Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prijatelji, partneri, tazbina

Objavljeno prije

na

Jesen u Budvi nakon izbora protiče u znaku građevinske ekspanzije koja cvjeta baš kao u vrijeme investicionog buma koji je prohujao primorjem prije nekoliko godina. Otvorena su brojna gradilišta u Budvi, Bečićima, Svetom Stefanu i Petrovcu i najavljuju nova, na kojima započinje gradnja niza solitera, stambeno-poslovnih kompleksa i stambenih zgrada. Ostvaruju se vizije i smjernice zastrašujućih urbanističkih planova kojima je betoniran svaki pedalj vrijednog priobalnog prostora od Jaza do Buljarice.

Privlačni pejzaži atraktivne budvanske rivijere sa pjeskovitim plažama čije zaleđe obiluje zelenim borovim šumama koje se spuštaju do mora, paštrovskim maslinjacima i primorskim kućama sa bujnim baštama i vrtovima, biće uskoro prošlost na koju će nas podsjećati samo slike i razglednice.

Nedavno je u centru grada, u blizini Starog grada, započeta gradnja gabaritnog stambenog kompleksa od četiri zgrade, dvije kule od 13 spratova uz dvije niže stambene zgrade. Na placu površine 4.300 m2 izgradiće se preko 18.500 kvadrata stanova, poslovnog prostora i raznih drugih sadržaja.

Iza ove investicije, trenutno najveće u centru crnogorskog turizma, stoje profesor Arsenije Vujović, jedan od osnivača Građevinskog fakulteta u Podgorici i Ljubo Lekić, vlasnik hotela Fontana koji je porušen.

Na izvođenju radova angažovana je vodeća podgorička građevinska firma Bemax, koju mediji i opozicija dovode u vezu sa bivšim ministrom vanjskih poslova Milanom Roćenom, što je on više puta demantovao.

Glavni projekat za čudovišni stambeni kvart pored mora izradio je biro DEA Home iz Podgorice, čiji je vlasnik arhitekta Miodrag Ralević, profesor beogradskog Arhitektonskog fakulteta, obrađivač plana DUP Budva-centar.

Na ovom projektu, poput mnogih drugih u Budvi, može se sagledati direktna povezanost građevinskog lobija u Crnoj Gori, političara, planera i investitora, koji kroje pravila za biznis u skladu sa svojim interesima ali u oštroj suprotnosti sa interesima grada, njegovih građana i potencijalnih turista.

Pored zgradurina koje visinom paraju mediteransko nebo iznad Budve, kakve se više ne grade ni na Novom Beogradu, priprema se teren za gradnju kule bliznakinje sa 13 spratova koju podiže Boro Lazović, šef opštinskog DPS-a i svježe izabrani predsjednik budvanskog parlamenta.

Višespratnice niču na svakom kraju grada koji se ubrzano devastira dok u pozadini bukti rat među građevinskim firmama za dobijanje poslova na izvođenju radova.

U Budvu je na velika vrata ušao građevinski lobi iz poznatog podgoričkog kafića Grand.

Najveći posao uzeo je Bemax čije mašine pored kula profesora Vujovića grade i na drugim lokacijama. U selu Lapčići iznad Budve, Bemax gradi ogromni kompleks za firmu Athena Bohor koja je u vlasništvu tazbine bivšeg premijera Igora Lukšića.

Ne zaostaje ni Fab Live, Jovana-Galja Popovića, investitora i graditelja, koji je sagradio kompleks Tre Canne, kulu sa 15 spratova i dvije sa 10, na Jadranskom sajmu u blizini Slovenske plaže.

Iako su tri kule prve naružile prepoznatljivi budvanski pejzaž, Popović nije ni centa uplatio u praznu kasu budvanske lokalne uprave. Njegov dug po osnovu nadoknade za komunalno opremanje zemljišta iznosi oko 8 miliona eura, a rok do kojeg mora da ga izmiri ističe u martu naredne godine. Međutim, pritisnut dugovanjima pokušava da odloži ovu obavezu tako što je od Ministarstva održivog razvoja zatražio novu građevinsku dozvolu za rekonstrukciju netom završene petnaestospratnice.

Prvi komšija Jovana Popovića, Duško Knežević sa svojom Atlas grupom, vlasnik je velikog broja atraktivnih lokacija u Budvi, Kamenovu, Pržnu i Petrovcu na kojima su ucrtani odgovarajući kompleksi, kule i soliteri. Najveći među njima je planirani hotel na Jadranskom sajmu sa 25 spratova, čija je gradnja najavljena za proljeće 2013.

Budvanske građevinske firme potpuno su marginalizovane, iako su mnoge od njih osnovane sa velikim ambicijama. Poput firme MMF Group ili Adria Invest.

Na više lokacija gradi i firma Planet koju vodi tazbina bivšeg ministra urbanizma Branimira Gvozdenovića. Zatim Mehmed Kolarević, bivši suprug Ane Kolarević, sestre aktuelnog premijera Mila Đukanovića.

Zločin prema prirodi i primorskom ambijentu koji je učinjen u Petrovcu zaslužuje da se crnogorsko društvo konačno probudi i preduzme korake da zaustavi organizovano građevinsko nasilje na primorju.

Firme Zetagradnja podgoričkog biznismena Blagote Radovića i Ljetopis automotiv Borislava Mijovića sa izdavačkom kućom Ljetopis, koje počinju gradnju prvog solitera u malom Petrovcu, uspjele su da dobiju građevinsku dozvolu za gradnju stambenog objekta od 11 spratova na atraktivnoj lokaciju u blizini petrovačke plaže, iako je planom DUP Petrovac na toj parceli dozvoljeno P+5 spratova.

Zajedničkim snagama advokatske kancelarije Ane Kolarević i presude sudija Upravnog suda, pet spratova iz plana naraslo je na cijelih 11, sa dodatnim suterenima, prizemljima i podzemljima. Napravljen je presedan u kome sudije tumače urbanističke planove uprkos stavu urbanista, planera i stručnih službi Ministarstva održivog razvoja. Nesvakidašnja presuda Upravnog suda kojom se prekraja usvojeni plan poslužila je ministru Predragu Sekuliću kao alibi da moćnom klijentu izda građevinsku dozvolu suprotno planu i omogući gradnju ružne betonske grdosije u srcu Petrovca ukupne površine 18.588 kvadrata.

I pored intenzivne gradnje i trajne devastacije prostora kojim gazduje, Opština Budva je najzaduženiji grad u Crnoj Gori. Moćnici komunalije ne plaćaju, opštinskoj se kasi duguju milioni eura bez izgleda da se skoro naplate. U odricanju ove vrste prihoda ide se i korak dalje, pa je na preporuku Vlade o takozvanom uklanjanju biznis barijera Opština donijela odluku o umanjenju nadoknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta za 75 odsto za hotele sa četiri ili pet zvjezdica.

Zahvaljujući direktivi iz Podgorice poznati investitori uštedjeće milione eura koje su inače morali uplatiti u siromašnu opštinsku kasu. Prvi na listi korisnika naći će se Boro Lazović sa svojom kulom, hotelom Porto Budva, koji će umjesto 128,15 eura po kvadratu platiti svega 25,63 eura, oko 4.000.000 eura manje.

Nove pogodnosti koristiće Atlas grupi i njenim projektima, kompaniji Adriatic propertis, zakupcu Svetog Stefana i Miločera za gradnju SPA centra Kraljičina plaža, firmi Uniprom iz Nikšića biznismena Veselina Pejovića za rekonstrukciju hotela Budva.

Slično su postupile vlasti u Baru gdje je investitorima odobren popust od 40-60 odsto. Tivat je ipak bio najdarežljiviji. Investitorima koji u propisanom roku sagrade hotel biće oprošteno čak 80 odsto od vrijednosti obračunatih dažbina.

Jedini korisnik ove privilegije za sada je Piter Mank i prvi hotel u marini Porto Montenegro, za koji će na ime komunalija platiti svega 445.972 eura.

Branka PLAMENAC

/p

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo