Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Hronika najavljene nesreće

Objavljeno prije

na

Nova tragedija na crnogorskim prugama.

Radnici novosadske firme ZGOP Ranko Kašiković i Goran Gavrić poginuli su, dok je 46 osoba teže ili lakše povrijeđeno u utorak, nakon direktnog sudara putničkog voza i građevinske drezine u tunelu, nadomak željezničke stanice u Mojkovcu.

Nesreća se dogodila u 17,45 sati – nekoliko minuta nakon što je mašinovođa lokalnog voza Bar – Bijelo Polje dobio zeleno svjetlo da nastavi putovanje iz mojkovačke željezničke stanice. Stotinjak metara nakon što je voz ušao u tri kilometra dug tunel 161, došlo je do sudara lokomotive i radne mašine italijanske kompanije CLF, kojom su trojica radnika krenula do stanice.

Čim su vijesti o sudaru prispjele u Podgoricu, nadležni su počeli prebacivati odgovornost što dalje od sebe i svojih. Tako je izvršni direktor Željezničkog prevoza Milojica Zindović novinare hitro uputio na kolege iz Željezničke infrastrukture.

Njih treba pitati, objasnio je Zindović, otkud građevinska mašina na putu putničkom vozu.

„Prema izjavi mašinovođe, potpuno je poštovana procedura pri pokretanju voza, odnosno dato je zeleno svjetlo i otpravnik vozova je otpremio voz”, kazao je Zindović uz preporuku: „Detaljnije informacije kako je došlo do ove nesreće, odnosno kako je dat napon, kako je pušten voz i dat zeleni signal i otkud mašina na pruzi treba potražiti u Željezničkoj infrastrukturi, jer je njihova nadležnost regulisanje saobraćaja na pruzi”.

Skrštenih ruku nije sjedio ni Zarija Franović, predsjednik Odbora direktora Željezničke infrastrukture. „Postoji kompletna dokumentacija kada se izvode bilo koji radovi na pruzi, sve je to upisano u knjizi koja se nalazi u željezničkoj stanici u Mojkovcu. Pretpostavljam čija je odgovornost, ali ne bih da prejudiciram prije nego što se sve to pogleda od strane istražnih organa”, naveo je prvi čovjek Infrastrukture precizirajući: „Istraga je u toku i podatke o nesreći daće istražni organi i drugostepena komisija ŽICG, koja će sve to ispratiti”.

Dan kasnije, Zarija Franović je nedvosmisleno otklonio sve moguće dileme: „Ne, naravno, ne osjećam nikakvu odgovornost”, izjavio je on u kamere TV Vijesti. Mediji su, istovremeno, dobili i saopštenje Uprave policije u kome stoji da je V.M. radnik ZGOP-a uhapšen „zbog sumnje da je počinio teško krivično djelo protiv bezbjednosti javnog saobraćaja”. Skupa sa V.M. u pritvoru su zadržani otpravnici vozova iz stanica Mojkovac i Mijatovo kolo N.R i G.D.

Zanimljivo je da mediji, uz saopštenja policije i tužilštva, ponavljaju najave po kojima će uzroke nesreće utvrditi i obznaniti drugostepena komisija Željezničke infrastrukture Crne Gore.

Šta je, zapravo, drugostepena komisija?

Pamtimo da je neko tijelo identičnog naziva tadašnje ŽCG, u januaru 2006. godine, nepuna 24 sata nakon tragedije na Bioču, kada je u udesu elektromotornog voza Bijelo Polje –Bar život izgubilo 47 osoba, kao jedinog krivca za tragediju imenovalo mašinovođu Slobodana Drobnjaka.

Tada su članovi drugostepene komisije odlučili da ignorišu sve dokaze koji su ukazivali na to da je nesrećne putnike u smrt odvukao neispravan voz, kršeći propisane procedure o načinu saobraćanja na dionici Podgorica – Bijelo Polje, sa nepotpunom posadom, dok je u lokomotivi sjedio čovjek koji godinama nije imao, zakonom obaveznu, provjeru stručne osposobljenosti… Suprotno argumentima koje su iznosili stručnjaci od Podgorice do Beograda, i sud je prihvatio tezu da je samo jedan čovjek, najtanja karika u lancu onih koji su kršili bezbjednosne propise i procedure, kriv za nezapamćenu tragediju. Drobnjak je osuđen na šest godina zatvora, dok je 11 službenika ŽCG koji su sa njim dijelili optuženičku klupu oslobođeno odgovornosti.

Manje je poznato da je ista drugostepena komisija zataškala sudar dva teretna voza u stanici Kruševo koji se dogodio prije nešto više od dvije godine, tačnije 20. oktobra 2010. Taj događaj je kršten kao „kontakt”, mada Zakon o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju ne definiše takav pojam u vezi udesa i vanrednih događaja.

Još je zanimljivije da pomenuti Zakon (o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju) precizno propisuje da će Ministarstvo saobraćaja formirati „stalni i nezavisni isljedni organ” nadležan za isljeđenja udesa i vanrednih događaja na željeznici. U članu 95. Zakon obavezuje Ministarstvo da propiše „ovlašćenja i obaveze Komisije za isljeđenje, način izbora Komisije, način i postupak utvrđivanja uzroka, posljedica i okolnosti pod kojima je vanredni događaj nastao i odgovornosti za vanredni događaj…”.

U sljedećem, članu 96. Zakona, propisano je da „Isljedni organ mora biti nezavisan po organizaciji, pravnom statusu i načinu donošenja odluka od upravljača infrastrukture, prevoznika… kao i drugih subjekata čiji bi interesi mogli biti suprotni zadacima koji su povjereni isljednom organu. Ujedno, propisano je da isto tijelo „mora biti funkcionalno nezavisno od nadležnog organa za bezbjednost i bilo kojeg regulatornog organa”, dok ovlašćeno lice isljednog organa „mora imati službenu legitimaciju kojom se dokazuje njegov identitet, službeno zvanje i ovlašćenje”.

Teško je u pomenutim citatima prepoznati drugostepenu komisiju u čiji se nalaz uzda Zarija Franović. Iz svega do sada poznatog jasno je da se radi o tijelu koje je nadležno da u okviru kompanije – Željezničke infrastrukture CG – provjerava poštovanje propisa i procedura i o tome referiše nadležnima na čelu sa Franovićem. Zauzvrat, od njih dobijaju platu.

Šta je, ipak, sa nezavisnim istražnim organom koji će uzoke nesreće u kojoj su izgubljeni ljudski životi istražiti ne vodeći računa o zaštiti ličnih interesa šefova i političara?

Prema informacijama u posjedu Monitora, na mjestu nesreće u tunelu 161 nije se pojavio niko ko se prisutnima legitimisao kao ovlašćeno lice isljednog organa Ministarstva saobraćaja. Monitor je potom pokušao da u Ministarstvu saobraćaja sazna više detalja o tome da li je i kada Ministarstvo ispoštovalo odredbe Zakona o bezbjednosti željezničkog saobraćaja i formiralo nezavisan isljedni organ. Dodatno, interesovalo nas je ko su ovlašćena lica zadužena da istraže uzroke nesreće na pruzi kod Mojkovca.

Konkretan i provjerljiv odgovor nijesmo dobili. Stvari prepuštene same sebi obavezno idu nagore, kaže jedan od Marfijevih zakona. Stanje na crnogorskim prugama to i potvrđuje. Dvadesetak putničkih vozova dnevno saobraća na manje od 250 kilometara crnogorskih pruga. U njima je i od njih, od 2006. godine, poginulo više od 50 putnika i pružnih radnika. Putovati crnogorskim vozovima postalo je rizično koliko i ekstremni sportovi.

Marijana BOJANIĆ – Zoran RADULOVIĆ

Riječi, riječi

Neposredno pred zaključenje ovog broja Monitora dobili smo iz Ministarstva saobraćaja odgovor na pitanja citirana i u ovom tekstu. Uz neophodna skraćenja, dobijeni materijal prenosimo integralno, iako on suštinski ne nudi odgovor na njih:

– Poglavlje 7 Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju, preciznije članovi od 91 do 97 tretiraju oblast postupka u slučaju vanrednih događaja, u kom su jasno propisani postupci i odgovornosti učesnika u vanrednom događaju.

Isleđenje svakog vanrednog događaja vrši se na osnovu člana 95 Zakona o bezbjednosti u željezničkom saobraćaju… Željeznička društva na osnovu ovog člana, podzakonskih akata (Pravilnika 19 i Uputstva 79 o postupcima u slučaju vanrednih događaja), kao i po „Sporazumu za primjenu Uputstva 79″ koji su potpisali upravljač infrastrukturom i prevoznici 2010. godine, kako bi se precizno odredio način i sastav komisija. Sporazum je bio potreban jer sada postoje 3 nezavisna akcionarska društva, koja delegiraju članove u komisije u zavisnosti od težine i učesnika u istom. Komisije formirane na osnovu prethodno navedenih akata su ovlašćene da vrše isleđenje vanrednih događaja u sadašnjim uslovima.

A članom 96 pomenutog zakona je definisan isljedni organ. U stavu 2 člana 96 se navodi da: „Isljeđenje udesa, u cilju mogućeg poboljšanja bezbjednosti željezničkog saobraćaja vodi se nezavisno od sudske istrage o istom događaju i njim se ne istražuje pojedinačna krivica ili odgovornost.” Glavni zadatak rada isljednog organa je u tome da se utvrdi okolnosti pod kojima je došlo do udesa i da se u daljem radu te okolnosti prevaziđu.

PR Služba Ministarstva saobraćaja i pomorstva

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo