,,Pravo da radi polovinu punog radnog vremena ima roditelj, usvojilac ili lice kome je nadležni organ povjerio dijete sa smetnjama u razvoju na staranje i njegu, odnosno lice koje se stara o osobi sa teškim invaliditetom u skladu sa posebnim propisima”, kaže Zakon o radu. U praksi ovo pravo roditelji djece sa smetnjama u razvoju gotovo da ne ostvaruju.
,,To pravo je najčešće je samo mrtvo slovo na papiru”, kaže za Monitor Milisav Korać, predsjednik udruženja djece sa smetnjama u razvoju Naša inicijativa iz Podgorice .
,,Poslodavci ne žele da potpišu takvu vrstu ugovora. Na to radno mjesto oni treba da zaposle još nekog ko će raditi preostalih četiri sata i to ih demotiviše. Istovremeno, pošto u Crnoj Gori imamo veliki broj ugovora na određeno vrijeme, roditelji se onda plaše da uopšte i podnose takve zahtjeve, da ne bi došli u situaciju da im poslodavci kažu, ajde ti kući, ne želim da ti produžim ugovor”, kaže on. ,,Poslodavci nemaju dovoljno razumijevanja za potrebe roditelja sa smetnjama u razvoju i tu se cijela stvar završava”.
U Crnoj Gori ne postoji zvanična evidencija o djeci sa teškoćama u razvoju ali se po statistici WHO očekuje da ih ima oko 20.000 sa nekom vrstom smetnje u razvoju, a sa ozbiljnijim stepenom smetnje od 7.000 do 10.000.
Predsjednik Naše inicijative kaže da se im ne mali broj roditelja djece sa smetnjama u razvoju žalio da ne mogu da ostvare to pravo, iz različitih crnogorskih gradova, od Budve do Berana. Stvari se ne razlikuju mnogo ni kada je u pitanju privatnik ili država kao poslodavac.
„Jedan kolega je pokušao da konkretno u Ministarstvu odbrane ostvari pravo na skraćeno radno vrijeme, ali mu je zahtjev odbijen. Iako treba da vodi dijete stalno na rehabilitacione tretmane,njemu su odbili taj zahtjev jer mu je žena nezaposlena. Nije ih zanimalo to što žena nema položen vozački ispit i ne može da vodi dijete na rehabilitaciju”.
Podjednako je teško zaposliti se kao osoba sa invaliditetom, ukazuje naš sagovornik.
,,Na žalost veliki broj poslodavaca ima predrasude, stereotipe i nepovjerenje prema ovom grupi”, kaže Korać i podsjeća na Fond za profesionalno usavršavanje osoba sa invaliditetom koji nije ostvario svoju društvenu funkciju i povećao broj zaposlenih među osobama sa invaliditetom.
,,Poslodavci radije uplaćuju sredstva Fondu za profesionalnu rehabilitaciju nego da angažuju ta lica iako bi imali subvencije i povoljnosti od strane Zavoda za zapošljavanje.
Fond je uspostavljen na osnovu Zakona o profesionalnom usavršavanju lica sa invaliditetom koji je donijet 2008. godine, i čija je namjera bila da se poveća broj zaposlenih osoba sa invaliditetom, u smislu da svi poslodavci u Grnoj Gori na osnovu kvotnog sistema u zavisnosti koliko imaju radnika, ukoliko ne angažuju lice sa invaliditetom, uplate novac Fondu.
Prema zvaničnim podacima od tokom 2013. godine, 24 poslodavca su se obratila Zavodu za zapošljavanje Crne Gore – Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom, za dodjelu ili produženje subvencije zarade, za 45 zaposlenih osoba sa invaliditetom. ,,Na kraju 2013. godine, ukupno 39 poslodavaca ostvaruje pravo na subvenciju zarade, za 61 zaposleno lice sa invaliditetom (28 žena)”, navodi se u Vladinoj Strategiji za integraciju osoba sa invaliditetom.
,,Radna mjesta, na kojima su se zaposlila lica sa invaliditetom, su: pravno-
administrativni tehničar, administrator obračuna, kontrole i fakturisanja provizija u osiguravajućem društvu, tarifer-kontrolor u osiguravajućem društvu, knjižnjičar – bibliotekar, pomoćni radnik u proizvodnji drveta, operater na TC centrali, fizioterapeut- maser, radnik na laserskim sistemima u pružanju graverskih i pečatorezačkih usluga, komercijalista-prevodilac”, stoji u tom dokumentu.
,,Do sada su uplaćena jako značajna sredstva Fondu, oko 35 miliona eura. Problem je, što je od tog novca manji dio utrošen kao subvencija i stimulacija za zapošljavanje lica sa invaliditetom, svega dva miliona, dok je preostalih 33 miliona ostalo u budžetu “, kaže Korać. ,,Svake godine predlažemo da bi bilo korektno da se milion ili dva opredjeli za zapošljavanje lica sa invaliditetom, međutim nijesmo naišli na razumijevanje”
On vjeruje da će se stvari mijenjati kako se Crna Gora bude približavala Evropskoj uniji. ,,Više vjerujem da će to biti neka obaveza nego svijest i spremnost da se unaprijedi inkluzija osoba sa invaliditetom u Crnoj Gori”.
Serđan BAFTIJARI