Povežite se sa nama

FOKUS

MRŽNJA U GLOBALNOM SELU: Otpor, ili ćemo ostati bez daha

Objavljeno prije

na

Smrt Džordža Flojda pokrenula je  široke proteste van SAD-a, osobito u Evropi, zato što tamošnja  dešavanja otvaraju ovdašnje rane

 

Riječi Afroamerikanca Džorđa Flojda: ,,Ne mogu da dišem”, prije nego što je ubijen, pošto mu je bijeli policajac klečao na vratu dok ga je sa kolegama hapsio 25. maja, odjekuju svijetom.

Hiljade ljudi u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj, Španiji, Belgiji, Holandiji, Slovačkoj, Grčkoj, Irskoj, Poljskoj, Švedskoj, Crnoj Gori i ostalim zemljama bivše Jugoslavije,  izašli su na  antirasističke proteste. To je znak solidarnosti sa demonstrantima u Sjedinjenim Američkim Državama, ali i odjek poziva na okončanje rasnih,  nacionalnih,  vjerskih i socijalnih   nepravdi i brutalnosti policije globalno.

,,Smrt Džordža Flojda odjeknula je u Evropi, jer je povezana sa pokretima i aktivizmom protiv policijskog nasilja u tim društvima”, izjavio je Žan Biman, profesor sociologije na Kalifornijskom univerzitetu u Santa Barbari.

Treba se sjetiti. U Londonu se protestovalo 2011. godine kada su policajaci upucali Marka Dagana, Britanca crne boje kože. U Francuskoj su počeli masovni protesti i neredi zbog toga što su dvojica tinejdžera poginula od strujnog udara, pošto su pobjegli od policije u trafostanicu. Treći mladić je preživio, ali je zadobio teške povrede. Iste godine Ouri Džaloh iz Sijera Leonea izgorio je zavezan za krevet u policijskoj ćeliji u Desauu, u njemačkoj pokrajini Saksoniji Anhalt. Prema nalazima vještaka, on je prije smrti teško zlostavljan.

Uglavnom, smrt Džordža Flojda pokrenula je  široke proteste van SAD-a, zato što tamošnja  dešavanja otvaraju ovdašnje rane.

Zapadna društva se bitno ne razliku u doživljavanju onoga šta znači biti crn. Njihove predstave o tome najvećim dijelom određuju dva istorijska fenomena: robovlasništvo i kolonijalizam.

Američka antirasistička prosvetiteljka Pegi Mekintoš tvrdi da bjelaštvo pruža „nevidljivi ranac“ nenapisanih privilegija koje bijeli ljudi često uzimaju  zdravo za gotovo. To su osnovne stvari poput: odlaska u kupovinu, a da ne budete praćeni ili uznemiravani; nikad se ne traži da govorite u ime svih bijelaca;  ne morate vaspitavati svoju djecu da budu svjesna sistemskog rasizma radi vlastite svakodnevne fizičke bezbjednosti.

Kritičari ukazuju kako nije ni vrijeme ni mjesto da Evropljani tvrde kako je situacija kod njih bolja nego u SAD-u.  Prst se upire na Grčku i mnoge druge zemlje kada je u pitanju njihov  odnos prema izbjeglicama. Mađarsku, Slovačku, Češku i Rumuniju, članice Evropske unije, kada su u pitanju Romi. Evropska mreža protiv rasizma saopštila je da su etničke manjine tokom pandemije korone posebno pogođene zbog rasnog ocrtavanja i policijskog nasilja.

Nedostatak javne svijesti o rasizmu u evrpskim zemljama je za autore Afrikance frapantan.  A,  opet,  teško je steći jasnu sliku o tome koliko rasna diskriminacija utiče na ljude crne boje kože, jer se podaci o tome, izuzev u Velikoj Britaniji, ne prikupljaju.

Masovni protesti poslije ubistva Džordža Flojda mogu se posmatrati kao simptom dublje socijalne patologije koja je u prvi plan izbila pandemijom korona virusa i lošim  odgovorom Donalda Trampa na krizu izazvanu KOVID-19. Nigerijski romanopisac i pjesnik Ben Okri kazao je za Bi-Bi-Si: „Sama po sebi, pandemija se tiče  disanja. Mislim da je to pomoglo da emocije ljudi budu podstaknute”.

Profesor filozofije sa univerziteta Harvard i aktivista Kornel Vest rekao je da su rasne zdravstvene razlike koje otkriva KOVID dokaz američkog neuspjelog društvenog eksperimenta. Ove nejednakosti izazivaju pitanja o  sposobnosti SAD-a da zaštiti  građane.

 Može se reći da protesti naglašavaju presjek dvije pandemije: KOVID-19 i rasizma. Širom SAD-a, pa do Australije i Novog Zelanda poruka je jasna: KOVID-19 ističe propuste tamošnjih društava tamo gde se ukrštaju javno zdravlje i socijalna pravda. To što su crnačka, latinoamerička, domorodačka, imigrantska i manjinske zajednice nesrazmjerno pogođene KOVID-19 u velikoj mjeri je posljedica  nasljeđa strukturnog rasizma – prakse i politike koja sistematski koristi bijelcima a šteti drugim rasama i manjinama.

Podaci iz američke istraživačke laboratorije APM pokazuju da su, u prosjeku, crni Amerikanci umirali od korona virusa gotovo tri puta više od stope bijelih Amerikanaca.  U Vašingtonu, smrtnost među crncima je šest puta veća nego kod bijelih stanovnika. U Velikoj Britaniji, prema Kancelariji za nacionalnu statistiku, crnci imaju četiri puta veću vjerovatnoću da će umrijeti od KOVID-19 u odnosu na bijelce.

Stare forme  diskriminacije uključivale su  „crvene linije“ (redlining), praksu kojom zajmodavci odbijaju hipoteke kvalifikovanim kupcima, zbog njihove rase. Crncima i ljudima drugih rasa uskraćivano je  pravo vlasništva nad kućom i pogodnosti u kojima uživaju i milioni bijelaca. „Crvene linije“su  zabranjene.   Naslijedila ih je urbana džentrifikacija, gdje bijelci srednje klase ulaze u gradska područja i raseljavaju crnce koji tu  žive. I  džentrifikacija kao i „crvene linije“ produbljuje siromaštvo u zajednicama nebjelačkih rasa.

Kao da nejednakosti   nijesu dovoljno tlačiteljske, tu je policijska brutalnost koja prečesto oduzima živote pripadnika najranjivijih grupa.  Tako se u svim segmentima društva neprestano devalvira  život obojenih, radnika,  migranata, izbjeglica, ljudi sa specijalnim potrebama.

Mržnja u globalnom selu raste.  Kritički  intelektualci je povezuju sa krizom poznog kapitalizma, koji razara supstancu svijeta. Ne tako davno bilo je teško zamisliti da neko poput  Donalda Trapma može pobijediti  na izborima i  upravljati Amerikom. Isto tako  da će ekstremno desničasrske snage biti zastupljene  u vladi Austrije i Italije. Da će pokret koji gaji  sentimente prema nacističkoj prošlosti Njemačke sa velikim procentom ući u Bundestag.  Da će Mari le Pen jedva gubiti  predsjedničke izbore u Francuskoj, kad se svi udruže protiv nje. Da će neskriveni koncept  o bjelačkoj i hrišćanskoj nadmoći, Viktora Orbana, biti u EU prihvaćen kao  retorički zanos.

Fašizam u Evropi nije priča o prošlosti. ,,Nije neočekivano da noseće ideje fašističkih ideologija nijesu nestale s vojnim porazom sila Osovine. One su bile potisnute ali danas, kad se obilježava 75 godina pobjede nad fašizmom, čini se da se imunitet koji je svijet stekao poslije 1945, „prebolijevanjem“ fašizma, zabrinjavajuće smanjio”, upozorio je istaknuti zagrebački intelektualac, građanski aktivista, Zoran Pusić, na nedavnoj  Međunarodnoj  konferenciji  Fašizam i antifašizam u Europi danas.

Evropa ne liči na sebe iz druge plovine dvadesetog vijeka. Na tu Evropu  još manje liče  države nastale nakon krvavog raspada Jugoslavije. Sada se bolje vidi,  da je tok ratova i ishod, u zemljama bivše Jugoslavije, bio u dobroj mjeri i simptom bolesti Zapada. Prvi znaci  da će postati ovo što postaje danas. Splet društava, neotpornih na infekciju ideologijama mržnje i predrasuda prema drugima. U bogatim zapadnim državama koje su najodgovornije za poplavu migranata sve su moćnije društvene grupe koje ih tretiraju kao – podljude.

U zemljama bivše Jugoslavije, suočavanje  sa prošlošću je  izostalo. Proces kontralustracije je uspješno priveden kraju. U parlamentima dominaraju postfašističke stranke, i nekadašnje ratne vođe, sa adaptiranom retorikom. Kojima se nije teško vratiti na stare traćnice. Sve to važi i za Crnu Goru. ( Vidi box). Koja ne kažnjavajući  svoje ratne zločine, njeguje  laž, kako je bila prva Miloševićeva žrtva.

I poslije protesta ostaje jasno: svijet još nema globalni zajednički odgovor, na prijeteće ideologije koje, svoje ciljeve mogu ostvariti jedino zločinima.  Masovnijim i krvavijim nego ikad u istoriji ljudskog roda.

Lijepo je bilo vidjeti  proteste u Podgorici povodom  rasističkog zločina u SAD-u.  Ali,  mržnja, predrasude  i konfuzija, plamte ovom  zemljom, i dan poslije.  U Crnoj Gori, kao i svuda,  izbor je isti: otpor,  ili će nam ugušiti dah.

 

Njemačke kočnice  

Kada se u najmoćnijoj evropskoj državi Nemačkoj razgovara o rasizmu, neizbježno se dođe do vremena nacionalsocijalizma. Neki stručnjaci smatraju da je nesposobnost da se rasizam u javnoj raspravi u Nemačkoj sagledava u skladu s važnošću te teme, nasljeđe nacista i njihovih rasnih teorija.

Postoji i nemačko kolonijalno nasljeđe. Njemci su prvi genocid 20. veka počinili nad narodima Herero i Nama u tadašnjoj koloniji „Nemačka Jugozapadna Afrika“, današnja Namibija. Zvaničnog izvinjenja njemačke države nema do danas, a u mnogim njemačkim gradovima ulice i trgovi nose imena tadašnjih kolonijalnih vladara i učesnika u genocidu. Ima mišljenja da koncentracija na period nacionalsocijalizma sprječava bolje suočavanje s periodom kolonijalizma koje je potisnuto u pozadini.

„Nemci jesu shvatili da je rasizam tema, ali još  gaje rezerve kad je u pitanju prihvatanje određenih grupa ljudi u svoju okolinu“, kazao je Sebastijan Bikerih, portparol Ureda za antidiskriminaciju.

 

Naša kuća, naša mržnja

Dvadeset i nešto godina, većinska Crna Gora hvali se nacionalnim i vjerskim skladom kao najjačim adutom za napredak u EU integracijama. Većinu onih koji sebe vide kao građansku Crnu Goru predvodi čovjek koji je, svojevremeno, zbog (hrvatske) šahovnice omrznuo šah. Predsjednik Milo Đukanović.

Nebojša Medojević, jedan od njegovih antiratnih oponenata danas veliča uzlete  Viktora Orbana, postavlja lažne postove protiv migranata, atakuje na nevjernike, sorošoide i sataniste koji se protive ponovnom objedinjavanju ,,pravoslavne većine” u ,,hrišćanskoj Crnoj Gori”.

„Demokratski front stoji na braniku tradicionalne i hrišćanske Crne Gore koja se ugnjetava interesima koji su joj suprotstavljeni”, kaže poslanik DF-a Milutin Đukanović.  Ni riječi o konkretnom doprinosu: medijskom, propagandnom, finansijskom ili onom najkonkretnijem – sa oružjem u ruci – koji su danas zavađeni predstavnici ,,pravoslavne većine” zajednički dali ratovima u Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu. I ,,domaćim” zločinima koji su ih pratili od  Morinja i Dubrovnika do Bukovice, Štrbaca ili Kaluđerskog laza. Ti zločini,  ukučujući  zločin Deprotacija BiH izbjeglica, koji je naložila Vlada tadašnjeg premijera Đukanovića, ostali su mahom nekažnjeni. Između ostalog i zbog podudaranja stavova o ratnoj politici vlasti,  značajnog dijela  opozcije, koja se nikad nije sasvim odrekla Miloševića.

Nema nekadašnjeg Liberalnog saveza da ih pospremi na pravo mjesto. Neki njegovi bivši  funkcioneri  oglašavaju se kao predani  sljedbenici vlasti.  Glasnogovornici udruženih sijača mržnje koji su od huškanja napravili profitabilan biznis.

,,Ne vjeruj onima koji svoju nedosljednost skupo naplaćuju”, poručivao je Danilo Kiš u Savjetima mladom piscu. Ko da je slikao današnjicu.

Romi su naši crnci, pokazala je i tek završena epidemija korone. Iz NKT-a su našli za shodno da prvom (jednom od samo dvojice) pacijentu sa Vrela Ribničkih obznane nacionalnu pripadnost i u karantin stave cijelo naselje. Koliko je korona pozitivnih pacijenata registrovano u Siti kvartu? I šta su oni po nacionalnosti – ta pitanja nijesu bila na dnevnom redu NKT-a.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitor od petka 23. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

KRIZA VLASTI: STARA VEĆINA NOVA VLADA?: Ponavljači obnavljaju gradivo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta provela je u koalicij sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa

 

Sa serije sastanaka parlamantarnih partija koje su prije nepune dvije godine podržale Vladu Zdravka Krivokapića stižu optimističke najave. „Desilo se ono što su mnogi sumnjali da može da se desi“,  poručio je Andrija Mandić objavljujući kako su partije stare većine – „ponovo zajedno“. Samo nema bivšeg pemijera.

Kao dokaz tih tvrdnji predočen je Politički sporazum parlamentarne većine – pobjednika izbora 2020. godine. Njegovo objavljivanje pratila je  nezvanična tvrdnja da ga poslanici URA nijesu htjeli potpisati. „Ponovo zajedno“, tako, može da bude ali ne mora da znači.

Redosljed koraka nalaže da koalicije Za budućnost Crne Gore (DF, SNP, Prava i Ujedinjena CG), Mir je naša nacija (Demokrate i DEMOS) i Crno na bijelo (GP URA i Civis) iskazanu obnovu političke saradnje potvrde izborom novog rukovodstva Skupštine i predlaganjem i izborom nove, kako je precizirano, tehničke Vlade. Lakše je to reći nego učiniti.

Za početak, zapelo je oko nastavka mandata predsjednice parlamenta Danijele Đurović (SNP). Demokrate insistiraju da ona podnese ostavku. SNP je ne da. DF se ne oglašava, mada su njegovi poslanici potpisnici inicijative za smjenu Đurović (skupa sa Vladom koja je u međuvremenu pala). URA i tu priču koristi kao povod za nastavak obračuna sa Demokratama kojima još ne mogu oprostiti glasanje za smjenu Vlade Dritana Abazovića.

,,Ti što je ucjenjuju da podnese ostavku imaju mogućnost da sa DPS-om nastave sjednicu (parlamaneta) i smijene je”, kazao je premijer u tehničkom mandatu, konstatujući kako ne vidi razlog za smjenu Danijele Đurović, izuzev ako to bude dio novog dogovora nove-stare većine. Abazović je, dodatno, potencijalnim koalicionim partnerima spočitao šurovanje sa DPS-om: ,,Smatram da su određene strukture imale dogovor sa DPS-om koji nisu mogli da ispoštuju do kraja i traže sada neki izgovor da bi nekako uradili nešto što su obećali”.

Abazović,  u polemičkom žaru, zaboravlja da je on, skupa sa DPS-om, početkom godine inicirao rušenje prethodne 42. Vlade i smjenu Alekse Bečića sa čela parlamenta. Potom je sa partijom Mila Đukanovića potpisao sporazum o formiranju manjinske Vlade kojoj je bio na čelu.

Trenutno, postoje dva realna raspleta. Prvi je (ne mora biti i realniji) nova Vlada. Moguća alternativa je opstanak sadašnje Vlade u tehničkom mandatu do novih izbora. Kad se za to stekne minimum zakonom propisanih uslova. Sada ih nema. Najinteresantnija pitanja u slučaju prvog scenarija su: ko bi bio mandatar, koliko bi ta Vlada trajala i gdje bi tražila međunarodnu podršku – u Beogradu ili Briselu/Vašingtonu.

U nedostatku jače podrške u parlamentu, Dritan Abazović i njegov prethodnik Zdravko Krivokapić gradili su legitimitet svojih vlada na podršci zapadnih partnera. Prva crnogorska Vlada bez DPS-a dobila je kredit od 750 miliona, praktično, prvog radnog dana svog mandata. Borba protiv šverca duvana i kokaina dala je rezultate u velikoj mjeri zahvaljujući operativnim podacima partnerskih službi sa Zapada. Bez dešifrovanih podataka sa zaštičenih telefona koje su u komunikaciji koristili pripadnici kriminalnih grupa, Vesna Medenica bi i danas bila neformalni centar moći crnogorskog pravosuđa. Milojko Spajić i Jakov Milatović su poresku reformu Evropa sad  predstavljali u Briselu i Vašingtonu prije nego u Podgorici… Konačno, Abazović je kao ključnu prepreku za ulazak lidera DF-a u izvršnu vlast navodio protivljenje zapadnih partnera.

Da li se stvari mijenjaju? Pokušavajući da sačuva podršku manjinskoj Vladi, Abazović je prije dva mjeseca tvrdio kako je „rušenje ove Vlade direktna podrška ruskom uticaju u Crnoj Gori“. Ovih dana, ipak, pregovara o formiranju nove Vlade sa partijama Andrije Mandića i Milana Kneževića koje svoju prorusku i putinovsku profilaciju ističu kao jednu od najvećih vrlina. A međunarodni kontekst, nakon ruske agresije na Ukrajinu, radikalno se promijenio. O tome svjedoče i nedavne poruke zapadnih diplomata – od Tonina Picule i Vladimira Bilčika,  do neimenovanog izvora administracije SAD-a koji je za Glas Amerike ponovio pređašnje stavove Gabrijela Eskobara da oni „DF ne vide kao partnera“.

Odgovori na prozivke o mogućem skretanju na istok mogu se pronaći u prošlonedjeljnom Sporazumu obnovljene većine. Tamo piše: „Partije potpsinice izražavaju spremnost da stave moratorijum na sva identitetska pitanja koja dijele društvo ili oko kojih u ovom trenutku nije moguće postići širi društveni konsenzus”. Kosovo, NATO i Rusija svakako spadaju među takve teme.

U istom Sporazumu stoji i formulacija:  ,,… U naše međusobne dogovore ne želimo da budu uključene bilo koje druge strukture koje ne čine većinu od 30. avgusta i za koje nisu glasali građani na izborima”. Jasno je da potpisnici ne žele da u pregovore budu uključeni  Brisel i Vašington. Pošto je Beograd već tu.

Nova stara većina je kao prvi cilj svog ponovnog udruživanja navela ,,eliminaciju svake mogućnosti povratka DPS-a na vlast u bilo kojoj formi i nastavak demontaže bivšeg režima”. U javnosti, ne bez osnova, dominira uvjerenje, da se sa demontažom DPS sistema nije ni počelo. Suštinski, DPS tek treba da ode sa vlasti.

Kada bi pokušali pobrojati sve optužbe za nesposobnost, kriminal, korupciju, nepotizam, prevaru i izdaju svake vrste, koje su partije ,,pobjednice” prošlih izbora međusobno razmijenile za dvije godine, u ovom tekstu ne bi ostalo mjesta ni za tačku. To  ne ide u prilog obećanom nastavku borbe protiv korupocije i kriminala.

Sve to nikako ne može abolirati DPS za trodecenijske učinke. Netačna je tvrdnja da je danas, osim možda u obrazovanju, stanje u bilo kojoj oblasti života gore nego što je to bilo 30. avgusta 2020. Pobjednici su, međutim, pokazali ozbiljan potencijal da bi se, uz dovoljno vremena, mogli primaći rezultatima svojih prethodnika.

Ni politički kontekst nije ohrabrujući. Približno četvrtina poslanika eventualne većine, treće u ovom sazivu parlamenta, veći dio ljeta  provela je u koaliciji sa DPS-om, pa je teško povjerovati da im je, kao što piše u novom sporazumu,  prvi cilj da spriječe njihov povratak na vlast ,,u bilo kojoj formi”. Uostalom, bez podrške i danas najjače partije u parlamentu i njenih tradicionalnih saveznika nema deblokade pravosuđa i izbora nedostajućih sudija Ustavnog suda. A bez toga nema ni regularnih izbora. Ta jednačina se odavno pokušava riješiti. Bez rezultata.

To dovodi do pitanja koliko bi trajala nova tehnička Vlada. U sporazumu piše da bi vanredni parlamentarni izbori mogli biti održani ,,najranije”  zajedno sa redovnim predsjedničkim izborima, na proljeće naredne godine. A najkasnije? To treba da nagađamo.

Stižemo do pitanja premijera. Iz DF-a kandiduju Mandića. Nezvanično, ali uporno. ,,Ima li išta logičnije”, pita se poslanik DF-a Dejan Đurović. Nema, bude li predsjednik Nove srpske demokratije u stanju da obezbijedi podršku 41 poslanika. Ni URA nije odustala od svog predsjednika. Demokrate čekaju i ćute.

Dritan Abazović treba da ostane premijer bez obzira na ishod aktuelnih pregovora, smatra   politička direktorka URA i ministarka ekologije, prostornog planiranja i urbanizma u tehničkoj Vladi Ana Novaković-Đurović. Objašnjavajući: ,,Najprije, da završi procese koje je započeo, od ključne važnosti za borbu protiv korupcije i organizovanog kriminala”. Šta li to znači: ,,Bez obzira na ishod pregovora?”

Nijesmo jedini koji su postavili to pitanje. ,,Gospođa Novaković – Đurović zna da ovakve poruke ruše dijalog stare većine“, reagovao je i predsjednik Ujedinjene CG Goran Danilović (njegova partija ima jedan mandat kroz koaliciju Za budućnost Crne Gore). ,,Makar jednom se ponašajte državnički, a ne sitno-sopstvenički. Ako nešto treba bez obzira na tok i ishod političkih pregovora onda je pregovaranje besmisleno i unižava sve koji pregovaraju. Makar jednom bez diktata i dirigovanja sa strane”, zaključuje Danilović.

U političkim kuloarima pominju se još neka imena potencijalnih kandidata za premijera koji bi, možda, mogli biti po volji svim poslanicima sve tri koalicije. Jedan od njih to je i javno komentarisao. Rezervisano. ,,Nemam nikakvu ponudu, u neformalnom obliku ima nekih razgovora. Ako se inicira takav predlog, odnijeću se odgovorno prema njemu, ali vjerujem da postoje ambiciozniji i bolji i glasaću za predlog većine”, saopštio je poslanik Miodrag Lekić (Demos). Od ostalih ,,kandidata” ni toliko.

Đukanović i njegov DPS ne žele da izgube inicijativu. Nakon što su srušili dvije vlade za šest mjeseci, jednu svoju i jednu njihovu, zvaničnici DPS-a kreću u kampanju kako bi domaću i međunarodnu javnost ubijedili da bez njih nema građanske, evropske, prozapadno orjentisane Crne Gore. I pripremaju se za izbore. Predsjednik države i DPS-a neki dan je objavio formiranje koalicije ,,onih koji su obnovili nezavisnost” za predstojeće izbore u Podgorici. Najavio je da bi se slična koalicija mogla formirati i za parlamentarne izbore.

,,Moramo izaći na izbore, moramo prestati da zbog svoje zlovolje ili inata činimo sebi štetu, da nagrađujemo one za koje znamo da će izdati nakon završenih izbora”, poručio je Đukanović. Ostaje da se vidi da li su baš svi ,,suverenisti” spremni da stanu u njegovu kolonu.

 Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo