FOKUS
DPS, SDT I NKT U ISTOM STROJU: Ugušiti virus otpora

Objavljeno prije
5 godinana
Objavio:
Monitor online
Nacionalno koordinaciono tijelo i Specijalno državno tužilaštvo predstavljaju najvidljiviji dio sistema koji se stavio na raspolaganje DPS-u. I šire strah. Neko od virusa, neko od pobune, tek i jedni i drugi daju legitimitet ideji da je otpor bolest koja se najbolje liječi pendrekom
Dvije sedmice nakon što su parlamentarni izbori raspisani za 30. avgust i nedjelju dana prije početka roka za predaju izbornih lista (od 11. jula), množe se nepoznanice. Najveća od njih je ona oko pitanja da li će izbori, uopšte, biti održani u zakazanom terminu. Razlozi za tu dilemu su zdravstveni i politički.
U momentu kada nastaje ovaj tekst u Crnoj Gori je registrovano oko 250 pacijenata zaraženih korona virusom, uz dnevni prirast od 30 – 50 novooboljelih. Ljekari nemaju dilemu da će broj dalje rasti. Izbjegavaju, ipak, da obnovljenu epidemiju stave u kontekst dolazećih izbora. Centar za demokratsku tranziciju (CDT) predložio je Nacionalnom koordinacionom tijelu za zarazne bolesti (NKT) da hitno usvoji pravila i smjernice u vezi sa izborima u uslovima epidemije korona virusa. ,,Vremena za gubljenje nema, a uslovi u kojima se odvija kampanja iz dana u dan su sve neizvjesniji”, saopštio je direktor te NVO Dragan Koprivica. Za sada, nema odgovora iz NKT-a na njihov apel.
Tijelu kojim komanduje potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Milutin Simović a koje, neformalno, upravlja Crnom Gorom evo već četvrti mjesec, bilo je važnije da javno podrži policiju. „NKT izražava punu podršku našoj policiji“, stoji u njihovom saopštenju od 25. juna, nakon što smo bili u prilici da vidimo primjere brutalne zloupotrebe sile od strane maskiranih pripadnika policije koji su u Budvi udarali, šutirali i gazili građane koji im nijesu pružali fizički otpor. Prethodno su slične situacije zabilježene i u Pljevljima, Nikšiću… Iz NKT-a je, ipak, stigla poruka da „policija profesionalno i efikasno štiti i služi svim građanima i državi, kako je to pokazala i u epidemiji korona virusa. Zato je napad na policiju napad na državu Crnu Goru i na sve građane“.
Da li se takvim izlivima lojalnosti jača povjerenje građana u „instituciju“? Odnosno, da li je odu policijskoj torturi sročila medicinska struka ili politika? Odgovor na to pitanje nijesmo dobili od Bobana Mugoše, direktora Instituta za javno zdravlje (IJZ) i člana NKT-a. “To je zaključak NKT-a“, odgovara Mugoša na pitanje zašto se, navodno stručno, tijelo formirano radi borbe protiv epidemije bavi postupanjem policije. „Mi smo zauzeli jedan stav jer svako grupisanje i dešavanje koje ima veliki broj ljudi koji mogu uticati na epidemiološku situaciju tiče se i NKT-a. U tom smislu sam ja razumio taj stav”, rekao je Mugoša.
Iz tog odgovora mogli smo razumjeti jedino to da čovjek koji bi u NKT-u morao biti jedan od ključnih autoriteta, nije donosio stav/pisao saopštenje. Nego je razumio naređenje. Mugoša nije odgovorio na pitanje zbog čega IJZ, kome je na čelu, ne predloži Ministarstvu zdravlja da ponovo proglasi postojanje epidemije korona virusa. „Ova bolest se širi epidemijski i mogućnost da se proglasi epidemija postoji, ali sami epidemijski tok govori da se to ne mora posebno naglašavati”, objasnio je Mugoša. Zvuči kao da je proglašenje epidemije sporedan posao oko koga ne treba gubiti vrijeme. A ne ključni uslov da u državi – uz zakonodavnu, izvršnu i sudsku – dobijemo i četvrtu granu vlasti oličenu u NKT-u. Koja odlučuje o slobodi kretanja, radnom vremenu, pravu na zdravstvene usluge i obrazovanje, svadbama i sahranama.
,,Sada se ponovo dešava infekcija. Nismo ugroženi kao što smo bili. Mnogo smo spremniji i preduzimamo mjere…“, dodatno je pojasnio Mugoša unoseći novu konfuziju. Zar već odavno nijesmo bili mnogo spremni? Čak i prije nego što su naši prijatelji iz cijelog svijeta, neki i na lični poziv premijera Duška Markovića, počeli donirati respiratore i zaštitunu opremu za medicinsko osoblje.
Uglavnom, od struke nijesmo dobili odgovor na pitanje da li je i koliko bezbjedno vremenski preklopiti epidemiju i izbornu kampanju. Ono, jeste: NKT je zabranila održavanje političkih skupova na otvorenom. I litije. Zato je dozvoljeno održavanje vjerskih skupova, pod uslovom da im je pod nogama crkveno zemljište. Znači li to da korona neće na posjede u vlasništvu vjerskih zajednica? Ili je NKT u svoje procjene i računice uključila i predizborne interese DPS-a?
Da vidimo šta politika ima da kaže na tu temu. ,,Cijeneći postojeću epidemiološku situaciju u Crnoj Gori, …, odlučio sam da odgodim održavanje izbora za odbornike u Skupštini opštine Tivat“. Ovo je dio saopštenja koje je 20. marta upućeno iz Kabineta predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića. U tom momentu u Crnoj Gori bilo je registrovano 14 osoba inficiranih korona virusom. Naredba o proglašenju epidemije korona virusa u našoj zemlji donijeta je šest dana kasnije. Prva osoba oboljela od korona virusa u Tivtu registrovana je nakon još dva dana – 28. marta.
Zašto danas u Predsjedništvu na izbore gledaju drugačije nego što su to radili prije nešto više od tri mjeseca. Kada traže odgovor na to pitanje, opozicioni političari i analitičari cijene kako je kod Đukanovića ineteres DPS prevagnuo nad obavezom da bude predsjednik svih građana. U DPS-u, očekivano, brane ovu odluku. Insistirajući da održavanje korona-izbora u Crnoj Gori neće imati posljedice ni nalik onima u Srbiji (falsifikovanje podataka i nekontrolisano razbuktavanje epidemije).
,,Očekivano je povećanje broja zaraženih jer smo popuštili mjere, ali to nije ništa alarmantno, sa čim se slaže i struka. Nadam se da će to ostati pod kontrolom i da nema razloga za paniku, ali ima razloga za primjenjivanje mjera zaštite”, rekao je Milutin Simović objašnjavajući kako postoje svi uslovi da izađemo na izbore. ,,Samo da ovako ostane, odlično izgleda”.
Izvinite. Ovo je, tri dana prije izbora u Srbiji izjavila tamošnja premijerka Ana Brnabić. Tačna izjava potpredsjednika naše Vlade, ministra poljoprivrede, šefa NKT-a i predizbornog koordinatora DPS-a za opštinu Nikšić glasi: ,,Mi u ovom trenutku mislimo da nema razloga da se osporava mogućnost sprovođenja ukupne izborne kampanje, svakako poštujući sve ono što su propisane mjere koje predlaže IJZ. Naše aktivnosti neće biti orijentisane u smislu širenja određenih zabluda, širenja dezinformacija, skrivanja epidemioloških podataka, uljepšavanja epidemiološke slike..”. Eto. Kao što vidite, sve je u redu. Mada nedostaje ono: „Samo da ovako ostane, odlično izgleda“. O posljedicama predizbornog širenja korona virusa kroz Srbiju možete čitati i na stranicama ovog Monitora.
Ne znamo, dakle, da li je izborna kampanja bezbjedna. Ni ko sve će učestvovati na izborima. Zato vidimo kako je DPS u svoju izbornu trku bez pardona upregao, navodno nezavisne, institucije sistema.
Božidar Šundić, direktor RTCG – takozvanog javnog servisa – neposredno po raspisivanju izbora je obavijestio Skupštinu da će, do završetka izbora, obustaviti direktne TV prenose iz parlamenta. Time se, stoji u pismu koje je poslanicima predočio predsjednik Skupštine Ivan Brajović, želi omogućiti ravnopravan tretman svim učesnicima u izbornoj kampanji. Ko uspije izbrojati koliko će se puta članovi Vlade pojaviti na RTCG u naredna dva mjeseca, taj će imati jasnu sliku i o Šundićevoj potrebi da, bez zakonske obaveze, javnosti ograniči uvid u rad parlamenta. Pred prošle izbore Savjet RTCG donio je odluku da se prenosi iz Skupštine prekinu tek pošto Državnoj izbornoj komisiji bude predata prva izborna lista (sada taj rok ističe 4. avgusta, nakon što parlament ode na ljetnju pauzu). Onda je DPS zbrisao tadašnji Savjet i menadžment javnog servisa, i povratio punu kontrolu nad državnom televizijom. Koja je sada državna samo po načinu finansiranja (iz budžeta).
Neki, opet, nemaju problem sa novim mandatom. Trebala su tačno 54 minuta, zabilježili su prisutni novinari, da članovi Tužilačkog savjeta intervjuišu jedinog kandidata i jednoglasno donesu odluku da Milivoje Katnić još pet godina ostane glavni specijalni tužilac.
„Nije problem ni u meni ni u VDT-u (Ivici Stankoviću) nego u situaciji u kojoj se nalazi Crna Gora”, žustro je odgovorio Katnić na jedva pomenutu mogućnost da su on i VDT mogli, možda, uraditi više. Pa objasnio: „Dio političkog establišmenta želi da dođe na vlast i još gore…, pominju disoluciju Crne Gore. Disolucija je podjela na SAO Kotor, SAO Herceg Novi, SAO Budva, dakle uništenje ove države…“.
Konačno, stari-novi glavni SDT je pojasnio kako „nije problem ni u VDT-u ni u meni, možda su nam različiti karakteri, nego je problem što sam tek počeo da budem napadan kada je došao slučaj pokušaja terorizma”.
Ili je Katnić žestoko zaboravan (a nije), ili je nešto drugo u pitanju, tek izrečeno ne odgovara istini. I to je vrlo lako dokumentovati. I potrebno.
„Ja vjerujem da se danonoćno vodi specijalni rat protiv glavnog specijalnog tužioca i Specijalnog tužilaštva od onih koji treba da budu predmet krivičnog gonjenja“, ustvrdio je Milivoje Katnić na sjednici Odbora za politički sistem (prošli saziv Skupštine) u februaru 2016. I, manje – više direktno, za taj rat optužio tadašnjeg direktora Uprave policije Slavka Stojanovića i, kao njegovog zaštitnika, aktuelnog premijera Markovića.
Katnić je, znajući za odjek koji će dobiti njegove riječi, tada zatražio pomoć od tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i „onih koji profesionalno vrše kontraobavještajnu zaštitu (ANB – prim. Monitora) i za to primaju pare od ovog društva, kako bi mogao da radi svoj posao“. Pa još, da zasoli, dodao kako 98 odsto policije Crne Gore podržava projekat Specijalnog i Vrhovnog državnog tužilaštva… Tek onda je, poslije osam mjeseci, stigao tzv. državni udar. Marković je postao premijer, a Katnić je prestao da priča o specijalnom ratu koji vode „oni protiv kojih je pravda krenula“. Ostala je nepoznanica ko su oni. Ne znamo ni šta je sa pomenutih dva odsto policije koji su protiv projekta SDT-a i VDT-a. Ne znamo, zapravo, ni koji je to projekat (ako nije državni udar ili ono o čemu nam je govorio Duško Knežević uz prateće snimke).
Ne raspolažemo informacijama da se protiv Milivoja Katnića vodi specijalni rat, odgovorili su iz UP-a, pozivajući SDT da im dostavi saznanja koja posjeduje. „Takođe, molimo Katnića da pojasni javnosti na što je mislio kada je kazao da je problem kojem će se carstvu prikloniti kandidat za rukovodioca policijskog odjeljenja, a samim tim i koja su to carstva koja je spominjao“. Ostala je to još jedna tajna tužilaštva i policije.
Vidimo, zato, da je Milivoje Katnić svoj drugi mandat na mjestu glavnog SDT-a započeo obračunom sa još jednom organizovanom kriminalnom grupom iz Budve. Ova se, tvrde on i njegovi saradnici, organizovala kako bi „prekoračili svoja službena ovlašćenja i vozila koja su im data na upotrebu radi opšteg interesa zloupotrebljavali i blokirali saobraćajnice i ustanove lokalne samouprave, radi izazivanja nereda i suprotstavljanja organima policije, zakonitim odlukama državnih organa i otežali njihovo sprovođenje…”.
Ako nijeste razumjeli, SDT vodi istragu protiv budvanske četvorke zato što su organizovali blokadu ulice tokom nedavnih protesta. I(li) zato što su lokalni funkcioneri partija koje su se suprotstavile otimačini vlasti koju je organizovao DPS. Otud im nad glavom visi optužba za pobunu i, maltene, novi pokušaj državnog udara.
Koji je, valjda, u zadnji čas spriječen pregalaštvom -a i njegovih saradnika. Istih onih koji su dozvolili da afera Limenka ode u zastaru nakon što je Aco Đukanović iz državnog budžeta zakučio desetak miliona eura. Doslovno – za ništa. Onih koji su duže od godinu dana tajili saznanja o tome kako je Duško Knežević, preko Slavoljuba Stijepovića hranio DPS stotinama hiljada eura. Tim tužiocima nije bila sporna piramida iza koje su sakriveni stvarni vlasnici novca (milion eura) kojim je Milo Đukanović obezbijedio kredit u Londonu, i preko njega ozvaničio status milionera. Ili priznaje predsjednika DPS-a i Crne Gore da se njegova partija finansira tajnim donacijama, po principu „interesne dobrovoljnosti“. Poslovi predsjednika Skupštine sa Atlas bankom… Ili Katnić sva ta saznanja, poput nekih prijava MANS-a (slučaj Carević), pedantno čuva u rezervi. Pa ako se naredi…
Nacionalno koordinaciono tijelo i Specijalno državno tužilaštvo predstavljaju najvidljiviji dio sistema koji se stavio na raspolaganje DPS-u. I šire strah. Neko od virusa, neko od pobune, tek i jedni i drugi daju legitimitet ideji da je otpor bolest koja se najbolje liječi pendrekom. I čizmom. RTCG je, jednako spremno, zamračila ekrane svojim gledaocima. Da se stvarnost slabije vidi.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
IZDVOJENO
-
JELENA RADENOVIĆ, REDITELJKA: Pobjeda umjetnosti nad politikom
-
VIŠE STOTINA ROMA I EGIPĆANA I POSLIJE 20 GODINA BEZ REGULISANOG STATUSA: Pomoć zaobilazi ljude ,,bez zemlje”
-
Vojska je njegova najjača
-
VIRUS PODJELA MEĐU LJEKARIMA: Ko kome aplaudira
-
SREĆKO CRNOGORAC, FILOZOF I POLITIKOLOG: Postoji pravo na pobunu
-
NEOBIČNE AKCIJE SLUŽBE BEZBJEDNOSTI POVODOM PISANJA NA FB: Silom na satiru

Ako se uzmu u obzir vrijednosti ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade, i želje dijela vlasti da se po njima ubuduće mjerimo, 13. jul postaće antipod samom sebi. Još je teže stanje nego što izgleda. Problem sem vlasti, njihovog prekrajanja istorije i veličanja zločinaca, je i onaj antifašizam koji odbija da vidi koliko je Đukanovićev režim trasirao put u ove dane
U susret Trinaestom julu slavilo se mnogo štošta, a najmanje antifašizam i antifašističko nasleđe. Ono se uglavnom krečilo. Sedmicu uoči Dana ustanka obilježila je dodjela Trinaestojulske nagrade, koja je možda bolje od ičega ogolila vrijednosti vlasti moderne Crne Gore. Što bi rekao predsjednik parlamenta Andrija Mandić na dodjeli nagrada u Vili Gorica: „Djela ovogodišnjih dobitnika nagrade, simbol su onoga što 13. jul treba da bude u 21. vijeku“. Lelek.
Ako se uzmu o obzir vrijednosti ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade, i želje dijela vlasti da se ubuduće mjerimo po njima, 13. jul može postati antipod samom sebi. Nagradu su ove godine, po volji Žirija, odnosno parlamentarne većine koja ga je birala u parlamentu, dobili pjesnik Bećir Vuković i grafičar Veljo Stanišić. Nagradu je dobio i muzičar Miloš Karadaglić, ali je odbio da je primi „u ovim okolnostima“. Žiri su činili predsjednik Nikola D. Rakočević i članovi Želidrag Nikčević, David Kalaj, Radoslav Stanišić, Miodrag Živković, Danilo Marunović i Dragan Koprivica.
Vuković je javnosti, više nego po poeziji, poznat po negiranju crnogorske nacije. „Smatramo da je ova odluka nagrada onima koji otvoreno negiraju postojanje crnogorske nacije i identiteta”, navodi se u peticiji pokrenutoj za oduzimanje nagrade Vukoviću. Društvene mreže i mediji preplavljeni su njegovim izjavama na tu temu, od kojih je najčuvenija ona u kojoj kaže da su crnogorsku naciju izmislili Milovan Đilas i Kominterna, a Crnu Goru naziva nesrećnicom koju treba cimnuti za mrtve nogare.
„Kad je Crna Gora kažnjena istorijskom ironijom? Onda kad je Kominterna krenula da izmišlja nacije. Đilas je Crnoj Gori oko vrata namako omču. Na tim vješalima do danas ljulja se potonja udovica Kominterne. Grana je suva, samo treba cimnuti nesrećnicu za mrtve nogare da se strovari na zemlju, i pregrnuti lopatom zemlje”, pisao je svojevremeno. Tu je i Vukovićev poetski uzlet: „Četnici su gospoda, bili i ostali“.
Osim što je ovjenčan ovogodišnjom Trinaestojulskom nagradom, Vuković je 2021. izabran i za predsjednika Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Na to su ga mjesto preporučili glasovi bivšeg DF, a od sedam članova Administrativnog odbora, šest je glasalo za tu odluku. Protiv je bila samo Kenana Strujić-Harbić. Godinu ranije predložen je za člana žirija, a iz DPS-a su podršku tom predlogu obrazlagali kao pokušaj „zdravog dijaloga“ unutar parlamenta. Danas, kažu iz te partije, Vuković zaslužuje prezir.
Za razliku od Vukovićevih mrziteljskih izjava, podatak o tome da li je i gdje je objavio knjigu za koju je ove godine nagrađen, nije lako pronaći. Radi se o zbirci poezije Kuće beskućnika. Da knjiga postoji, što je dobar dio javnosti problematizovao, Vuković se potrudio da dokaže na dodjeli u Vili Gorica, podižući jedan primjerak u zrak. Prethodno su mediji objavili da zbirka nije registrovana u skladu sa propisima. Vijesti su objavile da do petka, 4. jula, knjiga nije bila katalogizovana u COBISS.CG. Pretragom COBISS.CG mogla se pronaći samo knjiga istoimenog naziva Benamina Isovića iz 1969. Vuković nije očito bio ni mnogo originalan. Vijesti su objavile i da je istog dana ustanovljeno da je zapis u sistemu COBISS.SR izmijenjen, koristeći prethodno formiran zapis od 2. aprila 2025. Vukovićeva knjiga je tada registrovana kao „u štampi“, uz napomenu da nijedna biblioteka u sistemu COBISS.SR ne posjeduje njen primjerak.
“Moja knjiga je registrovana u Srbiji, ovo je antisrpska histerija” ,uzvratio je Vuković. Dal je antisrpska histerija zaposjela i Srbiju, tek je i Narodna biblioteka Srbije potvrdila da ne posjeduje primjerak Vukovićeve knjige.
Dok Vuković dobija svu javnu pažnju, drugi ovogodišnji laureat, grafičar Veljo Stanišić, bio je van fokusa. Pažnju javnosti izazvalo je tek njegovo televizijsko gostovanje gdje je Karadaglićevo odbijanje da primi nagradu, okvalifikovao kao „ciganisanje“. Reagovale su civilne organizacije i ombudsman, ocjenjujući da je Stanišićeva izjava govor mržnje i diskriminatorska. Stanišić se potom izvinio i zatražio oproštaj od braće Roma. „Da bismo razumjeli na šta mislim, molim da se romske organizacije raspitaju kod nikšićke braće, ko je i kakav Vojo Stanišić“, kazao je. Kao biva, njemu je ova izjava koja odiše duboko utkanimm predrasudama, tek uzrečica. Inače je dobar komšija.
Stanišić je u emisiji izjavio i da Karadaglić nije dostojan Trinaestojulske nagrade. O Karadagliću se svakako ne mora raspitivati u Nikšiću, obzirom da ima međunarodnu muzičku karijeru i reputaciju. Mnogi izražavaju poštovanje prema njegovom odbijanju nagrade. No neki podsjećaju da je javno podržao Đukanovića u političkoj kampanji 2018, odnosno bio njen dio.
Stanišić je Karadaglićevo odbijanje Trinaestojulske nagrade, objasnio je naknadno, doživio kao uvredu i ambiciju da ponizi njegov narod i njega. „Kao što to prikriveno ili otvoreno sprovodi jedan određeni broj nevladinih organizacija i političkih partija. Mi smo crni, a oni su bijeli, mi smo traktordrajversi, a oni građani. Da li smo mi koji ne pripadamo javnoj sceni, u njenoj vještačkoj performativnosti, uopšte priznati kao jednaki njima? Mora li se to nazvati aparthejd?”, zapitao se Stanišić. Kandidujući se tako da dobije još jednu nagradu za redefinisanje pojma „aparthejd“. Po Stanišiću kritika onih koji veličaju krvave ideologije i ratne zločince zove se aparthejd.
Karadaglić je u obraćanju u kom kaže da ne može da primi nagradu kazao da je neizmjerno zahvalan na odluci da bude predložen i izabran za dobitnika najvećeg crnogorskog priznanja – Trinaestojulske nagrade.
„Tu odluku doživljavam ne samo kao priznanje za dosadašnji rad, već još više kao obavezu za buduće vrijeme. Moja namjera je bila da sav novčani iznos nagrade usmjerim u Fondaciju koju sam osnovao radi pomoći mladim umjetnicima i talentima iz Crne Gore. Nažalost, u okolnostima na koje nijesam mogao uticati, ja ovo izuzetno priznanje ne mogu primiti i nadam se da će ukupna crnogorska javnost imati razumijevanje za ovaj moj čin”, naveo je.
Fondaciju koju je Karadaglić osnovao i u koju je htio da donira novac od nagrade, javno je 2022, trošeći posljednje dane mandata predsjednika Crne Gore, podržao Milo Đukanović. Nakon sastanka sa Karadaglićem, Đukanović je tada poručio da će ta fondacija biti most između Crne Gore i svijeta. Nesporno je Karadaglićevo pravo na politički stav. Ali ne treba prećutati: međunarodno ugledni muzičar nije se nikada osvrnuo na ulogu Đukanovićevog režima u krvavim devedesetim kada je istorija takođe prekrajana, proganjani svjedoci ratnih zločina i mirovni aktivisti, a predmeti ratnih zločina duboko skrivani u tužilačkim fiokama, kako bi se odgovornost vlasti zaboravila.
U javnosti i na društvenim mrežama brojni su glasovi da se Vukoviću oduzme nagrada. Trinaestojulska je ove godine svakako oduzeta od sebe same i antifašizma koji treba da simbolizuje. Na dodjeli, posebno mjesto zauzeo je, u tom duhu, mitropolit Joanikije. Svaki govornik na svečanosti, od predsjednika parlamenta kao domaćina proslave, do laureata, govor bi započinjao obraćanjem mitropolitu, te sveštenstvu koje je takođe bilo prisutno na zabavi. Mitropolit je svojim nedavnim izjavama o ratnom zločincu Pavlu Đurišiću kao „heroju nepobjedivog karaktera“ otvorio novu sezonu veličanja četničkog pokreta kod kuće, te njihovog predstavljanja kao antifašista. Antifašisti se prevrću u grobovima. Nastavile su i druge kolege iz MPC. Domaćin dodjele Trinaestojulske nagrade, Mandić to je nedavno definisao slobodom govora. Ostatak vlasti i dalje ćuti.
Trinaestojulsko slavlje, povodom dodjele nagrade u Vili Gorica bilo je u stvari tek nastavak politike koja pokušava izjednačiti fašiste i antifašiste, kroz brižljivo odabrane riječi govornika, raznorazne ansamble i njihove igre, te odabir zvanica. Na proslavi su osim sveštenstva, mahom bili prisutni predstavnici Mandićevog dijela parlamentarne većine. Dobar dio vlasti nije bio na proslavi, niti su se uključivali u polemike oko dodjele nagrade.
Znakovito: na tri decenije od genocida u Srebrenici, koji se desio 11. Jula 1995. godine, u žiriju koji je dodijelio Trinaestojulsku nagradu bio je i savjetnik predsjednika parlamenta, Želidrag Nikčević, član žirija koji je 1993. godine dodijelio nagradu Risto Ratković Radovanu Karadžiću.
Na proslavi nije bilo ni opozicije, ali je jedan dio opozicionih poslanika bio među protestantima ispred Vila Gorica. Mediji su objavili da je protestovalo više stotina građana. Policija ih je spriječila da dođu do vile upotrebom biber spreja, dok je interventna jedinica upotrijebila i silu.
Policija nije dozvolila Danilu Marunoviću, članu Žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, da prođe ka Vili Gorica zbog toga što je, kako su naveli, pozvao građane da probiju kordon.
Marunović je, navodno zbog svoje kolumne, nedavno priveden na informativni razgovor BIA dok je boravio u Beogradu, gdje je gostovala njegove pozorišna predstava Gospoda Glembajevi. „Ne može se završiti na ovome“, poručio je na protestu ispre Vile Gorica.
Marunović je u javnosti prepoznat kao blizak bivšem režimu. „Bemax je posljednja linija odbrane Crne Gore“, pisao je svojevremeno u jednoj od svojih kolumni. Đukanovića je poređivao sa kraljom Nikolom. Proglašavao ga simbolom, svetionikom u mraku…
Još je teže stanje nego što izgleda. Problem sem vlasti, njihovog prekrajanja istorije i veličanja zločinaca, je i onaj antifašizam koji odbija da vidi koliko je Đukanovićev režim trasirao put u ove dane. Zato, nemamo se mnogo čime pohvaliti. Na djelu je raskućivanje.
Milena PEROVIĆ
Komentari

Različite su spekulacije zbog čega političkoj grupaciji bivšeg DF smeta aktuelni šef policije i njegov izvještaj o radu. Od toga da nijesu zadovoljni načinom procesuiranja slučaja bratanića predsjednika parlamenta, do pominjanja potencijalno sumnjivih poslova na koje Šćepanović ne bi žmurio. Čini se, ipak, da je suština svakog sukoba na relaciji djelova vlasti oko bezbjednosnog sektora – pokušaj da se nad tim sektorom preuzme i učvrsti politička kontrola
Visoki tonovi i škakljive teme otvorene na sjednici Odbora za bezbjednost održanoj prethodne sedmice zaglušili su zidovi gluve sobe parlamenta. Čija je uloga upravo da službene tajne to i ostanu. Poneki detalj sa sjednice, ipak, je isplivao u javnost.
Objavljeno je da poslanik Nove srpske demokratije Jovan Vučurović nije glasao, odnosno da je bio suzdržan u odnosu na izvještaj o radu policije koji je na sjednici predstavio vršilac dužnosti direktora Uprave policije Lazar Šćepanović. Radi se o posebnom Izvještaju o rezultatima u borbi protiv organizovanog kriminala i korupcije za period od 1.12.2024. godine do 27.05.2025. godine.
Djelovi tog izvještaja već su objavljeni u javnosti. U dokumentu se navode rezultati policije kada su u pitanju pranje novca, podaci o stopostotnom uspjehu u tom periodu u rasvjetljavanju djela protiv tjela i života, statistika o prijavama protiv organizovanih kriminalnih grupa i bezbjednosno interesantnih lica, te hapšenjima zbog šverca cigareta u nekoliko velikih akcija. U policijskom vrhu tvrde da je to jedan od najboljih izvještaja do sada.
Vučurović je na sjednici problematizovao to što policija nije riješila blokade puteva širom Crne Gore, zbog čega će navodno patiti turistička sezona.
Prema riječima Monitorovih sagovornika, visokopozicioniranih u bezbjednosnom sektoru, to ne može biti zvanični, odnosno legitiman razlog za uzdržanost. Oni ukazuju da se izvještaj odnosi isključivo na rezultate u oblasti borbe protiv kriminala i korupcije, te da pitanje blokada puteva ni ne može biti tretirano tim dokumentom.
Šćepanović je na sjednici navodno burno reagovao, saopštivši da neće biti beskičmenjak, da neće dozvoliti da policija bude zloupotrebljena u političke svrhe, i da s njom rukovode ljudi bez kičme. Navodno je kazao poslanicima da je njihov problem to što bi na čelu policije “htjeli da vidite čovjeka koji će raditi kako vama odgovara”.
Po zakonu, parlament može da ne usvoji izvještaj o radu policije i da nakon toga predloži ministru policiije razrješenje direktora UP. To u ovom slučaju gotovo nije opcija, jer je Šćepanović nedavno reizabran uz svesrdnu podršku ministra policije Danila Šaranovića iz Demokrata. Zato se reakcija poslanika Vučurovića vidi ne samo kao poruka dijela vlasti ( bivši DF) da im novi šef policije nije po mjeri i da na tom mjestu žele nekog svog, već i kao političko trvenje između Demokrata Alekse Bečića, koje kontrolišu bezbjednosni sektor i političke grupacije oko predsjednika parlamenta Andrije Mandića. Mediji su nešto ranije, u susret ponovom izboru Šćepanovića, izvještavali i da oko Šćepanovića i dalje tinja spor na relaciji PES – Demokrate, te da su Demokrate Šćepanovićev reizbor uslovile glasanjem za sporazume sa Ujedinjenim arapskim emiratima u parlamentu.
Vlada je 16. juna ove godine, bez održavanja sjednice i, kako se navodi u vladinom dokumentu „uz pribavljenu saglasnost većine članova“, donijela rješenje kojim je Šćepanović opet određen za vršioca dužnosti Uprave policije, na narednih šest mjeseci. Za tu poziciju, opet ga je predložio ministar policije Danilo Šaranović, koji za Šćepanovića i njegove rezultate ima samo riječi hvale. U predlogu za produženje Šćepanovićevog mandata, Šaranović između ostalog navodi da su rezultati aktuelnog šefa UP „ bez presedana u savremenom radu Uprave policije”.
Šćepanović je bio Šaranovićev kandidat, na kome je insistirao nakon što je tu poziciju napustio bivši direktor policije Zoran Brđanin. Zbog Šćepanovića on je ušao u svojevremeni sukob sa Spajićevim PES-om oko kontrole bezbjednosnog sektora, tokom prethodnog izbora novog šefa policije.
Nije prvi put da nove vlasti nakon avgusta 2020., upravo preko izvještaja o radu policije, mimo zakona, disciplinuju vrh policije, odnosno pokušavaju uspostaviti i učvrstiti kontrolu nad bezbjednosnim sektorom. Izvještaji o radu policije bili su povod za smjenu Brđanina, koji je za direktora Uprave policije izabran u avgustu 2021, u mandatu vlade Zdravka Krivokapića. Brđanina je više naknadnih vlada smjenjivalo a sud vraćao na poziciju šefa policije. Na kraju je na sopstveni zahtjev krajem prošle godine napustio to radno mjesto.
Skupštinski Odbor za bezbjednost i odbranu svojevremeno je dao negativno mišljenje na dva Brđaninova izvještaja o radu UP. Izvještaji su razmatrani nakon zakonskog roka, zakašnjelo, iako se po mišljenju suda smatra da su izvještaji koje Odbor nije razmatrao na vrijeme, u stvari usvojeni. To nije omelo parlamentarnu većinu. I ti izvještaji su u jednom periodu od strane vlasti predstavljani kao „istorijski“, po rezultatima.
Ministar Šaranović, čijeg je kandidata za šefa UP sada uzeo na zub dio parlamentarne većine na čelu sa Mandićem, tada je izjavio da će tražiti razrješenje Brđanina ukoliko parlament ne usvoji njegove izvještaje. Ignorišoći uputstvo suda da se izvještaji u stvari već smatraju usvojenim.
Brđanin je tada odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji, saopštivši da se neblagovremenim razmatranjem izvještaja samo „fingirala“ njegova zakonita smjena. On je više puta u javnosti govorio o tome da ni nova vlast, nakon pada DPS-a, na toj poziciji ne želi profesionalca, već nekog kog može da kontroliše.
Lideri bivšeg DF su tražili smjenu Šćepanovića ali i kompletnog bezbjednosnog sektora, nakon klanovskog ubistva na Cetinju u septembru prošle godine. Njihova suzdržanost bila je očigledna i tokom produženja Šćepanovićevog mandata u junu ove godine. Ministri iz Nove srpske demokratije (NSD) glasali su za Šćepanovića tek nakon zaključenja glasanja, dok iz Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića nijesu uopšte.
Različite su spekulacije zbog čega političkoj grupaciji bivšeg Demokratskog fronta smeta novi šef policije. Govori se i o tome da nijesu zadovoljni načinom procesuiranja slučaja Mandićevog bratanića Danila Mandića, do pominjanja potencijalno sumnjivih poslova na koje Šćepanović ne bi žmurio. Čini se da je suština svakog sukoba na relaciji djelova vlasti oko bezbjednosnog sektora, i sada, kao i ranije – pokušaj da se nad tim sektorom preuzme politička kontrola.
Šćepanović je navodno na sjednici Odbora za bezbjednost u petak u gluvoj sobi parlamenta saopštio da “neki političari oko njega očekuju da procesuira Bemax, a da ih istovremeno pusti da prave Bemax2”. Šćepanović za Monitor nije želio da komentariše dešavanja u gluvoj sobi, pa ni šta je mislio pod tim Bemax 2. Ni drugi sagovornici koje je Monitor kontaktirao u vrhu policije nijesu željeli da odgovore ili nijesu imali odgovor na pitanje šta je Bemax2, odnosno šta je pod tim Šćepanović konkretno mislio.
Kako su nezvanično objavile Vijesti, pozivajući se na izvore iz vrha Vlade, a u kontekstu Šćepanovićevog pominjanja Bemax-a 2, neki poslovno kriminalni krugovi iz Srbije, bliski Aleksandru Vučiću, već su se infiltrirali na crnogorsko primorje, gdje navodno pokušavaju da operu velike količina novca.
“Mislim da je Šćepanović Bemax 2 pomenuo u kontekstu planova za sve poslove koje je pokrivao Bemax, a za šta trenutno postoji otvoren prostor”, kazao je za Monitor sagovornik iz vrha bezbjednosnog sektora.
Bemax je crnogorska moćna građevinska kompanija, koja se tokom prethodnog režima povezivala sa vrhom vlasti, u kontekstu ne samo unosnih građevinskih poslova, već i šverca. Aleksandar Mijajlović, koji se povezuje sa vlasništvom Bemaxa, uhapšen je u februaru prošle godine po nalogu SDT, kao dio kriminalne grupe koja se tereti za međunarodno krijumčarenje cigareta.
Predstavljajući se kao beskompromisni borci protiv organizovanog kriminala i korupcije, funkcioneri grupacije bivšeg Demokratskog fronta već neko vrijeme izražavaju nezadovoljstvo navodnom neažurnošću istražnih organa kada su u pitanju kriminal i visoka korupcija. Dok istovremeno osporavaju sve akcije policije i tužilaštva koje se povezuju sa njihovim članovima ili njima bliskim osobama, od hapšenja bivšeg gradonačelnika Budve Mila Božovića, do slučaja Mandićevog bratanića.
Ove sedmice poslanik Vučurović ponovio je za portal Borba, koji se vezuje za bivši DF, prethodno izraženo nezadovoljstvo Milana Kneževića navodnim nereagovanjem tužilaštva kada su u pitanju svjedočenja pred parlamentarnim Anketnim odborom o slučaju crnih trojki, koji je inicirao bivši DF, ali i drugim nerasvijetljenim aferama iz doba DPS.
„Pored svega što smo tamo čuli, tužilaštvo i dalje ćuti, što je zaista čudno i krajnje sumnjivo. Vidjećemo do kada će se to nastaviti i na osnovu njihovog ponašanja zauzećemo vrlo jasan stav,” kazao je Vučurović. Nakon što je pred Anketnim odborom o slučaju crne trojke svjedočio bivši visokopozicionirani policijski funkcioner Milan Paunović, tužilaštvo je saopštilo da je slučaj zastareo. Dio stručne javnosti kritike bivšeg DF na račun navodne neažurnosti tužilaštva oko svjedočenja pred Anketnim odborom vidi kao neprimjereni pritisak na pravosuđe.
Anketni odbor dobro dođe za političku reklamu. Praksa je i dalje depeesovska – stavi institucije pod svoju kontrolu, da služe našima.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS

Objavljeno prije
3 sedmicena
27 Juna, 2025
Uprava za državnu imovinu raspisala je oglas za nabavku 30 službenih automobila ukupne vrijednosti blizu 700.000 eura. Morsko dobro potrošiće 400.000 eura na manju luksuznu motornu jahtu, a Vlada će ove godine pazariti avion za 25 miliona eura. Reprezentacije i ostala troškarenja iz budžeta više niko i ne broji
,,Dok građani sami plaćaju terapije i ljekove, dok čekaju mjesecima na refundacije za bolovanja, dok se roditelji snalaze da kupe ono što im sistem duguje – Vlada Crne Gore troši skoro 700.000 eura na 30 novih vozila za državne službenike. Toliko o prioritetima. Za narod – nema. Za njihove udobne fotelje i vozila – ima”, ovako je Ana Leković, članica Odbora DPS Prijestonice propratila najavu o kupovini novih službenih automobila.
,,Kad zdravlje postane luksuz, a limuzine politička norma – to je jasan znak da vlast ne služi narodu, već sebi. A vlast koja izgubi dodir sa narodom – gubi i pravo da vlada”, zaključila je.
Znaju to u DPS-u dobro. Građani su se, međutim, nadali da trošenje, bahatos i razmetanje sa državnom kasom nakon njih ne može da se ponovi. Bili su u zabludi.
Stranke sadašnje vlasti, dok su bili opozicija, upućivali su slične prijekore DPS-u zbog trošenja državnog novca na limuzine – ,,Za djecu nema, a za automobile ima para”. Najavljivali su da će luksuzne audije i mercedese prodati i taj novac potrošiti na rješavanje socijalnih problema. Da pokažu da će biti drugačija vlast od prethone, prvih su dana dolazili na posao taksijem. Kad su zadužili službena vozila i ostale privilegije, sve se promijenilo.
Uprava za državnu imovinu raspisala je ovog mjeseca javni oglas za nabavku 30 službenih vozila za potrebe više državnih organa, čija je ukupna procijenjena vrijednost blizu 700.000 eura s uračunatim PDV-om. Nabavka obuhvata 27 novih i tri polovna vozila.
Tako recimo Zavod za zapošljavanje planira nabavku dvije limuzine – vrijednosti 41.322 i 26.925 eura. Nije jasno za koje potrebe Zavodu trebaju luksuzni automobil vrijedni desetine hiljada eura. . Iste nejasnoće važe i za planirani SUV od 42.939 eura koje će dobiti Ministarstvo javne uprave.
Zanimljive su i cijene polovnih automobila koji će biti kupljeni za više ministarstava. Polovni auto za Ministarstvo ljudskih i manjinskih prava koštaće 15.702 eura, Ministarstvo regionalno-investicionog razvoja i saradnje sa NVO planira kupovinu polovnog automobila vrijednog 30.000 eura, dok će Uprava za igre na sreću nabaviti vozilo za 21.347 eura. Za te pare mogu se kupiti i novi automobili. Doduše, ne tako luksuzni kakvi očigledno dolikuju državnim institucijama i njihovim čelnicima.
Ponude za ova vozila mogu se dostavljati do 21. jula, a 1. jula ističe tender za popunu voznog parka Skupštine Crne Gore. Za pet novih crnih limuzina Skupština će platiti preko 150 hiljada eura.
Skupština je doduše u tome revnosna. Tokom 2022, 2023. i prošle godine najviši zakonodavni dom je za kupovinu novih vozila izdvojio preko 400 hiljada eura. Sve ukupno sa ovom najnovijom kupovinom, od dolaska novih vlasti, Skupština je na limuzine potrošila blizu 600.000 eura.
Poslanicima i zaposlenima u Skupštini na raspolaganju je vozni park od 37 vozila, od kojih je najveći dio starosti ispod 10 godina. Ako nastave ovim tempom Skupština će moći da svakom predstavniku naroda uz ostale privilegije ponudi i lični-službeni automobil.
Valja podsjetiti kako je javnost bila šokirana, a opozicija zgrožena kada se 2015. godine saznalo da tadašnja predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica treba da dobije novo službeno vozilo vrijedno 70.000 eura, iako je već koristila luksuzni audi A6 star svega osam godina.
Deset godina potom, skoro neprimjetno je prošla vijest da je Budžetom predviđeno da Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović dobije novi službeni auto u vrijednosti od 60.000 evra. Istina, dobio ga je na jedvite jade. Vlada je tokom prošle godine ignorisala zahtjev kabineta predsjednika Milatovića za kupovinu vozila za njega i njegovu porodicu. Konačno se ipak smilovala, pošto se službeni auto podrazumjeva i za ,,obične” službenike a kamoli predsjednika države.
Statistika govori da je nova vlast po pitanju kupovine automobila tri puta raskalašnija od stare. Institut Alternativa je početkom protekle godine izračunao, da je, po nepotpunim podacima, vrijednost državnog voznog parka u to vrijeme bila blizu 20 miliona eura. U odnosu na 2020, veća za 13,3 miliona eura. Ako se uračuna i broj automobila koji se ove godine planira kupiti, broj službenih automobila je premašio brojku od 5.000
Pored limuzina, pazare se i druga prevozna sredstva.
Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom najavilo je da će potrošiti 400.000 eura na kupovinu manje luksuzne motorne jahte za protokolarne potrebe te državne firme.
Ovim preduzećem rikovodi funkcioner Nove srpske demokratije (NSD) Mladen Mikijelj. A ono je pod Ministarstvom prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem čelu je takođe kadar NSD Slaven Radunović.
Iz Radunovićevog ministarstva su objasnili da će se ovo plovilo koristiti za edukativne i naučne obilaske u zaštićenim područjima, terenske aktivnosti sa domaćim i stranim institucijama i organizacijama, prezentaciju obale stranim delegacijama i potencijalnim investitorima, potrebe Morskog dobra i drugih državnih institucija Crne Gore.
Naglasili su ,,kao što je poznato, Crna Gora, iako izlazi na more, nema nijedno adekvatno plovilo za potrebe države, kad je u pitanju reprezentacija”, te da se ministar ,,saglasio sa ovom inicijativom nadležnih organa Morsko dobro”.
Morsko dobro raspolaže jednim brzim čamcem dužine 7,8 metara, sa vanbrodskim motorom snage 200 konja. Dobilo ga je s ciljem – ,,promovisanje upravljanja zaštićenim područjima kroz integrisanu zaštitu morskih i priobalnih ekosistema u obalnom području Crne Gore”. A što ćeš pokazati i promovisati sa čamcem koji vrijedi samo 170.000 eura, jahta je jahta.
Ima tu i tradicije. Sadašnji ministar Radunović i njegov stranački lider Andrija Mandić u ljeto 2017. uslikani su na jahti Mila Božovića. Božović je kasnije kao kadar NSD postao gradonačelnik Budve, a potom je uhapšen zbog sumnje da je švercovao drogu i stvorio kriminalnu organizaciju.
Kada su za funkcionere obezbijedili adekvatan vodeni i kopneni prevoz, nije u redu da manjka i u vazduhu.
Tako je za ovu godinu planirana kupovina aviona za potrebe Generalnog sekretarijata Vlade. Cijena, sitnica, 25 miliona eura.
Iako su stručnjaci upozorili da je avion koji se sada koristi kupljen 1999. i da može da se koristi još deceniju, iz Vlade su obrazložili da zbog starosti, čestih kvarova i skupog održavanja, treba kupiti novi. Avion za državni vrh kupiće se od kredita, a u Budžetu se navodi da će se kreditor utvrditi tokom ove godine.
Nezavisna poslanica Radinka Ćinćur, je u Skupštini, u februaru, predložila zajednički amandman sa poslanicom Jevrosimom Pejović, i navela da bi kupovina Vladinog aviona bila ,,luksuzni projekat”. Ona ističe da za tu kupovinu nema mjesta u budžetu Crne Gore, budući da, kako je kazala, košta 25 miliona eura. Ministar ekonomije Novica Vuković objasnio joj je da avion neće koštati 25 nego do 20 miliona eura. Naglasio je da to neće biti samo Vladin avion, nego će ga koristiti i predsjednik države i Skupština. To je već nešto drugo. Svaka grana vlasti zahtijeva bar po jednu jahtu i avion.
Nedavno je javnost upoznata i sa tim da je Skupština Crne Gore, kojom predsjedava Andrija Mandić, za reprezentaciju u 2024. potrošila 78 hiljada eura. Riječ je uglavnom o restoranskim računima za svečane ručkove i večere priređene u čast gostiju koji su dolazili u Crnu Goru. Iznosi se kreću od 1.000 do 3,7 hiljada eura.
Za razliku od poslanika, ministri i ostali funkcioneri, iako ih ima znatno više manje troše. Za svaku ,,pohvalu” je što su za godinu, od 1. novembra 2023. godine do 1. novembra 2024. godine, 12 ministarstava Vlade Crne Gore potrošilo ukupno na reprezentaciju samo 58,7 hiljada eura.
Kako god bilo, crnogorska centralna administracija, bez lokalne administracije, državnih i javnih preduzeća, je samo u prošloj godini za troškove reprezentacije (ručkovi, večere, jela, zakuske) potrošila oko 950 hiljada eura.
Po ovome ispada da funkcioneri malo jedu i piju, kada se pogledaju troškovi za prevoz. Štedi se, odvaja od usta, ulaže strateški u limuzine, jahtu i avion.
Skromna imovina partija
Kako im je na raspolaganju državna imovina koju nemilice koriste, partije raspolažu sa dosta skromnom vlastitom imovinom.
Prema podacima iz finansijskih izvještaja za prošlu godinu, samo Demokratska partija socijalista (DPS) i Socijalistička narodna partija (SNP) imaju nekretnine.
DPS, prema podacima iz finansijskog izvještaja za 2024. objavljenom na sajtu Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), ima zemljište i pomoćni građevinski objekat u Podgorici, kao i poslovne prostore u Tivtu, Bijelom Polju, Beranama, Danilovgradu i Andrijevici. Ova partija koja je na vlasti bila tri decenije ima 18 vozila, a najskuplji je audi A6 iz 2018. godine, procijenjene vrijednosti 27.214 eura.
SNP, koji je nastao raskolom u DPS-u krajem 90-ih, prema podacima iz finansijskog izvještaja, ima poslovne prostore u Podgorici, Andrijevici i Danilovgradu. Ta partija ima deset vozila, ukupno vrijedna 44.800 eura. Najskuplje vozilo je škoda oktavija iz 2015. godine, procijenjena na 13.500 eura.
Nova srpska demokratija (NSD) nema nepokretne imovine, a od pokretne posjeduje tri automobila ukupne procijenjene vrijednosti 19.567 eura. Prema finansijskom izvještaju za 2024. godinu, NSD ima mercedes iz 2012. godine vrijedan 17.395 eura, reno iz 2010 (2.100 eura) i citroen 5 iz 2008. vrijedan svega, kako je navedeno, 72,6 eura. Skromno, narodski.
Demokrate, prema izvještaju za 2024, nemaju nekretnine, ali imaju šest vozila procijenjene vrijednosti od ukupno 38.163 eura. U voznom parku najskuplja su dva automobila marke nisan kaškai od 15.000 i 10.950 eura.
DNP Milana Kneževića, prema izvještaju, ima samo dva automobila (audi A6 iz 2007. i 2018), ukupne procijenjene vrijednosti 48.489 eura. A6 iz 2018. godine, skuplji je od DPS-ovog i procijenjen je na 43.706 eura, a iz 2007. na 4.782 eura.
Bošnjačka stranka (BS) posjeduje tri automobila ukupne vrijednosti 45.197 eura. Najskuplji je mercedes benz S 350 iz 2017. godine (32.873 eura). Mercedes E 350 iz 2013. godine procijenjen je na 10.906 eura, a pasat 6 iz 2006. godine na 1.416 eura.
GP URA, prema izvještaju, posjeduje tri automobila – škodu superb iz 2019. godine vrijednu 23.500 eura, zatim škodu oktaviju (2011) procijenjene vrijednosti 4.980 eura i pežo (2008) vrijedan 3.062 eura.
Socijaldemokrate (SD) imaju četiri automobila, procijenjene vrijednosti od ukupno 21.309 eura. Najskuplje vozilo SD-a je škoda iz 2018. godine, čija je vrijednost procijenjena na 11.677 eura.
Pokret Evropa sad (PES), prema finansijskom izvještaju za 2024. godinu, nema nikakvu imovinu. A i što će im, imaju većinu državnih resursa.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne

Novi broj


RASHODOVANJE TRINAESTOG JULA: Kuća raskućnika

JAVNA UPRAVA I PLATE: Sve je stalo, samo one rastu

MONITOROVA ANKETA: Krivo vrijeme za prave vrijednosti
Izdvajamo
-
Izdvojeno2 sedmice
TRINAESTOJULSKA NAGRADA, DOBITNICI I OSPORAVANJA: Po formuli vlasti, opet
-
FOKUS3 sedmice
SLUŽBENI AUTOMOBILI, JAHTE , AVIONI…: Raskalašniji nego DPS
-
Izdvojeno3 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040.: Crnogorsko primorje kao turistički potencijal
-
FOKUS2 sedmice
DISCIPLINOVANJE VRHA POLICIJE: Tajne gluve sobe
-
DRUŠTVO4 sedmice
PROSTORNI PLAN CRNE GORE DO 2040. PRED USVAJANJEM PO HITNOM POSTUPKU: Spisak (ne)utemeljenih želja
-
Izdvojeno3 sedmice
UOČI GODIŠNJE SKUPŠTINE EPCG: Profit ispario, privilegije ostale
-
INTERVJU3 sedmice
DRAGOLJUB VUKOVIĆ, NOVINAR: Kuća nam vonja na mnogo šta što ne valja
-
Izdvojeno2 sedmice
POSLIJE EMIRATA – ORBAN: Poglavlje pet zatvoreno, slijede pogodbe u četiri oka