Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Novina od uvreda

Objavljeno prije

na

,,Popuši, ispiša… budaletina, kurac, avetinja, guzica, krme… goveče, splaćina, kučka,… kurvetina, bitanga, nesoj… I mi ovo plaćamo”, pisalo je na transparentu koji su u subotu ispred redakcije podgoričke Pobjede nosili članovi Instituta za političku patologiju. Izvinjavamo se osjetljivijim čitaocima, ali etikete su samo mali dio asortimana koji se svakodnevno objavljuje u državnoj crnogorskoj novini. Subotnji performans izveden ispred Pobjede počeo je tako što se anonimni građanin držeći čvrsto u rukama primjerak Novina od riječi srušio na beton. Desetak članova Instituta za političku patologiju sa maskama preko lica i hirurškim rukavicama, dezinfekovali su prostor oko preminulog i saopštili da je, nažalost, građanin preminuo. ,,I to od prevelike konzumacije Pobjede”. Novinar Marko Milačić, komentarišući uzrok smrti, kazao je da je Pobjeda crna rupa crnogorskog morala, poštenja, kulture, duha: ,,Pobjeda je uvreda”.

Novoosnovani Institut za političku patologiju je efektno skrenuo pažnju na Pobjedin ,,doprinos razvoju” crnogorske medijske scene. Profesor Filip Kovačević za Monitor kaže da je Institut za političku patologiju naučno-prosvjetiteljska organizacija čija je misija da otkriva i demistifikuje žarišne tačke političko-patoloških poremećaja na tlu Crne Gore i konkretnim diogenovskim akcijama suzbija ih na terenu.

Zašto je za prvu akciju odabrana baš Pobjeda?

,,Pobjeda je štamparska presa za distribuiranje i umnožavanje najtvrdokornijih, mafiokratskih, đukanovićevskih i DPS-ovskih ideja, zamisli i laži. Riječ je o listu-batini kojom se šef na najpodliji, nedopustivo vulgaran, kičerski i infantilan način obračunava sa svojim političkim neistomišljenicima, kritičarima i potencijalnim unutarpartijskim marovićima”, objašnjava za Monitor Marko Milačić.

Informaciju o performansu Instituta objavila su samo tri medija. O akciji je ćutala i Pobjeda. Nakon četiri dana glavni i odgovorni urednik Pobjede Srđan Kusovac naoštrio je pero i obratio se na crnogorskom i engleskom – domaćoj i međunarodnoj javnosti. Kusovac u komentaru dramatično upozorava da je Pobjeda na udaru – organizovanog kriminala.

Ne brinite nije Pobjeda na udaru kriminala koji svakodnevno puni stranice medija u zemlji i regionu. Ubistava, prebijanja, privatizacionih afera… na stranicama Pobjede nema. Ima samo pozitivnih vijesti, Novina od riječi izvještava kako su ,,ovih dana prve turističke ‘laste’ koje su došle na Crnogorsko primorje dočekale brojne novine. Izgrađeni su mnogi novi hoteli, novi parkinzi, ‘umivene’ zelene površine, uvedeni novi sadržaji…”.

Kusovac objašnjava da je ,,cilj napada na Pobjedu njeno ućutkivanje kako bi organizovana kriminalna grupa, koja, uz ogromnu pokretnu i nepokretnu imovinu, već posjeduje dnevne i nedjeljne novine, radio, televiziju i internet portal, stekla potpuni monopol i zavladala medijskim prostorom”.

Kao da pored ovakve Pobjede i njenog tiraža mediji koje njegov šef ne kontroliše već nemaju ,,monopol”.

Kusovca posebno nervira što se ponavlja informacija da se Pobjeda finansira iz budžeta, da širi govor mržnje i da služi isključivo za propagandu vlasti.

Ovo posljednje ne treba ni komentarisati. Koliko služi mogla bi se komotno preimenovati u Bilten DPS-a. O tome koliko je korisna mogli bi raspraviti Kusovac i šefovi iz DPS-a.

Da je Pobjeda državna novina Monitor je više puta iscrpno pisao: o udjelu države sa preko 80 odsto u ovom novinsko–izdavačkom društvu, o tome kako je Vlada novcem poreskih obveznika izmirila Pobjedin dug prema Prvoj banci, o anuliranju Pobjedinih dugovanja novcem poreskih obveznika, o davanju garancija za Pobjedu, neplaćanju zakonskih obaveza: poreza na dohodak fizičkih lica, doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na zarade zaposlenih i poreza na dodatu vrijednost, o kupovini akcije Pobjede od strane Šarićevog klana…

Najzanimljivija je Kusovčeva tvrdnja da u Pobjedi nema govora mržnje. Neka što urednik ohrabruje da se mržnja objavljuje u najstarijem crnogorskom listu, nego je i naknadno, kada mu se ukaže na to, ne primjećuje. A čovjek sjedi u Medijskom savjetu za samoregulaciju.

Školski primjer govora mržnje je kada Pobjeda objavi da je šovinizam kada Srbe mrziš više nego što je to normalno. Da je nešto tako o Crnogorcima objavila recimo Politika, Pobjeda i ostali patriotski mediji danima bi seirili o nikad prekinutoj velikosrpskoj harangi na Crnu Goru.

Kažu da nije govor mržnje, no književnost kada se u Pobjedi objavi: ,,Hitno nam treba jedan peder… Ne pitam koliko košta, samo da mu dovedemo nešto da opali”, ili ,,pokaza je ‘širinu’ jebiguza i, što rekli Crnogorci, šupak na bean”. U patriotskom listu ima i nacionalne samokritike: ,,Pravom Crnogorcu preče je njegovo prkno no vasbijeli svijet”.

Posebno je urednik korektan prema ženskom rodu: ,,ker u suknji”, ,,riječ o smjesi ćurke i siledžije”, ,,medijskom siledžiji u suknji”, ,,kurvetinu kakva je … majka lako ne rađa”, ,,drolje su dame u poredbi s …”, ,,stoga bi bolje bilo da muze krave”… Tome nema kraja: ,,Gospoče koje nikad nije u ruku uzelo ništa teže od kite”.

Vjerujemo da bivši savjetnik Mila Đukanovića Srđan Kusovac to radi ne kao ženomrzac nego po službenoj dužnosti. Dokle u službi ide, dobar je primjer Pobjedin izvještaj o nedavnom studentsko-radničkom protestu u Podgorici. Naslov: Nekoliko hiljada ljudi na protestu – performansu Vanje Ćalović.

Kusovac u obraćanju javnosti tvrdi da mu se prijeti, ne navodeći ko mu prijeti. Apelujemo da se ne prijeti ni Kusovcu, niti bilo kome.

Podsjetimo: nakon napada na novinarku Vijesti Oliveru Lakić i njenu odluku da do daljnjeg napusti novinarstvo, u Pobjedi se pojavio biser dana – Otišla je Olivera, nije rekla zbogom… Pobjedini rizničari su objavili da se radi o novinarki koja je za tri godine napisala 15-ak tekstova. Nisu objasnili koliko bi dobila batina da je bila produktivnija?

Pa da se čovjek ne razboli u državi u kakvoj je ovakva Pobjeda moguća.

MARKO MILAČIĆ, NOVINAR
Pobjeda je naš najveći poraz

– Pobjeda je veća sramota za novinarstvo nego što je Milo Đukanović za politiku, govoreći u apsolutinim kategorijama. Pobjeda je jedan od naših najvećih poraza, kako ona ratnohuškačka, tako i ova mafijaška. Viđeno očima njihove tragikomične rubrike – ona je naš biser, ali, nažalost, ne dana već dvije decenije. Pobjeda je ovakva ogromnom zaslugom i novinara koji sluganskim odnosom spram urednika i donosilaca političkih odluka, arče našu profesiju, ranjavaju naše kodekse i šamaraju dušu našeg zanimanja. Naročito novinari, ove, Pobjede Srđana Milovog Kusovca–Đukanovića i Marka Milovog Vešovića–Đukanovića.

FILIP KOVAČEVIĆ, PROFESOR UCG
Oporavak od patologije

Filip Kovačević za Monitor objašnjava ciljeve novoosnovanog Instituta za političku patologiju: ,,Cilj ove organizacije, koja ima fluidnu, horizontalnu strukturu saradnika i simpatizera, je oporavak Crne Gore od političkih patologija i uspostavljanje pravednog društvenog poretka i vladavine humanističkih vrijednosti. Institut se u javnosti pojavljuje kroz slobodarske, maštovite i odlučne akcije i ne postoji izvan njihovog planiranja i izvođenja. Ne postoji formalno članstvo niti registracija već se svi oni koji učestvuju u akcijama Instituta smatraju ravnopravnim saradnicima”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo