Povežite se sa nama

MONITORING

ONUFRIJE NA LITIJAMA: Nudi li se bivši ukrajinski model Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj. Iako su i Đukanović i mitropolit Amfilohije zaoštrili retoriku i poteze, obrt nije nemoguć.  I o tome svjedoči priča o ukrajinskom pravosljavlju koja se  koristi u domaćim odmjeravanjima.  Mitropolija je najavljujući posjetu mitropolita Onufrija na litijama,  posebno akcentovala da Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijaršije, koju on vodi,  uživa veliku administrativnu autonomiju  od Moskve.  Da li je to bivši ukrajinski model,  jače autonomije Crkve od Beograda,  ono što Mitropolija  nudi?

 

Ukrajina, Rusija, Beograd, Kosovo –  ove su sedmice često ponavljane riječi  kada se govori o   Zakonu o slobodi vjerskih zajednica, koji je usvojen krajem godine, a koji je produbio krizu u zemlji i pokrenuo proteste i litije koje sedmicama predvodi Mitropolija crnogorsko primorska.  Ovdašnji Zakon se  sve češće pominje i koristi u pričama van Crne Gore.  Istovremeno stiče se utisak da se  rješenje koje se tiče  valjanosti Zakona,  i ne traži.   I da se on koristi u  nekim drugim, širim i većim političkim i geopolitičkim igrama.

Mitropolija još nije podnijela inicijativu Ustavnom sudu Crne Gore, radi ispitivanja ustavnosti Zakona, iako je još početkom januara najavljeno da će se to desiti „uskoro“.  Još čekamo I datum novog termina sastanka Mitropolije i Vlade, na kom bi se nastavio „dijalog“, i pokušalo naći rješenje koje bi zaustavilo krizu.  Na prvom sastanku, nije se mrdnulo ni milimetar s početnih pozicija.  Poslije su  mitropolit Amfilohije i predsjednik Milo Đukanović nastavili  da odmjeravaju snage, šaljući jedan drugom poruke sa skupova i preko medija.

Poreska Uprava je najavila da će naplatiti poreski dug Mitropolije,  Đukanović je na TV Face,  govoreći o Zakonu, pomenuo  velikosprske nacionaliste koji Crnu Goru hoće da „vrate pod kišobran Srbije i učine odgovornom Srbiji i sveslovenskim interesima čija je centrala u Moskvi“,  potom u  Ženevi saopštio da je država na udaru i da postoji „otvorna sprega crkve sa nacionalističkim  vansistemskim djelovanjem“. Mitropolit Amfilohije je na litiji u Risnu pozvao  vjernike  da ne glasaju za vladajuću partiju, uključivši se tako  u lokalnu političku utakmicu.  Čini se da su  Đukanović i Amfilohije udaljeniji ove sedmice nego prethodne  kada su  lideri DF obznanili da je mitropolit blagosiljao njihov ulazak u lokalnu izbornu trku u Tivtu. To se moglo tumačiti ustupkom Đukanoviću, pošto DPS-u odgovaraju izbori u ovakvim uslovima.   No, ni jedna priča ni jednog aktera naše tekuće drame nema završen kraj.  Zaoštravanje  odnosa ne znači da nije moguć obrt u odnosima  dva višedecenijska strateška partnera, već iskaljena  u proizvodnji krize I pružanje ruke kako bi očuvali svoja  zemljska carstva.  Đukanović ima u vidu da je je Mitropolija   najozbiljnija politička prijetnja DPS-u. I da su na litijama MPC i njegove pristalice.

Mitroplija je najavila i novitet:  u Crnu Goru ove sedmice  dolazi  „poglavar Ukrajinske Pravoslavne Crkve Blaženjejši Mitropolit Kijevski i cijele Ukrajine g. Onufrije”.

“On će, u pratnji nekoliko ukrajinskih arhijereja, zajedno sa vjernim narodom, sveštenstvom i monaštvom SPC u Crnoj Gori predvoditi Svetosimeonovsku litiju podgoričkim ulicama, od Hrama Vaskrsenja do Nemanjinog grada”, pojasnio je rektor Bogoslovije Gojko Perović.  Perović je zaboravio da napomene, da je Onufriju vaseljenski patrijarh Vartolomej oduzeo titulu i eparhije, iako formalno nije raščinjen. Onufrije je sada u stvari ruski mitropolit u Kijevu.  Da to potvrdi, oglasila se i ambasada Ukrajine u Crnoj Gori. Iz ambasade su saopštili i da “smatraju neprikladnim da predstavnik Ruske pravoslavne crkve – mitropolit Onufrije – komentariše unutrašnja pitanja Crne Gore u ime Ukrajinaca“

Vaseljenski patrijarh Bartolomej poslao je 2018. pismo mitropolitu  Onufriju, u kom mu je saopštio  da nakon Vijeća za ujedinjenje on neće moći nositi titulu “Kijevskog mitropolita i cijele Ukrajine”, jer će ta titula biti dodijeljena novoizabranom poglavaru crkve.  Titula poglavara Ukrajinske Pravolavne Crkve, Mitropolita kijevskog i sve Ukrajine je  gramatom Vaseljenskog Partrijarha Vartolomeja data mitropolitu Epifaniju Dumenku 15. decembra 2018.  On je tada postao poglavar nezavisne pravoslavne crkve Ukrajine.

Ukrajinsko pravoslavlje je do decembra  2018. bilo podijeljeno između dvije glavne pravoslavne Crkve. To su  Ukrajinska pravoslavna crkva Kijevske patrijaršije, koja je reformisana  uspostavljanjem nezavisne Ukrajine. Raspuštena je prije zasnivanja nezavisne Pravoslavne crkve Ukrajine (PCU), čiji je mitropolit Epifanije od decembra 2018.  Druga je Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijašije, čiji je poglavar Onufrije, koji je izgubio milost Carigrada.

Osnivanje PCU označilo je istorijski raskid s Ukrajinskom pravoslavnom crkvom Moskovske patrijaršije, okončavši tako više od tri vijeka ruske kontrole nad dominantnom religijom u Ukrajini. To je izazvalo jedan od najvećih raskola u hrišćanstvu u posljednjem milenijumu. Ruska pravoslavna crkva (RPC) prekinula je, nakon priznanja PCU,  veze s Konstantinopoljem.

Srspka pravoslavna crkva je stala na stranu Rusije. Izjasnila da jedino priznaje jurisdikciju Moskovske patrijaršije, na čelu sa mitropolitom Onufrijem Berezovskim. Mitropolit Amfilohije je početkom godine u intervjuu Vijestima kazao da “ nakon najnovije odluke carigradskog patrijarha, Vaseljenska patrijaršija za Srpsku pravoslavnu crkvu više ‘apsolutno nije’ vrhovna crkvena vlast”. Na litijama se ipak vijorila  zastava Vaseljenske partrijaršije, no pozivom Onufrija u Crnu Goru,  postavlja se pitanje da li to Mitropolit Amfilohije  još otvorenije u ukrajinskom sporu staje na rusku stranu.  Dajući Đukanoviću podsticaj  za “odbranu države, od nacionalističkog vansistemskog djelovanja   s centralom u Moskvi“.

Đukanović tako želi da se prikaže kao garant stabilnosti u regionu, čuvar demokratskih  i prozapadnih vrijednosti.  U tom smjeru stigla je i izjava  pomoćnika američkog državnog sekretara i specijalng izaslanika za Zapadni Balkan Metjua Palmera.  On ne vidi problem u Zakonu, ali problem traži gdje i Đukanović.  “Dezinformacije koje se šire o Zakonu o slobodi vjeroispovjesti u Crnoj Gori su namjerna provokacija, za koju je prije svega odgovorna Moskva”, saopštio je Palmer u intervjuu za Glas Amerike.  Problem je samo u tome što se ono što Đukanović govori, ne poklapa sa onim što je Crna Gora postala pod njegovim vođstvom.  Od rata do korupcije i kriminala, i konačno zaustavljanja zemlje u procesu evropskih integracija. Do sada je svijet zatvarao oči pred tim faktima, tretirajući ga kao branitelja  zemlje i regiona od nacionalističkih nasrtaja iznutra i spolja.  Đukanović i sada igra  na oprobanu kartu.

Priča o ukrajinskom pravosljavlju koja se koristi u domaćim odmjeravanjima, ima i drugu dimenziju.  Rektor Bogoslovije Gojko Perović je,  najavljujući posjetu Onufrija,  posebno akcentovao autonomiju koju  ima Ukrajinska pravoslavna crkva Moskovske partrijaršije.  “ Autonomija koju ona ima u odnosu na Moskvu, spada u primjere najšire moguće autonomije u cijelom pravoslavlju. UPC ima svoj Sinod, svoga poglavara koga sama bira i ta Crkva djeluje isključivo unutar granica države Ukrajine. Njene veze sa Ruskom Pravoslavnom Crkvom jesu čvrste i jasne, ali su, u administrativnom smislu, malobrojne”, napisao je  Perović.  Da li je to bivši ukrajinski model jače autonomije Crkve u odnosu na Beograd   ono što Mitropolija  nudi ?   Da li to može da bude tačka susreta sa Đukavićevim ambicijama?

Da  mitropolit ima izvjesnih problema u odnosu sa službenim Beogradom oko pozcije MCP pokazali su i ovonedjeljni događaji.   Odluka Poreske uprave da se nekako sjeti poreskog duga Mitropolije, izazvala je paternalističku  reakciju predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.  “Srbija će, ako treba, pomoći Srpskoj pravoslavnoj crkvi (SPC) u Crnoj Gori, da nam ne bi oduzimali svetinje”, izjavio je Vučić.  To što je  Crnu Goru sveo na srpski, ali prvenstveno njegov lični regiončić,  nije se dopalo  Mitropolitu.  Uzvratio je:  “Hvala našem dobrom predsjedniku Srbije, ja bih njega molio to što ima, da da nekom, da do posljednjeg dinara da za Kosovo”.  Poznate su razlike između mitrpolita i sprskog državnog popglavara, oko sudbine Kosova.   Amfilohije je Vučiću poručio da nije slučajno što se na litijama brane svetinje i ujedno pjevaju pjesme o Kosovu: “Ovaj narod je organski bitno vezan jer zna da je Kosovo naše vjekovno ognjište, i Srbije i Crne Gore i svega našeg naroda i treba Kosovo sačuvati, branti”.

Samo dan ranije Vučić je izjavio  kako  vjeruje da će Srbija dobiti zahtjev da prizna Kosovo, ako planira dalji put u Evropu.  Nekadašnji zagovornik ukidanja autnomije Kosovu, sada se zalaže za razgraničenje Srba   I Albanaca i diobu teritorija.  Poznata je njegova izjava: “Nećete etničke granice i razgraničenje sa Albancima? Nema problema, da se onda spremimo za Vranje za jedno 40 godina”.  Kako god, priča o Kosovu, opet se preliva na Crnu Goru.

Iako se predstavlja kao političko krilo litija i lider DF Andrija Mandić je stao na Vučićevu stranu.  Pozdravio je njegovu volju da vrati poreski dug MCP crnogorskoj državi.  Njemu nije smetalo to što širokogrudi  predsjednik Srbije,  MCP tretira kao istureno odjeljenje srpske crkve,  države i vlasti, na teritoriji Crne Gore.

Igra traje. Crna Gora je opet gurnuta u igre devedesetih.  U igre moćnih u kojima je uvijek gubila.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

POSLIJE IBAR-A: Ko će u vlast, ko niz vodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar pravde Andrej Milović, ukoliko parlamentarna većina usvoji  prijedlog premijera Milojka Spajića  za njegovo razrješenje, neće sa te pozicije otići zbog IBAR-a, ili loših zakonskih rješenja.  U središtu političkih trvenja u vlasti, kojih je sve više, nijesu  principi i reforme, već borba za moć

 

Tek što su u parlamentu usvojeni tzv IBAR zakoni, krenula su politička trvenja. Sedmica je otvorena konferencijom za štampu ministra pravde Andreja Milovića, na kojoj je on pozvao premijera Spajića da predloži Skupštini  da ga razriješi.

„Predsjedniče Vlade Spajiću, pozivam Vas da uputite prijedlog Skupštini za smjenu ministra pravde koji Vas je svugdje branio. Šta će reći plenum i kako će komentarisati moj dosadašnji rad – vidjećemo”, saopštio je Milović. U nastavku je obrazlagao kako je zbog IBAR-a ćutao kada je „mučki protivstatutarno“ isključen iz Pokreta Evropa sad, te ocijenio da je došlo vrijeme da Spajić i on svedu političke i institucionalno račune: „Prije negoli njegovo toksično okruženje, a onda i on povuče sve ka ponoru, kako PES koji je počeo da vuče ka ponoru, tako Vladu i cijelu Crnu Goru“.

Konferencija je uslijedila nakon što je Spajićeva Vlada donijela krajem sedmice odluku da jedan od IBAR zakona iz domena pravosuđa u parlamentu na završnoj sjednici  predstavlja Momo Koprivica, potrpedsjednik Vlade za politički sistem, a ne ministar pravde. Prethodno je Spajić uputio notu predsjedniku Parlamenta Andriji Mandiću da ministri ne mogu u Skupštini prihvatiti bez konsultacija sa Vladom amandmanske intervencije. Nakon što je Milović prihvatio jedan od amandmana, za koji kaže da je „čisto tehnički“, odlučeno je da ga zamijeni Koprivica, koji bi prema nezvaničnim izvorima, mogao biti novi ministar pravde.

Premijer je uzvratio prijedlogom Skupštini za razrješenje Milovića.  „Nakon što sam, kada su mi obaveze to dozvolile, ispratio današnji nastup ministra Andreja Milovića, moram priznati da sam sasvim siguran u ispravnost odluke da Skupštini predložim njegovo razrješenje“, ocijenio je Spajić odmah nakon konferencije, nakon čega je taj prijedlog uputio parlamentu.

“Sa tom odlukom, istini za volju, upoznao sam ga prije njegovog javnog istupa, što njegovu konferenciju za medije u konačnom čini običnom predstavom za javnost”, saopštio je.  „Preciznosti radi, Milovićevi raniji nastupi u javnosti, na koje sam mu vrlo jasno skretao pažnju, a na momente ih se i stidio, razlog su podnošenja prijedloga za njegovu smjenu, koji zbog rada na ispunjavanju evropske agende nije mogao biti podnijet ranije”.

Konačno, Spajić je optužio Milovića da je “stao rame uz rame sa predsjednikom Crne Gore  u pokušaju destabilizacije integriteta Vlade i time urušavanja evropskog puta Crne Gore”.  Spajić tvrdi : “Nije slučajnost da u trenutku kada su i Vlada i Skupština demonstrirale rezultate u poglavljima 23 i 24 i ispunile neophodne uslove za dobijanje IBAR-a, kreće koordinisana opstrukcija ministra Milovića i predsjednika Milatovića”.  Milatović je prethodno odbio da potpiše dva od 12 IBAR zakona koji su mu upućeni. Jedan se odnosi na zakon o RTCG, a drugi o sudskom savjetu. Civilni sektor smatra da su Milatovićevi razlozi za kritiku tih rešenja opravdani.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

AFERA TUNEL: Izgubljeni u mraku

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok čekamo da istina konačno izađe iz tunela, ako tamo već nije trajno zatrpana i zabetonirana, predstavnici nove vlasti svu krivicu za sve evidentniji neuspjeh istrage prebacuju na svoje prethodnike. Ostaje samo kontinuitet neriješenih zločina koji su potresli Crnu Goru

 

Da je u administrativnom centru Podgorice, u kojem se nalaze najvažnije državne institucije, u tajnosti iskopano 30 metara tunela od stambene zgrade do depoa Višeg suda, saznali smo u septembru prošle godine. Činjenica da je, neopaženo, moguće iskopati tunel u zoni u kojoj se nalaze štićeni objekti poput Skupštine, Vlade, Ustavnog suda, Centralne banke, otvorilo je brojna pitanja o stanja u bezbjednosnom sektoru u Crnoj Gori.

Devet mjeseci kasnije sumnje su samo produbljene. Ove sedmice, Osnovni sud u Podgorici ukinuo je pritvor državljaninu Srbije Vladimiru Eriću, osumnjičenom da je učestvovao u kopanju tunela koji je vodio do depoa Višeg suda. Erić je bio u pritvoru od marta, kada je na osnovu međunarodne potjernice izručen iz Švedske. Iz suda je saopšteno da se Erićev DNK ne poklapa sa tragovima koji su pronađeni u tunelu.

,,Imajući u vidu navedene rezultate DNK vještačenja, dovedena je u pitanje osnovana sumnja da je okrivljeni izvršio krivična djela stavljena mu na teret, što za posljedicu mora imati ukidanje pritvora okrivljenom”, naveli su iz suda. Iz Osnovnog državnog tužilaštva su uložili žalbu Višem sudu na ovu odluku, te naveli da imaju dokaze i da je njihova istraga u završnoj fazi.

U sklopu istrage, do sada su bile uhapšene četiri osobe iz Podgorice – Katarina Baćović, Nikola Milačić, Ivica Piperović i Marijan Vuljaj, zbog sumnje da su povezani sa kopanjem tunela. Vrhovni sud u januaru ove godine odbio je da im produži pritvor, jer Osnovno tužilaštvo nije navelo za koje krivično djelo ih tereti, za koji period, niti su date činjenice na osnovu kojih se traži produženje pritvora.

Po saznanjima policije u kopanju tunela učestvovali su i državljani Srbije Veljko i Milan Marković, Dejan Jovanović i Vladimir Erić. Osim oslobođenog Erića, ostali osumnjičeni su i dalje nedostupni crnogorskim istražiteljima. Tokom dosadašnje istrage nije pronađen nijedan predmet iz dokaznog materijala koji je ukraden iz depoa Višeg suda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DPS FENOMENOLOGIJA: Između štitonoša i insajdera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. Brane ga, ako treba i “radikalno”, mladi nasljednici koji nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione. Ponašanje novih čelnika DPS  svjedoči da oni,  uprkos onom prividu neposrednih izbora, nijesu  izabrani  već – zaglavareni. Vođa je  i dalje vođa

 


Danijel Živković
, lider Demokratske partije socijalista zacementirao je ove sedmice mogućnost da ta stranka sa novim rukovodstvom krene putem reformi. U razgovoru za podgoričku Antenu M, Živković je poručio da će odgovor na eventualno hapšenje Đukanovića biti- “radikalan”.

“Ako postoji ta i takva namjera, i ako neko misli da će političkim uticajem ili instrumentalizacijom pravosuđa da pokrene i nastavi spiralu revanšizma ili da kroz iskazanu namjeru eventualno krene u takav naum, onda nemojte da imate dilemu da će odgovor biti radikalan. To znači da ćemo se organizovati dovoljno dobro da ćemo takve naume spriječiti”, saopštio je mladi Đukanovićev nasljednik.

I ranije se vidjelo da novo rukovodstvo DPS-a ne namjerava da napravi otklon od Đukanovićevog nasleđa i suštinski reformiše stranku. Jedan od nedavnih očiglednih znakova bio je i onaj kada je Živković  stao iza  Đukanovićevih opasnih poruka da  hapšenja bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića i nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića mogu rezultirati osvetama.  Istih dana mlado rukovodstvo DPS-a stajalo je uz Đukanovića i na sahrani Nikšićanina Brana Mićunovića, sa kojim je višedecenijski vođa svojevremeno dijelio međunarodnu optužnicu za šverc cigareta. To je onaj zvanični dio. Nezvanično, dijelili su još toga.

Živkovićeve najnovije poruke govore ne samo da ova stranka pod novim rukovodstvom institucije poštuje samo ako ih kontroliše, već i da se zarad bespogovorne lojalnosti Đukanoviću, odriče i svoje evropske maske.

Sa Živkovićem se slažu i ostali u stranci. Potpredsjednik DPS-a Jevto Eraković saopštio da je Živkovićeva izjava primjerena i da je njom poslata poruka da “niko neće mirno posmatrati da se nešto dešava nezakonito, protivustavno i selektivno…, nego da želimo svim sredstvima da branimo ono što je u okvirima zakona i Ustava Crne Gore”.  Po Erakoviću je normalno da Đukanović bude izvan zakona. Nedodirljiv.  Po onoj, svi smo jednaki, samo su neki jednakiji.

Sve zajedno to svjedoči da novo vođstvo DPS- a, uprkos onom prividu neposrednih izbora, nije izabrano  već – zaglavareno. Vođa je  i dalje vođa.

Živkovićeva najava radikalnog odgovora na eventualno Đukanovićevo hapšenje  uslijedila je nakon prošlonedeljne objave hrvatskog Jutarnjeg lista  da bi Đukanović mogao biti lišen slobode “sljedećih dana”, i da su to saznali “iz dobro obaviještenih izvora u Podgorici bliskih tom nekadašnjem crnogorskom lideru”.

„Dakle, kako se priča po Podgorici, državno tužilaštvo, koje je sada pod kapom vladajuće prosrpske koalicije, to bombastično hapšenje priprema nakon što se navodno dogovorilo s nedavno iz Velike Britanije izručenim ‘biznismenom’ Duškom Kneževićem koji je navodno pristao da sarađuje i bude ‘zaštićeni svedok pokajnik'”, navodi Jutarnji list.

Duško Knežević saslušan je u tužilaštvu povodom afera Ničija kuća i Prvi milion, koje se vezuju za Đukanovića,  a za koje Knežević tvrdi da ima dokaze. On je, međutim, odbio da ih iznese „dok mu se ne pruže određene garancije“.

Analitičari ukazuju  da posljednje izjave iz DPS-a nesporno predstavljaju prijetnje i pritisak na tužilaštvo, i da imaju za cilj da “delegitimizuju” rad te institucije. Takođe, smatraju da je u pozadini zebnja Đukanovića od Kneževićevih insajderskih informacija koje bi mogao saopštiti tužilaštvu. Specijalani tužilac Vladimir Novović je tako bio tema kritika poslanika DPS- a  na ovonedjeljnoj sjednici o IBAR zakonima.

“Prisutan je  narativ o Skaj tužiocu (Novoviću), ‘političkim tasterima’ i slično. Ovim se podriva povjerenje javnosti ili bar dijela javnosti u rad ovog organa, s jasnom porukom da su otvoreni postupci nepravedni i da će i ovo proći. Time se šalju i poruke kojima će se podići moral u svojim redovima, odnosno da politička snaga i dalje stanuje u ‘njihovim’ redovima”, ocjenjuje Sergej Sekulović, analitičar i bivši ministar unutrašnjih poslova.  

Direktorica Akcija za ljudska prava Tea Gorjanc Prelević ocijenila je da je pozadina ovakvih izjava  uvijek ili pokušaj uticaja na tužilaštvo ili dodvoravanje onome kome se nudi zaštita. Ona smatra  da na tužilaštvo te prijetnje ne bi trebale da utiču. “Osim da se eventualno pripreme za procesuiranje svih tih najavljenih krivičnih djela ako ona budu izvršena”.

Većina vladajućih partija oštro je reagovla na poruke Živkovića, osim iz Nove srpske demokratije. Funkcioner te stranke Jovan Vučurović saopštio je da  ne vidi problem u tome i da „svi imaju pravo da brane svoje ljude“ . I od zakona valjda.

U svakom slučaju, zanimljiva je aktuelna  DPS fenomenologija.  Prijetnja Đukanoviću danas su oni sa kojima je gradio višedecenijski sistem nejednakih i privilegovanih. I koji su od tog sistema profitirali. A brane ga, ako treba i “radikalno”, oni koji iza sebe nemaju teško breme prošlosti, ni prve milione.

Neki od dugogodišnjih Đukanovićevih saboraca postaće i njegova politička konkurencija.  Bivši DPS premijer i dugogodišnji šef tajne policije u doba Đukanovića, Duško Marković bi u  narednih petnaestak dana, javili su mediji,  trebalo da objelodani program i osnivače partije koju osniva. Marković je nedavno podnio ostavku na članstvo u DPS-u.

Duško Marković se povezuje sa brojnim aferama prethodnog režima, između ostalog sa švercom cigareta i tzv. mojkovačkim kriminalnim klanom, što je on više puta negirao, tvrdeći da su te optužbe “najobičnija” glupost”. Markovićev kum Veselin Veljović, još jedan od stubova bivšeg režima čije se ime takođe vezivalo za mojkovački klan, uhapšen je u julu prošle godine. Tužilaštvo ga tereti ga da je povjerljivim informacijama pomagao šefu kriminalne organizacije Aleksandru Mrkiću da švercuje cigarete. Marković je bo na čelu tajne policije u vrijeme ubistva urednika Dana Duška Jovanovića.  Deceniju nakon ubistva saopštio je da je dok je bio na čelu tajne službe upozoravao MUP  da je Duško Jovanović  ugrožen.  Tadašnji urednik Dana Nikola Marković podnio je zbog te izjave krivičnu prijavu tražeći da se Duško Marković „ odrekne imuniteta i progovori o svemu što je kao načelnik Službe državne bezbjednosti znao, a što se tiče ubistva Duška Jovanovića, odnosno da nam kaže ko je to prijetio i od koga je bio ugrožen život tadašnjem glavnom i odgovornom uredniku lista Dan.“  Marković se nije odrekao imuniteta i do danas na tu temu više nije rekao ništa. Zbog afere  trgovinom ženama S. Č, SDP je 2003. godine odbio da podrži njegovo imenovanje za ministra policije.

Marković se danas predstavlja kao budući lider nove partije koji nikad nije bio “ničije oruđe – pojedinaca, interesnih grupa, medija, pa ni DPS-a”, kako je napisao na mreži X.

Programski manifest i osnivači Markovićeve partije, biće, kako se najavljuje, predstavljeni na konferenciji za medije u narednih desetak dana. Stranka će se navodno temeljiti na evropskim vrijednostima i građanskom konceptu društva, a inicijativni odbor partije broji oko 50 članova koji su predstavljeni kao  – “doktori nauka, profesori, ljekari, inženjeri, ugledni pravnici, ekonomisti”. Za sada se samo zna da je među njima bivša ministarka nauke u Markovićevoj vladi  Sanja Damjanović.

Novo rukovodstvo DPS-a sa posljednjim izjavama pomaže  da  Duško Marković, „crna kutija“ Đukanovićevog režima, nastupa kao nekakav reformista. Baš kao što su za Đukanovićev rejting i dobre rezultate DPS-a na izborima najzaslužnije nove vlasti.  Prema nedavnom istraživanju DAMAR-a Đukanović je treći najpopularniji političar (iako to zvanično nije)u Crnoj Gori, odmah nakon Jakova Milatovića i Milojka Spajića. Isto istraživanje pokazuje da bi u slučaju samostalnog nastupa partija na izborima PES imao  22,8 odsto glasova,a DPS – 21, 1 odsto. Na lokalnim izborima u Budvi DPS je osvojio sedam mandata, a u Andrijevici 11 mandata i najbolji pojedinačni rezultat, bolji nego na parlamentarnim izborima.

Srećne promjene.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo