Povežite se sa nama

MONITORING

ONUFRIJE NA LITIJAMA: Nudi li se bivši ukrajinski model Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj. Iako su i Đukanović i mitropolit Amfilohije zaoštrili retoriku i poteze, obrt nije nemoguć.  I o tome svjedoči priča o ukrajinskom pravosljavlju koja se  koristi u domaćim odmjeravanjima.  Mitropolija je najavljujući posjetu mitropolita Onufrija na litijama,  posebno akcentovala da Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijaršije, koju on vodi,  uživa veliku administrativnu autonomiju  od Moskve.  Da li je to bivši ukrajinski model,  jače autonomije Crkve od Beograda,  ono što Mitropolija  nudi?

 

Ukrajina, Rusija, Beograd, Kosovo –  ove su sedmice često ponavljane riječi  kada se govori o   Zakonu o slobodi vjerskih zajednica, koji je usvojen krajem godine, a koji je produbio krizu u zemlji i pokrenuo proteste i litije koje sedmicama predvodi Mitropolija crnogorsko primorska.  Ovdašnji Zakon se  sve češće pominje i koristi u pričama van Crne Gore.  Istovremeno stiče se utisak da se  rješenje koje se tiče  valjanosti Zakona,  i ne traži.   I da se on koristi u  nekim drugim, širim i većim političkim i geopolitičkim igrama.

Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore, radi ispitivanja ustavnosti Zakona, iako je još početkom januara najavljeno da će se to desiti „uskoro“.  Još čekamo I datum novog termina sastanka Mitropolije i Vlade, na kom bi se nastavio „dijalog“, i pokušalo naći rješenje koje bi zaustavilo krizu.  Na prvom sastanku, nije se mrdnulo ni milimetar s početnih pozicija.  Poslije su  mitropolit Amfilohije i predsjednik Milo Đukanović nastavili  da odmjeravaju snage, šaljući jedan drugom poruke sa skupova i preko medija.

Poreska Uprava je najavila da će naplatiti poreski dug Mitropolije,  Đukanović je na TV Face,  govoreći o Zakonu, pomenuo  velikosprske nacionaliste koji Crnu Goru hoće da „vrate pod kišobran Srbije i učine odgovornom Srbiji i sveslovenskim interesima čija je centrala u Moskvi“,  potom u  Ženevi saopštio da je država na udaru i da postoji „otvorna sprega crkve sa nacionalističkim  vansistemskim djelovanjem“. Mitropolit Amfilohije je na litiji u Risnu pozvao  vjernike  da ne glasaju za vladajuću partiju, uključivši se tako  u lokalnu političku utakmicu.  Čini se da su  Đukanović i Amfilohije udaljeniji ove sedmice nego prethodne  kada su  lideri DF obznanili da je mitropolit blagosiljao njihov ulazak u lokalnu izbornu trku u Tivtu. To se moglo tumačiti ustupkom Đukanoviću, pošto DPS-u odgovaraju izbori u ovakvim uslovima.   No, ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj.  Zaoštravanje  odnosa ne znači da nije moguć obrt u odnosima  dva višedecenijska strateška partnera, već iskaljena  u proizvodnji krize I pružanje ruke kako bi očuvali svoja  zemljska carstva.  Đukanović ima u vidu da je je Mitropolija   najozbiljnija politička prijetnja DPS-u. I da su na litijama MPC i njegove pristalice.

Mitroplija je najavila i novitet:  u Crnu Goru ove sedmice  dolazi  „poglavar Ukrajinske Pravoslavne Crkve Blaženjejši Mitropolit Kijevski i cijele Ukrajine g. Onufrije”.

“On će, u pratnji nekoliko ukrajinskih arhijereja, zajedno sa vjernim narodom, sveštenstvom i monaštvom SPC u Crnoj Gori predvoditi Svetosimeonovsku litiju podgoričkim ulicama, od Hrama Vaskrsenja do Nemanjinog grada”, pojasnio je rektor Bogoslovije Gojko Perović.  Perović je zaboravio da napomene, da je Onufriju vaseljenski patrijarh Vartolomej oduzeo titulu i eparhije, iako formalno nije raščinjen. Onufrije je sada u stvari ruski mitropolit u Kijevu.  Da to potvrdi, oglasila se i ambasada Ukrajine u Crnoj Gori. Iz ambasade su saopštili i da “smatraju neprikladnim da predstavnik Ruske pravoslavne crkve – mitropolit Onufrije – komentariše unutrašnja pitanja Crne Gore u ime Ukrajinaca“

Vaseljenski patrijarh Bartolomej poslao je 2018. pismo mitropolitu  Onufriju, u kom mu je saopštio  da nakon Vijeća za ujedinjenje on neće moći nositi titulu “Kijevskog mitropolita i cijele Ukrajine”, jer će ta titula biti dodijeljena novoizabranom poglavaru crkve.  Titula poglavara Ukrajinske Pravolavne Crkve, Mitropolita kijevskog i sve Ukrajine je  gramatom Vaseljenskog Partrijarha Vartolomeja data mitropolitu Epifaniju Dumenku 15. decembra 2018.  On je tada postao poglavar nezavisne pravoslavne crkve Ukrajine.

Ukrajinsko pravoslavlje je do decembra  2018. bilo podijeljeno između dvije glavne pravoslavne Crkve. To su  Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije, koja je reformisana  uspostavljanjem nezavisne Ukrajine. Raspuštena je prije zasnivanja nezavisne Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU), čiji je mitropolit Epifanije od decembra 2018.  Druga je Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijašije, čiji je poglavar Onufrije, koji je izgubio milost Carigrada.

Osnivanje PCU označilo je istorijski raskid s Ukrajinskom pravoslavnom crkvom Moskovske patrijaršije, okončavši tako više od tri vijeka ruske kontrole nad dominantnom religijom u Ukrajini. To je izazvalo jedan od najvećih raskola u hrišćanstvu u posljednjem milenijumu. Ruska pravoslavna crkva (RPC) prekinula je, nakon priznanja PCU,  veze s Konstantinopoljem.

Srspka pravoslavna crkva je stala na stranu Rusije. Izjasnila da jedino priznaje jurisdikciju Moskovske patrijaršije, na čelu sa mitropolitom Onufrijem Berezovskim. Mitropolit Amfilohije je početkom godine u intervjuu Vijestima kazao da “ nakon najnovije odluke carigradskog patrijarha, Vaseljenska patrijaršija za Srpsku pravoslavnu crkvu više ‘apsolutno nije’ vrhovna crkvena vlast”. Na litijama se ipak vijorila  zastava Vaseljenske partrijaršije, no pozivom Onufrija u Crnu Goru,  postavlja se pitanje da li to Mitropolit Amfilohije  još otvorenije u ukrajinskom sporu staje na rusku stranu.  Dajući Đukanoviću podsticaj  za “odbranu države, od nacionalističkog vansistemskog djelovanja   s centralom u Moskvi“.

Đukanović tako želi da se prikaže kao garant stabilnosti u regionu, čuvar demokratskih  i prozapadnih vrijednosti.  U tom smjeru stigla je i izjava  pomoćnika američkog državnog sekretara i specijalng izaslanika za Zapadni Balkan Metjua Palmera.  On ne vidi problem u Zakonu, ali problem traži gdje i Đukanović.  “Dezinformacije koje se šire o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti u Crnoj Gori su namjerna provokacija, za koju je prije svega odgovorna Moskva”, saopštio je Palmer u intervjuu za Glas Amerike.  Problem je samo u tome što se ono što Đukanović govori, ne poklapa sa onim što je Crna Gora postala pod njegovim vođstvom.  Od rata do korupcije i kriminala, i konačno zaustavljanja zemlje u procesu evropskih integracija. Do sada je svijet zatvarao oči pred tim faktima, tretirajući ga kao branitelja  zemlje i regiona od nacionalističkih nasrtaja iznutra i spolja.  Đukanović i sada igra  na oprobanu kartu.

Priča o ukrajinskom pravosljavlju koja se koristi u domaćim odmjeravanjima, ima i drugu dimenziju.  Rektor Bogoslovije Gojko Perović je,  najavljujući posjetu Onufrija,  posebno akcentovao autonomiju koju  ima Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijaršije.  “ Autonomija koju ona ima u odnosu na Moskvu, spada u primjere najšire moguće autonomije u cijelom pravoslavlju. UPC ima svoj Sinod, svoga poglavara koga sama bira i ta Crkva djeluje isključivo unutar granica države Ukrajine. Njene veze sa Ruskom Pravoslavnom Crkvom jesu čvrste i jasne, ali su, u administrativnom smislu, malobrojne”, napisao je  Perović.  Da li je to bivši ukrajinski model jače autonomije Crkve u odnosu na Beograd   ono što Mitropolija  nudi ?   Da li to može da bude tačka susreta sa Đukavićevim ambicijama?

Da  mitropolit ima izvjesnih problema u odnosu sa službenim Beogradom oko pozcije MCP pokazali su i ovonedjeljni događaji.   Odluka Poreske uprave da se nekako sjeti poreskog duga Mitropolije, izazvala je paternalističku  reakciju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.  “Srbija će, ako treba, pomoći Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) u Crnoj Gori, da nam ne bi oduzimali svetinje”, izjavio je Vučić.  To što je  Crnu Goru sveo na srpski, ali prvenstveno njegov lični regiončić,  nije se dopalo  Mitropolitu.  Uzvratio je:  “Hvala našem dobrom predsjedniku Srbije, ja bih njega molio to što ima, da da nekom, da do posljednjeg dinara da za Kosovo”.  Poznate su razlike između mitrpolita i sprskog državnog popglavara, oko sudbine Kosova.   Amfilohije je Vučiću poručio da nije slučajno što se na litijama brane svetinje i ujedno pjevaju pjesme o Kosovu: “Ovaj narod je organski bitno vezan jer zna da je Kosovo naše vjekovno ognjište, i Srbije i Crne Gore i svega našeg naroda i treba Kosovo sačuvati, branti”.

Samo dan ranije Vučić je izjavio  kako  vjeruje da će Srbija dobiti zahtjev da prizna Kosovo, ako planira dalji put u Evropu.  Nekadašnji zagovornik ukidanja autnomije Kosovu, sada se zalaže za razgraničenje Srba   I Albanaca i diobu teritorija.  Poznata je njegova izjava: “Nećete etničke granice i razgraničenje sa Albancima? Nema problema, da se onda spremimo za Vranje za jedno 40 godina”.  Kako god, priča o Kosovu, opet se preliva na Crnu Goru.

Iako se predstavlja kao političko krilo litija i lider DF Andrija Mandić je stao na Vučićevu stranu.  Pozdravio je njegovu volju da vrati poreski dug MCP crnogorskoj državi.  Njemu nije smetalo to što širokogrudi  predsjednik Srbije,  MCP tretira kao istureno odjeljenje srpske crkve,  države i vlasti, na teritoriji Crne Gore.

Igra traje. Crna Gora je opet gurnuta u igre devedesetih.  U igre moćnih u kojima je uvijek gubila.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

PREDIZBORNO ZAPOŠLJAVANJE U MINISTARSTVIMA: I trostruko više honoraraca u julu nego u januaru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore, ministarstva i većina opština nijesu željeli da odgovore na pitanja Monitora u vezi sa znatnim povećanjem zaposlenih po osnovu ugovora o djelu

 

Još od afere Snimak, i pravila „jedan zaposleni, četiri glasa“, jasni su mehanizmi Demokratske partije socijalista – zapošljavanja u zamjenu za podršku na glasačkom listiću. Akcije udomljavanja  birača, najčešće u državnim organima i javnim preduzećima, sudeći po tadašnjem snimku šestočasovne sjednice, praksa su uoči svakih izbora.

Više nezvaničnih izvora Monitora tvrde da se u javnoj upravi masovno zapošljavaju ljudi po osnovu ugovora o djelu, koje popularno nazivaju „honorarcima“. Za razliku od honoraraca koji se zapošljavaju radi obavljanja povremenih i privremenih poslova, ovi ljudi rade regularne poslove u ministarstvima, opštinama i javnim preduzećima, uz puno radno vrijeme i obaveze.  Za razliku od ugovora o radu (na određeno ili neodređeno vrijeme), ugovor o djelu se može raskinuti u bilo kojem trenutku voljom bilo koje ugovorne strane bez pravnih posljedica. To je, tvrde,  idealano  za kontrolu zaposlenih, koji u svakom trenutku mogu da izgube „državni posao“.

Prema saznanjima Monitora, državna uprava je u prvoj polovini godine značajno povećala broj zaposlenih po osnovu ugovora o djelu. U nekim resorima je u julu (mjesec pred parlamentarne izbore) bilo duplo više, a negdje i tri puta više, zaposlenih po osnovu ugovora o djelu, nego u januaru.

Najdrastičnije uvećanje bilo je u Ministarstvu poljoprivrede i ruralnog razvoja, na čijem je čelu potpredsjednik Vlade Milutin Simović. U tom resoru je u januru bilo zaposleno njih 18 po osnovu ugovora o djelu, a u julu 58 – više od tri puta.

U Ministarstvu održivog razvoja i turizma u julu je bio 61 zaposleni po osnovu ugovora o djelu, a na početku godine  duplo manje – 29. Ministarstvo kulture u januaru je imalo devet zaposlenih „honoraraca“, a u julu ih je bilo 23. U Ministarstvu saobraćaja i pomorstva broj zaposlenih po istom osnovu porastao je sa šest na 14, dok ih je u Ministarstvu prosvjete u julu bilo 76, a početkom godine 52 zaposlena po osnovu ugovora o djelu. Isto se, prema informacijama Monitora, događa u organima uprave i u opštinama.

U posljednjem presjeku predizbornih zapošljavanja (4. avgust) objavljenom na sajtu Agencije za sprječavanje korupcije, nijesu upisana zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, iako su, prema saznanjima Monitora, mnogi od ovih ugovora zaključeni u julu, nakon raspisivanja izbora (20. juna). Prema Zakonu, ukoliko organi javne uprave zapošljavaju nakon raspisivanja izbora, odluke o zapošljavanju, sa kompletnom pratećom dokumentacijom, moraju dostaviti Agenciji. U to spadaju i zapošljavanja po osnovu ugovora o djelu, odnosno obligacionim odnosima. Državnom organu koji prekrši taj član zakona slijedi novčana kazna u iznosu od 5.000 do 20.000 eura.

Nijedno od 17 ministarstava, niti Vlada Crne Gore, od petka ne odgovaraju na pitanja Monitora u vezi sa zapošljavanjem po osnovu ugovora o djelu.

PR službe gotovo svih ministarstava, kao i Vlade Crne Gore, uputile su novinara Monitora da odgovore na postavljenja pitanja potraži podnošenjem zahtjeva za slobodan pristup informacijama, iako su ranije bez problema odgovarali na novinarska pitanja. Odgovore na ova pitanja je i besmisleno tražiti na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, jer nije riječ o gotovoj informaciji sačinjenoj u formi dokumenta, ili o dokumentaciji, zbog čega je jasno da su PR službe samo izbjegle da odgovore na pitanja.

Da je riječ samo o odugovlačenju i izbjegavanju odgovora pokazala je situacija sa Ministarstvom finansija, koje je u januaru imalo osam,  a u julu 21 potpisan ugovor o djelu. Nakon što su ga uputili na slobodan pristup informaciji, novinar Monitora je podnio zahtjev svim ministarstvima, pa i resoru zaduženom za finansije, kojim upravlja ministar Darko Radunović. Iz službe za slobodan pristup informacijama u Ministarstvu finansija u ponedjeljak su potvrdili da postavljenj pitanja nijesu za njih već za PR službu.

„Pitanja uputite PR službi Ministarstva finansija, jer se po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama ne odgovara na pitanja već se dostavlja gotova informacija odnosno dokumentacija (kopija)“, navodi se u odgovoru službe tog resora.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I IZBORI: Kad politika zarobi struku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Direktor Instituta Boban Mugoša je ubijeđen da će izbori biti bezbjedni. Veli i da je, ukoliko što krene naopako, odgovornost na građanima. Dodatno nepovjerenje u struku utvrđuje i to što je predsjednik NKT-a Milutin Simović treći na izbornoj listi DPS-a, a direktor KCCG Jevto Eraković deveti

 

U srijedu su od korona virusa u Crnoj Gori umrle četiri osobe. ,,Nažalost, danas je najcrnji dan, prijavljena su četiri smtna ishoda”, istakao je epidemiolog Senad Begić na konferenciji za medije Nacionalnog koordinacionog tijela za zarazne bolesti (NKT).

Ukupan broj umrlih od početka godine je 57. Prema podacima koje je Monitoru dostavio Institut za javno zdravlje najstarija osoba imala je 98, a najmlađa 49 godina. Prosječna starost preminulih je 70 godina.

Smrtni slučajevi i još uvijek najveći postotak broja oboljelih u regionu od 210 na 100.000 stanovnika više nijesu dovoljno upozorenje. Opuštanje nadležnih i građana dovelo je i do pada povjerenja. Direktor Instituta za javno zdravlje Boban Mugoša u svakom obraćanju javnosti ističe da oboljeli sve manje prijavljuju kontakte. ,,Pravi se medveđa usluga time što se ne otkrivaju kontakti. Molim da se svi kontakti prijave, kako bismo uspostavili sistem sprječavanje širenja korona virusa”, kazao je on.

Monitoru se nadavno obratila porodica sa informacijom da  se oboljelima nakon isteka dvonedjeljne samoizolacije ne radi ponovno test na korona virus. Iz Instituta su nam odgovorili: ,,Prema trenutno važećim protokolima Svjetske zdravstvene organizacije, Američkog centra za kontrolu bolesti (CDC) i drugih javnozdravstvenih agencija i autoriteta, testiranje osoba koje su u procesu oporavka od infekcije novim korona virusom više se ne preporučuje niti predstavlja strategiju neophodnu za određivanje kada će se prekinuti izolacija, osim u određenim okolnostima koje podrazumjevaju npr. teške slučajeve infekcije, osobe kod kojih su simptomi prisutni u produženom trajanju, imunokompromitovane pacijente i slično’’.

Objašnjavaju da se oporavljenom osobom smatra osoba koja najmanje tri dana nema simptome i nije uzimala nikakvu terapiju, pri čemu je ista ta osoba morala da provede najmanje dvije sedmice u izolaciji. Za ovakve osobe smatra se da nisu zarazne niti „sposobne“ da šire infekciju.  Pojasnili su i da je PCR test kod određenih osoba bio  pozitivan pet do šest nedjelja, ali to ne znači da osoba ima virus, već djelove genoma virusa koje otkriva PCR.

NKT je  u ponedjeljak donio odluku o otvaranju granica i ulazak u Crnu Goru bez dodatnih uslova za državljane Ruske Federacije i Azerbejdžana. Najavljeno je da će prvi avioni iz Moskve na tivatski aerodrom sletjeti 10. avgusta.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

MONITORING

U SUSRET PRESUDI DARKU ŠARIĆU: Okle milioni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Hoće li i proces za pranje novca  protiv Darka Šarića u Srbiji završiti na isti način kao onaj protiv njegovog brata  u Crnoj Gori, znaće se nakon izlaska ovog broja Monitora.  Postupak ovdje se  istopio jer nije dokazano porijeklo Šarićevog novca. U Srbiji će proces za pranje novca biti okončan prije pravosnažne presude za trgovinu kokainom. A tu su i brojne Šarićeve veze sa najmoćnijim ljudima regiona

 

Suđenje Darku Šariću za pranje novca u Beogradu je završeno, a presuda će biti poznata u petak, 31. jula, kada ovaj broj Monitora bude na kioscima.

Šariću se u Beogradu za pranje novca  sudi  od 2011. godine. U optužnici se navodi da  je ovaj Pljevljak organizovao kriminalnu grupu sa kojom je oprao više od 20 miliona evra stečenih švercom kokaina. Prema tužilaštvu, Šarić je  novac u legalne tokove uglavnom ubacivao kupovinom preduzeća i nekretnina.

To nije jedini proces protiv Šarića u Beogradu. Sudi mu se paralelno i za međunarodni šverc kokaina. I taj postupak traje godinama. Šarić je u decembru 2018. godine osuđen na 15 godina, ali se i dalje čeka odluka Apelacionog suda na žalbe koje su podnijete nakon presude.

Grupa Darka Šarića razotkrivena je zajedničkom akcijom policije, regionalnih i stranih tajnih službi pod nazivom „Balkanski ratnik“. Nakon ove akcije u više zemalja u svijetu pokrenuti su postupci, a osuđujućim presudama okončana su suđenja ograncima klana Darka Šarića u Urugvaju, Italiji i Sloveniji. Suđenja na brdovitom Balkanu protiv Šarićeve grupe, ne idu, međutim, tako lako. I uglavnom se tope.

U Crnoj Gori je proces protiv brata Darka Šarića, Duška, za pranje novca okončan oslobađajućom presudom. Problem je bio to što tužilaštvo nije utvrdilo porijeklo novca. U obrazloženju oslobađajuće presude Vrhovni sud održao je lekciju tužilaštvu o tome da optužnica za pranje novca ne može biti održiva ako se ne utvrdi porijeko novca.

Vidjećemo hoće li i procesi u Srbiji završiti na isti način, imajući u vidu i to da će proces za pranje novca biti okončan prije onog koji se tiče trgovine kokainom.  U završnim riječima procesa koji se protiv Šarića vodi zbog pranja novca, njegovi advokati naveli su da tužilaštvo nije dokazalo da je ,,Šarić švercovao kokain i tako zaradio novac, a kamoli da je organizovao kriminalnu grupu koja je oprala više od 20 miliona eura”.  Njegovi zastupnici tvrde da je Šarić prije nego što su ga u Srbiji optužili za pranje novca imao ,,apsolutno legalno zarađenih više od 50 miliona eura”. Oni navode da je samo od prodaje Štampa sistema, prihodovao 30 miliona eura.

Tužilaštvo u Beogradu i rijetki mediji, ukazivali su ranije da se procesi protiv Šarića u Beogradu namjerno odugovlače, kako bi se izdejstvovalo njegovo puštanje iz pritvora. Kako je Monitor već pisao, Šarićevi branioci ranije su uspješno primijenili tu taktiku u još jednom procesu koji se u Beogradu vodio protiv njega, zbog falsifikovanja isprava, a koji je zastario.

Suđenje Šariću za pranje novca u Beogradu traje gotovo 10 godina, a odloženo je 27. puta. Samo završne riječi odlagane su od septembra 2019. godine sve do prošle nedelje.

Monitor je više puta pisao da su u Srbiji  brojni ključni ljudi istrage protiv Šarićeve grupe smijenjeni ili sklonjeni na druga radna mjesta. Dvojica sudija koji su Šarića osudili na 20 godina zatvora više nijesu dio postupka.

Bivši direktor srpske policije Milorad Veljović više puta je tvrdio da je na vrhu narkoklana neko mnogo moćniji od Darka Šarića. Pravosuđe regiona sasvim sigurno neće dati odgovor na to pitanje. Ni mnoge druge tajne slučaja Šarić. Jasno je da su Šarićevi poslovi povezivani sa moćnim imenima političara kako u Crnoj Gori i Srbiji, tako i šire.  Šarićeve kompanije su u Crnoj Gori poslovale sa brojnim opštinama i državnim kompanijama. Jedna od banaka preko kojih je tužilaštvo tvrdilo da su Šarić i njegovi prali novac je i banka porodice najmoćnijeg čovjeka u Crnoj Gori – predsjednika Mila Đukanovića. Za sada je samo  šef kabineta Ivice Dačića optužen da je davao informacije Šariću, no prisluškivani razgovori nijesu uvršteni u dokazni materijal na suđenju.

Jedna od nerasvijetljenih djelova priče o Darku Šariću je i onaj o njegovoj predaji. Prema nekim spekulacijama, Šarićeva jedina želja i uslov za predaju 2014. godine, nije bio samo da na putu ka Beogradu vidi porodicu na podgoričkom aerodromu. Neki vjeruju da je jedan od uslova bio da se od optužbi navodno sačuva njegov mlađi brat Duško. Šta je Šarić zaista tražio kao uslov za sada je tajna. Pokušaji istraživačke beogradske mreže BIRN da dođe do dokumenata o predaji nije urodio plodom, uprokos nalozima nadležnih institucija. Još jedna od spekulacija koja se vezuje za uslove Šarićeve predaje je i ona da mu je obećana kazna od najviše 10 godina robije.

Objavljena dokumenta Bezbjednosne agencije Srbije (BIA) pokazuju da je smijenjeni inspektor Rodoljub Milović dogovarao predaju Šarića sa Branislavom Branom  Mićunovićem, koji je skupa sa crnogorskim predsjednikom Đukanovićem u Italiji optuživan za šverc cigareta.  No, pošto se navodno radilo o samostalnoj akciji Milovića, srpski tužilac odbio je da učestvuje u tom dogovoru.

Mnogo je tajni koje obavijaju priču o Darku Šariću. Jedno je ipak sasvim sigurno. I on zna mnoge tajne o političkim strukturama u Srbiji, Crnoj Gori i regionu. I oni silno žele da sve to ostane tajna.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo