Povežite se sa nama

OKO NAS

KAKO SE ČUVA PARK PRIRODE KOMOVI: Planina dobila samo titulu

Objavljeno prije

na

Načini na koje je Potkomovlje  ugroženo su brojni

 

Kao  i prije  pet godina, mještani kažu da je područje Komova prilično devastirano  prekomjernom sječom šume. Odavno su im ugroženi  pašnjaci i izvori, ali i lokalni putevi.  Dokazi su, objašnjavaju, vidljivi  na svakom koraku.

Koristi od toga što je taj predio dobio ,,titulu” Parka prirode  u potkomovskim katunima do sada nijesu imali. Život im se nije popravio, a boje se da ne bude gore.

,,Možda  neko ko  se zaposlio u tim preduzećima koja su zadužena za brigu o Parku prirode, može imati  korsit. Mještani nemaju vajde,  iako lijepo zvuči da živimo u Parku prirode”, kaže Andrijevčanin koji izdiže na katunu na Komovima.

Ta planina  je i dalje nezaštićena. Dolazi sezona berbe borovnica, a svakog ljeta mještani muku muče da sačuvaju borovnjake od uništavanja.

,,Borovnice se i dalje beru nelegalni sredstvima i  uništavaju. Malo pomoći do sada je bilo od Uprave za šume, koja je zadužena za kontrolu načina berbe. Uglavnom, sami smo bili prinuđeni da ih branimo  od nesavjesnih, često smo i  straže organizovali… Ne bi smjalo tako u Parku prirode”, pričaju oni kojima je život vezan za tu planinu.

Prema zakonu u zaštićenim područjima trebalo bi da je zabranjeno  branje, sakupljanje, uništavanje, sječa, iskopavanje, držanje i promet strogo zaštićenih divljih vrsta biljaka i gljiva, kao i nezaštićenih,   u mjeri u kojoj se može ugroziti njihova brojnost.

Sredinom decembra prošle godine,  lokalni parlament Kolašina je posljednji od tri opštine, koje dijele Komove, donio oduku o proglašenju Parka prirode. U Podgorici i Andrijevici to su učinili prije nekoliko godina. Time je zaokružen formalni proces. Stvarno,  nije lako naći  potvrdu da je briga o tom području počela.

Za Komove su određene zone zaštite II i III stepena. Površina tog Parka prirode  iznosi 20. 210 hektara, a dužina granice je 90.785 metara.

Na području Komova trenutno je 16 naselja sa 1. 500 stanovnika.

,,Područje planinskog masiva Komova karakteriše visok stepen biodiverziteta – specijskog i ekosistemskog, koji se ogleda u prisustvu velikog broja endemičnih i reliktnih biljnih vrsta i fitocenoza. Prisutan  je određeni broj lokalnih endema koji predstavljaju najznačajniji element visokoplaninske flore ovog područja. Flora Komova obiluje i velikim brojem dinarskih i balkanskih endema“, piše u obrazloženju odluka, kojim su se opštine obavezale na posebnu brigu.

Razvoj Parka prirode, najavili iz lokalnih uprava, zasnivaće se na usklađivanju ljudskih aktivnosti, ekonomskih i društvenih razvojnih planova, programa i projekata sa definisanim stepenom zaštite.

,,Taj  kapitalni projekat treba gledati kao šansu u smislu razvoja turizma i edukacije u zaštićenom području, ali i kao prijetnju, jer postoji opasnost od nelegalne gradnje i stvaranja otpada i ostalih nuspojava turističkog razvoja. Stoga, u cilju zaštite i razvoja prostora, potreban je sinergijski pristup nadležnih opštinskih i državnih organa, NVO sektora i lokalnog stanovništva”, kazao je  sekretar Sekretarijata za zaštitu životne sredine u Kolašinu  Mile Glavičanin.

Za sada, kada je riječ o Komovima, dalje od donešenja oduke, očigledno je, nije se odmaklo tokom minulih šest mjeseci. Međutim, zaduženi za ekologiju u kolašinskoj opštini obećavaju da će uskoro biti izrađeni planovi i programi upravljanja, te određivanje zona i ,,čuvanje teritorije od nelagalnih radnji i aktivnosti”.

Sekreterijat, na čijem je čelu Glavičanin upravlja kolašnskim dijelom Parka prirode. Međutim, u njihovom nedavnom izvještaju o radu to zaštićeno područje pomenuto je u svega nekoliko rečenica. Ne  naglašavajući o kojim planinama se radi,  u godišnjem izvještaju napisali su da ,,turizam stvara sve veći pritisak na životnu sredinu”. To se, objašnjavaju, ogleda u nekontrolisanoj proizvodnji otpada i otpadnih voda, potrošnji pijaće vode, ugroženosti planina džip vozilima, uništavanjem staništa i uznemiravanjem divljih životinja.

,,Ljekovito bilje i šumski plodovi su ugroženi nelegalnom berbom. Najviše su ugrožene lincura, somina, borovnica i brusnica. Kontrola branja šumskih plodova je i dalje nedovoljna. Šume su ugrožene nepoštovanjem planova gazdovanja, za što ne postoji adekvatna kontrola nadležnih organa. Ugroženost šuma se ogleda u selektivnoj sječi na pojedinim mjestima pod strmim nagibom, što kasnije prouzrokuje erozije, odnošenje plodnog šumskog zemljišta, zamućenje vodotoka, te pojavu poplave i klizišta“, tvrde u Sekretarijatu za zaštitu životne sredine.

Opština Andrijevica prihvatila je nedavno inicijativu građana o proširenju teritorije, koja se računa u zaštićeno područje. U toj opštini  je lani osnovano  Društvo sa ograničenom odgovornošću (d.o.o)  Park prirode Komovi.

,,Društvu se povjerava upravljanje zaštićenim područjem radi održavanja bogatstva vrsta šumskih, livadskih, vodenih i drugih staništa od značenja za očuvanje biodiverziteta identifikovanih na tom području. Povjerava mu se i održavanje bogatstva zaštićenih i ugroženih vrsta biljaka i životinja, kao i stvaranja dobrobiti za lokalnu populaciju bez narušavanja prirodnih vrijednosti parka. Tu se misli i na razvoj turističkih i sportskih sadržaja i održavanje postojećeg kulturnog pejzaža i kulturne baštine”, piše u Odluci, kojom je osnovano.

Podgoričkom teritorijom Komova, slično Kolašinu,  još upravlja jedan od opštinskih sekreterijata.

Mještani se sjećaju da je prije nekoliko godina sve lijepo počelo. U okviru projekta promocija plantažnog gajenja ljekovitog bilja u Regionalnom parku prirode Komovi, NVO Natura uz podršku UNDP-a, a u saradnji sa Biotehničkim fakultetom iz Bijelog Polja i Upravom za šume Crne Gore zasadila je prve  eksperimentalne parcele  za gajenje lincure. Smatrali su da to  može biti dobra prilika da stanoništvo  formira parcele za plantažno gajenje ljekovitog bilja, ne samo lincure, već i drugih vrsta pogodnih za gajenje na tom  području.

Kolašinci i Andrijevčani su tada obilježili novu planinarsku stazu na području budućeg regionalnog parka, koja polazi iz Bara Kraljskih, preko katuna Ljuban i Međukomlja do Ljevorečkog koma. Na toj relaciji su postavljeni smjerokazi i piktogrami . Trasa je  dužine oko 10 kilometara, i postavljena je tako da  turiste vodi kroz katune u cilju njihove što bolje turističke valorizacije. Organizovano je i par skromnih akcija pošumljavanja.

Nastavak značajnijih aktivnosti je izostao.

                                                                                       Dragana ŠČEPANOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo