Povežite se sa nama

FOKUS

DRŽAVNI TEROR  NAD BUDVOM: Pravnim i fizičkim nasiljem do vlasti

Objavljeno prije

na

Policija je u Budvi uhapsila oko 50 građana među kojima kompletno rukovodstvo Opštine, gradonačelnika i predsjednika Skupštine, direktore opštinskih službi i javnih preduzeća, odbornike, funkcionere Demokrata, DF, SNP… Turistička prestonica Crne Gore je zaključana

 

Skoro mjesec dana lokalna uprava u Budvi ne radi. Građani ne mogu dobiti usluge ni završavati poslove jer je Opština Budva uhapšena, blokirana spolja i iznutra jakim policijskim i parabezbjedonosnim snagama koje je angažovala Demokratska partija socijalista u svom pohodu na preotimanje vlasti i prekrajanje izborne volje građana u najvećoj turističkoj opštini u zemlji, dva mjeseca pred održavanje redovnih izbora.

Jedna od najgledanijih predstava u režiji DPS-a ne odigrava se na sceni budvanskog pozorišnog festivala Grad teatar i nije dio repertoara ovogodišnjeg programa nego realnog političkog života, na alternativnoj sceni ispred gradske kuće Opštine Budva, sa svim elementima drame koja klizi ka tragediji. Tu je dvor na koji se juriša u do sada neviđenom političkom ratu, sa masovnim scenama okupljenih građana koji se suprotstavlja tiraniji vlasti i njenim pretorijanskim gardama, raspoređenim ispred i oko Opštine, po gradskim ulicama i bulevarima, pod punom opremom za razbijanje otpora onih koji brane slobodno izraženu izbornu volju. Publika je u prilici da vidi i pomoćne rekvizite, na desetine policijskih kombija i marica raspoređenih na prilazima grada, u šumicama plaža Kamenovo, Jaz, Ploče… Spremnih da na znak reditelja uskoče na scenu i pohapse okupljene. Tu su i specijalni efekti, pucnji i oblaci dima od suzavca koji se širi gradskim ulicama, šok bombe, biber sprejovi, plač djece….

Vjerovatno ne postoji sličan primjer da jednu lokalnu samoupravu, kojoj Ustav Crne Gore garantuje samostalnost u radu, okupiraju jake policijske snage i ulazak zaposlenima na radna mjesta zabranjuje nečije privatno obezbjeđenje. Nakon prevare sa navodnim pregovorima o traženju kompromisa za izlazak iz nastale situacije, u Opštini su u srijedu, u pratnji policije,  predsjedničke fotelje zauzeli v.d. predsjednici Opštine i SO Vladimir Bulatović i Snežana Kuč, koje je novoformirana većina odbornika DPS – Crnogorska – SD, uz presudan glas nezavisnog odbornika Stevana Džakovića, imenovala na sjednici održanoj u hotelu Slovenska plaža.

Uslijedile su nevjerovante scene u kojima su hodnike Opštine zaposjeli snagatori privatne firme Gardijan iz Nikšića, uz logistiku policije koja je držala stražu ispred opštinske zgrade. Opštinu Budva zauzele su združene snage sa svih strana, bez pravnog osnova, bez ikakve odluke i papira koji objašnjava na bazi koje zakonske norme pripadnici Uprave policije i privatno obezbjeđenje mogu blokirati rad budvanske lokalne samouprave. Tenzije su počele nakon što pomenuto obezbjeđenje nije dozvolilo predsjedniku Opštine Marku Careviću i predsjedniku SO Krstu Radoviću da uđu u zgradu.

Bulatović, funkcioner Crnogorske,  uživio se  ulogu prvog čovjeka grada. Počeo je da pravi spiskove poželjnih zaposlenika koji, po njegovom mišljenju, mogu ući u zgradu. U pitanju je nekoliko opštinskih sekretara i potpredsjednik Opštine Marko Marković, dok je ostalima zabranjen dolazak na  radno mjesto. Politička snaga Bulatovića, koji pristaje da se uz policijsku silu održava u fotelji gradonačelnika,  počiva na  930 glasova koje je Crnogorska osvojila na lokalnim izborima.

On je zabranio i odbornicima DF-a i Demokrata da uđu prostorije SO. Drama je trajala čitav (ne)radni dan, tokom kojeg su predstavnici obezbjeđenja nasrtali na sekretare i ostale zaposlene. Okupljeni građani su iskazali revolt i napali Bulatovića na izlasku iz Opštine, kojeg je kordon policije zaštitio i sklonio u zgradu Odjeljenja bezbjednosti. Štiteći Bulatovića policija je među građane bacila suzavac, kada su pravi sukobi i započeli.

U neredima koji su izbili ispred zgrade, policajci u civilu  maltretirali su i povrijedili mladića Đorđa Đuraševića. Na potresnim snimcima koje obajvljuju društvene mreže i mediji viđena je brutalnost policije, prebijanje ljudi koji ne pružaju  otpor. Suzavac je bačen u dvorište osnovne škole i u salu Sportskog centra u kome su djeca u tom trenutku trenirala košarku. Zvaničnici tvrde kako to navodno nije policija uradila, i da će otkriti ko jeste.

U haosu koji je nastao policija je privela  desetine građana među kojima funkcionere DF-a i Demokrata, predsjednika Opštine Carevića, predsjednika SO Radovića, potpredsjednika Demokrata i odbornika Dragana Krapovića, odbornike  Đorđija Vujovića i Đorđa Pribilovića, odbornka SNP Krsta Rađenovića. Priveden je Dragan Božović, načelnik Službe zaštite i spašavanja. Privedeni su i šef Carevićevog kabineta Nikola Jovanović i gradski menadžer Milo Božović. Ranije su uhapšeni načelnik Komunalne policije Aleksandar Mijatović i nekoliko službenika i jedan od rukovodilaca u JP Vodovod i kanalizacija Igor Đurašević. Vujović je kazao da je u Budvi tom prilikom  uhapšeno oko 50 građana. Mnogi su kasnije pušteni na slobodu, dok je Krapović odveden na saslušanje u Specijalno državno tužilaštvo. Po nalogu specijalnog tužioca privedena je i izvršna direktorica Vodovoda Jasna Dokić.

U narednim satima Budvom su odjekivale policijska sirene, dok su grupe policajaca pomognute jedinicama specijalne policije krenule u lov na građane po gradskim ulicama, kada je uhapšen poznati bokser Nikola Sjekloća. Iz sopstvenog automobila izvučen je i priveden Ninoslav Kaluđerović, šef Službe za naplatu komunalija, koji je ranije ispred Opštine rekao da je trebalo opkoliti opštinu 2010. kada su iz nje ukradeni milioni, u čemu su učestvovali i oni koji su sada u zgradi.

Budvanska premijera predstave na temu nasilne promjene vlasti, organizovana na pragu turističke sezone, imala je ogroman broj  sponzora, bila je to sinhronizovana akcija pomoći svih grana vlasti, državnih institucija koje nisu štedjele ni sredstva ni ljudstvo za uspjeh ovog autorskog djela DPS-a.

Prvi je u pomoć pritekao ministar finansija Darko Radunović, koji je uoči zasijedanja budvanskog parlamenta 29. maja, na kojem je planirana smjena predsjednika Opštine Marka Carevića i predsjednika SO Krsta Radovića, izdao nalog za blokadu svih opštinskih računa u bankama, kako legalna vlast ne bi mogla isplatiti plate zaposlenima.

U igru se uključuje i pravosuđe, pa Privredni sud ekspresno, ne poštujući rok za žalbu, izdaje nalog za blokiranje računa Opštine radi naplate kredita za izgradnju kolektora otpadnih voda u iznosu od 29,3 miliona eura, za koje je garancije izdala Vlada. Time je Budva prvo finansijski blokirana. Nisu pomogle intervencije predsjednika Carevića da se računi odblokiraju.

Da su namjere ministra Radunovića bile sračunate na davanje doprinosa rušenju vlasti u Budvi,  vidjelo se kada je primio novoinstalirane v.d. predstavnike opštinske vlasti Snežanu Kuč i Vladimira Bulatovića, sa kojima je razgovarao o deblokadi računa,  kako bi podjelom plata zaradili nezaslužene poene.

Na scenu zatim stupa Ministarstvo javne uprave koje svojim saopštenjima sugeriše nezakonitost u radu 33. i 34. sjednice SO Budva i time daje šlagvort novoj većini za sazivanje sopstvene sjednice u hotelskoj sali. Da bi kasnije ministarka MJU Suzana Pribilović, članica GO DPS u Budvi, revidirala stav rekavši kako rješenje političke situacije u Budvi nije u nadležnost resora kojim rukovodi. I pored jasno izrečenog stava o nenadležnosti, izvedena je operacija sa Upravnom inspekcijom u kojoj su nenadležni inspektori njenog ministarstva donijeli rješenje o postavljenju  opštinskih funkcionera imenovanih na hotelskoj sjednici.

Lanac nezakonitih radnji se nastavlja. Ključno sponzorstvo tragičnoj predstavi u Budvi stiže od direktora Službenog lista, istaknutog funkcionera DPS-a, Momčila Vujoševića, koji na poziv partije pomaže akciju u Budvi, uvažava rješenje nenadležne upravne inspekcije i pristaje da u Službenom listu objavi nepotpisane i nepečatirane odluke o razrješenju Carevića i Radovića i imenovanju drugih. Time je  praktično obavio  nezakonitu smjenu vlasti u Budvi. Brzina i površnost ove akcije, uz nepoštovanje zakona i pravnih propisa, ogledala se i u tome što su podnosioci zahtjeva Kuč i Bulatović krivotvorili djelovodni broj u opštinskom registru, pa su u Službenom listu bili prinuđeni da brojeve naknadno prepravljaju.

Krivičnu prijavu protiv Vujoševića podnijeli su sekretarka za lokalnu samoupravu Milijana Vukotić Jelušić (URA) i predsjednik SO Radović, jer je „objavio nezakonite, nepečatirane i nepotpisane Odluke čime je grubo kršeći zakonske propise, drsko, bezobzirno, neprofesionalno i politički pristrasno u korist grupe odbornika predvođene DPS-om, objavio ove odluke u cilju legalizacije političke i pravne hajdučije i smjene legalno izabranih predstavnika vlasti i uspostavi vlast suprotno čl. 2 Ustava CG“.

Budvanska politička saga ne bi bila potpuna bez uloge Specijalnog državnog tužilaštva,  prisutnog i  pristrasnog.  Specijalni istražitelji svakog dana na saslušanje privode nekog od budvanskih funkcionera. Nema izvještaja o istrazi političke korupcije koja je izazvala nemire u Budvi i nezapamćenu represiju policije prema predstavnicima lokalne vlasti i građanima. Ali se sa posebnim darom za tajming otvaraju predmeti po ranijim  prijavama protiv pojedinaca koji ne pristaju na „demokratsku“ predaju vlasti. Na udaru će biti, po svemu sudeći, Carević i poslovanje njegove privatne firme tokom predsjedničkog mandata.

Dok velike afere odmaraju u fiokama SDT,  Milivoje Katnić ispituje i predsjednika Radovića, na okolnost da li je bilo krivičnog djela prilikom sazivanja i vođenja 33. i 34. sjednice SO Budva. Otkrivena je i nova OKG u Vodovodu i Komunalnoj policiji, čiji su članovi organizovali blokadu zgrade Opštine i glavne raskrsnice, tokom policijske intervencije. S tim u vezi Katnić ispituje i Dragana Krapovića.

„U politički obračun u Budvi uključilo se SDT koje u fioci drži sve krivične prijave MANS-a protiv vrha režima i pokreće postupke samo po političkom diktatu. Najgora pravda je selektivna pravda. Hitnim postupanjem u ovom trenutku Katnić se preporučuje kao kandidat za novi mandat partijskog tužioca“, navodi se u saopštenju MANS-a povodom događaja u Budvi.

Odlučujući doprinos političkoj predstavi u Budvi stigao je od Ministarstva unutrašnjih poslova i Uprave policije, po čijoj nepisanoj naredbi policija danima drži Opštinu u blokadi. Nema dgovora koji je zakonski osnov po kojem policija ima pravo da zatvori Opštinu i proglasi neradne dane u jednom gradu.

U Savjetu za građansku kontrolu policije nisu imali odgovor na to pitanje, nego su i sami pitali isto direktora Uprave policije Veselina Veljovića, u dopisu na koji nisu dobili odgovor.

Objašenjenje je dao premijer Duško Marković koji je na premijerskom satu u Skupštini poručio „da će u Budvi važiti zakoni ove države, a ne zakon organizovane rulje, a ako ne bude mjesta razumu, država će to riješiti za 15 minuta“.

Protesti povodom dešavanja u Budvi prenijeli su se i u ostale gradove u Crnoj Gori u kojima su se građani okupljali ispred policijskih stanica u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju, Beranama, Baru. Bio je to mirni otpor protiv brutalne sile  prema građanima, bacanja suzavca i polIcijskog terora, očiglednog bezakonja u prekrajanju izborne volje, selektivne pravde i upotrebe državnih resursa  za ciljeve jedne partije (vidi box).

Nakon burne policijske oluje i haosa diljem Crne Gore, u Budvi je osvanuo miran sunčan dan. Opština Budva zaključana je do daljnjeg, policija čuva prilaze upravnoj zgradi poznate turističke opštine u kojoj je zbog bezobzirne borbe za prevlast, usred ljeta život nasilno zaustavljen.

Branka PLAMENAC

Komentari

FOKUS

STADIONI, VLAST, NAVIJAČI: Mržnja iznad zakona

Objavljeno prije

na

Objavio:

Primjera iz sudske prakse u kojima se sankcioniše govor mržnje i nacionalistički ispadi na stadionima – nema. Blage sankcije uglavnom snose klubovi, a pojedinci koji prave nerede i šire govor mržnje su još uvijek izvan zakona. Monitorovi sagovornici iz Berana kažu da će se i posljednji incidenti, tokom utakmice Berane Lovćen,  završiti na prekršajnim prijavama

 

Rukometni derbi između Berana i Lovćena u nedjelju u Beranama tri puta je prekidan. Igrače sa Cetinja  navijači su gađali raznim predmetima, čak i staklenim flašama. U finišu utakmice, pojedinci su iz publike pokušali da uđu u teren i obračunaju se sa igračima Lovćena.

U navijačkoj koreografiji nijesu izostale ni baklje, kao ni klicanje Kosovo-  Srbija, Draži Mihailoviću. Igračima sa Cetinja je skandirano ustaše.

Sem štete u sportskoj sali, utakmica je završena bez povrijeđenih. Lovćen je pobijedio, a nakon gostovanja predsjednik ovog rukometnog kluba Vido Đakonović, istakao je da su čelnici Rukometnog kluba Berane bili korektni, ali da su derbi apsolutno pokvarili navijači tog kluba.

Beranska navijačka grupa Streetboys, baš na ovoj utakmici proslavila je jubilej – 30 godina postojanja. Grupa je osnovana 1994. kao navijači FK Berana. Na sajtu Balkanski navijači, naveli su svoje principe: ,,Princip slobode, jednakosti i zajedništva kao sredstvo protiv siromaštva, korupcije, nepravde i zaborava a specifičnim mentalitetom, rasnom i etničkom raznolikošću…”.

Iako Steetboysi, kako tvrde upućeni u beranske prilike, jesu etnički raznoliki, na utakmicama, pa i na ovoj posljednjoj u Beranama, ne ponašaju se tako. Nijedan od proklamovanovih  principa nije bio vidan ni na posljednjem derbiju.  Dio medija je optužio prije svega Andriju Mandića i njegove prosrpske partije da stoje iza ovog incidenta samo desetak dana prije lokalnih izbora u ovom gradu.

Sličan incident Streetboysi su napravili u oktobru 2017. u Ulcinju. Tada su na fudbalskoj utakmici FK Berane sa Otrant Olimpit klicali Ratku Mladiću, te skandirali Srbiji i klicalii –  ,,ubij Hrvata da Šiptar nema brata”. Privedeno je 15 navijača FK Berana. Sudija ih je nakon saslušanja pustio da se brane sa slobode.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 29. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

RUKOVODSTVO ADVOKATSKE KOMORE MIMO ČLANSTVA KUPILO PROSTOR NEKADAŠNJE INVEST BANKE DUŠKA KNEŽEVIĆA: Njihov prvi milion

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. Bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura

 

 

Advokatska komora Crne Gore (AKCG) u junu  ove godine kupila je prostor bivše Invest banke u stečaju Duška Kneževića,kod Gradskog stadiona u Podgorici, kao i još jedan dio nepokretnosti u istom objektu. Za nekretninu u sivoj zoni, zapuštenu, nedovršenu i pod teretima, koju je stečajna uprava Invest banke bezuspješno pokušavala da proda godinama, Komora je odlučila da izdvoji preko milion i sto hiljada eura, za kupovinu i renoviranje. I to bez znanja advokata, odnosno Skupštine Komore, koja je njen najviši organ. Usput zaduživši Komoru kreditom kod Centralne komercijalne banke (CKB) za preko pola miliona eura.

Advokati su o milionskom poslu svog rukovodstva obaviješteni tek nedavno. Zapravo, informisani su  oni koji su materijale koji im je Upravni odbor Komore uputio pred redovnu godišnju skupštinu, zakazanu za 30. novembar ove godine, strpljivo iščitali do kraja.

U moru informacija stidljivo se pominje i milionska trgovina, u okviru dokumenata priloženih radi usvajanja finansijskihi izvještaja za ovu i prethodnu godinu, jedne od sedam stavki dnevnog reda predstojeće Skupštine. Advokatima nijesu dostavljeni ni kupoprodajni ugovor, ugovor o kreditu,  kao ni ostala dokumentacija koja je pratila ovaj posao.

U zapisniku sa sjednice Komisije za kontrolu finansijskog poslovanja Komore, održane u oktobru ove godine, navodi se da je Ugovor o prodaji između Advokatske komore i Invest banke u stečaju potpisan 24. juna ove godine, a da je Komora tu nekretninu platila 700 000 eura. Ugovor je u ime AKCG  potpisao njen predsjednik, advokat Danilo Mićović.Takođe, navodi se da je 30. septembra ove godine Komora kupila i nepokretnosti u vlasništvu Branka Vujoševića, takođe kod Gradskog stadiona, koje se u katastru vode pod istim listom nepokretnosti kao i nekretnine Invest banke. Cijena tih nekretnina je – 203.700 hiljada eura.

Komisija dalje navodi da je Komora Vujoševiću u cjelosti isplatila novac, dok je Invest banci isplatila dio kupoprodajne cijene u iznosu od 350 000 eura.  Preostali dio, u istom iznosu treba da bude isplaćen naredne godine. „Te će  zbog isplate preostalog dijela kupoprodajne cijene, a zatim  renoviranja i opremanja nepokretnosti morati ući u kreditno zaduženje“, konstatuje Komisija.  Komora se, prema Izvještaju o radu Upravnog odbora, zadužila kod CKB banke u iznosu od 550.000€. Kredit će vraćati u periodu od 10 godina.

Komora je za kupovinu tih nekretnina do sada isplatila 553,700 hiljada eura. Do kraja godine treba da isplati još 350  hiljada iz kreditnih sredstava, ukupno 903, 700 eura. Preostalih 200 hiljada potrošitće za renoviranje i adaptaciju, što bi značilo da novi prostor Komoru košta 1.103 700 eura.   Na više pitanja koja je Monitor uputio rukovodstvu AKCG,  a koja  se odnose na detalje ovog  posla, netransprentan način kupovine i racionalnost potrošnje, predsjednik AKCG Danilo Mićović odgovorio  je: „Zbor ranije preuzetih obaveza u Advokatskoj komori, dostavićemo odgovore na sva postavljena pitanja u razumnom roku”.

U Izvještaju o radu Upravni odbor AKCG ovako opisuje taj posao: “AKCG je u uspješno relizovala kupovinu novog poslovnog prostora.  Sigurni smo da će nakon završetka radova na ovom objektu biti omogućeni bolji uslovi za rad, organizaciju sastanaka, obuka i drugih aktivnosti Komore, čime će se osim radnih uslova poboljšati i efikasnost u radu Komore. Smatramo da će prilagođavanje poslovnog prostora potrebama Komore doprinjeti ne samo boljoj organizaciji rada, već i pozitivno uticati  na profesionalni imidž Komore”.

Kako netransparentno poslovanje utiče na imidž Komore, nije pojašnjeno. A upravo je netransparentnost ove kupovine problematizovala i advokatica Danijela Zarubica,  članica tročlane Komisije za kontrolu poslovanja Komore tokom oktobrske sjednice tog tijela. Osim nje, u Komisiji su predsjednica Sanja Radulović i advokat Nikola Čukić.

“ Upravni odbor AKCG nije obavijestio sve advokate da je nekretnine pronašao i pristupio kupovini, a minimum je bio da se svi advokati obavijeste o tome koje su nekretnine u pitanju, gdje se nalaze, koja je kuporodajna cijena, koji bi bio način isplate, a sve to prije zaključenja  navedenih ugovora”, konstatuje Zarubica, koja je tom prilikom izdvojila mišljenje. “Sporno je  što je kupovina predmetnih nepokretnosti obavljena bez uključivanja Skupštine, odnosno bar upoznavanja svih advokata sa ovim pravnim poslom. Smatram da je odluku o kupovini nepokretnosti trebalo da donese Skupština, jer je ona najviši organ AKCG”, navela je. Po njenom mišljenju, Skupština je trebalo da donese tu odluku uprkos članu Statuta po kom je Upravni odbor ovlašćen da upravlja svom imovinom AKCG. „ Takav pravni posao prevazilazi okvire upravljanja UO“, konstatuje ona.

Prema Statutu AKCG Skupština odobrava završni račun i donosi plan prihoda i rashoda, koji Upravni Odbor priprema i dostavlja Skupštini. UO takav plan nije dostavio Skupštini.

Nekretnine bivše Invest banke koje je ove godine kupila Komora oglašavaju se na prodaju godinama. Prostor koji je ove godine kupila AKCG, prvi put je, sudeći prema dokumetaciji stečajne uprave na sajtu Invest banke, oglašen  u septembru 2021. godine. Radi se o tri prostora –  prva etaža podrum, prizemlje i prvi sprat, ukupne površine, 1032 kvadrta. Stečajna uprava Invest banke navodi i da nekretnine imaju hipoteku poreskog potraživanja, ali  ne i u kom iznosu.

U prvom oglasu za javno nadmetanje, nekretnine se cijene ukupno 1108 000 eura. Tačno onoliko koliko je AKCG  sada obezbijedila novca za kupovinu i renoviranje. Cijena je iz godine u godinu snižavana, da bi u posljednjem oglasu iz juna ove godine, bila spuštena na 700 000 eura.  Zanimljivo je da u posljednjem oglasu stečajna uprava Invest banke dodaje i nekretnine u vlasništva Branka Vujoševića, kao i jednu nekretninu u vlasništvu Glavnog grada. U napomeni međutim navodi da su predmet te oglašene prodaje nekretnine Invest banke. Monitor nije uspio da sazna zašto su onda u oglasu dodate nekretnine Vujoševića i Glavnog grada, ali ni kako je AKCG pregovarao o kupovini prostora Vujoševića, koji je na kraju platio preko 200 hiljda eura. Nijesmo uspijeli ni potvrditi nezvanične informacije da je AKCG bila jedina koja se prijavila na oglas.

Monitor se obratio i stečajnoj upravi Invest banke , koja nam do odlaska ovog broja u štampu nije dostavila traženu dokumentaciju o detaljima i istoriji ovog posla.

Zašto je odlučilo da mimo njihovog znanja potroši preko milion eura, zadužujući pri tom Komoru za pola miliona eura, advokati će imati priliku da pitaju rukovodstvo po obavljenom poslu, na redovnoj  Skupštini zakazanoj za sledeću sedmicu. Te koliko je zaista uspješan posao potrošiti milion eura na nekretnine koje niko ne želi, u sivoj zoni i zapuštene.

U Komori se ni do sada nijesu mogli baš pohvaliti racionalnom potrošnjom.  U predlogu završnog računa za prošlu godinu, tako, između ostalog,  stoji da je AKCG za troškove izborne i svečane skupštine, koja je održana u hotelu Splendid krajem prošle godine, potrošila preko 70 hiljada eura. Ne štedi se ni na zaradama, pa je  plata sekretarice u Komori preko 2000 eura, veća nego sudijama Višeg suda. Ipak,  ovo je prvi put, kažu advokati sa kojima je Monitor razgovarao, da se sprovede milionska transakcija, i to bez njihovog znanja.

Rukovodstvo je pred Skupštinu nagovijestilo da će advokatima 100 posto podići visinu članarine. Da li je to recept da nadoknade milionski trošak, na račun advokata, od rukovodstva AKCG  nijesmo uspjeli da saznamo.

Članarina inače nije godinama naplaćivana kako je propisano Statutom, pa Komora ima ogromna dugovanja po tom osnovu. Ove godine potpisan je Sporazum, kojim je naplaćen dio dugovanja advokata koji su po propisima morali biti isključeni i snositi sankcije u slučaju neplaćanja. A koji će, sve su prilike, na predstojećoj skupštini moći i da glasaju o završnom računu AKCG. Prema nekim procjenama, dug po tom osnovu koji je ostavilo prethodno rukovodstvo iznosi oko 800 hiljada eura.

Novo donosi nove dugove. Treba valjda održati imidž.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

ZORAN BEĆIROVIĆ, KONTINUITET NASILJA NAD NOVINARIMA I KRITIČARIMA: Do kada?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napad na novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića, nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Pitanje je: hoće li država konačno stati na put tom nasilju? Ili će učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti

 

 

Novinari su ponovo bili meta kontroverznog biznismena i njegovih tjelohranitelja. Osnovni sud u Podgorici odredio je pritvor do 30 dana Zoranu Ćoću Bećiroviću, Mladenu Mijatoviću i Ljubiši Dukiću, dok je Bećirovićev sin Luka nakon tužilačkog pritvora pušten na slobodu. Njih su četvorica osumnjičeni da su u nedjelju veče, verbalno a potom i fizički, napali novinarku Pobjede Anu Raičković, njenog sina Uroša Gagovića i Toma Arapovića.

“Osnovano se sumnja da su osumnjičeni kritičnom prilikom u alkoholisanom stanju Ani Raičković uputili veći broj grubih uvreda i ozbiljnih prijetnji, prepoznajući je kao novinarku koja je u više navrata u svojim tekstovima u okviru crne hronike pisala o pojedinim osumnjičenim licima”, saopšteno je iz Osnovnog suda. “Osumnjičeni Bećirović i Mijatović su istu fizički napali na način što su je uhvatili rukama za kosu i vukli je, usljed čega je glavom udarala po unutrašnjosti svog vozila u kojem se nalazila, dok  je osumnjičeni Mijatović istovremeno držao za vrat i stiskao, a nakon čega su polomili staklo na zadnjem vjetrobranskom staklu njenog vozila “, navodi se dalje.

U saopštenju u kom se obrazlaže odluka o određivanju sudskog pritvora, navedeno je da su osumnjičeni “fizički nasrnuli na Gagovića i Arapovića, isključivo iz razloga što su uvidjeli da se radi o osobama bliskim Raičković i to na način što su Gagoviću zadali više udaraca pesnicama i nogama u predjelu glave i tijela, dok su Arapovića pokušali nasilno izvući iz vozila, kada je imao namjeru da se udalji sa lica mjesta. Sva oštećena lica su zadobila povrede u predjelu glave i tijela.”

Napadanuta novinarka dala je detaljniji opis nasilja koji je pretrpjela, skupa sa svojim bližnjima. Izdvajamo dio koji opisuje šta se desilo kada je sjela u automobil i  pokušala da ode sa mjesta gdje je napadnuta, ispred lokala brze hrane Gurman u Bloku V.  On, možda, najpotpunije  ilustruje bezobzirnost siledžija. “Tada je grupa napadača došla do mene, otvorili su vrata i Mijatović me stezao za vrat i govorio: Reci kako se zove momak (njen sin – prim. Monitora). Nijesam htjela, a on je ponavljao da kažem, jer će ga, prijetio je, svakako naći, a ako ne progovorim, mene ubiti”. Uporedo, svjedoči novinarka, dok je Mijatović držao za vrat, Bećirović je uhvatio za kosu i lupao joj glavu o vrata vozila. “Kad su me pustili, a ovaj (osumnjičeni Dukić) mi sugerisao da se udaljim, Bećirović je uzeo nešto, udario u auto i slomio mi zadnje staklo.”

Iako je opis događaja sličan onom u saopštenju Osnovnog suda, konačni zaključci čude: “Pritvor je određen zbog opasnosti od ponavljanja djela u odnosu na Mijatovića i Dukića, budući da su ranije osuđivani zbog krivičnih djela sa elementima nasilja, dok je u odnosu na Bećirovića pritvor određen zbog opasnosti da će učiniti krivično djelo kojim prijeti, imajući u vidu činjenicu da je osnovano sumnjiv da je kritičnom prilikom uputio prijetnje oštećenoj…”.

Ispada da je Bećirović osnovano sumnjiv ne zato što je fizički napao novinarku, već samo zato što je vrijađao i prijetio. To je u suprotnosti sa njenim tvrdnjama, ali i opisom događaja koji je tužilaštvo podnijelo uz zahtjev za određivanje pritvora, a sud prihvatio. Uz malu intervenciju koja bi u nastavku postupka mogla biti od velike koristi Bećiroviću.

Ne bi bio prvi put da izgleda da Bećirović ima privilegovan status pred državnim institucijama. Ne samo pravosudnim. Kao što nije ni prvi put da Bećirović fizičkim ili verbalnim nasiljem rješava svoje probleme sa novinarima i kritičarima. U arhivama  medija niz je svjedočenja o napadima Bećirovića, njegovih pratilaca zaduženih za bezbjednost i medijskih plaćenika okupljenih oko portala Aktuelno.me.

Prije više od 15 godina Bećirović je strogoću počeo da trenira na radnicima angažovanim na dogradnji hotela Avala u Budvi. Šamarima i pesnicama, uglavnom. Ž.R. je bio jedan od nekoliko napadnutih koji su zaštitu potražili od države. U krivičnoj prijavi naveo je kako se, sa još dvojicom kolega, uputio hotelskim liftom, noseći nekoliko torbi alata i opreme. Kada se lift zaustavio, na vratima je stajao Zoran Bećirović. “Odmah po otvaranju vrata, s obzirom da sam ja bio najbliži, Bećirović me snažno ošamario, uz izrečene riječi prijetnji i uvreda, a potom se usmjerio na kolegu iz Srbije, kome je zadao mnogo udaraca”, napisao je Ž.R.  u prijavi. „ Nijesam se usudio da tražim objašnjenje za njegovo ponašanje, jer sam bio više nego siguran da bi u tom slučaju, napad na mene bio nastavljen”, objasnio je.

Slične su priče i drugih napadnutih. Nekad je Ćoćo napadao  sam, a nekad uz pomoć  tjelohranitelja. Bećirovićev advokat Branko Čolović potvrdio je da su neki od prijavljenih napada završili u Sudu za prekršaje, ali se u tadašnjem razgovoru za Vijesti (2011.) nije mogao sjetiti sa koliko je novca kažnjen njegov klijent. “To jeste prekršaj,  nije sporno, ali nije kriminal niti ima govora o nasilničkom ponašanju”, tumačio je.

Sličnog mišljenja bili su  i u Osnovnom tužilatvu u Kotoru. Prijava napadnutih radnika je odbačena. Tadašnji Osnovni tužilac Boris Savić saopštio je:  “Bećirović  je saslušan pred istražnim sudijom. Nakon nalaza vještaka, koji se izjašnjavao o medicinskoj dokumentaciji, utvrđeno je da nema elemenata krivičnog djela za koje se teretio Bećirović. Vještačenje je pokazalo da nema tjelesnih povreda, već samo crvenilo”, zaključio je Savić. Kasnije je postao predsjednik Višeg suda u Podgorici.

Na meti Bećirovića u proljeće 2015. našli su se Monitor i Vijesti.  Bećirović je, prvo, preko Dnevnih novina optužio novinarke Monitora, Milenu Perović-Korać i Milku Tadić-Mijović da su tekstom U mreži (iz marta 2011.) ,,nacrtale metu njegovom bratu Draganu”. Dragan Bećirović je, pod do danas nerasvijetljenim okolnostima, ubijen u Budvi u aprilu 2011. godine. Evo medijske optužnice: ,,Taj tekst je napisan i naručen da bi se mom pokojnom bratu nacrtala meta na čelo dvadeset dana prije njegovog ubistva, što ja godinama tvrdim. Sada bi bilo normalno da se u okviru sudskog procesa utvrdi ko je naručio ovaj lažni tekst od Monitora…”. Pošto su Vijesti prenijele Monitorov tekst, “optužnica” je proširena i na njih.  Bećirović im je spočitao ometanje istrage ubistva njegovog brata. I to ponavlja do danas, neometan od strane nadležnih.

Tekst Dnevnih novina  prenijele su Pobjeda i Portal analitika, ali se niko  nije potrudio da svojim čitaocima pojasni optužnicu. Da jesu, njihovi čitaoci bi znali da se pokojni Bećirović u tom tekstu pominje dva puta. Prvi citat: ,Beppler&Jacobson zvanično predstavlja Dragan Bećirović.Više je izvora, međutim, tvrdilo da je Bećirović istureni igrač, a da su unutra i familija Đukanović i Stanko Subotić Cane”. Drugi: ,,Dragan Bećirović, u više je različitih kombinacija i u nekim drugim firmama”.

Bećirović i Pobjeda razmjenjivali su se i drugim sadržajima. Aktuelno.me  je prenosio  tekstove Šemsudina Radončića i Marka Vešovića u Pobjedi, u kojima je godinama na najprizemniji način, klevetama i uvredama,  vođena hajka protiv vlasnika, menadžemnta, urednika i novinara Monitora i Vijesti.  Iako je u nizu privatnih tužbi Bećirović izgubio pred sudovima, nije se desilo ništa. On je nastavio da  prenosi klevete i uvrede, a država da ćuti. Jednako je nastavio da crta mete i napada novinare i kritičare. Posebna sinhronizovana hajka vođena je protiv direktorice MANS-a Vanje Ćalović Marković.

U decembru 2019. napadnut je Vladimir Otašević, tada novinar Dana. Na njega je nasrnuo Bećirovićev tadašnji i sadašnji bodigard Mladen Mijatović, u tržnom centru Delta, nakon što ih je novinar fotografisao dok su, skupa sa tužiocem Milošem Šoškićem (tada viši, danas specijalni tužilac), obilazili trgovine.

“Uhvatio me je za vrat i privukao sebi i počeo da me vrijeđa ’bubašvabo p…a ti materina, izbriši te slike’. Na to mu je Bećirović rekao ‘nemoj ovdje, kamere su, riješićemo to’. Ovaj me je pustio pa su se sva trojica, Bećirović, Šoškić i taj čovjek udaljili. Sve ovo je vidio i čuo Miloš Šoškić. Riječ nije rekao i samo je nijemo gledao”, ispričao je Otašević.

Iako su kamere tržnog centra potvrdile Otaševićeve tvrdnje, on je u Osnovnom državnom tužilaštvu saslušavan kao svjedok po sopstvenoj krivičnoj prijavi. “Kako nije dobio status oštećenog, Otašević po zakonu nema pravo na uvid u aktivnosti i radnje koje je Tužilaštvo preduzelo u vezi sa njegovim slučajem”, pojasnio je njegov advokat Nebojša Asanović. Prijava je odbačena nakon dvadesetak dana, pošto u tužilaštvu “nijesu našli bitne elemente bića tog krivičnog djela, kao ni bilo kog drugog krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti”. Već viđeno.

Još tada je problematizovana činjenica da se u Bećirovićevoj pratnji  nalazi Mladen Mijatović, službenik MUP-a Crne Gore. Iz MUP-a je, prije pet godina, saopšteno da Mijatović nije tražio odobrenje tadašnjeg ministra Mevludina Nuhodžića da privatno obezbjeđuje Bećirovića. Dodali su da će,  ukoliko provjera pokaže da se bavio tim poslovima, “preduzeti mjere za utvrđivanje njegove odgovornosti”.

Sada – ista priča. Uz konstataciju da  je Mijatović “raspoređen na radno mjesto samostalnog referenta-spasioca u Direktoratu za zaštitu i spašavanje, u okviru Direkcije za avio-helikoptersku jedinicu MUP-a“, iz resora koji vodi Danilo Šaranović navode da “nisu raspolagali podacima da je imenovani angažovan na bilo kojim dodatnim poslovima, niti je od nadležnog rukovodioca dobio odobrenje za angažovanje izvan svojih redovnih poslova“. Toliko o provjerama pripadnika policija i Ministarstva unutrašnjih poslova o kojima slušamo evo četiri godine.

Ipak, posebno poglavlje terora koji Bećirović sa saradnicima provodi nad novinarima predstavlja i višegodišnja medijska tortura kroz koju prolazi novinarka Monitora i Vijesti, Dragana Šćepanović. Ona je izložena skoro  svakodnevnim prijetnjama i uvredama koje objavljuje portal Aktuelno.me čiji je osnivač Bećirovićev Ski Resort Kolašin 1450. Počelo je nepotpisanim optužbama da “dopisnica drugosrbijanskog režimskog tabloida godinama čini sve kako bi sabotirala razvoj Kolašina”. Nastavilo se besprizornim uvredama na njen i račun članova njene porodice.

Tužilaštvo je, ponovo, ostalo slijepo, gluvo i nijemo. ,,S obzirom da je uvidom u tekstove utvrđeno da istim nisu sadržane prijetnje po ličnu i imovinsku bezbjednost Šćepanović Dragane, što ista ni sama nije sporila, već da tekstovi sadrže uvredljive kvalifikacije po ličnost i profesionalnu orijentaciju kako Šćepanović Dragane, tako i medija u kojem ista radi, to nalazim da nema osnova za preduzimanje krivičnog gonjenja protiv bilo kojeg lica za bilo koje krivično djelo za koje se goni po službenoj dužnosti,” zaključio je u junu prošle godine tužilac Nikola Boričić.

Nakon prošlonedjeljnog napada na Anu Raičković prenuli su se i u Kolašinu, pa je početkom nedjelje stigla informacija da je Osnovno državno tužilaštvo formiralo predmet povodom napisa portala Aktuelno.me. Ipak, ni sada predmet njihove pažnje nijesu nepotpisani tekstovi koje objavljuje urednik portala Balša Knežević, već prateći komentari. Otprilike: ako utvrde ko ih je pisao, izviđaće da li u njihvom sadržaju ima elemenata krivičnog djela… Dok Dragani Šćepanović stižu najave novih nastavaka kleveta i izmišljotina na račun nje i njene porodice.

Jedno je jasno. Napad na Anu Raičković, i članove njene porodice nije incident. To je kontinuitet svestrane nasilničke prakse Zorana Ćoća Bećirovića. Novac i nekažnjivost koju je stekao u vrijeme tajkunskih privatizacija pod pokroviteljstvom režima Mila Đukanovića, često uz finansijsku, pravnu i svaku drugu pomoć njegovih najbližih srodnika i saradnika, Bećirović i danas koristi da uzme, nagradi i kazni. Pitanje je: hoće li  država konačno stati na put Ćoćovom nasilju? Ili će sklonost nasilju, učinjenost i novac neforomalnog gospodara Kolašina prevagnuti i kod sadašnjih vlasti. Dokle?

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo