Povežite se sa nama

SVIJET

POČETAK TRAMPOVE PREDSJEDNIČKE KAMPANJE: Najismijavaniji US predsjednik –uzdrman, ali ne i poražen 

Objavljeno prije

na

Donald Tramp je ocijenio da je za njegov politički život nedostatak ličnog kontakta sa ideološkom bazom opasniji od pandemije. Planiran je trijumfalni povratak. Pojavljivanje uživo poslije više od sto dana apstinencije je trebalo da potvrdi da je vatra podrške ,,trampizmu” iz 2016. još živa i da ,,veliki komunikator” nije izgubio moć da je  razbukti i ostane na vlasti još četiri godine. Nije djelovalo ubjedljivo

 

Prije nekoliko dana, Tramp je, ignorišući zabranu velikih skupova, počeo kampanju za novembarske predsjedničke izbore.

Ocijenio je da je za njegov politički život nedostatak ličnog kontakta sa ideološkom bazom opasniji od pandemije.

Planiran je trijumfalni povratak. Pojavljivanje uživo poslije više od sto dana apstinencije je trebalo da potvrdi da je vatra podrške trampizmu iz 2016. još živa i da ,,veliki komunikator” nije izgubio moć da je dovoljno razbukti i ostane na vlasti još četiri godine.

Mjeseci pendemije su ograničili mnoge na rad sa distance.Tramp koji voli socijalne mreže, a reklo bi se po Twitter postovima, rijetko spava, nije prestajao da Amerikance i svijet zasipa svojim teorijama o porijeklu Kovida-19, da predlaže tretmane poput onoga o dezifekcionom sredstvu, oralno ili intravenozno i da tvrdo obećava da će ekonomija raditi punom parom za ,,koju nedjelju”, pod njegovom dirigentskom palicom.

Tramp je, najblaže moguće rečeno, do te mjere neortodoksan predsjednik da ga je lako ocjenjivati satirično. Pri tom zaboraviti da je tu gdje je, na čelu jedine svetske imperije, jer je pogodio nerv 63 miliona američkih glasača,  oko pola svih koji su 2016. izašli na birališta.

Komentatori širom svijeta  odbacuju Trampove izjave i poteze ili ih tretitaju sa količinom prezira koji nije iskusio nijedan lider Zapadnog svijeta, pa se stiče utisak da nas Tramp ne može ponovo iznenaditi pobjedom na US izborima.  Dublje je pitanje kakav to sistem izrađa toliki broj ljudi koji se hrane nebulozama i hoće svijet dominacije, nejednakosti, konfrontacije i rasizma?

Slican politički trend očit je i u drugim bogatim zemljama, kao sto je Britanija, zastupnicama  neoliberalnog ekonomsko-političkog modela, trenutno bez ozbiljne konkurencije u svijetu.

Glavni pokretač ovog sistema je rast, a nusprodukti su mu nejednakosti i podjele u kojima mnogi ispadaju iz igre, a ekonomske i druge perspektive su im nikakve. Za njihovu marginalizaciju i ,,nevidljivos” su odgovorni i obrazovni sistemi i mediji, često i neoliberalne korporacije sa ulogom da sistem odbrane od suštinskih promjena i glasova “odozdo”.

Oni postaju nezadovoljna, zaboravljena masa i upijač za desničarske populističke narative, rasizma, podjela, ratova i konspirativnih teorija. To su ljudi koje Tamp zove tiha većina i koji su ga dovela na vlast jer je, navodno, Tramp jedan od njih i njihov glas na US političkoj sceni.

I Trampu i tihoj većini trebaju neprijatelji ili preciznije rečeno ,,žrtve”. Neko ko je kriv za sve njihove nevolje, a koga je relativno lako pretvoriti u objekat mržnje. Trenutno takvih ima na pretek.

Kovid-19 se predstavlja kao virus koji je Kina proizvela da uništi američku ekonomsku, političku i vojnu moć. Tramp epidemiju shvata kao propagandu, a ne kao bolest. Po Trampu Kovid-19 koriste i unutrašnji politički protivnici da bi ga skinuli sa vlasti putem sprječavanja mobilizacije njegove baze, ,,tihe vecine”.

Socijalni potresi koji su buknuli zvog hladnokrvnog ubistva Džordža Flojda od strane policije, mobilisali su pokret Zivoti crnaca su bitni (Black Lives Matter – BLM) i ubrzo se raširili na djelove US društva koji traže socijalnu pravdu i suštinske promjene.

Za Trampa je ovo subverzivni teroristički pokret koji ima za cilj da izbriše sve sto je Ameriku učinilo ,,velikom”, a što on usko vezuje za održavanje istorijski ukorijenjene dominacije bijelih Amerikanaca.

Nije čudo što je izbor i datuma i lokacije za početak predizborne kampanje pao na mjesec jun i na grad Tulsu, u Arizoni.

U junu je prije 99 godina u Tulsi počinjen jedan od najezivijih masakara nad crnom populacijom u američkoj istoriji. Te 1921. godine, bande bijelih rasista su spalile bogati  dio  Tulse, koji je bio poznat kao Crni Vol strit i ubile preko 300 ljudi.

Tada su američki crnci čuli od svojih bijelih gospodara da je predsjednik Linkoln ukinuo ropstvo.

Oba događaja Amerikanci afričkog porijekla i antirasističke organizacije, čuvaju od zaborava manifestacijama svake godine.

Trampov izbor za prvi predizborni skup, čija će publika, znalo se, biti dominantno ,,tiha većina”  sačinjena  od bijelih supremacista  bio jasna poruka, da njemu  nije ni na kraj pameti liječenje istorijskih rana i savremenih podjela. Umjesto toga, stao je na stanu kriminalne prošlosti u nadi da će mobilisati senzacionalni broj istomišljenika.

Svi elementi za eksplozivni početak kampanje su bili tu: mjesto, vrijeme, masovni skupovi posvećeni komemoraciji masakra i kraja robovanja.Trampov tabor je bio siguran da i oni konja za trku imaju.

Menadžer negove kampanje je javljao da je više od million ljudi rezervisalo ulaznice u zatvorenu sportsku halu, pa je na brzinu  opremljen dodatni prostor izvan sale, gdje je višak posjetilaca trebalo da prati govor svoga lidera.

Trampova baza nije odigrala ulogu koju je Tramp namijenio. Menadžer kampanje je u nemilosti. Samo 6.200 ljudi je prisustvovalo skupu!

Analitičari jedne orijentacije su Trampa nazvali Imperator bez podanika.   Tvrde da je ovo još jedan primjer njegovog neshvatanja raspoloženja nacije, a  ima i menadžera za kampanju koji nije znao za pravilo da treba obećati manje, a ostvariti više.

Trampov tabor optužuje medije da su zastrašili njihove pristalice koronom i kontraprotestima BLM pokreta. Čak, bez dokaza, tvrde da je  BLM demonstranti blokirli ulaz Trampovim pristalicama.

Oni koji su došli bogato su počašćeni uobičajenim repertoarom uvredljivih i jeftinih gafova. Tramp je pričao čitava dva sata pred polutraznom salom, u svom trejd mark stilu insinuacija, rasističkih uvreda, neosnovanih tvrdnji i obećanja zasnovanih na pustim zeljama.

Kovid-19 nazvao je ‘kung fu grip’, a na zahtjeve BLM da se prestane sa finansiranjem rasističke policije u nekim gradovima, zapitao je prisutne što bi da nema policije radila žena kojoj je muž na putu, a oko kuće joj se mota neki hombre. U duhu tvrdnje sa prošlih izbora, da svi Mekcikanci siluju žene.

Njegova interpretacija broja oboljelih i umrlih u US kao posljedice pretjeranog testitanja i da ga treba usporiti, je izazvala posebno ogorčenje. Upoređena je sa priznanjem ubistva.

Sljedeća Trampova ,,stanica” je Arizona gdje, obilazi još jednu zapaljivu  tvorevinu koja cilja u ,,meku” metu – zid koji bi trebalo da spriječi miješanje Amerikanaca i Meksikanaca.

Za sada Trampova kampanja definitivno ne liči na erupciju podrške. ,,Izdisaj” bi bio primjereniji opis.  Objektivno, njegove  stvari ne izgledaju ružičasto.  On će ih lako negirati, jer fakti ne figuriraju u njegovom univerzumu.

Sigurno je da će s pravom biti optuživan za širenje epidemije i žrtvovanje života na oltar svojih političkih ambicija. U Oklahomi je u posljednjih nekoliko dana zabilježen skok slučajeva inficiranih koronom za 91 posto, uključujući i šestoro iz Trampovog tima, koji je organizovao Tulsa skup!

Uz uobičajene ,,neprijatelje” kao što su mediji, manjine  Tramp je uspio da otuđi i vrhove vojske koji rijetko dovode u pitanje odluke predjednika. Kada je zaprijetio BLM demonstrantima trupama i aviacijom, čelnici vojske nijesu ćutali.

O političkoj glavi mu rade i mnogobrojni iz užeg okruženja. Ne traju dugo na pozicijama i odlaze kivni i spremni da unovče svoje opasno insajdersko znanje o Trampu i njegovoj vladavini.

Najnoviji je primjer ultra desničar Džon Botlton koji je Trampu bio savjetnik za nacionalnu bezbjesnost duže od godinu. On  promoviše knjigu i kaže da je Tramp nedorastao svome poslu, da zanemaruje nacionalne interese,  dodajući ,,pikanterije” tipa da Tramp misli da ga sjeverno-korejski lider jako voli.

Kumulativni efekat mogao bi biti alijenacija birača koja rezultira u trenutnoj prednosti od 12 posto Demokrate Bajdena. Analitičari tvrde da je priličan broj obrazovanih birača, žena i onih koji ne pordžavaju nijednu partiju, okrenuo leđa Trampu.

Trampova politička budućnost visi o tananoj niti ekonomskog oporavka. Kao i u mnogim drugim zemljama, ekonomija je paralizovana. Ogroman broj ljudi je bez posla, a biće još očajniji krajem jula, kada će mnogima prestati socijalna pomoć. Nezaposlenost podsjeća na 1930. i  vrijeme Velike depresije.

Trampu je ovo potpuno jasno. Iz tog razloga od početka pendemije on insistira na pokretanju ekonomije  predstavljajući koronu kao oružje ekonomskog rata, a ne opasnu bolest koja je do sada odnijela 120 hilada američkih života.

Tramp brine, šta će biti s njim, u to nema simnje. Poslije četiri godine na vlasti teže će za probleme okrivljivati Meksikance, Kineze ili medije. To ne znači da neće pokušati. Već je poslao Twit da će izbori u novembru biti namješteni iz inostranstva, nazivajući ih ,,skandalom sadašnjice”.

To što se Tramp ljuti, optužuje i, kako kažu Englezi, baca igrčcke iz kolica, je u njegovom stilu. Za brigu je to što povrijeđeni i ismijavani Tramp može uraditi nešto drastično, otpočeti ratno krvoproliće što bi od njega napravilo ratnog lidera i ujedinilo Ameriku pred zajedničkim neprijateljem. Jedan bivši bliski saradnik je izjavio da su izbori 2020. posljednja šansa da se Amerika spasi od Trampa.

Za sada je realističnije mišljenje da je Tramp uzdrman, ali ne i poražen.

Radmila STOJANOVIĆ 

Komentari

Izdvojeno

KAZNENA EKSPEDICIJA IZRAELA NA GAZU: Da li je eskalacija nasilja jedini put?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Broj zatvorenika koje su izraelske vlasti oslobodile u nedavnoj razmjeni sa Hamasom  već je premašen novim palestinskim zatvorenicima pohapšenim u stalnim i masovnim racijama.  Izvjesno je da će što duže bude trajao napad na Gazu  Izrael gubiti mrvice reputacije koje su mu ostale, a sa njima i najvjernije saveznike. Državni sekretar SAD Entoni Blinken opet dolazi u posjetu Izraelu i regionu. Smatra se da će koristiti upozorenja, ako ne i “prijateljske”  prijetnje, jer rastući broj Amerikanaca smatra da su akcije  Izraela štetne po poziciju SAD u svijetu

 

Izraelska vojska je, do privremenog prekida neprijateljstva u petak 24. novembra,  za 48 dana kaznene ekspedicije, posle napada boraca predvodjenih Hamasom na pogranične djelove teritorije poluvjekovnog okupatora, na Gazu, čija je dužina 41 km  a prosječna širina 10 km, sručila  40.000 tona eksploziva! Nešto ispod 1,000 tona dnevno! Zamislite pejzaž koji bi 1,000 tona eksploziva kreirao na traci širokoj 10 km od Podgorice do Budve!

Većina ovog razornog tovara je ispražnjena na sjevernu polovinu Gaze. Učinak je totalna devastacije tog dijela Gaze, na kome nije ostalo puno više od kamena na kamenu i u kome su ispod planina betona i metala ostali i mnogi životi i sve što je posjedovalo preko milion ljudi.

Kada je stupio na snagu prvi privremeni  prekid vatre radi razmjene zarobljenika i ulaska  humanitarne pomoći, brojno stanovništvo koje je izraelska vojska protjerala sa sjevera na jug je životima platilo pokušaje da posjete svoje porušene domove i da saznaju za sudbinu članova svojih porodica i prijatelja od kojih ih je razdvojila ratna stihija.

Da podsjetimo, radi se o stanovnicima sjeverne Gaze koji su prvih dana rata postupili po instrukcijama izraelske vojske,  koja ih je lecima i telefonskim pozivima upozoravala  da,  ako im je život mio, ne ostaju na sjeveru, da bi bili masovno ubijani dok su išli pješke prema sigurnoj zoni.

Ulica Salah ud-Din, jedna od dvije saobraćajnice koje vode prema jugu, bila je danima prekrivena leševima onih koji su poslušali instrukcije okupatora. Ostaće simbol ratnih zločina počinjenih u ovom vandalskom ratu u kome niko, bilo da se radi o djeci, ženama, starima, bolesnicima ili ranjenicima, nije bio poštedjen.

Ono sto su Izraelci htjeli da postignu je navodno bilo bazirano na pretpostavci da je “Hamasova” vojna infrastruktura skoncentrisana u sjevernom dijelu, pa su htjeli da taj dio isprazne od civila da bi mogli da uniste Hamas bez “straha” da će ubijati obične ljude!

Priličan broj stručnjaka koji pokušavaju da ustanove moguće krajne ciljeve napada koje Izrael do sada nije deklarisao, smatraju da je  čisćenje civila sa sjevera na jug samo prva etapa njihovog protjerivanja iz Gaze u Egipat gdje bi postali “humanitarni problem” Egipta i medjunarodne zajednice.

Danas (srijeda 29.) sa zebnjom čekamo potvrdu o mogućem produženju primirja za još koji dan. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu je u utorak prilikom  posjete svojoj vojsci u Gazi potvrdio, da se izraelske vojne akcije neće ograničiti na sjever i da je komanda Hamasa u stvari na jugu koji je trenutno pretrpan izbjeglicama sa sjevera.

Istakao je da će napadi biti nastavljeni nesmanjenom žestinom. Ako održi riječ, krvorpliće koje čeka civile na jugu Gaze biće gore od onoga na sjeveru, koje je već šokiralo svijet i izvelo milione na ulice.

Netanjahu ima dobre razloge da koristi ratobornu i nemilosrdnu retoriku. Istraživanja javnog mnjenja pokazuju da Izraelci u velikoj mjeri podržavaju strategiju “totalne bezbjednosti” po svaku cijenu, u rasponu od inteziviranja napada na Gazu do njenog potpunog uništenja.

Radmila STOJANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPAD IZRAELSKE VOJSKE NA  GAZU: U potrazi za Hamasom – Gaza postaje dječja grobnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Užasi stradanja stanovnika Gaze izazvali su masovni revolt običnih ljudi širom svijeta, što je dovelo do topljenja bezrezervne podrške Izraelu. I Bajden i EU lideri sada apeluju na Izrael da poštuje pravila o zaštiti civila i da omogući dostavljanje humanitarne pomoci.  Netanjahu koga pritiska Bajden, koga opet pritiska njegovo javno mnjenje, nevoljno izjavljuje da mu eventualno mogu biti prihvatljivi kratki humanitarni prekidi vatre, ali tek pošto dodje do oslobadjanja taoca. Ovo nije na horizontu, tako da stanovnici Gaze nemaju razloga za nadu da će se situacija popraviti

 

Ušli smo u drugi mjesec rata u Gazi koji ne jenjava. U posljednjih nekoliko dana napadi iz vazduha, sa kopna i sa mora nastavljaju da dnevno odnose na stotine života, Većina ubijenih i ranjenih, oko  dvije trećine, su djeca i žene, a rastuće brojke ne uključuju najmanje 2,700 ljudi koji se vode kao “nestali” pod ruševinama svojih bombardovanih domova.

Na stotine izraelskih bombi i raketa ciljaju i nove i već uništene djelove Gaze, kao što je izbjeglički kamp Džabalija koji se bombarduje dnevno i u kome je u masovnim kraterima sahranjeno na stotine ljudi.

Oko 40 posto škola u Gazi, preko 200 njih je srušeno. Od 35 bolnica 16 ih više nije u funkciji, a isti je slučaj sa 51 od 72 doma zdravlja.

Dvorišta bolnica koje još primaju pacijente su pretrpana stotinama ljudi koji su došli u potrazi za bezbjednošću, da bi prije nekoliko dana desetine njih bilo ubijeno u napadu na ambulante na ulazu u glavnu Al Shifa bolnicu u Gaza Sitiju.

Medicinske institucije Gaze koje su još u funkciji operišu bez dovoljno struje, osoblja, opreme i ljekova, dok očajnički pokušavaju da spasu živote hiljada ranjenih.

U izvještajima sa terena osoblje bolnica govori o tome da koriste telefone kao izvor svijetla, zbog nedostatka goriva za generatore za struju, koje Izrael odbija da stavi na listu humanitarnih konvoja koji u malom broju stižu iz Egipta, Prije neki dan su izraelski avioni bombardovali solarne panele u  Al Shifa bolnici uskraćujući toj ključnoj bolnici šansu da barem djelimično obavlja svoj posao.

Međunarodni komitet crvenog krsta je javio danas (srijeda 8.) da je otvorena vatra na konvoj njihovih vozila koja su prevozila neophodne ljekove i opremu za medicinske ustanove.

Međunarodne humanitarne organizacije neprestano podsjećaju da je bombardovanje škola, bolnica i civila ratni zločin. Izraelski lideri ističu  da iz ovih civilnih institucija operiše Hamas, bez dokaza za ove tvrdnje.

Ulazak u drugi mjesec destrukcije Gaze obilježavaju pokušaji da se dodje do zaustavljanja neprijateljstava. Institucije pokušavaju da pronadju formulaciju koja bi bila prihvatljiva Izraelu. Minimalisti traže kratke humanitarne pauze, a najviše je onih koji zahtijevaju potpuni i trajni prekid neprijateljstava, mada trenutno oni imaju najmanje šanse da se čuju.

Netanjahu koga pritiska Bajden, koga opet pritiska njegovo javno mnjenje, nevoljno izjavljuje da mu eventualno mogu biti prihvatljivi kratki humanitarni prekidi vatre, ali tek pošto dodje do oslobadjanja taoca. Ovo nije na horizontu, tako da stanovnici Gaze nemaju razloga za nadu da će se situacija popraviti .

Ne treba zaboraviti da Netanjahu, njegova vlada i vojni lideri moraju da djeluju nepopustivo, pred radikalizovanim izraelskim javnim mnjenem koje ih sa pravom smatra odgovornim za uspjeh Hamasove akcije.

Umjesto da razmatraju kako je moguće da su boraci iz Gaze sa lakoćom uspjeli da probiju kroz milijarde dolara vrijednu tehnologiju na izraelskoj granici i kako se desilo da je nedostajalo ljudstvo da im se suprotstavi, Netanjahu skreće pažnju sa tih za njega opasnih tema.Netanjahu se ne bori samo za povratak mita o nepobjedivosti Izraela, već  i za svoj politički opstanak. Onog momenta kad siđe sa vlasti on će biti u rukama sudova zbog brojnih optužbi za korupciju i zloupotrebu položaja od kojih ga trenutno štiti imunitet koji ide uz funkciju na kojoj se nalazi.

Užasi stradanja stanovnika Gaze izazvali su masovni revolt običnih ljudi širom svijeta, što je dovelo do topljenja bezrezervne podrške Izraelu. I Bajden i EU lideri sada apeluju na Izrael da poštuje pravila o zaštiti civila i da omogući dostavljanje humanitarne pomoći.

Bajden za uzvrat nudi američki angažman na oslobađanju dijela taoca. Pritisak na Netanjahua od porodica preko 200 taoca je enorman, ali Netanjahu ocjenjuje da on mora da 100 posto diktira bilo kakav sporazum sa Hamasom, koji uključuje ne samo njegovu predaju, već i njegovo potpuno eliminisanje. Naravno, pregovaranje sa tih pozicija je osudjeno na poraz i dovodi u pitanje i sudbinu taoca i opstanak stanovnika Gaze.

Bez obzira na enormna razaranja u Gazi ,dosadašnji uspjeh izraelske odmazde nije izvjestan. Progres kopnene invazije koju je Izrael odlagao do prije 10tak dana, se dovodi u pitanje mada je činjenice teško ustanoviti u magli ratne popagande sa obje strane.

Izrael tvrdi da je potpuno okružio Gaza Siti, ali sukobi izmedju boraca Gaze i   izraelske vojske ne jenjavaju. Začuđujuće je da i raketiranje Izraela iz Gaze nije obustavljeno! Sirene za vazdušnu opasnost čuju se gotovo svakodnevno čak i u Tel Avivu i sjevernije. Kako je moguće da vojna sila Izraela koja dominira nebom, morem i  kopnom ne može da locira i uništi opremu sa koje se rakete ispaljuju?

Analitičari govore da će Izrael nastaviti sa masovnom destrukciojom Gaze “iz daljine “ jer se ne smije upustiti u borbu prsa u prsa u mreži podzemnih  kanala iz kojih operišu borci Gaze.

Jos mnogo toga je neizvjesno. Na primjer ,što je Netanjahuov krajnji cilj? Njegove izjave po ovom pitanju se mijenjaju iz nedjelje u nedjelju. Na početku rata je govorio o uništavanju vojnog krila Hamasa, pa o uništavanju čitavog Hamasa, pa o kidanju svih veza sa Gazom, da bi juče (7. novembra) izjavio da hoće da okupira Gazu i da je stavi pod potpunu kontrolu Izraela.Detalji ni jednog od ovih planova nijesu objelodanjeni i dovodi se u pitanje i njihova ozbiljnost i izvodljivost.

Od početka napada na Gazu Izrael radi na čišćenju sjeverne polovine Gaze, jer je navodno tamo većina Hamasovih vojnih kapaciteta. Civilima je naredjeno da zbog lične bezbjednosti pređu u južni dio i mnogi su platili životima postupanje po ovim instrukcijama.

Trenutno je prilično jasno da bi za etničko čišćenje Gaze od Palestinaca Izrael imao priličnu opoziciju sa  mnogih adresa. Sigurno je da Jordan ne bi bio usamljen u svojoj nedavnoj ocjeni da bi to bio razlog za rat.

 

Žrtve

Po riječima dopisnika Al Jazeera: “‘Krv se ne suši u Gazi”. Od početka bombardovanja pogodjeno je 1,700 “ciljeva” a upotrijebljeno je više razorne sile nego za čitavu godinu napada na Avganistan.

U utorak 6. novembra, broj ubijenih je dostigao10,328 od čega su 4,237 djeca, a 2,719 žene. Više od 25,956 ljudi je ranjeno. Save the Children kaže da broj djece ubijene u Gazi daleko premašuje godišnji zbir  u čitavom svijetu.

Po UN-u, preko 40 hiljada građevina u Gazi je potpuno uništeno, a oštećenih je 220 hiljada, što je oko 40 posto stambenih objekata u Gazi. Više od 1.5 miliona ljudi je ostalo bez krova nad glavom. Polovina je smještena u izbjegličkim kampovima UN-a, 122 hiljada živi u dvorištima bolnica, crkava i drugih javnih ustanova, preko 131 hiljada u UN školama , a ostali su prihvaćeni od drugih familija iz Gaze.


Reakcije međunarodnih organizacija i NVO

Generalni sekretar UN-a izjavljuje početkom nedjelje da Gaza postaje dječja grobnica.

Čelinici 18 UN agencija i NVO-a bezuspješno pozivaju na primirje.

Generalna skupština UN-a, izglasala  rezoluciju o momentalnom i trajnom prekidu vatre, za koju je glasalo dvije trećine zemalja članica.

U tri navrata Savjet bezbjednosti UN-a ne uspijeva da izglasa rezoluciju o privremenom primirju radi  dostavljanja humanitarne pomoći, zbog veta od strane SAD.

Predstavnik Svjetske zdravstvene organizacije izjavljuje da je teško i pojmiti razmjere smrti i patnje u Gazi, za koje nema opravdanja.

Visoki komesar za ljudska prava UN-a Volker Turk je u petodnevnoj posjeti bliskom Istoku sa ciljem da se pokrene reakcija na kršenja ljudskih prava u Gazi sa vladama i nevladinim organizacijama.

 

Rastuća diplomatska osuda

Prva država koja je odlucila da prekine diplomatske odnose sa Izraelom je bila Bolivia, a posljednja je Južnoafrička Republika. Talas diplomatskih osuda uz povlačenje predstavnika uključuje Jordan, Tursku, Honduras, Kolumbiju,Čile i Bahrain. Zauzimanje principijelnog stava protiv načina na koji Izrael ratuje sa Gazom ima simboličan učinak jer izostaje prijetnja sličnom akcijom od strane “ključnih” svjetskih  zemalja.

 

Zapaljivi jezik i pozivi na genocid

Genocid je riječ koja se sve češće čuje u kontekstu rata u Gazi. Akt genocida je usko pravno definisan kao ubijanje sa predumišljajem većeg broja ljudi odredjene nacije ili etničke grupe s ciljem njihovog uništenja. Praksa je da sudovi utvrđuju odgovornost za genocid i na bazi izjava i na bazi djela optuženih.

Grupa Izraelci protiv aparthejda  je nedavno napravila listu izjava izraelskih zvaničnika koje pozivaju na genocid u Gazi:
– 9. oktobra je Izraelski ministar odbrane Joav Galant naredio totalnu blokadu Gaze uz ukidanje hrane, struje i goriva jer se radi o “ljudskim životinjama” sa kojima se ne može drugačije.
– 13.oktobra je predsjednik Izraela Isak Hercog rekao da su svi stanovnici Gaze odgovorni za Hamasov napad i da u Gazi nema nedužnih ljudi.
– 25.oktobra je gradonačelnik grada Sderot koji je bio napadnut iz Gaze, Alon Davidi izjavio da je svaki stanovnik Gaze clan ISIS-s  i da ih sve treba bombardovati jer se radi o dva miliona nacista.
– Bivši član izraelskog parlamenta, Kneseta, Moše Feiglin pozvao na totalno uništavanje Gaza kao sto je uništena Hirošima, ali bez upotrebe nuklearke.
– Nekadašnji izraelski UN ambasador Dan Gilerman je Palestince nazvao “užasnim neljudskim životinjama”.
– Jedan tink-tank izraelske vlade je nedavno objavio detaljni plan etnčkog čišćenja Gaze.

Radmila STOJANOVIĆ, specijalno za Monitor iz Ramale

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TURSKA: TIHA PROSLAVA 100 GODINA OSNIVANJA REPUBLIKE: Ataturkovo nasljeđe u Erdoganovoj sjenci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretiha proslava stogodišnjice Republike naljutila je mnoge građanski orjentisane Turke koji su uvjereni da Erdogan metodično potkopava Ataturkovo sekularno nasljeđe i nameće svoju političku viziju države koja je klerikalno obojena. Kritičari tvrde da je aktuelni predsjednik već odgurnuo zemlju od njenih osnivačkih principa i da je to vidljivo na svakom koraku

 

Prošla nedjelja 29. oktobra bila je trenutak za veliku pompu i ceremoniju širom Turske. Prošao je cijeli vijek od proglašenja Turske za republiku i najvećeg preobražaja u istoriji te zemlje, zahvaljujući njenom osnivaču Kemalu Mustafi Paši Ataturku.

Međutim, osim polaganja vijenca predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana u Anitkabiru, mauzoleju osnivača Republike u Ankari, i riječi da je „zemlja u sigurnim rukama“ te da Otac svih Turaka (Ataturk) „može počivati u miru“, malo što drugo se dešavalo na službenom nivou. Erdogan je nakon toga trebao otputovati za Istanbul kako bi izvršio smotru vojnih brodova na Bosforu, nakon čega je, prema najavama, trebao uslijediti šou dronova i veliki vatromet uz svečani govor. Mnogi su ga uzalud čekali.

Nije održan zvanični državni prijem. Turske ambasade nisu organizovale prigodne prijeme i svečanosti u zemljama domaćinima. Otkazana je i specijalna TV emisija sa uključenjima sa planiranih koncerata i svečanosti. Kao razlog za sva ta odlaganja navedena je „teška ljudska tragedija u Gazi” i eskalacija izraelskih napada.

Ipak, mnogi Turci su organizovali svoje privatne proslave, dok su gradovi pod kontrolom opozicije organizovali koncerte i parade uz svuda prisutne crveno-bijele nacionalne zastave. Pretiha proslava stogodišnjice Republike naljutila je mnoge građanski orjentisane Turke koji su uvjerenja da Erdogan metodično potkopava Ataturkovo sekularno nasljeđe i da nameće svoju političku viziju države koja je klerikalno obojena. Kritičari tvrde da je predsjednik već odgurnuo zemlju od njenih osnivačkih principa i da je to vidljivo na svakom koraku.

Danas mnogi službeni protokoli često počinju molitvama. Uprava za vjerska pitanja ima budžet koji nadilazi budžete većine drugih ministarstava. Broj vjerskih škola se eksponencijalno povećao shodno Erdoganovom deklarisanom cilju stvaranja „generacije pobožnih”. Predsjednik je 2020. godine otišao i korak dalje, i muzej nekadašnje vizantijske katedrale Aja Sofije (Sveta mudrost), pretvorene u džamiju u doba Osmanskog carstva, opet vratio u funkcionalnu džamiju.

Štaviše, Erdoganovo pojavljivanje na ogromnom skupu podrške Palestinicima u Istanbulu dan ranije je znatnim dijelom pomračilo stogodišnjicu Dana Republike. Izraelci su počinili „ratne zločine” uz „masakre koji se dešavaju u Gazi” i to je narativ koji već neko vrijeme ima primat na državnim medijima i zgodan je izgovor da se preskače istorija Republike i njen sekularni i, u mnogim segmentima, uspješni model koji je postavio Kemal Mustafa. Uz sve to, milioni izbjeglica i migranata (po nekim procjenama čak 10 miliona), jako loša ekonomska situacija sa obezvrijeđenom nacionalnom valutom, visokom inflacijom i istorijom gaženja ljudskih prava opozicije i nezavisnih novinara (od kojih mnogi čame u zatvoru zbog pisane riječi ili slobodnog mišljenja) dovoljan je razlog da mnogi ne očekuju previše slavlja. Takođe, kritičari ukazuju na permanentno urušavanje nezavisnih institucija, prije svega pravosuđa, što dodatno oštri protivnike sadašnjeg stanja od kojih su neki morali napustiti zemlju da bi izbjegli utamničenje.

Međutim, čak i kritičari Kemala Mustafe i njegovog sekularizma priznaju da je vojno nasljeđe i pobjede u ratu za nezavisnost nešto što je nesporno vrijedno hvale i slave.

Nakon poraza Otomanskog carstva koje se još od 19. stoljeća smatralo „bolesnikom na Bosforu“ i koje je ratovalo na strani sila Osovine u Prvom svjetskom ratu, perspektive nekada moćnog carstva nisu puno obećavale. Evropski dio zemlje i Carigrad sa obje strane moreuza bili su okupirani i pod komandom sila pobjednica. Istovremeno su apetiti evropskih država rasli u namjeri da se najveći dio Male Azije rasparča i podijeli kao što se već desilo sa otomanskim teritorijama na Bliskom Istoku i u sjevernoj Africi. Da situacija i očaj Turaka budu još veći pobrinula se Grčka koja je podstaknuta od Britanije sanjala obnovu Vizantije i ponovno zauzimanje maloazijske obale i Carigrada (tzv. Megali ideja). U maju 1919. godine, nošena valom nacionalizma i megalomanije, grčka vojska se iskrcala u lučkom gradu Smirna koji joj je ionako trebao pripasti po uslovima Ugovora iz Sevra. Međutim, apetiti Grka su porasli nesrazmjerno mogućnostima već iscrpljene i politički podijeljene zemlje.

U želji da osvoje što veću teritoriju i natjeraju turske nacionaliste predvođene Ataturkom na ponižavajući mir, grčka vojska je sve dublje napredovala sijući pustoš i paleći turska sela i gradove. Grci su stigla na 100 kilometara od Ankare i tu su stali. Nakon zastrašujućeg poraza koji im je Kemal Paša nanio, kompletna grčka ekspedicija je doživjela kolaps i protjerana je iz Male Azije. Sa njom je izbjegao i veliki dio domicilnog grčkog stanovništva. Sile Antante umorne od Prvog svjetskog rata nisu imale više želje ni apetita da ratuju i polako su priznale novu republiku i ukidanje sultanata.

Ataturk je odvojio islam od države, uveo laicizam, zabranio nošenje fesa i burki i zatvorio islamske manastire. Takođe je dopustio alkoholna pića, i uveo evropski stil oblačenja. Tursko arapsko pismo je 1928. godine zamijenio latinskim pismom, dok je osnovna škola postala obavezna i za dječake i djevojčice. Izgradio je prijateljske mostove sa nekada neprijateljskom Grčkom, Jugoslavijom i od Turske napravio vojnu i ekonomsku silu. Umro je 10. novembra 1938. godine. Predstavnici Republikanske partije, jedne od njegovih zaostavština i sada glavne opozicione stranke su najavili da neće odustati od Ataturkovog nasljeđa i borbe za bolju i pravedniju Tursku.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo