Povežite se sa nama

OKO NAS

NEOBIČNE AKCIJE SLUŽBE BEZBJEDNOSTI POVODOM PISANJA NA FB: Silom na satiru

Objavljeno prije

na

Službenici policije su više osoba zvali na informativne razgovore, nekima su pretresali stanove, a sve zbog sumnje da stoje iz satiričnih stranica na fejsbuku ili da bi makar saznali ko upravlja tim stranicama

 

„Nemojmo politizovati proteste“, „MIMistarstvo onostranih poslova“, „Bestebe“, „Prodajica stvarčica – nije prevarica“, i možda trenutno najpopularnija „Bilo je jako neprijatno“ (It was very unpleasant/Psalam 117), samo su neke od uticajnih fejsbuk stranica koje na humorističan način obrađuju trenutnu političku situaciju. Njihove šale su najčešće na račun vlasti i njima bliskih.

O političkoj zbilji ovog društva dovoljno govori činjenica da su službenici Uprave policije nakon nereda u Budvi organizovali neobičan lov na administratore satiričnih fejsbuk stranica, koji su nepoznati javnosti. Na fejsbuku su se prije nedjelju dana pojavile i fejsbuk stranice sa ciljem da pomognu policiji u razotkrivanju „počinioca teških internet prekršaja“. Od tada i službenici policije počinju da „informativno saslušavaju“ (u nekim slučajevima i pretresaju) svakog za koga sumnjaju da je administrator neke od problematičnih fejsbuk stranica.

Ove satirične fejsbuk stranice nazivaju i „mim stranicama“, jer humor najčešće prikazuju u formi „mimova“ (kombinacija fotografija i teksta, izmijenjenih sa ciljem da nasmiju javnost), koje proizvode i objavljuju na svojim stranicama. Njihov humor na račun društva, političkih partija (najčešće vladajućih), javnih ličnosti često je surov,  zna i da pređe granicu dobrog ukusa. Ali teško da bi se, makar prema crnogorskim zakonima, nešto od toga moglo smatrati krivičnim djelom.

Crnogorski Ustav i zakoni garantuju slobodu govora, a nju štite i međunarodne konvencije o ljudskim pravima, pa ostaje nejasno za činjenje kojih djela i prekršaja bi se potencijalno mogli teretiti admini ovih stranica. Jedna od „kontraobavještajnih fejsbuk stranica“ navela je kao osnov gonjenja činjenje „teških internet prekršaja“ – termin koji ne poznaje nijedan crnogorski zakon. Postoji kršenje pravila ponašanja na fejsbuku, zbog čega su (nakon prijava nezadovoljnih fejsbuk korisnika) neke od stranica više puta gašene (zbog prijava da šire uvredljiv sadržaj i govor mržnje) i ponovo pokrenute pod sličnim imenima.

Postavlja se pitanje da li su „fejsbuk kritičari“, odnosno počinioci „teških internet prekršaja“, toliki problem ove države da se primjenjuju filmske kontraobavještajne mjere kako bi se otkrili identiteti ljudi iza fejsbuk stranica. Čak je i logo, istaknut na profilu jedne od tih stranica, sličan onom Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB).

„Glavni cilj naše inicijative, jeste taj, da uz vašu pomoć razotkrijemo počinioce teških internet prekršaja i pomognemo našoj policiji kako bi izgrednike priveli pravdi… Ova akcija treba da preraste u opšti crnogorski građanski bunt protiv protivnika Crne Gore i njene državnosti, kao i vrijednosti međunacionalnog i multikonfesionalnog sklada“, piše na profilu jedne od stranica za otkrivanje identiteta fejsbuk stranica.

Ovo je objavljeno nakon što su mim stranice objavile fotografije i identitet više policijskih službenika, koji su se u Budvi proteklih sedmica obračunavali sa tadašnjom lokalnom vlasti i građanima. Policijski službenici u Budvi nijesu nosili pločice sa imenima, na šta su bili obavezni po zakonu, zbog čega su određene mim stranice odlučile da objave njihova imena i fotografije. Vlada Crne Gore i Ministarstvo unutrašnjih poslova osudili su ovakvo „targetiranje“ i „napade“ na policiju, koja radi svoj posao.

Admin jedne od popularnih mim stranica kazao je za Monitor da su pripadnici policije proteklih sedmica na osnovu gradskih i kafanskih priča „upadali“ u kuće i ljude pozivali na informativne razgovore zbog sumnje da stoje iza neke od stranica na fejsbuku. Tvrdi da su jednom građaninu pretresali kuću u kojoj živi, navodno tražeći pištolj, iako on nije bio iz „mimerske“ priče.

Njegove kolege sumnjaju da je riječ o zastrašivanju ljudi, ne bi li priznali da su administratori fejsbuk stranica ili potkazali onog ko jeste.

Iz Uprave policije od ponedjeljka do zaključenja ovog broja nijesu odgovorili na naša pitanja u vezi sa istragom fejsbuk stranica.

Prema nezvaničnim saznanjima Monitora, ostalo je na saslušanju ovih osoba u svojstvu građana, jer su svi negirali povezanost sa stranicama na fejsbuku. Na isti način su se završavale i ranije istrage policije, po prijavi određenih opozicionih i političkih subjekata bliskih vlasti.

Da bi otkrili ko stoji iza spornih mim stranica, službenici policije imaju veoma jednostavan način – da identitete lica traže od kompanije fejsbuk. Ali da bi im ta američka firma dala neophodne podatke, policija im mora dostaviti dokaze na kojima baziraju sumnju da te stranice krše zakon.

To ukazuje na moguće motive policije da ne iskoristi ovaj mehanizam kako bi saznala ko stoji iza „problematičnih“ fejsbuk stranica, već u saradnji sa parapolicijskim internet stranicama lovi administratore po gradovima. Pritom uznemirava i nevine ljude.

 

U Upravi policije ćute

Iz Uprave policije od ponedjeljka nijesu odgovorili koliko osoba, u kom svojstvu i zbog sumnje u koje krivično djelo su službenici policije saslušavali povodom objava određenih facebook stranica.

Nijesu odgovorili ni da li su nekim od građana pretresani stanovi i na osnovu čega, kao ni da li je zbog objava na ovim stranicama protiv nekoga podnešena krivična prijava

Nijesu odgovorili ni koliko građana je od početka godine policija procesuirala zbog objava na društvenim mrežama i internetu, za koja krivična djela i prekršaje i protiv koliko ljudi su podnesene krivične prijave.

Pljevljaku Velimiru Čabarkapi je protekle sedmice Osnovni sud u Pljevljima izrekao kaznu od dva mjeseca zatvora jer je na svom fejsbuk profilu objavio satiričnu verziju himne Crne Gore. Nikšićanin Milija Goranović prekršajno je morao da plati 500 eura jer se narugao direktoru Uprave policije Veselinu Veljoviću.

 

Krivičnim djelima prikupljaju dokaze

Kao obrazloženje za otkrivanja kritičara vlasti na fejsbuku, jedna od revnosnih  fejsbuk stranica objavila je sljedeće:

„Naša policija nema mogućnosti pristupa fejsbuk profilima bez odobrenja administracije fejsbuka, što daje ogroman prostor izgrednicima da vrše hajku na pripadnike MUP-a. Svjesni smo da je ovo bitka 21. vijeka, a vaš mali doprinos u informacijama za nas će biti dragocjen. Individualizacijom počinioca uz vašu pomoć, mi ćemo lako doci do IP adrese, e-maila i tako dobiti čiste dokaze kako bi se izgrednici priveli pravdi i čime bi se stekao osnov sumnje u izvršenje krivičnog djela.“

Iako nije precizirano za koje su krivično djelo bi se stvorio osnov sumnje, advokat Miroje Jovanović, poznat iz suđenja „državni udar“, precizno je na fejsbuku naveo koja bi krivična djela počinili administratori ove stranice, činjenjem najavljenog.

Tvrdi da je riječ o najmanje tri krivična djela iz Krivičnog zakonika Crne Gore – proganjanje (član 168a), neovlašćeno prikupljanje i korišćenje ličnih podataka (član 176) i povreda slobode govora i javnog istupanja (član 178).

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

BERANE, INICIJATIVA ZA IZGRADNJU SPORTSKE DVORANE ZA OSI: Korak prema inkluziji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Beranska vlast pokrenula je inicijativu za izgradnju  sportske sale prilagođene za osobe sa invaliditetom. To bi bila prva takva dvorana u Crnoj Gori, iako se država odavno obavezala da sve objekte prilagođava osobama sa invaliditetom

 

Lokalne vlasti u Beranama koju čine koalicija Zdravo Berane (SNP, DF) i Demokrate, pokrenula je nedavno inicijativu da se na mjestu stare hale sportova u ovom gradu, onom pod Jasikovcem, izgradi sportska dvorana prilagođena specijalno osobama sa invaliditetom.

To bi, kako kažu, bila jedina dvorana takve vrste u državi i time bi se obogatila sportska infratstrukura i stvorili uslovi za treniranje i održavanje sportskih manifestacija osoba sa invaliditetom (OSI).

Menadžer Opštine Berane Vladimir Đaković kaže da je već upućen zahtjev prema gradskom i državnom arhitekti da se raspiše konkurs za idejno arhitektonsko rješenje za izgradnju sportske dvorane takve vrste.

„Postoje neki objekti u Crnoj Gori koji su prilagođeni za te namjene, ali, koliko je meni poznato, takva sportska dvorana u državi ne postoji i ovo bi bila prva i jedina” – rekao je Đaković.

On izražava očekivanje da će njihova ideja naići na razumijevanje i kod nove Vlade i kod organizacija i institucija koje okupljaju osobe sa invaliditetom i koje organizuju rekreativne i takmičarske sportske manifestacije za tu manjinsku populaciju.

„Mi se nadamo da ćemo zajedničim izdvajanjima Opštine, države i tih organizacija, iznaći neophodna sredstva da se sportska dvorana za OSI izgradi u Beranama” – kazao je Đaković.

„Praviti halu sportova specijalno namijenjenu za osobe sa invaliditetom (OSI) odlična je ideja, ali ne bi bilo dobro da se zanemari prilagođavanje svih drugih sportskih objekata u državi za osobe sa invaliditetom, jer bi to u suprotnom značilo njihovu segregaciju”, kaže za Monitor izvršna direktorica Udruženja Mladi sa hendikepom Marina Vujačić, uz podsjećanje da je prilagođavanje svih objekata osobama sa invaliditetom zakonska obaveza još od prije trinaest godina.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ PORODICA STANKOVIĆ I SALIHI IZ BARA: Sramnije je od prosjačenja – okretati glavu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov život je hronična neizvjesnost

 

Dvije romske porodice, Stanković i Salihi, dane i noći dočekuju pod otvorenim nebom, na vrhu Sutormana, u Baru. Bez posla, utočišta, struje i vode, ponekad i bez hrane. Njihov je život hronična neizvjesnost.

,,Ne želim da moja djeca završe kao ja, na ulicama“, kaže za Monitor Saša Stanković.

Gdje god su bili, Stankovići i Salihiji su doživljavali šikaniranje i dočekivani su sa podozrenjem. Kao susjedi i prijatelji, žive zajedno i dijele sve što mogu.

Stankovići su se iz Srbije u Bar doselili prije sedam godina. Saša Stanković operisan je od tumora. Posljednji put kod ljekara bio je malo prije nego što je sa porodicom stigao u Crnu Goru. Salihiji imaju sedmoro djece. Salima Salihija supruga je davno napustila. Tako je obavezu vaspitavanja njegove djece na sebe nesebično preuzela supruga Saše Stankovića, Natalija Stanković.

Salim Salihi ima državljanstvo Crne Gore i utoliko je u prednosti od Stankovića. Dobija socijalnu pomoć. ,,Nekad sam zarađivao tako što sam okopavao  bašte, kao komunalac, i  radio mnoge druge fizičke poslove. Ovog mjeseca smo od Centra za socijalni rad dobili 50 eura. Taj novac brzo ode. Mi ne želimo milostinju, već da radimo”, kaže Salihi.

Redovno su Stankovići prijavljivali boravak, ali do danas nisu uspjeli da dobiju boravišnu dozvolu za strance, jer nijedan stanodavac nije htio da sastavi ugovor o stanovanju sa njima. Bez tog ugovora, dozvola za boravak nije moguća. ,,Bez dozvole za boravak, nema ni socijalne, ni zdravstvene zaštite, a ni  posla. Ne biramo nijedan pošten način da preživimo, a najviše radimo sa sekundarnim sirovinama. Samo da nas glava ne boli. Ne krademo, nismo lopovi, nismo lijeni. Zbog predrasuda, teško je biti Rom u Crnoj Gori“, objašnjava Stanković.

Neko vrijeme su svi zajedno boravili u napuštenoj sušari na Sutormanu, koja pripada Luci Bar. Nedugo potom se, kažu, pojavio neki čovjek koji se predstavio kao radnik Luke Bar i otjerao ih odatle. ,,Od, kartona,  nailona i ćebadi, sačinili smo nekakav zaklon na livadi koju nam je ustupio jedan dobročinitelj. Teško je. Baš nam je prije neki dan, zbog jakog vjetra, odletio krov. Još par dana možemo tu da budemo, a onda ćemo morati da idemo dalje,  tom čovjeku je livada potrebna, pošto živi od nje”, kaže Stanković.

Živjeli su neko vrijeme i u barskom naselju Sokolani kao podstanari, ali su imali probleme sa komšijama i, kako kažu, morali su da se isele.

,,U Srbiji sam radio za oko 200 eura mjesečno. Odlučili smo da odemo, jer smo više bili gladni nego siti. Novac koji smo dobijali od socijalnog i dječjih dodataka najviše je išao za djecu i školu, koja je od mjesta gdje smo živjeli bila udaljena osam kilometara. Djeca su svaki dan do tamo i nazad išla pješke. Tamo ili radiš, ili ne radiš i nemaš ništa. Nema ni kontejnera kao ovdje, pa da možeš nešto da nađeš”, prepričava Stanković.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

OKO NAS

BERANSKI RUDNIK UGLJA TRAŽI NOVU ŠANSU: Jama čeka

Objavljeno prije

na

Objavio:

„S Vladom tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi s nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže direktor rudnika Rade Guberinić

 

Beranske rudare obradovala je najava pokretanja proizvodnje u rudniku uglja. Željni su posla i mogućnosti da prehrane familije. Ubijeđeni su, kažu, da je velika šteta što ovaj rudnik, sa velikim rezervama uglja, ne radi.

To je teško zarađena kora hljeba, kaže nam jedan od njih, ali su rudari navikli na opasan rad u jami. „Od kada je rudnik prošle godine u ovo vrijeme zatvoren, meni i supruzi nije preostalo ništa drugo da radimo da bi prehranili i školovali  djecu. U međuvremenu se bavim nekim poljoprivrednim poslovima.  Zato se nadam da ova najava povratka na posao nije bez pokrića i jedva čekam da ponovo počnem da radim”, kaže ovaj rudar mlađe generacije.

Iz kompanije Metalfer iz Sremske Mitrovice nedavno je najavljeno da bi oni mogli da pokrenu proizvodnju u beranskom Rudniku uglja, jer je mogućnost prodaje tog  rudnika jednom turskom investotoru još uvijek „na dugom štapu”. Mogućnost ponovnog pokretanja proizvodnje Monitoru je potvrdio izvršni direktor beranskog Rudnik uglja Rade Guberinić. On je kazao da je menadžment kompanije imao do sada dva sastanka sa predstavnicima Vlade Crne Gore, i da se traži najbolje rješenje za beranski rudnik.

„Jedan sastanak smo imali u Vladi a drugi u Privrednoj komori. Mi smo ih detaljno upoznali sa situacijom u firmi. Razgovarali smo o mogućim rješenjima i dogovorili smo da dostavim predlog u pisanoj formi”, rekao nam je Guberinić. Prema njegovim riječima taj pisani predlog je napravljen, upućen Vladi, i sada se čeka njen odgovor. „Tražimo model da rudnik u Beranama nastavi da radi sa nekim olakšicama, kako vlasnicima ne bi stvarao gubitke i minuse. Ako bi se to ostvarilo, mi bismo brzo pokrenuli proizvodnju sa oko stotinu radnika”, kaže naš sagovorik.

Podsjetimo, proizvodnja u rudniku je prekinuta u ovo vrijeme prošle godine, poslije šest godina rada. I to u trenutaku kada je izgledalo da je posljednja privatizacija Rudnika mrkog uglja u Beranama ne samo uspjela, već da predstavlja rijedak pozitivan primjer dobre prakse na sjeveru Crne Gore kada se radi o industriji.

Tada je i šezdeset i šest rudara, nakon što su prethodno upućeni na plaćeni godišnji odmor, ostalo bez posla – samo dan prije međunarodnog praznika rada.

Rade Guberinić je tada rekao da je glavni razlog za prekidanje proizvodnje činjenica da već dvije godine gubitke rudnika u Beranama pokriva vlasnik iz Srbije, koji nije više u situaciji da to čini. Zato se vlasnik odlučio da obustavi proizvodnju i održava rudnik do nekog prihvatljivog rješenja. Od tada u rudniku radi samo šesnaest radnika koji održavaju vitalne funkcije jame, obavljaju poslove administracije i obezbjeđenja.

Kompanija Metalfer iz Sremske Mitrovice je potom, krajem prošle godine, najavila da će pokušati da proda beranski Rudnik uglja i da imaju potencijalnog investitora.

Guberinić kaže da je ta prodaja još uvijek vrlo daleka opcija, i da bi najbolje rješenje bilo da se pronađe model da Metalfer ponovo pokrene proizvodnju, ali tako da radi bez stvaranja minusa. „Što se tiče plasmana proizvedenog uglja, tu nema problema. Mi imamo ugovor sa Termoelektranom u Pljevljima do 2027. godine za otkup svih proizvedenih količina”, kaže Guberinić.

On dodaje da su prepoznali dobru volju u novoj Vladi Crne Gore, i da ima izgleda da se njihovi planovi realizuju i ovaj rudnik, kao rijedak industrijski resurs na sjeveru države nakon gusarske tranzicije, sačuva. U prilog tome podatak da bilansne rezerve samo jame Petnjik iznose oko šesnaest miliona tona mrkog uglja. Jama Petnjik otvorena je 1980. godine kada je završena eksploatacija u starom rudniku u Budimlji.

Beranski rudnik uglja bio je 2001. godine prodat mješovitom vojvođansko-slovačkom preduzeću Gradeks HBP, čiji su osnivači bile kompanija Gradeks iz Kule i HBP iz slovačkog grada Providza. Poslije nešto više od godinu između ova dva partnera dišlo je do nesporazuma koji su završeni tako što su Slovaci preuzeli kompletno upravljanje, da bi se potom i sami nenajavljeno povukli iz posla i otišli iz Berana.

Mašine u jami Petnjik utihnule su u novembru 2002. godine. Prodaja Rudnika uglja oglašavana je nakon toga devet puta prije nego ga je, prije skoro sedam godina, kupila kompanija Balkan enerdži, sa velikim planovima vezanim za izgradnju termo bloka i investicijama od 120 miliona eura. Od svega toga, međutim, nije bilo ništa. Grci su početkom početkom 2014. godine beranski rudnik prodali komapniji Metalfer iz Sremske Mitrovice.

Metalfer je krenuo ambiciozno i već poslije treće godine poslovanja radili su u tri smjene, upošljavajući 157 radnika. Tadašnji menadžment je najavljivao angažovanje još stotinu radnika i proširenje proizvodnje. Onda su kola pošla  nizbrdo. Koji su razlozi doveli do gašenja proizvodnje i zatvaranja rudnika u aprilu prošle godine, za sada nema preciznog odgovora.

Jovanka Bogavac, poslanica Pokreta za promjene u Skupštini Crne Gore i članica Odbora za ekonomiju, finansije i budžet, očekuje da se rudnik što prije aktivira.

„Kao rudarski inženjer koji je skoro 20 godina bio u beranskom Rudniku mrkog uglja, smatram da se može naći način, bez obzira na evropske direktive koje su okrenute protiv proizvodnje uglja, da se ponovo pokrene privremeno obustavljena proizvodnja”, kaže Bogavac. Ona procjenjuje da bi u prvoj fazi moglo ponovo da se zaposli preko stotinu radnika. „To je vrlo značajan broj za našu opštinu. Prethodna Vlada nije imala sluha za rudnik u Beranama, ali se nadam da će ova pomoći da se nađe model po kome bi ovo preduzeće moglo imati finansijsku rentabilnost.”

U Beranama se sa nestrpljenjem očekuje potvrda najavljene obnove proizvodnje u Rudniku mrkog uglja. Ta kompanija za grad ima veliku vrijednost pošto je, osim što je u jednom trenutku zapošljavao stotinu i pedeset radnika, za njega u reprolancu bilo vezano još dvadeset manjih firmi i njihovih zaposlenih. Jama čeka. Čekaju i radnici.

       Tufik SOFTIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo