Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Tarzan postaje Supermen

Objavljeno prije

na

Novoustoličeni ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja Tarzan Milošević obećao je ovih dana da više nećemo uvoziti hranu. ,,Crna Gora za tri do četiri godine neće imati potrebu da uvozi većinu proizvoda, posebno mliječnih, kao ni goveđeg, jagnjećeg mesa i ribe. Ne kažem da ćemo uspjeti da riješimo uvoz svinjskog mesa, ali većinu drugih proizvoda da. Naše tržište postaće malo za domaće proizvođače”. Tarzan dakle, postaje Supermen. Naš je život Holivud.

Nije mali posao pred našim novim herojem. Od januara do novembra 2010. uvezli smo hranu vrijednu oko trista milona eura, izvezli 22 miliona. Prema podacima Monstata, u prvih deset mjeseci prošle godine, Crna Gora je za uvoz mlijeka i mliječnih proizvoda potrošila 38 miliona eura, izvezli smo hranu te vrste u vrijednosti od sedam hiljada eura. Za uvoz mesa i mesnih prerađevina utrošeno je 68 miliona, izvoz je vrijedio manje od pet. Uvoz ribe i sličnih prerađevina koštao nas je blizu devet miliona, vrijednost izvoza tih proizvoda bila je 471 hiljadu eura. Za uvezene žitarice data su skoro 42 miliona, izvezli smo malo preko dva.

Optimizma ni ranije nije falilo. Pred kraj prošloga ljeta Ministarstvo poljoprivrede je objavilo ohrabrujuće podatke: Crna Gora je ove godine izvezla više nego dvostruko povrća i voća u odnosu na prošlu godinu, tačnije 7.650 tona. Pohvalili su se da je najviše robe izvezeno u Bosnu i Hercegovinu, Srbiju, na Kosovo i Albaniju, ali i da je stigla do tržišta u Slovačkoj, Austriji, Rumuniji i Rusiji. Od januara do novembra 2010. za uvoz voća i povrća Crna Gora je potrošila 31 milion eura, te vrste proizvoda izvezeno je u vrijednosti od devet miliona.

,,Raduje vjerovanje ministra Miloševića da Crna Gora neće imati potrebu za uvozom poljoprivrednih proizvoda, ali moram napomenuti da je recimo Austriji trebalo preko 30 godina kvalitetne državne politike da od neto uvoznika hrane, postane neto izvoznik hrane”, kaže za Monitor Dragoljub Nenezić, predsjednik Udruženja poljoprivrednih proizvođača Crne Gore. On napominje da se Austrija sa nedostatkom hrane borila od 1967. do 1997. godine i da su tada izdvajanja za poljoprivredu bila znatno veća nego danas.

Pored podataka o izvozu i uvozu, tužnu sliku o poljoprivredi u Crnoj Gori daju i podaci o proizvodnji mlijeka, broju stoke, proizvodnji žita i tako dalje. U 2004. godini proizvodili smo 182 milona litara mlijeka, potom iz godine u godinu sve manje. U 2009. proizvedena su 152 miliona litara.

U Udruženju poljoprivrednih proizvođača ukazuju da, i pored smanjenja, Crna Gora proizvodi najviše mlijeka po glavi stanovnika u regionu – oko 250 litara – više i od Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Rumunije, Španije i mnogih drugih zemalja. Od tog se mlijeka, međutim, mljekarama isporuči nepunih 20 odsto. ,,Kada bi se plasman mlijeka prema mljekarama povećao do 50 procenata, bile bi zadovoljene bilansne potrebe Crne Gore za mlijekom”, kaže Dragoljub Nenezić.

Proizvodnja jaja takođe opada. Prije šest godina proizvodili smo blizu šezdeset miliona komada, 2009. – 56 miliona. Meda 2009. nije bilo ni upola koliko 2004. – sa 523 tone proizvodnja je opala na 251 tonu. U isto vrijeme vuna je spala sa 345 na oko 300 tona. Što i nije neka šteta, budući da nam je glavni problem sa vunom – kako da je uništimo.

I stoke je, osim svinja, u Crnoj Gori, kaže Monstat, sve manje. Goveda je između 2004. i 2009. za oko 15 hiljada grla manje, konja je bilo 7.668, spali su na manje od pet hiljada, ovaca je manje za oko 50 hiljada, koza je bilo preko 30 hiljada, ostalo je oko 18. U 2009. bilo je 12.377 hiljada svinja – za oko dvjesta više nego šest godina prije. Broj košnica smanjen je sa 38 na 18 hiljada.

,,Poljoprivreda i agro-industrija učestvuju sa oko 10 odsto u BDP-u , a za poljoprivredu se iz budžeta izdvaja oko 1,2 odsto. Budžet za poljoprivredu je veoma mali”, ocjenjuje Dragoljub Nenezić. On objašnjava da su sve zemlje regiona u 2011. godini povećale budžet za poljoprivredu u odnosu na 2010. godinu, jedino je u Crnoj Gori došlo do smanjenja. ,,Hrvatska izdvaja za poljoprivredu preko 800 miliona eura, dok je Crna Gora za istu granu u 2011. godini izdvojila ispod 15 miliona. Sa takvim ulaganjem u poljoprivredu je nemoguće očekivati rast proizvodnje i smanjenje spoljno trgovinskog deficita.”

Na pitanje da li smatra da je agrobudžet dovoljan ministar Milošević je Pobjedi rekao kako ,,premijer Crne Gore zna koji je značaj poljoprivrede za razvoj Crne Gore”, te da je, pošto Evropa traži mnogo veća ulaganja u poljoprivredu, siguran da će ona u idućoj godini biti mnogo veća. U međuvremenu će, kaže novac tražiti od međunarodnih organizacija i ,,pružiti šansu” lokalnim zajednicama, poljoprivrednim proizvođačima, bankama i Razvojno investicionom fondu da ulože dio novca. Reklo bi se – fala na šansi – ali ovdje opštine para nemaju, poljoprivrednici još manje, banke već tradicionalno i principijelno ne daju novac za poljoprivredne kredite.

O zainteresovanosti lokalnih uprava da brinu o poljoprivredi svjedoči podatak da je za prošlu godinu agrobudžet Podgorice bio 120 hiljada eura. Jedan od opozicionih odbornika posavjetovao je tada Zećane da se preorjentišu na uzgoj palmi: ,,Znatno je veća mogućnost da Mugoša dr Miomir od Zećana otkupi palme za potrebe Glavnog grada, pošto je slab na njih, nego paradajz i paprike koje ionako kupuje iz uvoza”.

Priznati treba, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja zna šta treba. ,,Moramo povećati produktivnost i povećati standard stanovnika ruralnih područja, stabilizovati poljoprivredno tržište i obezbijediti hranu po prihvatljivim cijenama”. Doduše, u ovoj se zemlji ne zna šta su to i koja su to ,,ruralna područja” i tek će se vidjeti da li će kriterijum za njihovo određivanje biti gustina naseljenosti ili eventualno nadmorska visina. Uglavnom će biti na sjeveru, ali može i na primorju. Važna je, valjda, dobra volja.

Ministar takođe zna da je bitno napraviti kvalitetne projekte i kandidovati ih prema finansijskim institucijama i evropskim fondovima te da je, da bi se privuklo što više novca, potrebno povećati ,,ljudske potencijale u ovom sektoru”. Svako zna da su nam sela uglavnom pusta, a da ona koja nijesu, u tom pravcu, napreduju. Nada u ministarskim kabinetima umire posljednja.

Kad su ministri carstva dijelili, posvjedočio je Milošević, neki su zapećci ostali nepodijeljeni. Ne zna se kome pripadaju šumarstvo i vodoprivreda. ,,Očekujem da ćemo to i definitivno usaglasiti tokom sljedeće nedjelje. Kad je šumarstvo u pitanju, tu nema nikakvih dilema, a kad je riječ o vodoprivredi još treba da se usaglasim sa ministrom Sekulićem”, rekao je Tarzan Milošević. Kad budu razmatrali šta će sa šumarstvom, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja i ministar održivog razvoja i turizma mogli bi uočiti da nam izvoz sirovog drveta vrijedi oko 14 i po miliona eura, a da proizvode od drveta uvozimo u vrijednosti od 15 miliona. Premda za nemilosrdnu sječu šuma i izvoz sirovog drveta moglo bi biti formirano i ministarstvo za razvoj kolonijalnog statusa.

Supermenu nije lako.

Kosara BEGOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo