Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tragom kalašnjikova

Objavljeno prije

na

Da šverc oružja na Balkanu nikada nije prestajao govori nedavno prikazani dokumentarni film dvojice francuskih novinara, koji su tragom krijumčarskih kanala došli na Pale kod Sarajeva i kupili kalašnjikov za četiristo eura. Zatim su automatsku pušku nesmetano, putevima koji su im preporučeni, autobusom, prošvercovali do Pariza i predali tamošnjoj policiji. U francuskoj prijestonici kalašnjikov, koji najčešće stiže iz bivših jugoslovenskih republika gdje se može kupiti za par stotina eura, prodaje se za dvije i po hiljade.

Novinarka televizije M6 Amondin Šambelan, izjavila je FoNetu da u Francusku pristižu stotine komada oružja s ovog područja, i na crno, zbog čega je televizija odlučila da uputi novinare koji bi istražili njegovo porijeklo.

Francuski novinari u razgovoru s bivšim pripadnikom Vojske Republike Srpske izvjesnim Goranom na Romaniji saznaju da on oružje koje mu je ostalo iz rata drži u kući, kao i mnogi drugi, te da ga nijesu vratili u akciji koja je bila organizovana. Prema tom dokumentarcu, 20 odsto stanovnika BiH ilegalno posjeduje oružje.

Novinar kaže da je BiH raj za šverc oružja, te da ,,više nijesu važne ni vjera ni nacionalnost, nego pare” i ističe da su u BiH oni koji su do juče ratovali jedni protiv drugih, danas saradnici radi novca. Slijedi i snimak razgovora sa švercerom oružja.

Novinar: Odakle vam ovo oružje?

Švercer: Ovo je iz skladišta iz Republike Srpske.

Novinar: Gdje ga šaljete?

Švercer: U Njemačku, Francusku, Italiju, Belgiju, za razne pljačke i tako dalje.

Novinar: Ko kupuje ovo?

Švercer: Ne kupuju doktori! Kriminalci, ko će drugo.

Od Sarajeva do Pariza je 1.800 kilometara, a poslije 28 sati vožnje autobusom kroz Hrvatsku, Sloveniju, Austriju i Njemačku, novinari su bez problema stigli u Pariz gdje su kalašnjikov kupljen od švercera predali francuskoj policiji, koja svake godine zaplijeni oko 4.500 komada raznog naoružanja koje dolazi s Balkana.

Da šverc oružja ide rutom i preko Crne Gore i Kosova, Monitorov dobro obaviješteni izvor iz policije tvrdio je i ranije, detaljno opisujući akciju u kojoj je terensko vozilo 17. avgusta 2008. godine, usred bijela dana, jedan sat poslije podne, prošlo bez problema sve policijske granične punktove i patrole prema Kosovu.

Vozilo se kretalo iz pravca Rožaja, preko planine Hajle po nepristupačnom terenu, do odredišta čije su koordinate DN 2180-2620, sedam kilometara od granice, na crnogorskoj teritoriji. Nosilo je tovar od trideset paketa municije raznih kalibara.

Sa druge strane granice, plavi kamion marke TAM, bez registarskih oznaka, nesmetano je prošao kosovsku i crnogorsku policiju i stigao do istog mjesta. „Grupu NN lica predvodio je Šefket Keljmendi, brat od strica još poznatijeg narko dilera Nasera Keljmendija. Pristigli momci hitro su pretovarili pakete i vratili se na Kosovo. Vozilo iz Crne Gore i vozač, crnogorski državljanin, inače poznat policiji, vratili su se u Rožaje”, kaže Monitorov izvor iz policije.

Plavi TAM prošao je kroz mnogo puta pominjano pogranično selo Hadžovići, na teritoriji Kosova, i spustio se u Rugovsku klisuru do sela Dretalj. Dok su Hadžovići, poznati po švercu droge, cigareta i drvne građe, i kao mjesto gdje Naser Keljmendi ima vikendicu koja mu služi kao magacin, ovo manje pominjano drugo selo poznatije je po švercu oružja sa prostora cijelog Balkana.

„Francuski novinari skupo su platili taj kalašnjikov. Na Kosovu su bez problema mogli da ga kupe za sto pedeset do dvjesta eura, i bez problema prebace do Francuske ili bilo koje druge destinacije u EU. Oružjem, municijom i eksplozivom na Kosovu se snabdijevaju organizovane kriminalne grupe, teroristi i mafija iz čitavog svijeta, što nije nepoznato stranim obavještajnim službama”, kaže Monitorov sagovornik iz policije.

Ovaj izvor priča i o organizovanim pljačkama oružja iz kasarni bivše Vojske Jugoslavije, ili SCG, krajem devedesetih godina. Tada je samo iz kasarne u Kumboru nestalo u jednoj takvoj akciji četrdeset pištolja CZ 99, u to vrijeme najnovijih na tržištu.

Prema saznanjima Monitora, pljačka je obavljena vrlo organizovano u sprezi kriminalaca, pripadnika vojske i jednog pripadnika hercegnovske policije.

Monitorov izvor iz crnogorske policije otkriva da je kasnijom operativnom obradom jedan od pištolja pronađen u Novom Sadu.

„Svi pištolji su završili u kriminalnom miljeu u Beogradu i Novom Sadu. Samo je ovaj slučajno pronađen prilikom priovođenja jednog kriminalca. S pištolja su bili izbrisani brojevi, ali je vještačenjem utvrđeno da je to jedan od ukradenih iz kasarne u Kumboru. Tadašnje vojno obezbjeđenje sve je dokazalo – ko je učestvovao iz kasarne, koja kriminalna grupa je bila uključena u pljačku, ko je bio s njima u sprezi iz hercegnovske policije. Pitanje je zašto to nikad nije procesuirano”, kaže naš izvor.

Još tada je oružje, ukradeno iz crnogorskih kasarni, završavalo na Kosovu.

Naš izvor podsjeća i na veliki krađu škorpiona, automatskih pištolja, iz kasarne u Nikšiću, koji su završili kod kriminalaca unutar Crne Gore i u beogradskom podzemlju. Vrijednost tih pištolja u tom trenutku je po komadu iznosila dvije i po do tri hiljade eura.

„Jedan Nikšićanin ukrao je šest protivavionskih raketnih bacača tipa strijela. Pokušao je da ih proda u Albaniji, ali je uhvaćen u Crnoj Gori i procesuiran. Vrijednost jednog bacača iznosila je pet do deset hiljada eura”, prisjeća se naš izvor.

Prema njegovim riječima, šverc oružja ne prestaje, jer je to vrlo unosan biznis. Crna Gora je uglavnom tranzitno područje, raskrsnica za šverc naoružanja koje iz Bosne i Hercegovine ide prema Kosovu, i s Kosova dalje prema zapadnoj Evropi.

„Ova ruta, koja ide preko Rožaja, Berana i još nekih djelova Crne Gore, iz Bosne kreće direktno iz Foče. U tom gradu djeluju dvije kriminalne grupe koje su ranije predvodili haški optuženici Brane Ćosović i Dragoljub Kunovac. Te grupe su djelovale u toku rata a sumnjiče se i za razne ratne zločine i mnogobrojna ubistva. Nakon rata pa sve do danas nastavile su da kontrolišu šverc oružja. U grupi Brane Ćosovića između ostalih su u kriminalnim i policijskim krugovima poznata imena Danko Fabrica, Mišo Polemiš i Predrag Trivun, zvani Pedo. Druga je takozvana Žagina grupa. Radi se o nadimku haškog optuženika Dragoljuba Kunovca – Žage, koji je bio ortak Rista Janjića”, priča naš izvor.

Oružje se iz Bosne u Crnu Goru prebacuje preko planinskih prevoja kod Pljevalja, ili u širokom graničnom pojasu kod Plužina i Šćepan polja, da bi stiglo do granice s Kosovom. Tovari naoružanja i municije nerijetko iz Bosne vode preko Srbije do Rožaja i Crne Gore.

Iz Crne Gore, osim putne trase preko planine Hajle, oružje do Kosova stiže i preko planine Čakor, istim putevima kuda idu i druge švercerske robe, na starom graničnom prelazu Bjeluhe, koji je nekada kontrolisala vojska, i još dva sporedna puta, dovoljno široka i za šlepere.

Švercom oružja na Kosovu bavi se više kriminalnih grupa koje imaju direktne saradnike u Crnoj Gori.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo