Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prijatelji, partneri, tazbina

Objavljeno prije

na

Jesen u Budvi nakon izbora protiče u znaku građevinske ekspanzije koja cvjeta baš kao u vrijeme investicionog buma koji je prohujao primorjem prije nekoliko godina. Otvorena su brojna gradilišta u Budvi, Bečićima, Svetom Stefanu i Petrovcu i najavljuju nova, na kojima započinje gradnja niza solitera, stambeno-poslovnih kompleksa i stambenih zgrada. Ostvaruju se vizije i smjernice zastrašujućih urbanističkih planova kojima je betoniran svaki pedalj vrijednog priobalnog prostora od Jaza do Buljarice.

Privlačni pejzaži atraktivne budvanske rivijere sa pjeskovitim plažama čije zaleđe obiluje zelenim borovim šumama koje se spuštaju do mora, paštrovskim maslinjacima i primorskim kućama sa bujnim baštama i vrtovima, biće uskoro prošlost na koju će nas podsjećati samo slike i razglednice.

Nedavno je u centru grada, u blizini Starog grada, započeta gradnja gabaritnog stambenog kompleksa od četiri zgrade, dvije kule od 13 spratova uz dvije niže stambene zgrade. Na placu površine 4.300 m2 izgradiće se preko 18.500 kvadrata stanova, poslovnog prostora i raznih drugih sadržaja.

Iza ove investicije, trenutno najveće u centru crnogorskog turizma, stoje profesor Arsenije Vujović, jedan od osnivača Građevinskog fakulteta u Podgorici i Ljubo Lekić, vlasnik hotela Fontana koji je porušen.

Na izvođenju radova angažovana je vodeća podgorička građevinska firma Bemax, koju mediji i opozicija dovode u vezu sa bivšim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom, što je on više puta demantovao.

Glavni projekat za čudovišni stambeni kvart pored mora izradio je biro DEA Home iz Podgorice, čiji je vlasnik arhitekta Miodrag Ralević, profesor beogradskog Arhitektonskog fakulteta, obrađivač plana DUP Budva-centar.

Na ovom projektu, poput mnogih drugih u Budvi, može se sagledati direktna povezanost građevinskog lobija u Crnoj Gori, političara, planera i investitora, koji kroje pravila za biznis u skladu sa svojim interesima ali u oštroj suprotnosti sa interesima grada, njegovih građana i potencijalnih turista.

Pored zgradurina koje visinom paraju mediteransko nebo iznad Budve, kakve se više ne grade ni na Novom Beogradu, priprema se teren za gradnju kule bliznakinje sa 13 spratova koju podiže Boro Lazović, šef opštinskog DPS-a i svježe izabrani predsjednik budvanskog parlamenta.

Višespratnice niču na svakom kraju grada koji se ubrzano devastira dok u pozadini bukti rat među građevinskim firmama za dobijanje poslova na izvođenju radova.

U Budvu je na velika vrata ušao građevinski lobi iz poznatog podgoričkog kafića Grand.

Najveći posao uzeo je Bemax čije mašine pored kula profesora Vujovića grade i na drugim lokacijama. U selu Lapčići iznad Budve, Bemax gradi ogromni kompleks za firmu Athena Bohor koja je u vlasništvu tazbine bivšeg premijera Igora Lukšića.

Ne zaostaje ni Fab Live, Jovana-Galja Popovića, investitora i graditelja, koji je sagradio kompleks Tre Canne, kulu sa 15 spratova i dvije sa 10, na Jadranskom sajmu u blizini Slovenske plaže.

Iako su tri kule prve naružile prepoznatljivi budvanski pejzaž, Popović nije ni centa uplatio u praznu kasu budvanske lokalne uprave. Njegov dug po osnovu nadoknade za komunalno opremanje zemljišta iznosi oko 8 miliona eura, a rok do kojeg mora da ga izmiri ističe u martu naredne godine. Međutim, pritisnut dugovanjima pokušava da odloži ovu obavezu tako što je od Ministarstva održivog razvoja zatražio novu građevinsku dozvolu za rekonstrukciju netom završene petnaestospratnice.

Prvi komšija Jovana Popovića, Duško Knežević sa svojom Atlas grupom, vlasnik je velikog broja atraktivnih lokacija u Budvi, Kamenovu, Pržnu i Petrovcu na kojima su ucrtani odgovarajući kompleksi, kule i soliteri. Najveći među njima je planirani hotel na Jadranskom sajmu sa 25 spratova, čija je gradnja najavljena za proljeće 2013.

Budvanske građevinske firme potpuno su marginalizovane, iako su mnoge od njih osnovane sa velikim ambicijama. Poput firme MMF Group ili Adria Invest.

Na više lokacija gradi i firma Planet koju vodi tazbina bivšeg ministra urbanizma Branimira Gvozdenovića. Zatim Mehmed Kolarević, bivši suprug Ane Kolarević, sestre aktuelnog premijera Mila Đukanovića.

Zločin prema prirodi i primorskom ambijentu koji je učinjen u Petrovcu zaslužuje da se crnogorsko društvo konačno probudi i preduzme korake da zaustavi organizovano građevinsko nasilje na primorju.

Firme Zetagradnja podgoričkog biznismena Blagote Radovića i Ljetopis automotiv Borislava Mijovića sa izdavačkom kućom Ljetopis, koje počinju gradnju prvog solitera u malom Petrovcu, uspjele su da dobiju građevinsku dozvolu za gradnju stambenog objekta od 11 spratova na atraktivnoj lokaciju u blizini petrovačke plaže, iako je planom DUP Petrovac na toj parceli dozvoljeno P+5 spratova.

Zajedničkim snagama advokatske kancelarije Ane Kolarević i presude sudija Upravnog suda, pet spratova iz plana naraslo je na cijelih 11, sa dodatnim suterenima, prizemljima i podzemljima. Napravljen je presedan u kome sudije tumače urbanističke planove uprkos stavu urbanista, planera i stručnih službi Ministarstva održivog razvoja. Nesvakidašnja presuda Upravnog suda kojom se prekraja usvojeni plan poslužila je ministru Predragu Sekuliću kao alibi da moćnom klijentu izda građevinsku dozvolu suprotno planu i omogući gradnju ružne betonske grdosije u srcu Petrovca ukupne površine 18.588 kvadrata.

I pored intenzivne gradnje i trajne devastacije prostora kojim gazduje, Opština Budva je najzaduženiji grad u Crnoj Gori. Moćnici komunalije ne plaćaju, opštinskoj se kasi duguju milioni eura bez izgleda da se skoro naplate. U odricanju ove vrste prihoda ide se i korak dalje, pa je na preporuku Vlade o takozvanom uklanjanju biznis barijera Opština donijela odluku o umanjenju nadoknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta za 75 odsto za hotele sa četiri ili pet zvjezdica.

Zahvaljujući direktivi iz Podgorice poznati investitori uštedjeće milione eura koje su inače morali uplatiti u siromašnu opštinsku kasu. Prvi na listi korisnika naći će se Boro Lazović sa svojom kulom, hotelom Porto Budva, koji će umjesto 128,15 eura po kvadratu platiti svega 25,63 eura, oko 4.000.000 eura manje.

Nove pogodnosti koristiće Atlas grupi i njenim projektima, kompaniji Adriatic propertis, zakupcu Svetog Stefana i Miločera za gradnju SPA centra Kraljičina plaža, firmi Uniprom iz Nikšića biznismena Veselina Pejovića za rekonstrukciju hotela Budva.

Slično su postupile vlasti u Baru gdje je investitorima odobren popust od 40-60 odsto. Tivat je ipak bio najdarežljiviji. Investitorima koji u propisanom roku sagrade hotel biće oprošteno čak 80 odsto od vrijednosti obračunatih dažbina.

Jedini korisnik ove privilegije za sada je Piter Mank i prvi hotel u marini Porto Montenegro, za koji će na ime komunalija platiti svega 445.972 eura.

Branka PLAMENAC

/p

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo