Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NOVA ZASTUPNICA CRNE GORE PRED STRAZBUROM: Opet Milov i Medeničin kadar

Objavljeno prije

na

Bez obzira da li je prekršen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu,  o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice  Katarine Peković  sporan je  zbog  dosadašnjeg učinka

 

Prošlog petka Vlada je razriješila je Valentinu Pavličić sa funkcije Zastupnice pred Evropskim sudom za ljudska prava (ECHR) u Strazburu. Na tu poziciju postavila  je sutkinju Osnovnog suda u Podgorici Katarinu Peković.

Vlada je krajem decembra prošle godine usvojila izmjenu Uredbe kojom je uveden konkurs za izbor zastupnika sa mandatom najviše dva puta po četiri godine. Po novoj Uredbi sadašnja zastupnica Pavličić će obavljati tu dužnost dok se na javnom pozivu ne izabere novi zastupnik ili zastupnica.

Ministarstvo pravde je 11. januara objavilo oglas za prijavu kandidata za zastupnika i zamjenika zastupnika. Drugi mandat Valentine Pavličić počeo je odlukom DPS-ove Vlade, 23. septembra 2015. godine.

Ustavni sud je 23. januara odlučio, usljed dobijenih inicijativa, da prioritetno razmotri izmjene ove Uredbe. Akcija za ljudska prava (HRA) pozvala je ranije Vladu da odustane od „donošenja neustavnih propisa koji bi omogućili smjenu nepoželjnih državnih službenika“ – u ovom slučaju   Valentine Pavličić. HRA tvrdi da je odredba protivna čl. 147 Ustava, koji ne predviđa da podzakonski akti mogu imati povratno dejstvo, kakvo je tom odredbom propisano, pa je „neustavno zastupnici prekinuti početi treći mandat“. Jedini načini da joj mandat prestane legalno  je ostavka, ispunjenje uslova za starosnu penziju, prestanak državljanstva i osuda na bezuslovnu kaznu zatvora.

U odgovoru Ustavnom sudu, iz Vlade Milojka Spajića je navedeno da drugi mandat Valentine Pavličić nije prestao ni legalno ni legitimno pa time nije ni treći mandat mogao legalno i legitimno početi. Riječ je o „ništavnom mandatu… flagrantnom izigravanju propisa,…i organizovanom ogrješenju o važeće pravo, kako prethodne zastupnice Pavličić tako i ministra pravde Marka Kovača“ što je prošlo neopaženo, a nije se smjelo desiti ni dopustiti.

Vlada je navela, i to nakon postavljenja Katarine Peković  da je Pavličić treći put imenovana za zastupnicu države 20. jula 2023. na prijedlog tadašnjeg SNP ministra Kovača, i to dva mjeseca prije nego je drugi mandat istekao (suprotno tada važećoj Uredbi) – 19. septembra 2023. i da se u tom rješenju ne pominje da joj je prvi put ta funkcija povjerena u septembru 2015.

Bez obzira da li je prekšen ustav pri smjeni   Valentine Pavličić , o čemu sud treba dati svoju riječ, izbor nove  zastupnice je sporan zbog  dosadašnjeg učinka.

Za zamjenicu zastupnice je trebala biti imenovana Ksenija Jovićević – Korać, sekretarka Vrhovnog suda i kadar od visokog povjerenja prethodnog režima. Ksenija je ćerka Vesne Jovićević (pomenute u aferi Stanovi), bliske prijateljice i  saradnice Vesne Medenice. Vesna Jovićević je poznata po vođenju optužnice protiv kontroveznog biznismena Branislava Mićunovića (od skoro na američkoj crnoj listi zbog organizovanog kriminala i korupcije) za teško ubistvo iz bezobzirne osvete ranjenog i na nosilima nošenog Radovana Kovačevića ispred Urgentnog centra KCCG u Podgorici. Medenica je tada bila Vrhovna državna tužiteljka (VDT) i nakon „uspješnog“ okončanja, ovog za DPS državu strateški važnog slučaja, prešla je na mjesto predsjednika Vrhovnog suda. Milivoje Katnić, koji je bio glavna osoba u opravosnaženju oslobađajuće presude, će kasnije postati Glavni specijalni tužilac (GST).

Ksenija Jovićević je, prema istraživanju portal Press i portala RTCG, nezakonito postavljena na funkciju sekretarke Vrhovnog suda (VS). Primljena  je bez obaveznog javnog konkursa i uprkos tome što nije ispunjavala uslov propisan Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji VS-a od 27. jula 2018. godine – da ima „5 godina radnog iskustva od čega 3 godine na poslovima rukovođenja“. Takođe, Medenica je prekršila i Načelni pravni stav Opšte sjednice Vrhovnog suda ( Si I br.205/18-1 ) od 21.09.2018. godine, koji je ona lično potpisala da zaposlenje bez javno objavljenog konkursa „može prestati u svakom trenutku“.

VS je u svom odgovoru portalima izbjegao odgovoriti na pitanja o konkursu i kvalifikacijama i pozvao se na nalaz Upravne inspekcije od 13. aprila 2023.god. Navodi se da je obustavljen inspekcijski nadzor po inicijativi Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS) jer je u slučaju „pravnog statusa sekretarke VS-a konstatovano da nema nepravilnosti“.

Zapisnik je sačinio i potpisao upravni inspektor Marko Vučinić. On nije  odgovorio na novinarska pitanja o odredbi Zakona o državnim službenicima i namještenicima koji u čl. 10 propisuje da se radni odnos zasniva „na osnovu javnog oglašavanja“. Nije odgovorio ni  da li je tražio od suda dokaz o navodnom konkursu na koji se pozvala Vesna Medenica u svojoj izjavi iz aprila 2021.

Inače svekar  Ksenije  Jovićević  je Radoje Korać, sadašnji predsjednik Sudskog savjeta.  Djever Bojan Korać  je advokat Darka Lalovića nekadašnjeg tjelohranitelja Vesne Medenice protiv koga je SDT  digao optužnicu.

Po pisanju portala Borba.me, Vlada je na sjednici od 2. februara ipak povukla prijedlog o imenovanju Kseniju Jovićević – Korać za zamjenicu Zastupnika pred ECHR u Strazburu nakon pisanja i prezentacije ranijih tekstova.

Za imenovanje Katarine Peković izgleda da nije bilo primjedbi. Sudski savjet ju je 2016. na prijedlog tadašnjeg predsjednika Registra Evropskog suda za ljudska prava uputio u Strazbur. Tamo je „sticala praksu o evropskom konvencijskom pravu ali i prenošenju iskustva sudijama po povratku u Crnu Goru“ gdje se vratila u Osnovni sud u Podgorici, a potom je 2020. godine odlukom Sudskog savjeta, uvrštena na listu mentora Centra za obuku u sudstvu i Državnom tužilaštvu.

Peković je kao sudija u Podgorici vodila slučaj Vjetroelektrane Možura po privatnoj tužbi Vladimira Popovića i Karlesa Palau Kola za plaćanje duga i nadoknade štete protiv španskog Audax Renovables (nekadašnja Fersa Energias Renovables) koji je nekada držao koncesiju za gradnju i eksploataciju energije vjetra na brdu Možura. Tadašnja Fersa je, nakon što su Popović i Kol, kao posrednici i konsultanti odbili učestvovati u šemi „ugrađivanja u projekat“ predsjednika borda Ferse i vrha tadašnjeg crnogorskog režima, prekinula izgradnju i prodala lokalnu firmu Mozura Wind Park (MWP) i koncesiju.

Kupac je bila sumnjiva offshore firma Cifidex sa Sejšela sa osnivačkim kapitalom od 1 dolara iako je to bilo protivno crnogorskom Zakonu o koncesijama (čl.52) jer Cifidex nije imao ni iskustva ni kapital da nastavi projekat. Vlada kojom je tada rukovodio Milo Đukanović je prećutala postojanje Cifidex-a, uz priču da se pregovara direktno sa državnom firmom Enemalta sa Malte, i tiho dala zeleno svjetlo za prodaju. Novac za kupovinu akcija MWP je, prema tvrdnjama Reuters-a, obezbijedio Jorgen Fenek, glavnooptuženi za organizaciju ubistva malteške novinarke Dafne Galicije, preko svoje kompanije 17 Black Limited iz Dubaija. Nakon dvije sedmice Cifidex je preprodao akcije MPW Enemalti za tri puta veću cijenu. Nakon toga je Fenekova firma u Dubaiju dobila natrag posuđeni novac kao i 4.6 miliona „akcijskog profita“ koji odgovara sumi koja je ranije Fersa, shodno priloženom ugovoru na sudu kod Pekovićke, trebala isplatiti „posrednicima u Crnoj Gori“, tj. kako mnogi pretpostavljaju, vrhu crnogorske države. „Ugradili“ su se, prema Panamskim papirima i visoki funkcioneri malteške vlade.

Tokom suđenja u Podgorici je svjedočila Ana Izabela Lopoz Porta, generalna direktorica Audax-a koja je tvrdila da Popović i Kol nikada nisu bili posrednici nekadašnje Ferse već da je Fersa poslove u Crnoj Gori obavljala preko kompanije BWP Europe Consulting iz Barselone. Kada su Popović i Kol tražili da se utvrde reference te firme za koju su tvrdili da je nepostojeća, sud je preko Ministarstva pravde tražio izjašnjenje španskih organa. Nakon dužeg čekanja putem međunarodne pravne pomoći stiglo je saopštenje španskih vlasti da BWP Europe Consulting nije registrovan niti je ikada bio registrovan, bilo u Barseloni ili drugdje u Kraljevini Španiji. Na ovako utvrđeno krivokletstvo na sudu Ane Porte, sudija Peković nije reagovala niti je obavijestila tužilaštvo.

Katarina Peković je presudila  u korist Audax-a uprkos obimnoj dokumentaciji u vidu email prepiske i izjava svjedoka koje su Popović i Kol priložili uz šeme isplate novca, uključujući i mito za glavne igrače sa obje strane. Sutkinja je zaključila da „nema dokaza da su Popović i Kol bili posrednici u projektu“ dok u obrazloženju presude ona kasnije navodi da su oni „zaista na određeni način bili povezani sa projektom… Možura“.

U obrazloženju presude, koja je potvrđena i na Višem sudu, Katarina Peković se preko 17 puta poziva na ugovor između Ferse i nepostojeće BWP Europe Consulting (BWP EC) i da „nije nikada bilo sporno da je zaključen ugovor između drugooptužene i BWP EC jer se takav ugovor nalazi u spisima predmeta“ – iako je jasno iz dopisa španskih vlasti da je tako nešto bilo fiktivno i nezakonito. Sutkinja  Peković je rješenjem koje je donijela u toku postupka 13.09.2021. (P.br.3645/13) i sama priznala fiktivni karakter BWP EC jer je odbacila i tužbeni zahtjev protiv istog jer to „privredno lice nikada nije registrovano u Kraljevini Španiji“. SDT koji vodi maratonski izviđaj (od novembra 2017.) se još nije izjašnjavao na ovakve navode i kontradikcije sutkinje Peković.

Glavni akteri afere Možura, pogotovo oni u Crnoj Gori, mogu biti zadovoljni sa novim Zastupnikom Crne Gore u Strazburu.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EVROPSKI SUD O KORIŠĆENJU KRIPTOVANIH KOMUNIKACIJA NA SUDU: Nenadležan za Crnu Goru, ali ne i nebitan

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki crnogorski advokati pozdravljaju presudu Evropskog suda pravde o korišćenju kriptovanih komunikacija kao dokaza, dok tužilaštvo tvrdi da ta presuda ne utiče na validnost prikupljenih dokaza pred ovdašnjim sudovima. Crna Gora nije članica Evropske unije, pa je i samim tim presuda suda u Luksemburgu ne obavezuje

 

 

Prošlo je tri godine od kada su su službenici francuske, belgijske i holandske policije, pod okriljem Europola, probili sigurnosni sistem kriptovane aplikacije SKY ECC. Pokazalo se da su okorjeli kriminalci imali veliko povjerenje u sigurnost te aplikacije, posredstvom koje su dogovarali šverc droge, trgovinu oružjem, ubistva, čak su pojedini i slali fotografije beživotnih i iskomadanih tijela u različitim grupama, kreiranim na toj aplikaciji. Toliko su vjerovali u SKY ECC da se u prepiske uključuju i službenici policije, Ministarstva unutrašnjih poslova i Agencije za nacionalnu bezbjednost i bez strepnji komuniciraju o kriminalnimm radnjama koje planiraju.

Uslijedila su hapšenja širom regiona,a naravno i u Crnoj Gori,  počevši od glavešina kriminalnih klanova, a malo kasnije i visokih funkcionera.

Već u prvom velikom hapšenju u regionu, malo nakon pada SKY ECC, kada su u Beogradu zbog više ubistava uhapšeni vođe srpskog ogranka kavačkog klana Veljko Belivuk i Marko Miljković, advokati su pokušali da ospore njihovu dešifrovanu komunikaciju kao dokaz. Njihov argument je bio da dokazi nisu izuzeti u skladu sa Zakonom o krivičnom postupku Srbije, odnosno da je riječ o mjerama tajnog nadzora koji nije bio odobren od strane nadležnih organa te države i samim tim se ne može tretirati kao dokaz na sudu.

Istim putem su krenuli  drugi advokati u regionu, koji su zastupali optužene u sličnim predmetima, zasnovanim na sky prepisci. Državna tužilaštva su dokaze iz kriptovane aplikacije branile time da su dokazi dobiveni posredstvom instituta međunarodne pravne pomoći, a ne mjera tajnog nadzora. Kod nas i u regionu je donijeto već nekoliko presuda u predmetima sa SKY dokazima i činilo se da je time stavljena tačka na ovu raspravu.

Nova sporenja je donio Evropski sud prave u Luksemburgu, nadnacionalna sudska instanca nadležna na teritoriji Evropske unije. Luksemburški sud je u presudi koja se tiče Evropskih istražnih naloga u vezi sa kriptovanom aplikacijom EncroChat (sličnoj SKY ECC) precizirao da država članica EU mora biti odmah obaviještena ukoliko neka druga članica sprovodi mjere tajnog nadzora na njenoj teritoriji.

„O mjerama povezanim sa infiltracijom opreme, koja ima za cilj da izvuče podatke koji se odnose na saobraćaj, lokaciju i komunikacije preko komunikacijskog servisa zasnovanog na Internetu, mora biti obaviještena država članica u kojoj se pronađe presretnuta osoba.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BESPUĆA CRNOGORSKOG PRAVOSUĐA: Veting, lex specialis ili ništa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pravosnažnih presuda u slučajevim kriminala i korupcije na visokom nivou nema, niti se naziru i prvostepene. Pravni eksperti upozoravaju da se sa sudstvom prepunim kadrova starog režima neće doći nigdje. U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države

 

Nedavna hapšenja glavnih poluga prisile prethodnog režima – bivšeg visokog policijskog i obavještajnog funkcionera Zorana Lazovića i njegovog pobratima i bivšeg
 glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića je izazvala euforiju javnosti. Kada se tome dodaju ranija hapšenja dva bivša direktora policije, njihovih pomoćnika i načelnika sektora, zamjenika GST-a, bivše predsjednice Vrhovnog suda, bivšeg šefa Privrednog suda… onda je učinak, na oko, impresivan. Premijer Milojko Spajić u skorašnjem intervjuu Berliner Morgenpost-u, tokom posjete Berlinu, pohvalio se rezultatima i pohvalama na račun toga od strane evropskog komesara za pravosuđe. Spajić je njemačkim novinarima rekao i da su prije samo deset godina crnogorski mafijaški bosovi prodavali drogu u Njemačkoj, dolazili kući sa gotovinom i kupovali kuće i stanove. „To se više ne dešava, ako to nisu rezultati, ne znam šta su onda“ zaključio je Spajić.

Jedini vidljivi i nesporni rezultati su pravosnažne sudske presude kojih u ovim slučajevima nema, niti se naziru i prvostepene. Možda više mafijaši ne prodaju drogu u Njemačkoj ali je zato u Crnoj Gori ima u obilju, kao i novih stanova i kuća. Prošlog petka je Apelacioni sud opravosnažio oslobađajuću presudu Budimiru Krstoviću i njegovoj kćerci Marini Krstović da su prošvercovali u zemlju 1,2 tone kokaina. Prvotno je tužilaštvo tvrdilo da se radi o 1,4 tone nađenih u magacinu Krstovića u Zeti krajem avgusta 2021., a kasnije nije ni pokušalo objasniti kako je nestalo 200 kg droge između zaplijene i optužnice. Sudija je tada ostala pri ranijoj oslobađajućoj presudi iz kraja novembra 2022., navodeći da tužilaštvo nije pružilo nijedan dokaz da su optuženi nabavili kokain od NN osobe. Država će sada platiti ogromne troškove Krstovićima za 15 mjeseci pritvora i izgubljenu dobit jer se ta porodica odavno bavi uvozom velikih količina banana i drugog voća iz Latinske Amerike.

Tadašnji premijer Dritan Abazović je slavodobitno pisao na twitter-u da „Vlada radi što je obećala i da Crna Gora neće biti zemlja kriminala”. Kasnije će u paketima banana Volija biti pronađeno oko 500 kg kokaina. Zasluga za zaplijenjenih preko tonu droge u magacinu Krstovića pripada zapravo Velikoj Britaniji i njenim obavještajnim podacima. Organizatori i svi drugi koji su bili izvršioci ovih krivičnih djela u oba slučaja su se izvukli, mnogi će reći dijelom i zbog toga što je Katnić i dalje bio GST dok je DPS-ova uzdanica Vesna Medenica i dalje imala veliki posredan uticaj na pravosuđe. Ponašanje sudije za istragu Miroslava Bašovića i ostalih sudija je bilo simptomatično. Bašović je nakon pronalaska droge u magacinu Krstovića pustio ih da se brane sa slobode, uz određene mjere nadzora. U takvim slučajevima i za toliku količinu droge pritvor je uvijek pravilo – osim ako sudiju ne zovne politički šef. U aprilu 2021. Bašović će pustiti na slobodu šest članova kavačkog klana koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo za ubistvo i nekoliko pokušaja ubistava, navodno jer je imao proceduralne primjedbe na dio dokaza koji su poslale zapadne službe. Vijeće Višeg suda je preinačilo odluku i ponovo su uhapšena tri člana te kriminalne grupe dok su ostala trojica u međuvremenu pobjegla. Ovakvo nevjerovatno ponašanje istražnog sudije Bašovića nije ponukalo Sudski savjet –najvišu sudsku instancu u zemlji, da bilo šta preduzme ili provjeri.

U slučaju srbijanskog državljanina, tada nastanjenog u Podgorici, Veska Dakića uhapšenog 2016. godine po Interpolovoj potjernici iz Srbije, Bašović se ponio potpuno drugačije. Naime, Dakića je Srbija tražila zbog „krivičnog dela prevare“ – koja se sastoji u tome da nije platio VIP Mobile-u nekoliko mjesečnih računa za mobilni telefon. Štaviše, račun nije ni glasio na Dakićevo ime već na ime izvjesnog Sanela Rastodera iz Novog Sada. On je na srbijanskom sudu, nakon što ga je tužio mobilni provajder, izjavio da mu je Dakić neplaćanjem računa za telefon koji je koristio nanio štetu od 65.239,16 dinara ili oko 550 eura, za koliko je njega teretio provajder. Kasnije je Rastoder na sudu rekao da mu je Dakić ipak platio 46.820 dinara pa je Dakić ostao dužan jos 16.629,16 dinara ili oko 140 eura. To je bio „dovoljan osnov“ da Republika Srbija raspiše Interpolovu potjernicu za Dakićem i osudi ga na šest mjeseci zatvora u odsustvu. Dakić je sudiji Bašoviću rekao da nije dobijao nikakve pozive suda na adresi u kojoj je prijavljen u Srbiji i ponudio da odmah položi desetostruki iznos u eurima u odnosu na onaj za koji ga Srbija tereti. Bašović je to odbio, vjerovatno zbog „težine krivičnog djela“ i uputio Dakića u Spuž u kome je proveo dva mjeseca dok nije isporučen Srbiji. U ovom slučaju Bašoviću nisu smetali nikakvi proceduralni problemi i činjenica da neplaćanje telefonskog računa na tuđe ime nije ni krivično djelo ni osnova za raspisivanje interpolove potjernice.

Bašovićeva koleginica istražna sudija Suzana Mugoša je drugačije postupila – jer je bivša koleginica u pitanju. Kada je bivša sudija i predsjednica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) Jelena Perović privedena kod nje od strane SDT-a jer je „sebi i drugima pribavila imovinsku korist u ukupnom iznosu od preko 60.000 eura“ sudija Mugoša ju je pustila da se brani sa slobode uz određene mjere nadzora. Perovićka, Mugoša i nedavno izabrana predsjednnica Apelacionog suda Mirjana Popović su bliske saradnice Vesne Medenice, nekadašnje predsjednice Vrhovnog suda i sada optužene od strane SDT-a za pripadnost kriminalnoj organizaciji i zloupotrebu položaja. Objavljene poruke i prepiske iz oduzetog telefona Medenice jasno pokazuju do koje mjere su se sudovi upravljali i donosili presude na osnovu tekstualnih poruka i koliko su joj se gore navedene sudije „divile“. Suđenje samoj Medenici, njenom sinu Milošu kao organizatoru krimi grupe i njenim članovima već godinu dana nikako da počne zbog raznih slučajnih ili namjernih proceduralnih opstrukcija. Miloš Medenica će krajem ovog mjeseca navršiti dvije godine pritvora a šanse da vijeće Višeg suda kojim predsjedava sutkinja Nada Rabrenović donese prvostepenu presudu za godinu dana su nikakve. Sa navršene tri godine pritvora bez prvostepene presude su već mnogi izašli na slobodu uprkos težini krivičnih djela za koja se terete.

Milionska jemstva koja je agent tajne službe (ANB) i neformalni šef grupe za podršku Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala (SBPOK) Petar Lazović nudio sudu da ga pusti da se brani sa slobode takođe neće biti potrebna za nešto više od godinu dana. Izaći će bez položenog centa. Da pritvrdimo- prvostepene presude krupnim ribama bivšeg DPS režima se  ne naziru dok su pravosnažne presude za sada daleke svjetlosnim godinama.

Centar za istraživačko novinar­stvo Crne Gore (CIN-CG) je u detaljnoj analizi rada crnogorskih sudova došao do po­raznih podataka. Specijalno odje­ljenje Višeg suda (VS) u Podgorici, koje sudi u predmetima korupci-je, organizovanog kriminala i rat­nih zločina za gotovo četiri godi-ne presudilo je samo 19 puta od kojih su 11 bile osuđujuće presu­de. U oktobru 2023. godine je u SDT bilo 44 predmeta starija od tri godine dok je u Višem sudu u Podgorici, prema izvještaju Sudskog savjeta, početkom 2022. godine stajalo 1.967 neriješenih predmeta od kojih je 661 bio stariji od tri godine. Do kraja 2022. broj neriješenih predmeta se popeo na 3.185.

Pravni eksperti u zemlji i inostranstvu upozoravaju da se sa ovakvim sudstvom koje je prepuno kadrova starog korumpiranog režima  neće doći nigdje i da će „stara garda“ i dalje sve činiti da sabotira i suđenja i pravosnažnost presuda. Za razliku od Tužilačkog savjeta (TS), Sudski savjet (SS) i izbor sudija su uređeni Ustavom koji spada u kategoriju „tvrdih“ kada se radi o lakoći izmjena. Stoga je vjerovatno jedini izbor za Crnu Goru, tj. onih koji joj žele dobro, lex specialis. Tim zakonom bi se mogle urediti procedure i otkočiti neki mehanizmi za djelotvorniji rad. Sistem vetinga koji je sproveden u Albaniji je dao neke opipljivije rezultate ali tek nakon dugog vremena i povremenih blokada sudova zbog istog vetinga. Teško da Crna Gora može sebi priuštiti još godine čekanja.

Za izgradnju jednog sudije je potrebno ozbiljno vrijeme (minumum pet godina za niže i najmanje deset godina za više instance). Stoga su neki pravnici zagovarali, sada povučeni prijedlog zakona,  da se podigne starosna dob za penziju sudija Ustavnog i Vrhovnog suda. U mnogim zemljama EU sudije ova dva suda idu u penziju sa 70 ili 75 godina. U Americi se sudije Vrhovnog suda biraju doživotno ali uz obavezne šestomjesečne medicinske preglede. Sudije najviših instanci u anglosaksonskim zemljama i u Francuskoj bira država iz reda najboljih advokata jer se u tim sistemima prati rad, uspjesi i ponašanje advokata. Jedan od razloga je što su iskusni advokati uspješni i imućni i mnogo teže potkupljivi.

U Crnoj Gori se broj sudija koji nisu prošli kroz filtere Đukanovićeve tajne službe, Medenice i drugih može izbrojati na prste. Pravni stručnjaci već neko vrijeme upozoravaju da politička javnost i donosioci odluka nisu ni približno svjesni koliko predstoji veoma složenih i teških sudskih procesa koje ni ozbiljno izgrađena društvo ne mogu lako izdržati. Sadašnje miloističko sudstvo nema ni volje ni snage da to sprovede. Alternativa lex specialisu, ili eventualnom vetingu je dalje urušavanje i društva i države.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo