,,Popuši, ispiša… budaletina, kurac, avetinja, guzica, krme… goveče, splaćina, kučka,… kurvetina, bitanga, nesoj… I mi ovo plaćamo”, pisalo je na transparentu koji su u subotu ispred redakcije podgoričke Pobjede nosili članovi Instituta za političku patologiju. Izvinjavamo se osjetljivijim čitaocima, ali etikete su samo mali dio asortimana koji se svakodnevno objavljuje u državnoj crnogorskoj novini. Subotnji performans izveden ispred Pobjede počeo je tako što se anonimni građanin držeći čvrsto u rukama primjerak Novina od riječi srušio na beton. Desetak članova Instituta za političku patologiju sa maskama preko lica i hirurškim rukavicama, dezinfekovali su prostor oko preminulog i saopštili da je, nažalost, građanin preminuo. ,,I to od prevelike konzumacije Pobjede”. Novinar Marko Milačić, komentarišući uzrok smrti, kazao je da je Pobjeda crna rupa crnogorskog morala, poštenja, kulture, duha: ,,Pobjeda je uvreda”.
Novoosnovani Institut za političku patologiju je efektno skrenuo pažnju na Pobjedin ,,doprinos razvoju” crnogorske medijske scene. Profesor Filip Kovačević za Monitor kaže da je Institut za političku patologiju naučno-prosvjetiteljska organizacija čija je misija da otkriva i demistifikuje žarišne tačke političko-patoloških poremećaja na tlu Crne Gore i konkretnim diogenovskim akcijama suzbija ih na terenu.
Zašto je za prvu akciju odabrana baš Pobjeda?
,,Pobjeda je štamparska presa za distribuiranje i umnožavanje najtvrdokornijih, mafiokratskih, đukanovićevskih i DPS-ovskih ideja, zamisli i laži. Riječ je o listu-batini kojom se šef na najpodliji, nedopustivo vulgaran, kičerski i infantilan način obračunava sa svojim političkim neistomišljenicima, kritičarima i potencijalnim unutarpartijskim marovićima”, objašnjava za Monitor Marko Milačić.
Informaciju o performansu Instituta objavila su samo tri medija. O akciji je ćutala i Pobjeda. Nakon četiri dana glavni i odgovorni urednik Pobjede Srđan Kusovac naoštrio je pero i obratio se na crnogorskom i engleskom – domaćoj i međunarodnoj javnosti. Kusovac u komentaru dramatično upozorava da je Pobjeda na udaru – organizovanog kriminala.
Ne brinite nije Pobjeda na udaru kriminala koji svakodnevno puni stranice medija u zemlji i regionu. Ubistava, prebijanja, privatizacionih afera… na stranicama Pobjede nema. Ima samo pozitivnih vijesti, Novina od riječi izvještava kako su ,,ovih dana prve turističke ‘laste’ koje su došle na Crnogorsko primorje dočekale brojne novine. Izgrađeni su mnogi novi hoteli, novi parkinzi, ‘umivene’ zelene površine, uvedeni novi sadržaji…”.
Kusovac objašnjava da je ,,cilj napada na Pobjedu njeno ućutkivanje kako bi organizovana kriminalna grupa, koja, uz ogromnu pokretnu i nepokretnu imovinu, već posjeduje dnevne i nedjeljne novine, radio, televiziju i internet portal, stekla potpuni monopol i zavladala medijskim prostorom”.
Kao da pored ovakve Pobjede i njenog tiraža mediji koje njegov šef ne kontroliše već nemaju ,,monopol”.
Kusovca posebno nervira što se ponavlja informacija da se Pobjeda finansira iz budžeta, da širi govor mržnje i da služi isključivo za propagandu vlasti.
Ovo posljednje ne treba ni komentarisati. Koliko služi mogla bi se komotno preimenovati u Bilten DPS-a. O tome koliko je korisna mogli bi raspraviti Kusovac i šefovi iz DPS-a.
Da je Pobjeda državna novina Monitor je više puta iscrpno pisao: o udjelu države sa preko 80 odsto u ovom novinsko–izdavačkom društvu, o tome kako je Vlada novcem poreskih obveznika izmirila Pobjedin dug prema Prvoj banci, o anuliranju Pobjedinih dugovanja novcem poreskih obveznika, o davanju garancija za Pobjedu, neplaćanju zakonskih obaveza: poreza na dohodak fizičkih lica, doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na zarade zaposlenih i poreza na dodatu vrijednost, o kupovini akcije Pobjede od strane Šarićevog klana…
Najzanimljivija je Kusovčeva tvrdnja da u Pobjedi nema govora mržnje. Neka što urednik ohrabruje da se mržnja objavljuje u najstarijem crnogorskom listu, nego je i naknadno, kada mu se ukaže na to, ne primjećuje. A čovjek sjedi u Medijskom savjetu za samoregulaciju.
Školski primjer govora mržnje je kada Pobjeda objavi da je šovinizam kada Srbe mrziš više nego što je to normalno. Da je nešto tako o Crnogorcima objavila recimo Politika, Pobjeda i ostali patriotski mediji danima bi seirili o nikad prekinutoj velikosrpskoj harangi na Crnu Goru.
Kažu da nije govor mržnje, no književnost kada se u Pobjedi objavi: ,,Hitno nam treba jedan peder… Ne pitam koliko košta, samo da mu dovedemo nešto da opali”, ili ,,pokaza je ‘širinu’ jebiguza i, što rekli Crnogorci, šupak na bean”. U patriotskom listu ima i nacionalne samokritike: ,,Pravom Crnogorcu preče je njegovo prkno no vasbijeli svijet”.
Posebno je urednik korektan prema ženskom rodu: ,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,medijskom siledžiji u suknji”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,stoga bi bolje bilo da muze krave”… Tome nema kraja: ,,Gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”.
Vjerujemo da bivši savjetnik Mila Đukanovića Srđan Kusovac to radi ne kao ženomrzac nego po službenoj dužnosti. Dokle u službi ide, dobar je primjer Pobjedin izvještaj o nedavnom studentsko-radničkom protestu u Podgorici. Naslov: Nekoliko hiljada ljudi na protestu – performansu Vanje Ćalović.
Kusovac u obraćanju javnosti tvrdi da mu se prijeti, ne navodeći ko mu prijeti. Apelujemo da se ne prijeti ni Kusovcu, niti bilo kome.
Podsjetimo: nakon napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić i njenu odluku da do daljnjeg napusti novinarstvo, u Pobjedi se pojavio biser dana – Otišla je Olivera, nije rekla zbogom… Pobjedini rizničari su objavili da se radi o novinarki koja je za tri godine napisala 15-ak tekstova. Nisu objasnili koliko bi dobila batina da je bila produktivnija?
Pa da se čovjek ne razboli u državi u kakvoj je ovakva Pobjeda moguća.
MARKO MILAČIĆ, NOVINAR
Pobjeda je naš najveći poraz
– Pobjeda je veća sramota za novinarstvo nego što je Milo Đukanović za politiku, govoreći u apsolutinim kategorijama. Pobjeda je jedan od naših najvećih poraza, kako ona ratnohuškačka, tako i ova mafijaška. Viđeno očima njihove tragikomične rubrike – ona je naš biser, ali, nažalost, ne dana već dvije decenije. Pobjeda je ovakva ogromnom zaslugom i novinara koji sluganskim odnosom spram urednika i donosilaca političkih odluka, arče našu profesiju, ranjavaju naše kodekse i šamaraju dušu našeg zanimanja. Naročito novinari, ove, Pobjede Srđana Milovog Kusovca–Đukanovića i Marka Milovog Vešovića–Đukanovića.
FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR UCG
Oporavak od patologije
Filip Kovačević za Monitor objašnjava ciljeve novoosnovanog Instituta za političku patologiju: ,,Cilj ove organizacije, koja ima fluidnu, horizontalnu strukturu saradnika i simpatizera, je oporavak Crne Gore od političkih patologija i uspostavljanje pravednog društvenog poretka i vladavine humanističkih vrijednosti. Institut se u javnosti pojavljuje kroz slobodarske, maštovite i odlučne akcije i ne postoji izvan njihovog planiranja i izvođenja. Ne postoji formalno članstvo niti registracija već se svi oni koji učestvuju u akcijama Instituta smatraju ravnopravnim saradnicima”.
Predrag NIKOLIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 dana
DRUŠTVO4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice