Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NOVI DETALJI O KRIJUMČARENJU CIGARETA PREKO CRNE GORE (II): Bratstvo mafije i crnogorskih vlasti

Objavljeno prije

na

Kada je devedesetih godina izbio žestok sukob između sada pokojnog Darka Ašanina, vlasnika kazina u hotelu Plaža u Herceg Novom, i jednog poznatog Crnogorca, malo ko je znao da se u pozadini svega zapravo radilo o sukobu Službe državne bezbjednosti Crne Gore i savezne bezbjednosne službe oko diobe plijena od šverca cigareta.

„Sukob je kulminirao ranjavanjem Darkovog tjelohranitelja, a duvanski lobi je kasnije to pokušao da smiri davanjem novca da ne bi došlo do osvete. Italijanske mafijaške organizacije Sakra korona unita, Kamora i kasnije protjerana Tarda nastavljaju šverc”, priča Monitorov izvor iz policije.

Prema njegovim riječima Ašanin odlazi u Beograd, jer je bio saradnik saveznog DB-a. U Beogradu je poslije nekoliko godina i ubijen pod nerazjašnjenim okolnostima.

„Ašanin je bio bliski rođak takođe u nerasvijetljenim okolnostima ubijenog saveznog ministra vojske Pavla Bulatovića”, podsjeća Monitorov izvor.

Prema procjenama njemačkih istražitelja, najveći šverc duvana preko Crne Gore odvijao se od 1993. do 2001. godine. Za to vrijeme u Crnu Goru je, prema našem policijskom izvoru, ušlo deset hiljada šlepera sa cigarama, koje su kasnije iz naše države nastavljale put prema zemljama Evropske unije. Ne računajući pri tome šverc cigareta avionskim putem, preko aerodroma u Podgorici, o čemu je Monitor pisao u prošlom broju.

Naš izvor iz policije tvrdi da je posao šverca cigareta preko Crne Gore bio najveći posao koji je italijanska mafija odradila u posljednjih trideset godina.

„Ako bi razlika u nabavnoj i prodajnoj cijeni jedne kutije marlbora bila samo dva dolara, organizatori šverca su samo na jednom kamionu zarađivali milion i po dolara. Razlika je bila mnogo veća. Tako je, na primjer, marlboro u Velikoj Britaniji prodavan za šest eura i osamdeset centi, dok mu je nabavna cijena kod švercera bila svega pedeset centi. Sada možete da steknete predstavu o tome kakve su bile razmjere toga šverca”, kaže ovaj izvor.

On procjenjuje da je ukupno prošvercovano cigareta u vrijednosti od oko jedanaest milijardi eura, od čega je tri milijarde pripalo mafiji.

Veliki posao zahtijevao je i najbolju i najstrožu ogranizaciju. Tako je u šverc cigareta za to vrijeme bilo uključeno oko četiri hiljade crnogorskih građana, od visoke politike do korumpiranih policajaca i distributera.

Italijanskih mafijaša koji su, nalazeći utočište u Crnoj Gori, učestvovali u švecu cigara, bilo je oko četiri stotine. Monitorov policijski izvor ponudio je kompletan spisak sa imenima devedeset članova posada italijanskih glisera, koji su prevozili cigarete preko mora iz crnogorske luke Zelenika i još stotinu dvadeset koji su na tom poslu radili iz Bara.

„Mauricio Kofa, Tadesko Đuzepe i Roberto Sanola – prva posada, Franćesko Sparko, Enriko Rispoli, Antonio Pagani, druga. Ćiro Armento, Nikolo Solaka, Antonio Luperti, Salvadore Luperti – treća posada. Četvrta, Antonio de Nikolo, Anđelo Rogoli, rođak dona Pina Rogolija, Teodore Vinduće. Peta – Masarao Đuzepe, Antonio Anđano, Antonio Taljente, Salvatore Taljente… i tako bih mogao da vam nabrajam svih dvjesta deset posada. Posade se nijesu mijenjale. Glisera je bilo i crnogorskih, ali su na njima radili isključivo Italijani”, otkriva naš policijski izvor.

Jedan gliser je mogao da primi od dvije i po do četiri tone cigareta. Gliseri su se kretali isključivo noću, dok su preko dana bili nesmetano usidreni u crnogorskim lukama Tivat, Zelenika, Kotor i Bar. Vožnja od Crne Gore do Barija ili Brindizija, gdje su cigarete preuzimane, trajala je svega četiri sata.

U to vrijeme u Italiji dolazi do rata unutar mafijaške skupine Kamora za primat u poslu sa cigaretama. Rat se vodio između Alfonsa Mocarele i porodice Konti. U sukobu, u koji su se uključile još neke mafijaške porodice, prevlast na ovim poslom, milijardama vrijednim, preuzeo je Mocarela.

Monitorov policijski izvor objašnjava da se novac od šverca cigara iz Crne Gore iznosio na Kipar i u Grčku, gdje su u Kiparskoj banci i Pirej banci postojali računi na razna imena. Tako je jedan crnogorski državljanin, kaže on, bio vlasnik računa broj 03854109703948, na kome je bilo 500 miliona maraka.

„Pare su na Kipar i za Grčku iznošene isključivo diplomatskom poštom. Od Zelenike i Bara prebacivane su helikopterima do Podgorice u pratnji naoružanih ljudi, odakle su u diplomatskim torbama putovale privatnim i državnim avionima”, tvrdi naš izvor.

Ovaj izvor takođe posjeduje i stavlja na uvid spisak svih aviona, sa oznakama i vremenom polijetanja iz Crne Gore prema Kipru i Grčkoj.

„Naravno da novac nije mogao svako da nosi. To su radili kuriri, čija se imena znaju”, kaže naš izvor.

Tako je, prema njegovim riječima, jedan kurir samo od 13. februara 1998. do 1. jula 1999. godine, u pedeset i četiri navrata, iz Podgorice na Kipar iznio 309.094.240 maraka. Drugi kurir od početka 1998. do marta 1999. godine u petnaest navrata prebacio je sto trinaest miliona i 480 hiljada maraka.

„Evropskim i američkim diplomatama je odavno poznato da je Crna Gora svoja diplomatska ovlašćenja koristila na ovaj način, pokrivajući mafijaške poslove koje su servisirali policija, carina i pravosuđe”, tvrdi ovaj policijski izvor.

Prema njegovim riječima dio računa duvanske mafije kasnije je sa Kipra i iz Grčke prebačen na Belize, a dio u Pirej banku u London. Novac se iz Engleske i sa Beliza vraćao opran u Crnu Goru. Na ovaj način oprano je svih deset-jedanaest milijardi eura.

Još jedan zanimljiv podatak: srpska Bezbjednosno informativna agencija (BIA) u akciji Balkanski ratnik zaključila je da je Darko Šarić za šverc droge koristio kanale iz vremena šverca cigareta. Novac je prao preko firme u Delavereu, u Sjedinjenim Američkim Državama. U istom gradu kroz tri firme – Brok aviejšn, Fort aviejšn i Wilov aviejšn, duvanska mafija je ranije kupovala avione za svoje potrebe.

Monitor je pisao o kakvim se razmjerama šverca radi, kao i da o tome najbolje svjedoči dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajna služba MI 6. U tom filmu se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona.

Naš nedjeljnik je u dvogodišnjem serijalu tekstova o prekograničnom švercu došao do saznanja da promet ilegalnih cigareta kroz Crnu Goru nikada nije prestao. Naravno, ne odvija se više u onom obimu kao devedesetih godina, kada je to bio najjači mafijaški posao na Balkanu. Ipak, još nije ispričana priča o tome ko je sve bio u toj velikoj balkanskoj mreži, koliko spletki, intriga, ubistava i krvi je bilo. Bilans može samo da se naslućuje, a Crna Gora je nezaobilazni dio te priče.

Šverc cigareta se, prema našem policijskom izvoru, danas obavlja preko Dubaija, za zemlje sjeverne Afrike, Bliski Istok i Aziju.

Tufik SOFTIĆ
( U narednom broju: Duvanskim putevima do Dubaija)

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo