Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tragom kalašnjikova

Objavljeno prije

na

Da šverc oružja na Balkanu nikada nije prestajao govori nedavno prikazani dokumentarni film dvojice francuskih novinara, koji su tragom krijumčarskih kanala došli na Pale kod Sarajeva i kupili kalašnjikov za četiristo eura. Zatim su automatsku pušku nesmetano, putevima koji su im preporučeni, autobusom, prošvercovali do Pariza i predali tamošnjoj policiji. U francuskoj prijestonici kalašnjikov, koji najčešće stiže iz bivših jugoslovenskih republika gdje se može kupiti za par stotina eura, prodaje se za dvije i po hiljade.

Novinarka televizije M6 Amondin Šambelan, izjavila je FoNetu da u Francusku pristižu stotine komada oružja s ovog područja, i na crno, zbog čega je televizija odlučila da uputi novinare koji bi istražili njegovo porijeklo.

Francuski novinari u razgovoru s bivšim pripadnikom Vojske Republike Srpske izvjesnim Goranom na Romaniji saznaju da on oružje koje mu je ostalo iz rata drži u kući, kao i mnogi drugi, te da ga nijesu vratili u akciji koja je bila organizovana. Prema tom dokumentarcu, 20 odsto stanovnika BiH ilegalno posjeduje oružje.

Novinar kaže da je BiH raj za šverc oružja, te da ,,više nijesu važne ni vjera ni nacionalnost, nego pare” i ističe da su u BiH oni koji su do juče ratovali jedni protiv drugih, danas saradnici radi novca. Slijedi i snimak razgovora sa švercerom oružja.

Novinar: Odakle vam ovo oružje?

Švercer: Ovo je iz skladišta iz Republike Srpske.

Novinar: Gdje ga šaljete?

Švercer: U Njemačku, Francusku, Italiju, Belgiju, za razne pljačke i tako dalje.

Novinar: Ko kupuje ovo?

Švercer: Ne kupuju doktori! Kriminalci, ko će drugo.

Od Sarajeva do Pariza je 1.800 kilometara, a poslije 28 sati vožnje autobusom kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku, novinari su bez problema stigli u Pariz gdje su kalašnjikov kupljen od švercera predali francuskoj policiji, koja svake godine zaplijeni oko 4.500 komada raznog naoružanja koje dolazi s Balkana.

Da šverc oružja ide rutom i preko Crne Gore i Kosova, Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije tvrdio je i ranije, detaljno opisujući akciju u kojoj je terensko vozilo 17. avgusta 2008. godine, usred bijela dana, jedan sat poslije podne, prošlo bez problema sve policijske granične punktove i patrole prema Kosovu.

Vozilo se kretalo iz pravca Rožaja, preko planine Hajle po nepristupačnom terenu, do odredišta čije su koordinate DN 2180-2620, sedam kilometara od granice, na crnogorskoj teritoriji. Nosilo je tovar od trideset paketa municije raznih kalibara.

Sa druge strane granice, plavi kamion marke TAM, bez registarskih oznaka, nesmetano je prošao kosovsku i crnogorsku policiju i stigao do istog mjesta. „Grupu NN lica predvodio je Šefket Keljmendi, brat od strica još poznatijeg narko dilera Nasera Keljmendija. Pristigli momci hitro su pretovarili pakete i vratili se na Kosovo. Vozilo iz Crne Gore i vozač, crnogorski državljanin, inače poznat policiji, vratili su se u Rožaje”, kaže Monitorov izvor iz policije.

Plavi TAM prošao je kroz mnogo puta pominjano pogranično selo Hadžovići, na teritoriji Kosova, i spustio se u Rugovsku klisuru do sela Dretalj. Dok su Hadžovići, poznati po švercu droge, cigareta i drvne građe, i kao mjesto gdje Naser Keljmendi ima vikendicu koja mu služi kao magacin, ovo manje pominjano drugo selo poznatije je po švercu oružja sa prostora cijelog Balkana.

„Francuski novinari skupo su platili taj kalašnjikov. Na Kosovu su bez problema mogli da ga kupe za sto pedeset do dvjesta eura, i bez problema prebace do Francuske ili bilo koje druge destinacije u EU. Oružjem, municijom i eksplozivom na Kosovu se snabdijevaju organizovane kriminalne grupe, teroristi i mafija iz čitavog svijeta, što nije nepoznato stranim obavještajnim službama”, kaže Monitorov sagovornik iz policije.

Ovaj izvor priča i o organizovanim pljačkama oružja iz kasarni bivše Vojske Jugoslavije, ili SCG, krajem devedesetih godina. Tada je samo iz kasarne u Kumboru nestalo u jednoj takvoj akciji četrdeset pištolja CZ 99, u to vrijeme najnovijih na tržištu.

Prema saznanjima Monitora, pljačka je obavljena vrlo organizovano u sprezi kriminalaca, pripadnika vojske i jednog pripadnika hercegnovske policije.

Monitorov izvor iz crnogorske policije otkriva da je kasnijom operativnom obradom jedan od pištolja pronađen u Novom Sadu.

„Svi pištolji su završili u kriminalnom miljeu u Beogradu i Novom Sadu. Samo je ovaj slučajno pronađen prilikom priovođenja jednog kriminalca. S pištolja su bili izbrisani brojevi, ali je vještačenjem utvrđeno da je to jedan od ukradenih iz kasarne u Kumboru. Tadašnje vojno obezbjeđenje sve je dokazalo – ko je učestvovao iz kasarne, koja kriminalna grupa je bila uključena u pljačku, ko je bio s njima u sprezi iz hercegnovske policije. Pitanje je zašto to nikad nije procesuirano”, kaže naš izvor.

Još tada je oružje, ukradeno iz crnogorskih kasarni, završavalo na Kosovu.

Naš izvor podsjeća i na veliki krađu škorpiona, automatskih pištolja, iz kasarne u Nikšiću, koji su završili kod kriminalaca unutar Crne Gore i u beogradskom podzemlju. Vrijednost tih pištolja u tom trenutku je po komadu iznosila dvije i po do tri hiljade eura.

„Jedan Nikšićanin ukrao je šest protivavionskih raketnih bacača tipa strijela. Pokušao je da ih proda u Albaniji, ali je uhvaćen u Crnoj Gori i procesuiran. Vrijednost jednog bacača iznosila je pet do deset hiljada eura”, prisjeća se naš izvor.

Prema njegovim riječima, šverc oružja ne prestaje, jer je to vrlo unosan biznis. Crna Gora je uglavnom tranzitno područje, raskrsnica za šverc naoružanja koje iz Bosne i Hercegovine ide prema Kosovu, i s Kosova dalje prema zapadnoj Evropi.

„Ova ruta, koja ide preko Rožaja, Berana i još nekih djelova Crne Gore, iz Bosne kreće direktno iz Foče. U tom gradu djeluju dvije kriminalne grupe koje su ranije predvodili haški optuženici Brane Ćosović i Dragoljub Kunovac. Te grupe su djelovale u toku rata a sumnjiče se i za razne ratne zločine i mnogobrojna ubistva. Nakon rata pa sve do danas nastavile su da kontrolišu šverc oružja. U grupi Brane Ćosovića između ostalih su u kriminalnim i policijskim krugovima poznata imena Danko Fabrica, Mišo Polemiš i Predrag Trivun, zvani Pedo. Druga je takozvana Žagina grupa. Radi se o nadimku haškog optuženika Dragoljuba Kunovca – Žage, koji je bio ortak Rista Janjića”, priča naš izvor.

Oružje se iz Bosne u Crnu Goru prebacuje preko planinskih prevoja kod Pljevalja, ili u širokom graničnom pojasu kod Plužina i Šćepan polja, da bi stiglo do granice s Kosovom. Tovari naoružanja i municije nerijetko iz Bosne vode preko Srbije do Rožaja i Crne Gore.

Iz Crne Gore, osim putne trase preko planine Hajle, oružje do Kosova stiže i preko planine Čakor, istim putevima kuda idu i druge švercerske robe, na starom graničnom prelazu Bjeluhe, koji je nekada kontrolisala vojska, i još dva sporedna puta, dovoljno široka i za šlepere.

Švercom oružja na Kosovu bavi se više kriminalnih grupa koje imaju direktne saradnike u Crnoj Gori.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo