Smrt Džordža Flojda pokrenula je široke proteste van SAD-a, osobito u Evropi, zato što tamošnja dešavanja otvaraju ovdašnje rane
Riječi Afroamerikanca Džorđa Flojda: ,,Ne mogu da dišem”, prije nego što je ubijen, pošto mu je bijeli policajac klečao na vratu dok ga je sa kolegama hapsio 25. maja, odjekuju svijetom.
Hiljade ljudi u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Španiji, Belgiji, Holandiji, Slovačkoj, Grčkoj, Irskoj, Poljskoj, Švedskoj, Crnoj Gori i ostalim zemljama bivše Jugoslavije, izašli su na antirasističke proteste. To je znak solidarnosti sa demonstrantima u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i odjek poziva na okončanje rasnih, nacionalnih, vjerskih i socijalnih nepravdi i brutalnosti policije globalno.
,,Smrt Džordža Flojda odjeknula je u Evropi, jer je povezana sa pokretima i aktivizmom protiv policijskog nasilja u tim društvima”, izjavio je Žan Biman, profesor sociologije na Kalifornijskom univerzitetu u Santa Barbari.
Treba se sjetiti. U Londonu se protestovalo 2011. godine kada su policajaci upucali Marka Dagana, Britanca crne boje kože. U Francuskoj su počeli masovni protesti i neredi zbog toga što su dvojica tinejdžera poginula od strujnog udara, pošto su pobjegli od policije u trafostanicu. Treći mladić je preživio, ali je zadobio teške povrede. Iste godine Ouri Džaloh iz Sijera Leonea izgorio je zavezan za krevet u policijskoj ćeliji u Desauu, u njemačkoj pokrajini Saksoniji Anhalt. Prema nalazima vještaka, on je prije smrti teško zlostavljan.
Uglavnom, smrt Džordža Flojda pokrenula je široke proteste van SAD-a, zato što tamošnja dešavanja otvaraju ovdašnje rane.
Zapadna društva se bitno ne razliku u doživljavanju onoga šta znači biti crn. Njihove predstave o tome najvećim dijelom određuju dva istorijska fenomena: robovlasništvo i kolonijalizam.
Američka antirasistička prosvetiteljka Pegi Mekintoš tvrdi da bjelaštvo pruža „nevidljivi ranac“ nenapisanih privilegija koje bijeli ljudi često uzimaju zdravo za gotovo. To su osnovne stvari poput: odlaska u kupovinu, a da ne budete praćeni ili uznemiravani; nikad se ne traži da govorite u ime svih bijelaca; ne morate vaspitavati svoju djecu da budu svjesna sistemskog rasizma radi vlastite svakodnevne fizičke bezbjednosti.
Kritičari ukazuju kako nije ni vrijeme ni mjesto da Evropljani tvrde kako je situacija kod njih bolja nego u SAD-u. Prst se upire na Grčku i mnoge druge zemlje kada je u pitanju njihov odnos prema izbjeglicama. Mađarsku, Slovačku, Češku i Rumuniju, članice Evropske unije, kada su u pitanju Romi. Evropska mreža protiv rasizma saopštila je da su etničke manjine tokom pandemije korone posebno pogođene zbog rasnog ocrtavanja i policijskog nasilja.
Nedostatak javne svijesti o rasizmu u evrpskim zemljama je za autore Afrikance frapantan. A, opet, teško je steći jasnu sliku o tome koliko rasna diskriminacija utiče na ljude crne boje kože, jer se podaci o tome, izuzev u Velikoj Britaniji, ne prikupljaju.
Masovni protesti poslije ubistva Džordža Flojda mogu se posmatrati kao simptom dublje socijalne patologije koja je u prvi plan izbila pandemijom korona virusa i lošim odgovorom Donalda Trampa na krizu izazvanu KOVID-19. Nigerijski romanopisac i pjesnik Ben Okri kazao je za Bi-Bi-Si: „Sama po sebi, pandemija se tiče disanja. Mislim da je to pomoglo da emocije ljudi budu podstaknute”.
Profesor filozofije sa univerziteta Harvard i aktivista Kornel Vest rekao je da su rasne zdravstvene razlike koje otkriva KOVID dokaz američkog neuspjelog društvenog eksperimenta. Ove nejednakosti izazivaju pitanja o sposobnosti SAD-a da zaštiti građane.
Može se reći da protesti naglašavaju presjek dvije pandemije: KOVID-19 i rasizma. Širom SAD-a, pa do Australije i Novog Zelanda poruka je jasna: KOVID-19 ističe propuste tamošnjih društava tamo gde se ukrštaju javno zdravlje i socijalna pravda. To što su crnačka, latinoamerička, domorodačka, imigrantska i manjinske zajednice nesrazmjerno pogođene KOVID-19 u velikoj mjeri je posljedica nasljeđa strukturnog rasizma – prakse i politike koja sistematski koristi bijelcima a šteti drugim rasama i manjinama.
Podaci iz američke istraživačke laboratorije APM pokazuju da su, u prosjeku, crni Amerikanci umirali od korona virusa gotovo tri puta više od stope bijelih Amerikanaca. U Vašingtonu, smrtnost među crncima je šest puta veća nego kod bijelih stanovnika. U Velikoj Britaniji, prema Kancelariji za nacionalnu statistiku, crnci imaju četiri puta veću vjerovatnoću da će umrijeti od KOVID-19 u odnosu na bijelce.
Stare forme diskriminacije uključivale su „crvene linije“ (redlining), praksu kojom zajmodavci odbijaju hipoteke kvalifikovanim kupcima, zbog njihove rase. Crncima i ljudima drugih rasa uskraćivano je pravo vlasništva nad kućom i pogodnosti u kojima uživaju i milioni bijelaca. „Crvene linije“su zabranjene. Naslijedila ih je urbana džentrifikacija, gdje bijelci srednje klase ulaze u gradska područja i raseljavaju crnce koji tu žive. I džentrifikacija kao i „crvene linije“ produbljuje siromaštvo u zajednicama nebjelačkih rasa.
Kao da nejednakosti nijesu dovoljno tlačiteljske, tu je policijska brutalnost koja prečesto oduzima živote pripadnika najranjivijih grupa. Tako se u svim segmentima društva neprestano devalvira život obojenih, radnika, migranata, izbjeglica, ljudi sa specijalnim potrebama.
Mržnja u globalnom selu raste. Kritički intelektualci je povezuju sa krizom poznog kapitalizma, koji razara supstancu svijeta. Ne tako davno bilo je teško zamisliti da neko poput Donalda Trapma može pobijediti na izborima i upravljati Amerikom. Isto tako da će ekstremno desničasrske snage biti zastupljene u vladi Austrije i Italije. Da će pokret koji gaji sentimente prema nacističkoj prošlosti Njemačke sa velikim procentom ući u Bundestag. Da će Mari le Pen jedva gubiti predsjedničke izbore u Francuskoj, kad se svi udruže protiv nje. Da će neskriveni koncept o bjelačkoj i hrišćanskoj nadmoći, Viktora Orbana, biti u EU prihvaćen kao retorički zanos.
Fašizam u Evropi nije priča o prošlosti. ,,Nije neočekivano da noseće ideje fašističkih ideologija nijesu nestale s vojnim porazom sila Osovine. One su bile potisnute ali danas, kad se obilježava 75 godina pobjede nad fašizmom, čini se da se imunitet koji je svijet stekao poslije 1945, „prebolijevanjem“ fašizma, zabrinjavajuće smanjio”, upozorio je istaknuti zagrebački intelektualac, građanski aktivista, Zoran Pusić, na nedavnoj Međunarodnoj konferenciji Fašizam i antifašizam u Europi danas.
Evropa ne liči na sebe iz druge plovine dvadesetog vijeka. Na tu Evropu još manje liče države nastale nakon krvavog raspada Jugoslavije. Sada se bolje vidi, da je tok ratova i ishod, u zemljama bivše Jugoslavije, bio u dobroj mjeri i simptom bolesti Zapada. Prvi znaci da će postati ovo što postaje danas. Splet društava, neotpornih na infekciju ideologijama mržnje i predrasuda prema drugima. U bogatim zapadnim državama koje su najodgovornije za poplavu migranata sve su moćnije društvene grupe koje ih tretiraju kao – podljude.
U zemljama bivše Jugoslavije, suočavanje sa prošlošću je izostalo. Proces kontralustracije je uspješno priveden kraju. U parlamentima dominaraju postfašističke stranke, i nekadašnje ratne vođe, sa adaptiranom retorikom. Kojima se nije teško vratiti na stare traćnice. Sve to važi i za Crnu Goru. ( Vidi box). Koja ne kažnjavajući svoje ratne zločine, njeguje laž, kako je bila prva Miloševićeva žrtva.
I poslije protesta ostaje jasno: svijet još nema globalni zajednički odgovor, na prijeteće ideologije koje, svoje ciljeve mogu ostvariti jedino zločinima. Masovnijim i krvavijim nego ikad u istoriji ljudskog roda.
Lijepo je bilo vidjeti proteste u Podgorici povodom rasističkog zločina u SAD-u. Ali, mržnja, predrasude i konfuzija, plamte ovom zemljom, i dan poslije. U Crnoj Gori, kao i svuda, izbor je isti: otpor, ili će nam ugušiti dah.
Njemačke kočnice
Kada se u najmoćnijoj evropskoj državi Nemačkoj razgovara o rasizmu, neizbježno se dođe do vremena nacionalsocijalizma. Neki stručnjaci smatraju da je nesposobnost da se rasizam u javnoj raspravi u Nemačkoj sagledava u skladu s važnošću te teme, nasljeđe nacista i njihovih rasnih teorija.
Postoji i nemačko kolonijalno nasljeđe. Njemci su prvi genocid 20. veka počinili nad narodima Herero i Nama u tadašnjoj koloniji „Nemačka Jugozapadna Afrika“, današnja Namibija. Zvaničnog izvinjenja njemačke države nema do danas, a u mnogim njemačkim gradovima ulice i trgovi nose imena tadašnjih kolonijalnih vladara i učesnika u genocidu. Ima mišljenja da koncentracija na period nacionalsocijalizma sprječava bolje suočavanje s periodom kolonijalizma koje je potisnuto u pozadini.
„Nemci jesu shvatili da je rasizam tema, ali još gaje rezerve kad je u pitanju prihvatanje određenih grupa ljudi u svoju okolinu“, kazao je Sebastijan Bikerih, portparol Ureda za antidiskriminaciju.
Naša kuća, naša mržnja
Dvadeset i nešto godina, većinska Crna Gora hvali se nacionalnim i vjerskim skladom kao najjačim adutom za napredak u EU integracijama. Većinu onih koji sebe vide kao građansku Crnu Goru predvodi čovjek koji je, svojevremeno, zbog (hrvatske) šahovnice omrznuo šah. Predsjednik Milo Đukanović.
Nebojša Medojević, jedan od njegovih antiratnih oponenata danas veliča uzlete Viktora Orbana, postavlja lažne postove protiv migranata, atakuje na nevjernike, sorošoide i sataniste koji se protive ponovnom objedinjavanju ,,pravoslavne većine” u ,,hrišćanskoj Crnoj Gori”.
„Demokratski front stoji na braniku tradicionalne i hrišćanske Crne Gore koja se ugnjetava interesima koji su joj suprotstavljeni”, kaže poslanik DF-a Milutin Đukanović. Ni riječi o konkretnom doprinosu: medijskom, propagandnom, finansijskom ili onom najkonkretnijem – sa oružjem u ruci – koji su danas zavađeni predstavnici ,,pravoslavne većine” zajednički dali ratovima u Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu. I ,,domaćim” zločinima koji su ih pratili od Morinja i Dubrovnika do Bukovice, Štrbaca ili Kaluđerskog laza. Ti zločini, ukučujući zločin Deprotacija BiH izbjeglica, koji je naložila Vlada tadašnjeg premijera Đukanovića, ostali su mahom nekažnjeni. Između ostalog i zbog podudaranja stavova o ratnoj politici vlasti, značajnog dijela opozcije, koja se nikad nije sasvim odrekla Miloševića.
Nema nekadašnjeg Liberalnog saveza da ih pospremi na pravo mjesto. Neki njegovi bivši funkcioneri oglašavaju se kao predani sljedbenici vlasti. Glasnogovornici udruženih sijača mržnje koji su od huškanja napravili profitabilan biznis.
,,Ne vjeruj onima koji svoju nedosljednost skupo naplaćuju”, poručivao je Danilo Kiš u Savjetima mladom piscu. Ko da je slikao današnjicu.
Romi su naši crnci, pokazala je i tek završena epidemija korone. Iz NKT-a su našli za shodno da prvom (jednom od samo dvojice) pacijentu sa Vrela Ribničkih obznane nacionalnu pripadnost i u karantin stave cijelo naselje. Koliko je korona pozitivnih pacijenata registrovano u Siti kvartu? I šta su oni po nacionalnosti – ta pitanja nijesu bila na dnevnom redu NKT-a.
Milan BOŠKOVIĆ
INTERVJU3 sedmice
INTERVJU2 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
FOKUS3 sedmice