Povežite se sa nama

FOKUS

OPSADA BUDVE I PREOKRETI: Utjerivanje vlasti pendrecima

Objavljeno prije

na

Prizori iz Budve prava su slika današnje Crne Gore, u kojoj jedna politička partija koristi nasilje, državne institucije i policiju da otme vlast od onih koji su mandate dobili na izborima

 

Potresne scene policijske brutalnosti ispred zgrade Opštine Budva u srijedu ujutro obišle su svijet. Umjesto junskih razglednica sa pješčanih plaža turističkog centra Crne Gore, javnost je gledala kako se brutalnom represijom državnog aparata, fizičkim i pravnim nasiljem, prekraja izborna volja građana iskazana na posljednjim lokalnim izborima 2016. Jake policijske snage rano ujutro blokirale su zgradu Opštine Budva i sve prilaze gradu u odlučnoj namjeri da na vlast instaliraju predstavnike, na političkoj korupciji formirane, nove skupštinske većine.

U etar su otišle  mučne slike. Budva je doživjela policijsko nasilje kakvo nije viđeno u ovom gradu od njenog postanka, u kome su do zuba opremljeni pripadnici specijalnih policijskih snaga hapsili, obarali na tlo i vukli legalno izabrane nosioce lokalne vlasti.

Ispred zgrade lokalne uprave uhapšena je 21 osoba među kojima su vodeći gradski funkcioneri: Marko Bato Carević, predsjednik Opštine, zatim Krsto Radović, predsjednik Skupštine, Mladen Mikijelj, sekretar za investicije, Milo Božović, glavni gradski menadžer, šef Carevićevog kabineta Nikola Jovanović, kao i Đorđe Vujović, Carevićev savjetnik. Na zemlji se našao i poslanik Demokrata Danilo Šaranović, koji je jedva uspio da se spase pokazavši poslaničku legitimaciju. S nevjericom smo gledali scenu u kojoj, prilikom hapšenja sekretara Mikijelja, policajac primjenjuje tehniku koljenom na vrat, zbog koje je život izgubio Afroamerikanac Džordž Flojd.

Predsjednik turističke metropole Crne Gore uhapšen je i maltretiran na krajnje nedostojan način  kao da je okoreli kriminalac ili ubica. Slike  Marka Bata Carevića koji sa nogom u gipsu i sa štakama izlazi  iz Centra bezbjednosti u Budvi nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.  Jednako je uznemirujuća scena hapšenja predsjednika SO Radovića na kojeg, s leđa, poput pantera, bukvalno skače jedan od podebljih pripadnika SAJ-a. Strašne scene policijske sile ispoljene na čelnike lokalne samouprave u Budvi šokirale su gledaoce širom  svijeta, koji su ostavljali svoje komentare na portalima velikog broja medija iz Crne Gore i regiona ili zvali poznanike i rodbinu u Crnoj Gori.

Budva se nagledala scena hapšenja gradskih funkcionera iz redova DPS-a optuženih za kriminal i korupciju, koji su pokrali na stotine miliona eura, ali su bili pošteđeni ovakve torture i prebijanja. Ni tokom čuvene antibirokratske revolucije 1989. godine u Podgorici, kada su današnji vlastodršci takođe jurišali na vlast, nijesu viđene scene poput ovih u Budvi. U nesvakidašnjoj akciji otimanja vlasti policija je koristila suzavac i biber sprej, kako bi izbjegla mogući otpor pri nasilnom ulasku u zgradu. Čula su se zapomaganja i jauci prisutnih dok su raspomamljeni policajci bukvalno čerupali i fizički maltretirali prisutne.

Ovakvi prizori prava su slika današnje Crne Gore, u kojoj jedna politička partija koristi nasilje, državne institucije i policiju da otme vlast od onih koji su mandate dobili na izborima. Kompletan grad bio je pod policijskom opsadom, zatvoreni su bili putni pravci prema Kotoru i Cetinju. Desetine policijskih vozila pristiglih iz Bara, Herceg Novog i Podgorice raspoređeno je po gradu, dok su otvorene „marice“ čekale parkirane ispred Opštine. Bila je to puna opsada grada sa samo jednim ciljem, da se preuzme vlast dva mjeseca prije izbora, i da se dvoje ljudi Vladimir Bulatović, član Crnogorske i Snežana Kuč iz DPS-a posade u fotelje uhapšenih predsjednika Carevića i Radovića.  Njih dvoje su na sjednici koja je održana 11. juna u turističkom naselju Slovenska plaža, odbornici DPS – Crnogrska – SD i nezavisni odbornik Stevan Džaković, izabrali za vršioce dužnosti do izbora novih funkcionera.

Upadom u zgradu Opštine, bez sudskog naloga i bilo kakvog rješenja, komandovao je Slobodan Kovačević, komandir Stanice policije u Budvi, koji se nije obazirao na zahtjeve  Carevića da pokaže službeni nalog za takvu akciju. Dan ranije službenicima Upravne inspekcije nije bilo dozvoljeno da u skupštinskoj službi zavedu odluku nove odborničke većine kojom su Carević i Radović smijenjeni. Inspektori su došli na zahtjev Snežane Kuč i Vladimira Bulatovića. Carević je tada saopštio da bez sudskog naloga niko ne može ući u Skupštinu te da je podnijeta krivična prijava protiv inspektora Jelene Pajković, Dragutina Kalezića i Senada Crnovršanina zbog zloupotrebe službenog položaja.

U krivičnoj prijavi je navedeno da Ministarstvo javne uprave, odnosno Upravna inspekcija nema ingerencija da postavlja i razrješava predsjednika Opštine i predsjednika Skupštine te da donošenje Rješenja s tim u vezi nije u njihovoj nadležnosti. Zakon o upravnoj inspekciji u Članu 14 propisuje  da upravni inspektor može prema ovlašćenom licu rješenjem izreći mjere opomene, novčane kazne i zabranu vršenja poslova vođenja upravnog postupka… I to kada se utvrdi da je bilo nezakonitosti. Ovome je prethodila i izjava ministarke Suzane Pribilović u Skupštini CG koja je kazala da njeno ministarstvo nema nadležnosti da presuđuje u političkim procesima u Budvi.

Inspektori su potom napustili zgradu i saopštili da će obezbijediti asistenciju policije za ulazak u prostorije Opštine Budva. To su i učinili u srijedu ujutro u pratnji policijskih kordona pod punom opremom.

Policija je imala jasnu naredbu da zauzme zgradu lokalne uprave u Budvi i da iz njenih prostorija istjera sve službenike. Naređenje je sprovedeno rigorozno. Nakon lomljenja stakala na ulazu i upada u Opštinu, policajci opremljeni gas maskama raširili su se po hodnicima bacajući suzavac, nogama su otvarali vrata opštinskih kancelarija vičući i rušeći sve pred sobom. Prestravljenim službenicima bacali su telefone iz ruku, šutirali ženske tašne, gurajući ljude sa njihovih radnih mjesta van. Jedan službenik nije mogao hitro da iskoči napolje jer je povraćao od dima od suzavca koji se širio opštinskim hodnicima, pa su ga udarajući izbacili iz kancelarije. Akcija čišćenja zgrade Opštine Budva od njenih službenika uspjela je u potpunosti. U njoj su na kraju bahaćenja policije ostali Snežana Kuč i novizabrani v.d. predsjednik Opštine Bulatović u društvu dva inspektora Upravne inspekcije iz Podgorice, glavne upravne inspektorice Pajković i inspektora Kalezića. Policija je objavila fajront, zatvorila za rad zgradu lokalne samouprave turističke prijestonice Crne Gore i ispred ulaza postavila naoružane policajce.

U Budvi je izveden prvi policijski puč u Crnoj Gori u kome su naoružani specijalci uz upotrebu hemijskih sredstava i gole sile, sa njihovih radnih mjesta izbacili opštinske rukovodioce i sve zaposlene, da bi uveli druge,  proglašene u obližnjem ugostiteljskom objektu.

Veliki broj građana okupio se ispred opštinske uprave i kasnije ispred policijske stanice sa zahtjevima da se uhapšeni funkcioneri puste iz pritvora. Za to vrijeme, pendrekom utjerani predstavnici nove većine nisu gubili vrijeme, pa su zamijenili sve brave na vratima opštinskih kancelarija.

Međutim, nisu našli pečate, potrebne da se zavedu papiri o nasilnoj promjeni vlasti, te da se ista objavi u Službenom listu. Sve dok se to ne obavi, prevrat u Opštini ostaje izvan zakona.

Nakon nekoliko časova provedenih u pritvoru, čelnici budvanske opštine pušteni su na slobodu. Oslobođeni su bilo kakve krivične odgovornosti. To znači da je hapšenje bilo neosnovano. Poslužilo je kako bi se neometano osvojila opštinska zgrada.

Predjednik Marko Carević obraćajući se okupljenima je poručio kako su pečati Opštine na sigurnom. Carević i Radović najavili su dolazak na posao, na svoja radna mjesta i pozvali su građane da dođu ispred zgrade Opštine i da na taj način iskažu svoj bunt.

Potpredsjednik Demokrata i odbornik u SO Dragan Krapović pozivao je tokom dana građane da budu istrajni i ostanu ispred. „Ostanite ovdje da onemogućimo vojnoj hunti Mila Đukanovića da otme Budvu. On je pozvao i predstavnike svih partija da dođu u jer se u ovom gradu danas brani demokratija. „Dođite u Budvu, u Budvi se brani Crna Gora“, poručio je Krapović.

U Budvu su doputovali  lideri opozicionih partija Aleksa Bečić, Dritan Abazović, Marko Milačić, Predrag Danilović, poslanici DF-a i Demokrata, Demosa, gradonačelnik Herceg Novog Stevan Katić i mnogi drugi.

Tenzije iz Budve preselile su se kasnije u Kotor u kome je pred Osnovnim državnim tužilaštvom zakazano saslušanje uhapšenog Milana Carevića, sina predsjednika Carevića. Njemu je tužiteljka Ana Radovanović odredila zadržavanje od 72 sata, zbog navodnog napada na jednog policajca tokom hapšenja u Budvi. U znak podrške Milanu Careviću pred zgradom tužilaštva okupilo se više stotina građana među kojima su bili i budvanski funkcioneri, odbornici DF-a iz Kotora i predstavnici građanske liste Narod pobjeđuje iz Tivta. Zgradu ODT obezbjeđivale su pojačane polcijske snage sa opremom za razbijanje eventualnih demonstracija.

Marko Carević je kazao da njegov sin nije napao policajca nego je 11 specijalaca tuklo njega.

Budvanska politička tragikomedija u četvrtak se nastavila, kada dolazi do potpunog preokreta. Policija se u značajnoj mjeri povukla. Desetine građana provele su noć ispred Opštine a ujutro ih je ponovo bilo više stotina.

Kao što su i najavili, Marko Carević i Krsto Radović došli su na posao zajedno sa ostalim opštinskim službenicima. Zatekli su užasne prizore polomljenog i prevrnutog namještaja po kancelarijama, gomile smeća i mirisa suzavca koji tokom noći nije izvjetrio.

Carević  je neometano  ušao  u svoju kancelariju u kojoj je zatekao Bulatovića i Kuč. Sjeo je u predsjedničku fotelju, ali su u kancelariji ostali i oni. Budva trenutno trpi dvovlašće, legitimno i ono koje to nije. Međutim, izgleda da je pokušani prevrat u Budvi propao.

Iz Opštine se čuju aberi da se u novonastaloj situaciji nude pregovori kako bi se strasti primirile, da poslije nasilja i oluje koja je prohujala Budvom, svi budu siti i sve koze ostanu na broju. U ovom trenutku u Budvi legitimitet za vršenje vlasti imaju  Carević i Radović. Pitali smo Krapovića šta se dešava i kako će se sukobi okončati: „Ovu situaciju treba prevazići na način da se napravi neka vrsta političkog kompromisa sa obavezom da legitimno i legalno izabrani predstavnici naroda ostanu na svojim mjestima, do raspisivanja izbora“, kazao je Dragan Krapović.

Drama sa srećnim krajem ili odstupnica DPS-a nakon oštrih upozorenja predstavnika međunarodne zajednice, političkih stranaka i brojnih nevladinih organizacija.  Ili je presudio strah od odlučne reakcije građana Budve i svih onih koji su bili spremni da se ovoga puta ozbiljno suprotstave drastičnom primjeru prekrajanja izborne volje.

Na kraju, pokazalo se koliko je uzaludna bila blamaža odborničkog preletača Stevana Džakovića, koji je pristao na predaju vlasti partiji protiv koje je potrošio dvanaestogodišnji politički mandat. I koji je na svoje dojučerašnje kolege prizvao policijsku silu i pendreke.

 

Policija prekoračila ovlašćenja

Policijski službenici Centra bezbjednosti iz Bara upotrebom fizičke sile prekoračili su ovlašećnje prilikom hapšenja sekretara za investicije Mladena Mikilelja, nalaz je Savjeta za građansku kontrolu rada policije nakon sjednice koja je odžana u CB Budva.

Predstavnici Savjeta imali su uvid u medicinsku dokumentaciju svih osoba koje su u srijedu uhapšene. Konstatovane su i mnoge druge nepravilnosti prilikom akcije policije u Budvi

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića

 

Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.

Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.

U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.

U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).

„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.

„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.

Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.

No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija,  opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije…  Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.

Milatović nema dugu političku biografiju.  U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.

Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.

Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom,  od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.

U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.

Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.

„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.

Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.

 

ČESTITKE

Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.

Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.

Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.

Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.

Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.

„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.

Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks:  „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka

Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.

Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.

„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.

 

 

KO JE JAKOV MILATOVIĆ

Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.

Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.

U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.

Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.

Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.

 

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ISPRAĆAJ VETERANA: I ne zamjerite što

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izborno odbrojavanje tek je počelo a promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore.

 

Dok čekamo da Državna izborna komisija proglasi konačnu listu učesnika predstojećih parlamentarnih izbora, u javnosti se već analizira njihov prvi rezultat – smjena generacija na političkoj sceni.

Predstojeći izbori biće prvi, od 1990. godine, na kojima učešće neće uzeti nekadašnji partijski saborci Milo Đukanović i Predrag Bulatović. Uz Miodraga Lekića i Duška Markovića to su bili poslednji partijski prvaci u Crnoj Gori čija je politička biografije sezala i u vrijeme SFR Jugoslavije, prije uvođenja višepartizma  i krvavog raspada nekadašnje zajedničke domovine na sedam samostalnih država.

Ratovi u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu, bombardovanje tzv. SRJ, međunarodne sankcije, kampanja za/protiv nezavisnosti Crne Gore, vlasnička transformacija preduzeća iz društvenih u državnu pa privatnu svojinu koju najveći dio njih nije preživio, prvobitna akumulacija kapitala uz nepojmljiva društvena i socijalna raslojavanja, ideološka lutanja između Istoka i Zapada, jačanje društvene i političke uloge vjerskih organizacija i njihovih lidera…  To su samo  neke od priča koje ne mogu biti ispričane bez pomena navedenih aktera.

Dovoljno je pomisliti da su pred nama prvi izbori bez Đukanovića na predizbornim plakatima i bilbordima. Sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, jedan od glavnih aktera ratne (u prvoj polovini ‘90-ih) i antiratne politike (1998 – 1999.). Predvodnik referendumske kampanje za utapanje Crne Gore u projekat Velike Srbije (1992.) pa, 14 godina kasnije, za obnovu njene nezavisnosti. Balkanska uzdanica Rusije Vladimira Putina i SAD Bila Klintona i Baraka Obame. Akter, bezmalo, svih velikih poraza i afera (domaćih i međunarodnih) kroz koje je prošlo ovo društvo, ali i obnove državne nezavisnosti.

Vječiti poslanik, Predrag Bulatović bio je, kažu upućeni, i crna kutija izbornih pobjeda jedinstvenog DPS-a. Onda je sa Momirom Bulatovićem i Zoranom Žižićem gradio promiloševićevski SNP.  Imao je jednu od najzaslužnijih uloga što je podijeljena i zavađena Crna Gora sačuvala građanski mir tokom NATO bombardovanja 1999. Predvodio je unoonistički blok tokom referendumske kampanje. Prije i poslije referenduma, ponovo dijelio SNP sa  Momirom Bulatovićem, Zoranom Žižićem, Srđanom Milićem i Milanom Kneževićem.

Biće ovo prvi izbori u višepartijskoj Crnoj Gori bez Predraga Bulatovića na izbornim listama.

Duško Marković je bio generalni sekretar prve Vlade Mila Đukanovića. Tu je ostao do 1998. Kada je mjesto premijera preuzeo Filip Vujanović on je postao  pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, pa direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost, ministar pravde, potpredsjednik i, konačno, predsjednik Vlade u mandatu 2016 – 2020.  Prvi, i za sada jedini, premijer koji je dužnost predao nasljedniku iz redova političkih oponenata (Zdravko Krivokapić je izbjegao primopredaju dužnosti Dritanu Abazoviću). Čuvar mnogih bezbjednosnih i poslovnih tajni DPS vlasti. I jedan od odlazećih veterana koji, možda, nije rekao posljednje zbogom visokoj politici.

Ministar inostranih poslova Đukanovićevoj Vladi, ambasador u Italiji  u vrijeme Miloševića  i Bulatovića na čelu SRJ, nezvanični pobjednik predsjedničke utrke sa Filipom Vujanovićem, prvi predsjednik i jedan od prvih disidenata DF-a. Miodrag Lekić je u ovdašnjoj politici simbolizovao intelektualca diplomatskih manira,  spremnog na kompromise i dogovor. I čovjeka nevoljnog da se odrekne komoditeta za račun viših ciljeva.

To je samo vrh piramide.

Na izbornim listama, ukoliko budu verifikovane, neće biti trojice aktuelnih predsjednika parlamentarnih partija. (SDP – Raško Konjević, UCG – Goran Danilović, SD – Damir Šehović), i dvoje njihovih doskorašnjih prethodnika (Draginja Vuksanović Stanković i Ivan Brajović).

Doduše, Danilovića nije bio na listi ni na prethodnim parlamentarnim izborima. Njegova Ujedinjena Crna Gora je održala tradiciju da na svake izbore izlazi sa novim koalicionim partnerima.

SDP  bi na izbore mogao izaći sa listom na kojoj nema nijednog poslanika i ministra iz vremena njihove, skoro dvodecenijske, koalicije sa DPS-om. Zapravo, samo dva njihova kandidata imaju poslaničko iskustvo iz aktuelnog saziva parlamenta (Adnan Striković i Dragica Anđelić) a jedan (Budimir Mugoša) zna kako je to biti ministar.

Boris Mugoša (SD) biće jedan od najiskusnijih kandidata za poslanika sa zajedničke liste sa DPS-om. Na njoj su, nakon tri decenije vlasti, samo dva kandidata sa ministarskim iskustvom – Nikola Janović (DPS) i Mehmed Zenka (DUA). Na listi nema vječitih  funkcionera: Branimira Gvozdenovića, Petra Ivanovića, Predraga Boškovića… Oni su, vrlo je moguće, akteri više afera nego što njihovi politički nasljednici mogu da nabroje (KAP, Plantaže, Abu Dabi Fond, teren te nije prepoznao, Duško Knežević…). Na poslaničkoj listi nema ni potpredsjednice DPS-a Sanje Damjanović, najzaslužnije za posljednji veliki izborni rezultat te partije (lokalni izbori u Nikšiću i 40 odsto osvojenih glasova).

Ko je tu pobjegao od koga, a ko je bio spriječen zbog objektivnih okolnosti (istraga koje su u toku) da se nađe na poslaničkoj listi – to ćemo tek saznati. Jedno je sigurno:  biće mnogo novih lica u poslaničkim klupama koalicije oko DPS-a.

Ni partije koje u izbornu utakmicu kreću sa pozicije konstituenata vlade, izuzev Bošnjačke stranke, na izbore neće izaći ucijelo. Vladimir Joković će ponovo predvoditi SNP, ali ni on ne zna šta to tačno znači u personalnom smislu. Većina aktuelnih ministara iz kvote te partije nije na koalicionoj listi. Aleksandar Damjanović,Marko Kovać i Miomir Vojinović, ministri finansija, pravde i prosvjete izgleda su odbili ponudu partijskog vrha. Isto je uradila i predsjednica parlamenta Gordana Đurović baš kao i nedavni nosilac liste SNP-a na izborima u Podgorici i predsjednik Odbora direktora Plantaža Nebojša Vuksanović.  Uz Jokovića je ostao ministar zdravlja Dragoslav Dado Šćekić.

I u GP URA – razmještaj. Na izbornoj listi njihove koalicije sa Demokratama nema aktuelnih poslanica Božane Jelušić i Suade Zoronjić (potpredsjednica GP URA). Ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović je na poslednjem, 81. mjestu zajedničke liste. Prethodno je njihov koalicioni partner sa prethodnih izbora CIVIS pristupio koaliciji okupljenoj oko Pokreta Evropa sad.

U vrhu poslaničke liste Pokreta za promjene, koji poslije desetak godina prvi put samostalno izlazi na izbore, imamo troje bivših poslanika Nebojšu Medojevića, Branku Bošnjak i Branka Radulovića. Poslanik i portparol te partije Nikola Bajčetić podnio je ostavku na sve funkcije i napustio PzP nakon gašenja DF-a i činjenice da za njega nije bilo mjesta na poslaničkoj listi.

U partijama Alekse Bečića, Andrije Mandića i Milana Kneževića, sem povlačenja Predraga Bulatovića, nema značajnijih odstupanja od očekivane kadrovske liste. To, opet, ne znači da ozbiljnih lomova neće biti nakon izbora. Sve tri partije očekuju mjesta u budućoj vladi i eventualni izostanak takvog rezultata (a to ne zavisi samo od njih) smatraće se za ozbiljan neuspijeh. Koji bi, nakon povlačenja Đukanovića, morao podrazumijevati i ozbiljne kadrovske promjene u vrhu.

Promjene su već tektonske. Odlazak veterana je dobra vijest, ali nema garancije da će nova lica, sama po sebi, donijeti boljitak u političkom životu Crne Gore. Iskustvo dolaska na vlast mladih i lijepih 1989, koji su zemlju odveli u pakao rata i sankcija, mora postati trajna opomena. Ni  promjena vlasti u ljeto 2020,  nije donijela ono čemu su se mnogi nadali, i što su pobjednici obećavali. Ipak, donijela je novu društvenu dinamiku. Posljedica te dinamike je i smjena generacije u političkoj klasi. Sve ostalo je samo mogućnost za koju se treba izboriti.

Zoran RADULOVIĆ  

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo