Povežite se sa nama

MONITORING

TIVAT, IZBORI I BOJKOT: Režim aktivirao rezerve

Objavljeno prije

na

Iako se u jednom trenu učinilo da će se najveći dio opozicije ipak odlučiti na bojkot, i poštovanje Sporazuma o budućnosti koji su potpisali, posljednjem trenu, u korist režima odigrali su neki stari, ali i neki „novi“ igrači

 

Izlazak na izbore, bojkot, izlazak, bojkot. Obrte na političkoj sceni, kad su u pitanju odluke opozicije o učešću na izborima u Tivtu, nije lako pratiti. Stavovi većine opozicionih partija, centrala i njihovih lokalnih ogranaka, mijenjali su se iz dana u dan u proteklih dvije sedmice. A opet se pokazalo  da je izvjesno tek jedno: nikad ne fali onih koji će igrati za režim.

Taman kad se učinilo da će se najveći dio opozicije odlučiti na bojkot, pred samo zaključenje izbornih lista, u korist režima odigrali su neki stari, ali i neki „novi“ igrači.

Početkom sedmice nizala su se saopštenja opozicionih partija da bojkotuju izbore, uglavnom sa istim obrazloženjem : da se pod ovim uslovima, u ovoj atmosferi ne mogu održati demokratski izbori.  Neki su na taj način promijenili stavove, poput DF i SNP, koji su samo desetak dana ranije najavili izlazak na izbore u Tivtu, dok su rijetki ostali dosljedni. Samo je  Građanski pokreta URA podsjetio kolege da su prošlog proljeća potpisali Sporazum o budućnosti, koji ih je obavezao na bojkot.  U  članu tri tog dokumenta  navodi se : “Potpisnici neće učestvovati ni na jednim izborima, lokalnim, državnim i predsjedničkim, koji budu zakazani prije ispunjenja osnovnog zadatka Vlade građanskog jedinstva”.

Za bojkot je i Demos. Uslijedilo je i saopštenje Demokrata. koji su “pozvali  cijelu opoziciju na bojkot Skupštine i svih izbora dok ne natjeraju vlast da prihvati uslove opozicije i Evropske unije za stvaranje poštenog izbornog ambijenta”. No, lideri te partije  su prethodno više puta ponovili, da neće učestvovati u radu parlamenatarnog odbora za reformu izbornog zakonodavstva dok vlast ne povuče Zakon o slobodi vjeroispovjesti.

Usvajanje tog Zakona Crnu Goru pretvorio u poprište Mitropolije crnogorsko primorske i DPS-a. Kriza koja je nakon njega nastala paralisala društvo za sve druge priče, a posebno onu koja je potencirana tokom prošlogodišnjih građanskih protesta, organizovanih poslije afere Koverta, čiji je glavni zahtjev bio održavanje prvih fer i demokratskih izbora. Tada je potpisan Sporazum o budućnosti, koji je većina opozicionih partija  zaboravila.

Kriza je Mitrpoliju crnogorsko primorsku pretvorila u najmoćniju  ptotivtežu vladajućoj partiji. Sa potencijalom da se mitrpolit  Amfilohije i Milo Đukanović ipak kao mnogo puta dogovore i učvrste jedan drugog.

Nije bilo preveliko iznenađenje kada je iz Demokratskog fronta (DF) saopšteno da oni izlaze na izbore u Tivtu, te da za to imaju blagoslov Mitrpolije, odnosno mitropolita Amfilohija. To se  tumačilo mogućim zbližavanjem mitrpolita i Đukanovića, tipa – ja tebi izbore u postojećim uslovima, ti meni ustupak u odnosu na Zakon.

Iznenađenje je ovonedjeljna odluka DF –a da bojkotuje te izbore. .  Mišljenje je potom promijenila i Socijalistička narodna partija (SNP). Da neće učestvovati na izborima saopštila je i Ujedinjena Crna  Gora i Prava Crna Gora, te Crnogorska partija.  Ko je inicirao ovaj obrt u prosrpskim strankama,  nije objelodanjeno.

Taman kad se učinilo da će bojkot biti odluka najvećeg dijela opozicije, a vladajući DPS izdao srceparajuće saopšenje u kom kritikuje “neodgovornu opozciiju”, stvar se preokrenula. U korist režima.

Pošto je premijer Duško Marković, vizionarski saopštio da “misli da će dio opozicije da učestvuje na tim izborima”, listu je predala Socijaldemokratska partija (SDP), ali i neke u tom trnu sklepane “liste građana”.

Odluka SDP-a da učestvuje na izborima nije iznenadila nikog. Iz te partije su najavili su da bi mogli izaći na izbore u Tivtu  još kad je DF saopštio da ima  Amfilohijev blagoslov a tu utakmicu. Da će se ova partija opet približiti DPS-u, predviđalo se čim je na njeno čelo došla nova liderka, Draginja Vuksanović Stanković, supruga državnog tužioca Ivice Stankovića. Ona je  negirala da bi njena privatna veza mogla uticati na opozicioni kapacitet SDP –a. Kada je potpisivala Sporazum o budućnosti, koji je partiju koju vodi obavezao na bojkot svih izbora, a kojim se tražila i ostavka njenog supruga,  Draginja Vuksanović Stanković je kazala da je njen potpis –  “rezultat političke principijelnosti kojoj je bila i ostala dosljedna”. O toj dosljednosti valjda govori najbolje odluka SDP da prekrši Sporazum i izađu na izbore u Tivtu.  SDP je glasao i za usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti, koji je zemlji donio krizu koju je priželjkivao DPS.

Nije SDP jedina karta režima u Tivtu.  U posljednjem trenu listu je predala preko noći sklepana građanska lista Narod pobjeđuje.  Listu predvodi novinar Željko Komnenović, a među 32 njihova kandidata za odbornike su i  dojučerašnji funkcioneri Demokrata, Nove, i Demokratske srpske stranke, koji su nakon odluke njihovih centrala da bojkotuju izbore, istupili iz tih stranaka i formirali ovu listu.

„Ovo je istorijska prekretnica. Prije svega u političkom životu našeg grada, ali i Boke. Prvi put u zadnjih 30 godina se jedna grupa časnih i poštenih građana okuplja oko jednog zajedničkog cilja – da se smijeni nenarodna i korumpirana vlast”, kazao je  nakon predaje liste, njen lider –  Željko Komnenović. Prekretnica bi bila da ovakve liste, koja ide na ruku režimu, nije bilo.

Sličnu akrobaciju izvela je i Crnogorska partija, koja je saopštila da neće izaći na izbore, da bi potom listu predao Goran Božović, potpredsjednik te partije.  Lista koju je podnio zove se –  „Goran Božović časno i odgovorno za bolji Tivat”. Ovako je to obrazložio: „Crnogorska je kao partija u kojoj je nedavno došlo do promjena na rukovodećim mjestima, odlučila da kao stranka ne izađe na izbore radi unutrašnje konsolidacije, ali je nama članovima koji to želimo, dato zeleno svjetlo da to učinimo kao grupa birača i nastavimo borbu protiv užasno loše lokalne DPS-SD-HGI vlasti koja uništava naš grad“.

Liste su očekivano predali stari partneri DPS poput Hrvatske građanske inicijative, te Socijademokratske partije (SD). Tu je i Bokeški Forum. Premijer Marković radosno je uskliknuo da će izbora biti i da će biti “demokratski”.

Kriza teče. Održan je drugi sastanak Vlade i Mitrpolije, sa kog su poslate malo optimističnije poruke, i poručeno da bi razgovaralo i o mogućnosti izmjena Zakona. Zakazan je novi sastanak za narednu sedmicu. Pregovori mogu da potraju. Za sada kao da svima odgovara da tako bude. Uprkos tome što, prema posljednjim istraživanjima CGO, oko 70 posto građana smatra da Vlada i Mitrpolija moraju  naći kompromisno rješenje. I što obje staren znaju da bi taj kompromis zaustavio krizu.

Igra se gra na dva kolosjeka. Dok se šalju optimistične poruke sa zvaničnih sastanaka ekspertskih timova Mitrpolije i Vlade, na drugom, glavnom kolosjeku se produbljuju podjele. Na tom kolosjeku glavnu riječ vode  Amfilohije i Đukanović. Mitrpolitu ne smeta  da “gine za svetinje”, a Đukanović uživa u podrška raznorazih “crnogorskih pokreta”,  koji  šalju poruke da su “oni koji učestvuju na litijama nenormalni”.

Kriza bi mogla da teče i do oktobarskih državnih izbora.  To Đukanović priželjkuje, a iz Mitrpolije mu ne odmažu, odlažući u nedogled inicijativu Ustavanom sudu da ispita sporni Zakon.  Ako tako bude, i izbori u oktobru biće taman toliko “demokratski”, kao i ovi u Tivtu.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo