Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Hronika najavljene nesreće

Objavljeno prije

na

Nova tragedija na crnogorskim prugama.

Radnici novosadske firme ZGOP Ranko Kašiković i Goran Gavrić poginuli su, dok je 46 osoba teže ili lakše povrijeđeno u utorak, nakon direktnog sudara putničkog voza i građevinske drezine u tunelu, nadomak željezničke stanice u Mojkovcu.

Nesreća se dogodila u 17,45 sati – nekoliko minuta nakon što je mašinovođa lokalnog voza Bar – Bijelo Polje dobio zeleno svjetlo da nastavi putovanje iz mojkovačke željezničke stanice. Stotinjak metara nakon što je voz ušao u tri kilometra dug tunel 161, došlo je do sudara lokomotive i radne mašine italijanske kompanije CLF, kojom su trojica radnika krenula do stanice.

Čim su vijesti o sudaru prispjele u Podgoricu, nadležni su počeli prebacivati odgovornost što dalje od sebe i svojih. Tako je izvršni direktor Željezničkog prevoza Milojica Zindović novinare hitro uputio na kolege iz Željezničke infrastrukture.

Njih treba pitati, objasnio je Zindović, otkud građevinska mašina na putu putničkom vozu.

„Prema izjavi mašinovođe, potpuno je poštovana procedura pri pokretanju voza, odnosno dato je zeleno svjetlo i otpravnik vozova je otpremio voz”, kazao je Zindović uz preporuku: „Detaljnije informacije kako je došlo do ove nesreće, odnosno kako je dat napon, kako je pušten voz i dat zeleni signal i otkud mašina na pruzi treba potražiti u Željezničkoj infrastrukturi, jer je njihova nadležnost regulisanje saobraćaja na pruzi”.

Skrštenih ruku nije sjedio ni Zarija Franović, predsjednik Odbora direktora Željezničke infrastrukture. „Postoji kompletna dokumentacija kada se izvode bilo koji radovi na pruzi, sve je to upisano u knjizi koja se nalazi u željezničkoj stanici u Mojkovcu. Pretpostavljam čija je odgovornost, ali ne bih da prejudiciram prije nego što se sve to pogleda od strane istražnih organa”, naveo je prvi čovjek Infrastrukture precizirajući: „Istraga je u toku i podatke o nesreći daće istražni organi i drugostepena komisija ŽICG, koja će sve to ispratiti”.

Dan kasnije, Zarija Franović je nedvosmisleno otklonio sve moguće dileme: „Ne, naravno, ne osjećam nikakvu odgovornost”, izjavio je on u kamere TV Vijesti. Mediji su, istovremeno, dobili i saopštenje Uprave policije u kome stoji da je V.M. radnik ZGOP-a uhapšen „zbog sumnje da je počinio teško krivično djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja”. Skupa sa V.M. u pritvoru su zadržani otpravnici vozova iz stanica Mojkovac i Mijatovo kolo N.R i G.D.

Zanimljivo je da mediji, uz saopštenja policije i tužilštva, ponavljaju najave po kojima će uzroke nesreće utvrditi i obznaniti drugostepena komisija Željezničke infrastrukture Crne Gore.

Šta je, zapravo, drugostepena komisija?

Pamtimo da je neko tijelo identičnog naziva tadašnje ŽCG, u januaru 2006. godine, nepuna 24 sata nakon tragedije na Bioču, kada je u udesu elektromotornog voza Bijelo Polje –Bar život izgubilo 47 osoba, kao jedinog krivca za tragediju imenovalo mašinovođu Slobodana Drobnjaka.

Tada su članovi drugostepene komisije odlučili da ignorišu sve dokaze koji su ukazivali na to da je nesrećne putnike u smrt odvukao neispravan voz, kršeći propisane procedure o načinu saobraćanja na dionici Podgorica – Bijelo Polje, sa nepotpunom posadom, dok je u lokomotivi sjedio čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti… Suprotno argumentima koje su iznosili stručnjaci od Podgorice do Beograda, i sud je prihvatio tezu da je samo jedan čovjek, najtanja karika u lancu onih koji su kršili bezbjednosne propise i procedure, kriv za nezapamćenu tragediju. Drobnjak je osuđen na šest godina zatvora, dok je 11 službenika ŽCG koji su sa njim dijelili optuženičku klupu oslobođeno odgovornosti.

Manje je poznato da je ista drugostepena komisija zataškala sudar dva teretna voza u stanici Kruševo koji se dogodio prije nešto više od dvije godine, tačnije 20. oktobra 2010. Taj događaj je kršten kao „kontakt”, mada Zakon o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju ne definiše takav pojam u vezi udesa i vanrednih događaja.

Još je zanimljivije da pomenuti Zakon (o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju) precizno propisuje da će Ministarstvo saobraćaja formirati „stalni i nezavisni isljedni organ” nadležan za isljeđenja udesa i vanrednih događaja na željeznici. U članu 95. Zakon obavezuje Ministarstvo da propiše „ovlašćenja i obaveze Komisije za isljeđenje, način izbora Komisije, način i postupak utvrđivanja uzroka, posljedica i okolnosti pod kojima je vanredni događaj nastao i odgovornosti za vanredni događaj…”.

U sljedećem, članu 96. Zakona, propisano je da „Isljedni organ mora biti nezavisan po organizaciji, pravnom statusu i načinu donošenja odluka od upravljača infrastrukture, prevoznika… kao i drugih subjekata čiji bi interesi mogli biti suprotni zadacima koji su povjereni isljednom organu. Ujedno, propisano je da isto tijelo „mora biti funkcionalno nezavisno od nadležnog organa za bezbjednost i bilo kojeg regulatornog organa”, dok ovlašćeno lice isljednog organa „mora imati službenu legitimaciju kojom se dokazuje njegov identitet, službeno zvanje i ovlašćenje”.

Teško je u pomenutim citatima prepoznati drugostepenu komisiju u čiji se nalaz uzda Zarija Franović. Iz svega do sada poznatog jasno je da se radi o tijelu koje je nadležno da u okviru kompanije – Željezničke infrastrukture CG – provjerava poštovanje propisa i procedura i o tome referiše nadležnima na čelu sa Franovićem. Zauzvrat, od njih dobijaju platu.

Šta je, ipak, sa nezavisnim istražnim organom koji će uzoke nesreće u kojoj su izgubljeni ljudski životi istražiti ne vodeći računa o zaštiti ličnih interesa šefova i političara?

Prema informacijama u posjedu Monitora, na mjestu nesreće u tunelu 161 nije se pojavio niko ko se prisutnima legitimisao kao ovlašćeno lice isljednog organa Ministarstva saobraćaja. Monitor je potom pokušao da u Ministarstvu saobraćaja sazna više detalja o tome da li je i kada Ministarstvo ispoštovalo odredbe Zakona o bezbjednosti željezničkog saobraćaja i formiralo nezavisan isljedni organ. Dodatno, interesovalo nas je ko su ovlašćena lica zadužena da istraže uzroke nesreće na pruzi kod Mojkovca.

Konkretan i provjerljiv odgovor nijesmo dobili. Stvari prepuštene same sebi obavezno idu nagore, kaže jedan od Marfijevih zakona. Stanje na crnogorskim prugama to i potvrđuje. Dvadesetak putničkih vozova dnevno saobraća na manje od 250 kilometara crnogorskih pruga. U njima je i od njih, od 2006. godine, poginulo više od 50 putnika i pružnih radnika. Putovati crnogorskim vozovima postalo je rizično koliko i ekstremni sportovi.

Marijana BOJANIĆ – Zoran RADULOVIĆ

Riječi, riječi

Neposredno pred zaključenje ovog broja Monitora dobili smo iz Ministarstva saobraćaja odgovor na pitanja citirana i u ovom tekstu. Uz neophodna skraćenja, dobijeni materijal prenosimo integralno, iako on suštinski ne nudi odgovor na njih:

– Poglavlje 7 Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju, preciznije članovi od 91 do 97 tretiraju oblast postupka u slučaju vanrednih događaja, u kom su jasno propisani postupci i odgovornosti učesnika u vanrednom događaju.

Isleđenje svakog vanrednog događaja vrši se na osnovu člana 95 Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju… Željeznička društva na osnovu ovog člana, podzakonskih akata (Pravilnika 19 i Uputstva 79 o postupcima u slučaju vanrednih događaja), kao i po „Sporazumu za primjenu Uputstva 79” koji su potpisali upravljač infrastrukturom i prevoznici 2010. godine, kako bi se precizno odredio način i sastav komisija. Sporazum je bio potreban jer sada postoje 3 nezavisna akcionarska društva, koja delegiraju članove u komisije u zavisnosti od težine i učesnika u istom. Komisije formirane na osnovu prethodno navedenih akata su ovlašćene da vrše isleđenje vanrednih događaja u sadašnjim uslovima.

A članom 96 pomenutog zakona je definisan isljedni organ. U stavu 2 člana 96 se navodi da: „Isljeđenje udesa, u cilju mogućeg poboljšanja bezbjednosti željezničkog saobraćaja vodi se nezavisno od sudske istrage o istom događaju i njim se ne istražuje pojedinačna krivica ili odgovornost.” Glavni zadatak rada isljednog organa je u tome da se utvrdi okolnosti pod kojima je došlo do udesa i da se u daljem radu te okolnosti prevaziđu.

PR Služba Ministarstva saobraćaja i pomorstva

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo