Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Od pljačke do stečaja

Objavljeno prije

na

Informacije da beranska mljekara Zora ne radi već godinu zbog kvara jedne od skupocjenih mašina, aktuelizovale su malo poznatu priču o tome kako je uz velike malverzacije svojevremeno nabavljena polovna oprema pa prikazivana kao nova za ovu fabriku, građenu milionskim sredstvima međunarodne donacije.

Izvršni direktor mljekare Vinko Purić otkrio je nedavno da jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori ne radi zbog kvara takozvane pakerice i da je kompaniji potrebna finansijska pomoć za popravku mašine.

GOMILA GVOŽĐA: „Kvarom glavne mašine u Zori stala je proizvodnja”, rekao je Purić i dodao da se nada da će Ministarstvo poljoprivrede pomoći da se obezbijedi novac za popravku.

„Ukoliko se to ne desi, u ovakvom stanju više nijesmo u mogućnosti da radimo”, kazao je direktor Zore.

Kada je mnogo ranije, godinu-dvije nakon izgradnje fabrike, inženjer Dragan Miljković, jedan od domaćih stručnjaka zapošljenih u mljekari, nakon učestalih kvarova i zastoja, upozorio da su mašine stare i do trideset godina, našao se na udaru tadašnjeg poslovodstva. Miljković je ispričao kako su neki djelovi opreme kad su stigli bili potpuno neupotrebljivi i da su morali biti vraćeni.

„Umjesto nove opreme stigla nam je gomila gvožđa, koje ni remontom nije moglo da se stavi u funkciju. Glavna mašina kombi-blok, kada je uvezena već je bila odradila svoj radni vijek”, kazao je Miljković.

Prema njegovim riječima, velika greška bio je izbor mašina, odnosno proizvođača.

„Meni nije poznato da još neka mljekara ili fabrika sokova u regionu radi s austrijskim ‘kombi-blokom’. Uglavnom svi koriste mašine marke ‘tetrapak’ za koje ima i rezervnih djelova, a i mnogo su jeftinije”, rekao je ovaj inženjer.

On je upozorio da je ipak, kada je već „učinjena rabota”, trebalo odmah osposobiti domaće stručnjake, kako se ne bi dešavalo ono što je kasnije postala praksa, da se za najmanji kvar dovode majstori iz Austrije.

Inženjer Miljković iznio je još mnogo drugih informacija u vezi s nabavkom i montiranjem opreme i opasnim kvarovima na drugim mašinama kao, na primjer, onom zbog kojeg je isparavao vodonik peroksid, ugrožavajući zdravlje radnika. On je još tada čitav posao oko izgradnje fabrike nazvao kriminalom i dodao da će sve to jednog dana morati da se razotkrije. Miljković nije želio da trpi pritiske i napustio je fabriku, da bi se nedugo potom odselio iz Berana.

U PARTIJSKIM ŠTABOVIMA: Jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u Crnoj Gori bila je donacija vlade Luksemburga i predstavljala dio šireg projekta pod nazivom MEDNEM – Razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore. Nije te 2002. godine Luksemburg bez neke donirao fabriku Beranama. To je trebalo da bude stimulans za povratak crnogorskih azilanata iz te razvijene zapadnoevropske zemlje. Azilanata je najviše bilo upravo iz beranske opštine, posebno s područja Bihora, tako da se u to vrijeme pričalo da fabriku zapravo treba graditi u Petnjici.

Nije izgrađena u Petnjici, niti je bila poseban stimulans za povratak crnogorskih azilanata koji su u tu zemlju u najvećem talasu ilegalnim kanalima stizali u vrijeme ratnih dešavanja na Kosovu 1999. godine i političke destabilizacije u okruženju. Sa smirivanjem prilika, azilanti su uglavnom na silu deportovani nazad, a u beransku mljekaru je slovom i brojem zapošljen – samo jedan. Već tada su spiskovi za zapošljavanje pravljeni u štabovima vladajućih partija. Nije to bilo lako. Za tridesetak mjesta u fabrici konkurisalo je preko hiljadu nezaposlenih Beranaca. Pala su mnoga prazna obećanja.

Projektom MEDNEM upravljao je u početku tim međunarodnih konsultanata na čijem čelu je bio škotlanđanin Tomas Hodž, koji je kasnije zbog razotkrivenih mahinacija i pljačke u ovoj fabrici pred crnogorskim sudovima u odsustvu, tačnije bjekstvu, osuđen na godinu zatvora. Škotlanđanin je vrlo autoritarno vodio posao i vrlo brzo rastjerao sve strane i domaće stručnjake koji su mu mogli biti smetnja u „poslu”.

Kada mu je postavljeno pitanje uvoza polovne opreme, za koju je stočarima i članovima borda direktora rečeno da je nova, Tomas je izjavio da to nije bio njegov posao već drugih konsultanata. Naravno da je malo ko povjerovao u tu priču, koja je ipak sve do danas ostala pod velom tajne. Poznato je samo da su mašine za beransku mljekaru uvezene preko holandske firme VM Inženjering.

LAŽNI PODACI: Na osnovu lažnih podataka o broju muznih grla u Beranama i regionu, fabrika je projektovana za dnevnu proizvodnju od 50 hiljada litara. Kada se ispostavilo da se u jeku sezone ne može dnevno prikupiti više od deset-petnaest hiljada litara sirovine, fabrika je počela da proizvodi gubitke. Povećanju stočnog fonda nije pomogao ni sumnjivi projekat uvoza steonih bavarki, koje su uglavnom završile u mesnoj industriji. Manjak krava u kombinaciji sa čestim kvarovima mašina, bila je prosta formula za neuspjeh u poslu.

Do trenutka dok su gubici pokrivani međunarodnom donacijom, kao što su plaćani i stručnjaci koji su svako malo dolazili da popravljaju opremu, crnogorske vlasti nijesu se previše sjekirale. Optimizam je iskazivan i onda kada je vlada Luksemburga zaključila donaciju tešku desetak miliona eura, i bezmalo čitav paket akcija ustupila Vladi Crne Gore.

Ubrzo se, međutim, pokazalo da crnogorska Vlada nije spremna da pokriva gubitke ove fabrike. Tako je mljekara došla u situaciju u kojoj se i danas nalazi. S velikim dugovanjim radnicima, stočarima i dobavljačima, na kapiju je još krajem 2009. godine stavljen katanac.

JEDINSTVEN PRIMJER: Jedina fabrika dugotrajnog mlijeka u državi, ispostavilo se, uz sve probleme koji su je pratili i veliku konkurenciju na tržištu, ne može da radi rentabilno. Upravo je tako saopštio aktuelni direktor Vinko Purić. Fabrika bi, prema njegovim riječima, osim dugotrajnog mlijeka morala da se preorijentiše na čitav lanac drugih proizvoda. Za sve to je potreban novac, a stranih donatora, da se muzu, više nema.

Mljekara je očigledno vruć krompir u rukama novog ministra poljoprivrede Tarzana Miloševića. O tome je najviše razgovarano prilikom njegove posjete Beranama prije dva dana. Ministar je rekao da će od marta upravljanje mljekare preuzeti novi menadžment, što znači da će stari biti smijenjen. On je dodao da će proizvodnja običnog mlijeka biti pokrenuta, dok će za proizvodnju dugotrajnog i privatizaciju fabrike biti tražen partner.

Do sada se, kao moguće rješenje, dok nezadovoljni radnici štrajkuju, stidljivo pominjao i stečaj. Bio bi to veliki „uspjeh” i jedinstven primjer. Uložiti u nešto deset miliona, a onda ga kroz stečaj prodati za neuporedivo manje?! Vjeruje se da novi ministar to neće dozvoliti.

Vlada Crne Gore u ovoj kompaniji ima 99,5 odsto akcija. Ostalih zanemarljivih pola procenta podijeljeno je na nekoliko udruženja stočara iz regiona. Ako bude stečaja, Petnjičani, na čijoj je muci ova fabrika napravljena, mogli bi lako ostati bez svojih nula zarez nula pet odsto akcija. Na toliko se, kroz MEDNEM, svela pomoć Luksemburga na silu deportovanim azilantima iz ovog kraja.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo