 2015. izdala konzervatorske uslove za izradu projekta kafe-restorana. Zatim je u martu 2016, istoga dana kada je investitor podnio zahtjev za davanje saglasnosti na projekat, isti odobrila. Iako firma Hefesta tada nije imala ugovor o zakupu sa JP Morsko dobro.

Branka PLAMENAC
foto: verige65
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo