Povežite se sa nama

SVIJET

Oblaci nad Crnom Gorom

Objavljeno prije

na

pamela

Proteklih godina bugarski hotelijeri su se naviknuli na dobru zaradu zahvaljujući snažnom privrednom rastu u svijetu. No, sada je u vrijeme globalne recesije pred njima sumorna perspektiva.  Suočeni sve manjim brojem stranih posjetilaca i sa žestokom konkurencijom iz isto tako ugrožnog južnog susjeda Turske, hoteli na bugarskoj obali Crnog mora gotovo svakodnevno smanjuju cijene.  Prošle godine Bugarska je zabilježila rekordnih 3,4 milijarde dolara – približno 10 odsto ukupnog društvenog proizvoda (GDP), od isto toliko rekordnih 8,7 miliona stranih turista. Čak 500.000 Njemaca ljetovalo je u Bugarskoj, novoj članici Evropske unije i sve poželjnijoj turističkoj destinaciji, koja je nudila od najjeftinijih do najluksuznijih paketa.

PAD U SVIJETU: Početkom ovog jula, međutim, broj gostiju opao je za 7,4 odsto, saopštila je državna turistička organizacija DAT. Neka odmarališta, poput Rusalke na sjeveru crnomorske obale, zabilježila su pad od 25 odsto u odnosu na 2008. Bukiranja iz Njemačke su opala za 11 odsto. Biće 35 odsto manje Britanaca nego prošle godine, poručili su iz DTA. Pred takvim brojkama, bugarski hotelijeri okreću se domaćim i gostima iz drugih bivših socijalističkih zemalja.

Bugarska turistička statistika gotovo se poklapa s trendom ove industrije u svijetu. Prema Svjetskoj turističkoj organizaciji (WTO), međunarodni turizam opao je za osam odsto u periodu januar-april 2009, u poređenju s istim periodom prošle godine. Tokom ta četiri mjeseca destinacije širom svijeta imale su 247 miliona gostiju, smanjenje u odnosu na 269 miliona u 2008, objavio je Svjetski turistički barometar, glasilo WTO, agencije Ujedinjenih nacija.

S izuzetkom Afrike koja je zabilježila rast od tri odsto u posmatranom periodu, svi ostali regioni u svijetu imali su pad. Najveći je zabilježen na Bliskom istoku, oko 17 odsto. Drugi najveći gubitnik je Evropa, gdje je zabilježeno 10 odsto manje gostiju nego 2008. Naročito su pogođena tržišta Španije i Velike Britanije, koja su među šest najvećih u svijetu, zajedno s Francuskom i SAD, te Kinom (četvrta) i Italijom (peta).

Broj stranih posjetilaca je u Španiji na godišnjem nivou opao za 10 odsto u junu, koji je u toj zemlji četvrti po značaju mjesec u godini za turističku industiju. To je blago poboljšanje u odnosu na period januar-maj. Uopšte, tokom prve polovine godine, stranih turista je u Španiji bilo za 11,4 odsto manje ili 23,6 miliona.

U Velikoj Britaniji, u prvom kvartalu nastavljen je pad dolazaka stranih turista, koji je započeo već u 2008. Naime, prošle godine je Veliku Britaniju posjetilo 31,9 miliona gostiju, smanjenje od 2,7 odsto u odnosu na 2007, prvi pad poslije 2007, kada je to bilo posljedica terorističkih atentata u Londonu i izbijanja bolesti šapa i slinavke kod stoke.

Prošle godine zabilježen je i pad odlazaka Britanaca na odmor u inostranstvo. Tako je u Velikoj Britaniji prvi put od 1991, i prvog rata u Zalivu, zabilježeno smanjenje putovanja u oba pravca.

Nasuprot ovakvim pokazateljima, u Hrvatskoj smatraju kako najnovije statistike o turističkoj posjeti i noćenjima pokazuju da tamošnji turizam prolazi bolje od konkurencije. Naročito to važi tamo gdje se na vrijeme reagovalo na recesiju i cijene bile spuštene. Gostiju iz Srbije više je nego prošle godine, a ni Slovenci nijesu podbacili.

PRILAGOĐAVANJE OKRUŽENJA: Hrvatski je turizam za sada vrlo konkurentan, ocjena je nadležnih pošto su stigli podaci za juni, koji su popravili „zastoj” iz prvih mjeseci 2009. Ministar turizma Damir Bajs kazao je kako posljednji podaci govore o nešto manje gostiju nego 2008, ali da oni ostaju duže nego prethodnih godina.

Gdje je u svemu tome crnogorski turizam? .

Radio Slobodna Evropa prenosi iz Praga kako naslovi u domaćoj štampi nerijetko kazuju kako ovog ljeta crnogorska obala vapi za turistima.
Finansijska kriza odrazila se i na turizam Crne Gore, konstatovala je reporterka njemačkog javnog servisa ZDF. U takvoj situaciji su se, po njoj, Crnogorci dosjetili dobrog marketinškog trika i doveli na svoju obalu američku glumicu Pamelu Anderson.
Ova vijest nije bila samo u žiži javnosti zemalja Balkana. Jer po ZDF, više je Njemaca koji poznaju njen upečatljiv lik nego što ih poznaje Crnu Goru.
Po TV stanici, priča da će Pamela Andersom na Crnogorskom
primorju uložiti nekoliko miliona u izgradnju centra za rekreaciju i opuštanje, ne uklapa se u medijske glasine da je ona pred bankrotom. No, za Crnu Goru to u ovom momentu nije ni važno, smatraju u Njemačkoj. „Potpuno je svejedno da li će Pamela kasnije zaista i ulagati ili je cijela priča samo marketinški trik”, primijetio je ZDF.
,,Crnoj Gori bi u svakom slučaju i jedno i drugo dobro došlo. Potrebno im je ime Pamele Anderson, ali i svježe novčanice. Finansijska kriza teško je pogodila i ovu, bez sumnje, atraktivnu zemlju Jadrana,” konstatovao je ZDF.
Drugi njemački mediji prenose da su u Crnoj Gori milionski vrijedni građevinski projekti morali biti zaustavljeni, jer su se mnogi strani investitori posljednjih mjeseci povukli iz posla. U takvoj situaciji, slika poznate američke plavuše u društvu uticajnih lokalnih biznismena, u svakom slučaju, ostavlja utisak.

Njemački radio Dojče vele podsjeća da je turizam najvažnija privredna grana Crne Gore. Turizam na oko 290 kilometara obale donosi najviše deviza, mnogi ljudi žive čitavu godinu od onoga što su zaradili toko dva-tri ljetna mjeseca.
STEČAJ PRIJETI: Mnoge strane turiste zbunjuje i smeta ,,ekološki porez”, koji se plaća prilikom ulaza u zemlju – 10 eura za auto i 30 za prikolicu. Obrazloženje: Crna Gora je prva ekološka država Evrope.
No, od te ekologije se, po DW, potom malo vidi. Priroda je u pravilu zapuštena, uz ceste pune rupa odlaže se smeće koje niko ne odvozi – čak i visoko u planinama. Njemački auto-klub ADAC čak govori o plaćanju prikrivene ulaznice za ulazak u zemlju.
Osim toga, navodi ADAC, u poređenju sa susjednom Hrvatskom, crnogorski kampovi su veoma loši. Zaključak na osnovi anketiranja mnogih članova najvećeg evropskog auto-kluba: ni jedan kamping u Crnoj Gori ne odgovara evropskim standardima.
Po DW, ni u hotelijerstvu nije mnogo bolje. To je urodilo reakcijom više njemačkih turističkih agencija: crnogorski hoteli su naprosto izbačeni iz kataloga.

To je sve rezultiralo i veoma malim brojem rezervacija za ljetnju sezonu. Neki veliki hoteli, poput upravo renovirane Rivijere u Petrovcu, u predsezoni su suprotno najavama bili zatvoreni. Razlog: neisplativost usljed premalog broja zainteresovanih gostiju.

Brojni hoteli nijesu mogli zbog finansijske krize od banaka da dobiju potrebne kredite i pripreme se za sezonu. Ukoliko hoteli ne zarade dovoljno, neće moći da vraćaju rate već ranije uzetih kredita, pa banke prijete preuzimanjem vlasništva, naveo je DW.
Po ovom radiju, hotelijeri u Crnoj Gori su, podržani uvjeravanjima Vlade, računali na dolazak bogatih gostiju iz Ukrajine i Rusije. Osim toga, vjerovalo se i u vjernost turista iz Njemačke, koji su i ranije rado posjećivali Jadran, pa time i Crnogorsko primorje.
No, kriza je pogodila i Rusiju, tamošnji bogataši više nijesu toliko bogati, a mnoge Njemce rastjerale su visoke cijene. U poređenju s Hrvatskom, Turskom ili Grčkom cijene u Crnoj Gori su pretjerane, s obzirom na ponudu, ocjenjuje DW.
Zaključak radija je kako su brojne prazne plaže u Crnoj Gori s početka jula loš znak. „Crnogorski turizam ovog ljeta ne čekaju sunčani dani.”

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAIP ERDOGAN – ZAŠTO AJA SOFIJA I ZAŠTO SADA: Fitilj za domaću upotrebu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak kao na efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom. U strahu od gubitka povjerenja građana, Erdogan je procijenio da bazi trebaju novi stimulansi

 

Txt Kada je prije nekoliko godina u obraćanju skupu pristalica neko upitao Taipa Erdogana kad će od Aja Sofije da napravi džamiju, on je odgovorio: „Zar stvarno misliš da sam toliko glup”. U petak, 10. jula Erdogan je ispunio želju anonimnom glasu iz mase.

Što stoji iza ovog poteza za koji je Erdogan znao da će ga hrišćanski Istok i Zapadu doživljeti kao provokaciju?

Potencijalnih razloga ima prilično, ali je izvjesno da ova odluka nije donesena slučajno. Slagali se ili ne sa Erdoganovom politikom, mora se priznati da je on vješt politički operator, koji pritiska određene tipke da bi ostvario željene rezultate. Bilo da se radi o raspirivanju strasti masa na domaćem terenu, ili o manevrisanju u oblasti međunarodnih savezništava.

Odluku o otvaranju vrata Aja Sofije za molitve vjernika je donio Državni savjet, najviši upravni sud u drzavi. On je proglasio nelegalnom Kemala Ataturka, osnivača moderne Turske, iz 30-ih godina prošlog vijeka, o njenom pretvaranju u muzej. Tačnije, kazali su da je njegov potpis krivotvoren.

Erdoganovi kritičari odluku shvataju kao jedan od mnogih dokaza Erdoganovog uzurpiranja nekada nezavisnih državnih institucija, uključujući i sudstvo, koje je postigao promjenama zakona sa ciljem koncentracije moći u rukama predsjednika.

Predsjednik Erdogan je lično potpisao sudsku odluku i samo sat vremena poslije, saopštio  javnosti: „Donesena je odluka da se Aja Sofija otvori za molitve i da pređe u nadležnost Uprave za Vjerske poslove.”

Ova 1.500 godina stara građevina, sveta i hrišćanima i muslimanima, je jedan od najpoznatijih svjetskih spomenika. Smatra se najsjajnijom arhitektonskom kreacijom Vizantijskog doba. Odluka definitivno nije Tursku učinila miljenicom među mnogim važnim akterima svjetske politike, čije je zahtjeve za delikatnijim pristupom Erdogan ignorisao.

Reakcije na pretvaranje Aja Sofije u džamiju su, očekivano, burne. Pravoslavne hrišćanske vjerske zajednice su nazivale odluku „opasnošću po hrišćansku civilizaciju”. Pravoslavni Patrijarh sa sjedištem u Istanbulu je rekao da će ona izazvati razdor između Zapada i Istoka. Papa se oglasio iz Vatikana, blagim, ali ubojitim stilom, izjavom da je rastužen, upućujući indirektnu kritiku Erdoganovom režimu, kada je napomenuo da saosjeća sa stanovnicima Istanbula.

Erdoganovoj političkoj igri dodat je značajan detalj analizom teksta izjave za različite auditorijume. Dok engleska verzija govori o zajedničkoj svjetskoj zaostavštini i o tome da ce vrata Aja Sofije biti otvorena ljudima svih vjera, ona na Arapskom kaze da je ‘oživljavanje Aja Sofije korak prema oslobođenju al-Aksa džamije’, koja se nalazi u okupiranom Jerusalimu i jedno od najsvetijih mjesta Islama.

UNESCO, koji je Aja Sofiju uvrstio u svoju listu svjetske baštine, je izrazio žaljenje zbog nedostatka dijaloga i pozvao Turske vlasti da ga otpočnu.

Po kometarima dražava se može vidjeti njihov odnos prema Erdoganovoj Truskoj. Oni odražavaju i činjenicu da je, što god da misle pojedinačne zemlje, Turska kao članica NATO-a, gotovo nedodirljiva. Bez njenih vojnih baza i aerodroma mnogobrojni pohodi NATO-a bi bili nemogući.

Glasna podrška je stigla iz zemalja na čijem su čelu islamisti. Oni ovaj potez vide kao rijetki trijumf u vjekovnom ratu „civilizacija”, koji, po njihovom mišljenju, savremeni krstaši i hrišćanski Zapad vode protiv islamskog svijeta.

Grčka je nazvala odluku provokacijom civilizovanom svijetu. EU je izrazila „žaljenje”. Njena slabašna reakcija je izraz zebnje da bi agresivnija pozicija mogla da isprovocira Tursku da otvori granice i preplavi EU sa više od tri miliona izbjeglica iz Sirije i drugih zemalja kojima je Turska obezbijedila smještaj, a koji bi radije bili u Evropi.

SAD su „razočarane”, ali ne previše. Erdogan ih je na vrijeme upozorio da je Turska suverena zemlja. Izjava Stejt dipartmenta više zvuči kao pohvala da Turska planira da omogući široki pristup u Aja Sofiju, nego demarš. Tramp i Erdogan imaju specijalno prijateljske odnose koji preživljavaju i veće izazove od Aja Sofije, kao što je Erdoganova bliska saradnju sa Rusijom i čak Iranom  oko diplomatskih inicijativa u Siriji, Libiji…

Erdogan je sklon iznenadnim i dramatičnim potezima, koji su postali amblem njegovog vladanja i način demonstriranja moći. Jedan od tih poteza je i Erdoganova nedavna odluka da donese zakon o vraćanju smrtne kazne, koji je izazivao burne reakcije opozicije i civilnog sektora. Erdogan je, srećom, iznenada odustao od nauma. To odsustajanje je vjerovatno jedan od indikatora o novoj neizvjesnijoj političkoj klimi. Znak da Erdoganovoj bazi trebaju drugačiji stimulusi.

Istaživanja javnog mnjenja ne ostavljanju ni najmanje sumnje o padu Erdoganove poluparnosti koja je u velikoj mjeri bila utemeljena na tome što je stabilizovao ekonomiju. S njenim rastom od 4,5 posto, pretvorio je Tursku u zavidnu ekonomsku silu.

Kovid je djelovao paralizujuće i na Tursku ekonomiju čiji je rast u posljednje vrijeme i inače uspren, uz egzodus stranog kapitala. Inflacija od 20 posto, slaba lira i nezaposlenost od 15 posto, nijesu plodno tlo za optimizam o ishodu ambicioznih populističkih aspiracija i ostvarenje nacionalističkih grandioznih snova.

Na posljednjim parlamentarnim i predsjedničkim izborima u junu 2018. godine  Erdogan je ponovo izabran za predsjednika, ali je njegova Partija pravde i razvitka (AKP) morala da uđe u koaliciju da bi imala kontrolu nad parlamentom.

Izbori su održani tokom vanrednog stanja koje je Erdogan uveo poslije pokušaja državnog udara u ljeto 2016. Karakterisala ih je atmsofera progona opozicije, medija i predstavnika Kurdske majine. Masovno su hapšeni svi koje je režim doveo u vezu sa državnim udarom, često bez ikakvih dokaza.

Godinu poslije neuspjelog državnog udara, 2017. održan je referendum koji je veliki broj ovlašćenja parlamenta prebacio na predsjednika. Dao mu je kontrolu nad institucijama kao što je sudstvo, bez presedana u modernim demokratijama, a bez dovoljno kontrolnih mehanizama koji bi spriječili eventualne zloupotrebe.

Referendum je prošao, za dlaku. Pobjeda sa samo 51 posto je bila jasna indikacija da postoji znatan segment stanovništva u Turskoj, i među pristalicama Erdoganove političke opcije, koji ima ozbiljne rezerve prema njegovoj viziji društva. Koja ne samo guši vec i kažnjava pluralizam i vladavinu prava.

Tokom dvogodišnjeg vanrednog stanja stotine hiljada državnih službenika, novinara i akademika su izbačeni sa poslova. Destine hiljada su završili po zatvorima. Ova praksa je nastavljena i po ukidanju vanrednog stanja usvajanjem zakona protiv terorizma. Izvještaji UN-a, Hjuman Rajts Voč-a, Evrpskog suda za ljudska prava i sličnih institucija su puni primjera šokantnih kršenja ljudskih i političkih prava, uključujući i torturu.

Erdoganova politika čvrste ruke u kombinaciji sa ekonomskom stagnacijom izrodila je mobilizacijom opozicionih snaga iz centra i sa lijeva, ali i iz kruga Erdoganovih političkih istomišljenika.

Erdogan više nije figura bez konkurencije na Turskoj političkoj sceni. Njegov bivši premijer Ahmet Davutoglu je osnovao novu političku partiju, a isto je uradio i bivši bliski saradnik Ali Babadzan. Obje partije su u otvorenom rivalstu za Erdoganovim AKP-om  i ukazuju na važnost poštovanja demoktarije, ljudsihih prava i vladavine zakona.

Opoziciona Narodna republikanska partija je prošle godine uzdrmala imidž o Erdoganovoj nepobjedivosti osvojanjem tri najveća Turska grada – Istanbula, prijestonice Ankare i Izmira. Gubitak Istanbula je bio posebno emotivan za Edrgana koji mu je bio gradonačelnik ’90-ih.

Turska koja vrjednuje demokratiju, ljudska prava i sekularizam je reagovala na Erdoganov presing, mobilizacijom za očuvanje političkog pluralizma i sekularizma. Ovo uključuje, pogotovu u gradovima, i ljevičarske partije koje su političko obrazovanje stekle u borbi za demokratiju i jednakost protiv brojnih vojnih pučeva i po njihovim zatvorima.

Erdoganova pozicija na vlasti trenutno nije ugrožena, ali ovaj uporni i vlastoljubljivi političar ne leži na lovorikama. On shvata da trenutna erozija podrške može u određenoj ekonomskoj klimi da eskalira i dobije poguban kumulativni efekat po njega. Stvari ne prepušta slućaju i odlučan je da od krize napravi novu odskočnu dasku.

Pretvaranje Aja Sofije u džamiju je u suštini simboličan propagandni akt za domaću upotrebu. Erdogan se odlučio na ovaj korak jer ga je procijenio kao  efektan fitilj za raspaljivanje nacionalističke vatre među narodom.

 

Aja Sofija dragulj svjetske bastine

  • Vizantijski Imperator Justinijan je 537. godine naše ere izgradio velelepnu katedralu Aja Sofiju u luci Zlatni rog na ulazu u Bosfor.
  • Ova još uvijek najveća crkva na svijetu je 1453. g. pala u ruke Otomana, kada je Sultan Mehmed II, Osvajač, pokorio Konstantinopolj, današnji Istanbul.
  • Mehmed II je svoj trijumf obelježio molitvom u Aja Sofiji, koja je pretvorena u džamiju. Vremenom su Otomani Aja Sofiji dodali minarete, a hrišćanske ikone i raskošni mozaici su prekriveni tradicionalnim islamskim kaligrafskim dekoracijama.
  • Poslije gotovo pet vjekova postojanja kao muslimaskog svetilišta u srcu Otomaske imperije, Aja Sofija je 1934. g. pretvorena u muzej od strane Kemala Ataturka, oca moderne svjetovne Turske.
  • Aja Sofije je uvrštena na UNESCO listu spomenika svjetske baštine. Njena ljepota, a pogotovo njena ogromna centralna kupola, koja je arhitektonsko čudo svoga vremena, privlače milione posjetilaca iz svih krajeva svijeta.

Radmila STOJANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

Reportaza sa berbe maslina 2019. na Zapadnoj obali u Palestini

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radmila  Stojanović Daniell, je novinar Monitora i volonterka sa Međunarodnom ženskom mirovnom organizacijom (International Women’s Peace Service – IWPS) na Zapadnoj obali u Palestini, više od decenije.

Svoja iskustva sa berbe masina na Zapadnoj obali prošle, 2019. godine prezentovala je u formi ilustrovane reportaže, koju možete vidjeti ovdje:

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

RAT RIJEČIMA IZMEĐU SAD I KINE: Bez kočnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja

 

Najnoviji polarni talas na svjetskoj političkoj sceni krenuo je iz Amerike prema Kini zahvaljujući američkoj odlučnosti da ostane jedina svjetska ekonomska i vojna sila. Bez ozbiljnih rivala.

Predsjednički izbori, koji će se održati za manje od 100 dana, bili su neposredni uzrok. Predsjednik Donald Tramp je procijenio da može izazvati kolektivnu amneziju oko katastrofalnog rukovođenja KOVID 19 situacijom, okititi se aurom lidera koga treba ponovo izabrati, ako prvo kreira pa onda porazi opasnog neprijatelja.

Narativ koji Amerika koristi kad govori o Kini je isti kao i u hladnim ratovima sa Sovjetskim Savezom. Radi se o jeziku isključivosti koji ne ostavlja prostora za nijanse, sumnje, analize i balansiranja. Tramp svoju „polarnu” diplomatiju predstavlja kao utakmicu na život i smrt od koje zavisi budućnost svijeta, kao borbu između slobodnog zapada i totalitarnog istoka, čiji je ishod prihvatanje snaga demokratije ili potpadanje pod jednopartijski teror i neslobodu.

Tramp je samo donekle sam „izabrao” Kinu za metu. Kina je počela da biva ekonomski trn u oku SAD-u i prije Trampa. A i prije dolaska na vlast 2013. godine sadašnjeg Predsjednika Kine Si Đinping-a, kome se pripisuje zasluga za do sada neviđeni ekonomski napredak jedne zemlje.

Kina je ekonomija sa enormnim bruto domaćim proizvodom, još od daleke 1978. Vitalnost njene ekonomije vidi se i po tome što je uprkos žestokom udaru epidemije virusa KOVID19 početkom godine, ekonomski rast već u drugom kvartalu dostigao 3,2 posto! Amerika danas ima 40 miliona nezaposlenih,  pendemiju koja ne jenjava. Većina ostalih razvijenih zemlja Zapada se suočavaju sa ekonomskim potresima neviđenih razmjera, koji prijete da  promijene način života i prirodu ovih društava. Ovo potvrđuje MMF, koji predskazuje da je ozbiljna recesija pred svima, ali da će zešće pogoditi SAD nego Kinu.

Ekonomija je Kinu učinila „prirodnim” rivalom Amerike, čija ekonomija sve teže uspijeva da održi kompetitivnost na globalnom tržištu u utakmici sa zahuktalom Kinom i Indijom.

Radmila STOJANOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo