Povežite se sa nama

Izdvojeno

OSVAJANJE TUŽILAŠTVA: SDT na prinudnom, neka se spremi TOKK

Objavljeno prije

na

Zvuči cinično da se izmjene/preimenovanje SDT-a pravda pozivanjem na Izvještaj o napretku EK u kome se konstatuje „da je tužilaštvo osjetljivo na političko uplitanje“, dok se političarima vladajuće većine daje potpuna kontrola nad cijelom tužilačkom organizacijom. Ali to može biti efikasno

 

Malo su se, kao, snebivali a onda prelomili: usvajanjem predloženog zakona o tužilaštvu za organizovani kriminal i korupciju i izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu, nova većina će preuzeti potpunu kontrolu nad tužilačkom organizacijom. Vanredna sjednica parlamenta na kojoj će se naći predloženi zakoni zakazana je za 18. februar.

Ako zanemarimo finese, suština predloženih izmjena je u tome što će preimenovanjem Specijalnog tužilaštva u Tužilaštvo za organizovani kriminal i korupciju (TOKK) parlamentarna većina okončati nedavno započeti drugi mandat Milivoju Katniću i svim njegovim saradnicima. „Stupanjem na snagu ovog zakona glavni specijalni tužilac i specijalni tužioci izabrani u skladu sa Zakonom o specijalnom državnom tužilaštvu imaju status neraspoređenih tužilaca“, predviđa predloženi propis. O njihovom daljem angažmanu u tužilaštvu odlučivaće Tužilački savjet. Na njemu je da im, u roku od šest mjeseci, pronađe novi raspored u tužilaštvu, za šta „nije potreban pristanak državnog tužioca koji se raspoređuje“.

I eto prilike  da se bivši specijalni tužilac koji ne bude po volji većini u Tužilačkom savjetu, nađe u osnovnom tužilaštvu u Pljevljima, Plavu ili Ulcinju (đe mu bude najdalje od kuće). Alternativa je otkaz i odlazak u advokate.

Vlast želi da se pobrine i za odgovor na pitanje ko će se, a ko neće, svidjeti Tužilačkom savjetu (TS) koji bira sve tužioce od osnovnog do glavnog specijalnog, odnosno po novom, rukovodioca TOKK, i imenuje vršioca dužnosti Vrhovnog državnog tužioca. Izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu planirano je da se u TS smanji broj članova biranih iz reda tužilaca (sa pet na četiri) a poveća broj onih koje parlament bira iz reda uglednih pravnika (sa četiri na pet). Deseti član dolazi iz Ministarstva pravda, a predsjednik TS je Vrhovni državni tužilac, ili vršilac dužnosti VDT. Konačan rezultat tužioci – ostali 5:6.

Tako se većina u Tužilačkom savjetu iz ruku tužilaca seli političarima. Predlagači izmjena (formalno to su predstavnici sve tri koalicije članice vladajuće većine) ovako pravdaju svoj naum: „Razlog za ovakvu izmjenu je da se funkcionisanje državno-tužilačke organizacije upodobi odredbi člana 2 stav 3 Ustava Crne Gori kojom je propisano da svaka vlast treba da proističe iz slobodno izražene volje građana na izborima, u skladu sa zakonom“.

Lako bi se saglasili sa predlagačima kada bi oni pokazali gdje to Ustav Crne Gore ili neki drugi zakon Državno tužilaštvo prepoznaje kao granu vlasti. Ovako, zvuči cinično da se izmjene/preimenovanje SDT-a pravda pozivanjem na Izvještaj o napretku EK u kome se konstatuje „da je tužilaštvo osjetljivo na političko uplitanje“, dok se, suštinski, političarima (proste) vladajuće većine daje potpuna kontrola nad cijelom tužilačkom organizacijom.

I prethodni ministar pravde Zoran Pažin žalio se kako tužilaštvo ima povlašćen položaj, odnosno višak nezavisnosti koji im ne pripada – pošto nijesu grana vlasti (Ustav prepoznaje zakonodavnu, izvršnu i sudsku vlast). „Državno tužilaštvo je po Ustavu samostalan i jedinstven državni organ. Naglašavam, državni organ, a ne grana vlasti. Međutim, onako kako je tužilaštvo danas pozicionirano u našem političkom i pravnom sistemu jeste kao da jeste grana vlasti“, objašnjavao je Pažin. „Po nekim atributima vladavine prava ima više nezavisnosti nego što to ima sudska vlast, koja mora da bude nezavisna u svakoj demokratskoj državi“.

DPS nije pokušao da u svoje ruke povrati formalnu kontrolu nad Tužilačkim savjetom. Možda nijesu bili zainteresovani da poremete  skladnu kohabitaciju čelnika vladajuće partije i tužilaštva. Nova većina sada radi baš to.

Nije tajna da aktuelna vlast ima više motiva za takav potez. Sukob na relaciji lideri DF-a (Andrija Mandić, Milan Knežević, Nebojša Medojević) – Milivoje Katnić, odavno je postao i ličan. I beskompromisan. Mandić i Katnić su nepravosnažno osuđeni na pet godina zatvora, dok se Medojeviću sudi za pranje novca. Katnić je, u međuvremenu, lidere sadašnjih vlasti stavljao u pritvor, progonio  njihove advokate (slučaj Rodić), pokušavao da im nađe mjesto u aferama vezanim za Duška Kneževića i Atlas banku. Tamo gdje je, očigledno, mjesto bilo liderima bivših vlasti, prije svega čelnicima DPS-a. Za šta je Katnić, opet, tvrdio da „nema ni udaljene sumnje“.

Dok se Katnić nadao da će Apelacioni sud potvrditi presudu u slučaju državni udar, pozitivno ocjenjujući kvalitet onoga što je dominantno obilježilo njegov angažman na mjestu glavnog SDT-a, DF je preuzeo inicijativu.

Model je poznat. Na isti način, kozmetičkim izmjenama zakona da bi skratili mandate nepodobnima, svojevremeno su se Milo Đukanović i Igor Lukšić (kao premijer i ministar finansija) razračunali sa guvernerom CBCG Ljubišom Krgovićem. I preuzeli kontrolu nad jednom od rijetkih, koliko – toliko, nezavisnih institucija u zemlji. Kao posljedicu takvog ponašanja dobili smo slučaj Atlas banka i aferu Radović.

Sada je vlast koalicija Za budućnost Crne Gore, Mir je naša nacija i Crno na bijelo krenula sličnim putem. Njihovo opravdanje je razumljivo: ovako ustrojeno i personalno organizovano tužilaštvo bilo je važna poluga očuvanja vlasti DPS-a i njenih saveznika. Argumenti koje ovih dana slušamo, a tiču se moguće blokade tužilaštva u periodu tranzicije (izbora novih tužilaca TOKK) i golemim posljedicama koje bi ta paraliza mogla proizvesti ne stoje. Iz prostog razloga –  sadašnje tužilaštvo je već blokirano. Namrtvo.

O tome svjedoče afere Snimak, Telekom, Limenka, Koverta, Prvi milion, Dubai, Atlas, Plantaže, VDT, činjenica da šefovi kotorskih, podgoričkih, barskih kriminalnih grupa nijesu procesuirani za svoja nedjelja, a da su braća Kalić, Duško Šarić, Jovica Lončar… dobili sudski ovjerene potvrde o legalnom porijeklu svog bogatstva. I novčanu naknadu iz državnog budžeta. Konačno, tu su i desetine manjih predmeta koje su tužioci čuvali u fiokama. Sada ih  istresaju pokušavajući da novim vlastima pokažu kako i koliko i njima mogu biti od koristi. Zato se bivši ministri, ambasadori, direktori državnih institucija privode, pritvaraju i pokušavaju procesuirati za ono što su radili prije tri, pet pa i više godina. I što je uredno prijavljeno ko zna kada. I stavljeno na čekanje.

Za primjer možemo uzeti slučaj Ramada, jednu od rijetkih koruptivnih afera, koja je dobila svoj pravosudni epilog. Nakon što je sa liste osumnjičenih skinut tadašnji predsjednik parlamenta Ivan Brajović.  V.d. vrhovnog državnog tužioca Ivica Stanković ima pun registar urgencija, podsjećanja i molbi kojima se od njegovih saradnika traži samo jedno: da rade svoj posao. A od njega da sankcioniše one koji to neće ili ne umiju. Ništa nije preduzeto. Sem što je neko, možda, kakvom varijabilom nagrađen za nerad.          

Opet, iskustvo uči,  da to što su promjene neophodne (i u tužilaštvu) ne znači da će one biti obavljene na valjan i društveno koristan način. Nije riječ samo o novom jačanju političkog uticaja na i onako nesamostalno tužilaštvo, dok se nešto slično može očekivati i kada je u pitanju razrješenje stanja u pravosuđu. Postavlja se pitanje i koliko su, ako su uopšte, pripemljeni potezi koordinisani sa parterima iz EU. Iz predloženih zakona i njihovog obrazloženja stiče se utisak da –  nijesu.

Na to sluti i obraćanje njemačkog ambasadora Roberta Vebera. „Ubijeđen sam u to da nova Vlada, kad vrši izmjene tog zakona (misli na Zakon o državnom tužilaštvu), to radi u bliskoj koordinaciji sa evropskim partnerima. Jer, mi smo rekli da je to centralna oblast za pitanje da li se Crna Gora kreće ka EU, ili stagnira, ili ide čak korak unazad. I to je zaista važno pitanje…”, ocijenio je Veber. U Podgorici – tišina. Čuju se samo policijske sirene. SDT opet hapsi.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

MANJINSKA VLADA IZMEĐU DPS-A I DF-A: Blagoslovi, oče Gabrijele

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sadašnja vlast je izgubila smisao, a alternative imaju ozbiljnih mana. Rasplet u parlamentu počinje početkom februara. Prethodno će nas, kažu, pohoditi izaslanik SAD-a Gabrijel Eskobar. Da posavjetuje. I podsjeti

 

Opet uza zid. Razbojnici, izdajnici, krijumčari, falsifikatori… nanovo odjekuje Crnom Gorom, dok se politički akteri pripremaju za februarski rasplet. Ili novo odlaganje.

Potpredsjednik Vlade Dritan Abazović obznanio je, početkom nedjelje, naum da uskrati podršku ekspertskoVladi, i pozvao ,,svih 81 poslanika” da podrže formiranje nove, manjinske. U toj vladi nema mjesta za DPS i DF, naglasio je. Ko bi u nju htio, ko bi smio, a ko bi je predvodio – Abazović nije precizirao. Licitiranje je u toku.

Onda se obratio i premijer Zdravko Krivokapić. Po njegovom sudu,  manjinska vlada je prevara. ,,Građani su 30. avgusta imali referendumsko pitanje koje se odnosilo na to da li su za nastavak korumpiranog režima ili ne, i vrlo jasno su poslali poruku da neće više da žive u hibridnom režimu”, rekao je Krivokapić. Potom je u jedva uvijenoj formi, bez dokaza, svom potpredsjedniku prebacio  veze sa kriminalom. Preciznije, sa švercerima narkotika.

Slijedilo je izjašnjavanje ,,po dubini”. Podijelila se Vlada, vladajuća većina se posvađala, čak je i u poslaničkom klubu DPS-a došlo do  diferencijacije. Pa prijedlog poslaničkog kluba Crno na bijelo nijesu potpisali: Duško Marković, Branimir Gvozdenović, Petar Ivanović, Mevludin Nuhodžić, Predrag Bošković, Miomir M. Mugoša, Luiđ Škrelja… Potpisa je, i bez njih, dovoljno (31) da inicijativa dođe na plenum.

Očigledno je da ni svi ministri u Krivokapićevoj Vladi nijesu na istoj strani. Premijer je pritvrdio raskol zahtjevom Skupštini da razriješi Abazovića. Dok su njegovi organizovali proteste podrške u Podgorici i Beranama. Da bi se, već sjutradan, na sjednici Vlade našao Krivokapićev prijedlog o skraćenju mandata Skupštini. Što bi značilo nove izbore u organizaciji njegove Vlade. Rezultat, do zaključenja broja, nijesmo saznali.

Abazovićeva inicijativa najavljivana je mjesecima. A ozvaničena kada je izgledalo da se vlast privremeno stabilizovala, nakon usvajanja budžeta i (konačnog) kompletiranja Tužilačkog savjeta.

To je predsjednika Skupštine Aleksu Bečića  podstaklo  da ustvrdi: „Ekonomski smo konsolidovali zemlju. Povećali smo plate, penzije, staračke naknade, uveli dječije dodatke i besplatne udžbenike, vratili naknade majkama, obezbijedili veliko povećanje plata, kao i besplatno ljetovanje ili zimovanje za sve zdravstvene i prosvjetne radnike, donijeli novi Zakon o slobodi vjeroispovijesti, izabrali novi Tuzilački savjet, obezbijedili energetsku stabilnost, ispravili poluvjekovnu nepravdu prema mještanima Valdanosa…, sproveli revolucionarne promjene u parlamentu izgradivši ga u jaku i moćnu instituciju”. Sa dijelom toga mogli bismo se složiti. Ne zanemarujući ekonomske rizike koje neke od pomenutih mjera mogu donijeti već u bliskoj budućnosti.

Moguća je i sasvim suprotna percepcija.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAMENOLOM VELJA GORANA U BARSKOM SELU MRKOJEVIĆI: Nova vlast, stari scenario

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mještani Velje Gorane muku muče da zaustave preduzeće Trojan d.o.o da u njihovom selu izgradi kamenolom i naruši njihovu životnu sredinu, Vlada tvrdi da je projekat dobrobit cijele zajednice

 

Protest očajnih mještana protiv moćnog investitora koji pokušava da naruši životnu sredinu njihovog kraja. Vlada nas ubjeđuje da je riječ o projektu od velike važnosti za Crnu Goru, dobrobiti za građane koji protestuju i da je sve po zakonu. Investitor mještanima obećava brda i planine samo da ga puste da radi. Organi bezbjednosti privode građane kako bi investitor mirno mogao da gradi. Poznat scenario. Navikli smo na slične priče tokom vlasti Demokratske partije socijalista (DPS) i njihovih partnera.

Međutim, ovdje nije riječ o prethodnoj vlasti, niti o nekom od ranijih slučajeva. Jedina veza između tih scenarija je što je ovdje investitoru odobrila koncesiju upravo Vlada Duška Markovića, sadašnjeg poslanika opozicionog DPS-a u Skupštini. Štaviše, koncesija je dodijeljena u tranzicionom periodu između parlamentarnih izbora i formiranja nove Vlade. Kasnije smo od aktuelnih ministara slušali da su mnoge sporne odluke donijete upravo u tom periodu.

Riječ o barskom selu Mrkojevići, odnosno zaseoku Velja Gorana gdje barsko preduzeće Trojan d.o.o  želi da eksploatiše kamen. Koncesiju je 8. oktobra 2020. godine potpisao tada odlazeći premijer Duško Marković, dok mu je urbanističko-tehničke uslove par mjeseci kasnije izdala Opština Bar, gdje vlast i dalje vrši Demokratska partija socijalista. Trojan d.o.o dobio je koncesiju na tenderu gdje je bio jedini prijavljeni. Zakonska procedura je ispoštovana, kao i ranije za male hidroelektrane.

Jedino što koči ostvarenje ove investicije trenutno su mještani Velje Gorane koji ne žele kamenolom blizu svojih domova. Dio mještana je privela policija jer su nedavno pokušali da blokiraju mašine investitora.

,,Tužno je da smo ponovo ostavljeni da se sami borimo protiv kamenoloma i da nam je ugrožena cijela lokalna zajednica, a da niko od nadležnih ne reaguje, već nam privode mještane koji su civilizovano i mirno izašli da čekaju komunalnu policiju i da brane prag svoje kuće od razaranja. Sramotno je da svi zatvaraju oči i gledaju političku ili neku drugu korist pred koncesijom koja je štetna po lokalnu zajednicu”, tako je to opisala stanovnica sela Edina Osmanović.

Priču je otvorio Građanski pokret URA, odakle je traženo da ministar kapitalnih investicija Mladen Bojanić učini sve što je u njegovoj nadležnosti da stopira projekat kamenoloma. U kritiku kamenoloma su se potom uključile opozicione partije koje trenutno vrše vlast u Baru. I predsjednik Opštine Bar Dušan Raičević obišao je Velju Goranu da podrži mještane ističući da nije znao da je tamo planiran kamenolom. Međutim, upravo je njegova uprava preduzeću Trajan d.o.o izdala urbanističko-tehničke uslove za izradu tehničke dokumentacije 2. decembra 2020. godine.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

RATKA JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ, NOVINARKA: Potpis dajem, uspjehu se ne nadam

Objavljeno prije

na

Objavio:

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

 

 

MONITOR:  Kako vidite predlog građanskog pokreta URA o formiranju manjinske vlade bez DPS-a i DF-a?

 JOVANOVIĆ – VUKOTIĆ: Jasno je da manjinska vlada nije optimalno nego iznuđeno rješenje, pokušaj da se izborom – uslovno rečeno – manjeg zla zaustavi nepodnošljivo mrcvarenje Crne Gore i svih nas u njoj.

Premijer Zdravko Krivokapić ili nije htio ili nije umio da ispuni obaveze preuzete Sporazumom lidera tri pobjedničke koalicije. Jedino što mu je pošlo za rukom jeste da održi obećanje dato njegovoj crkvi i njenim vjernicima, i to po cijenu raspirivanja podjela koje je izazvao bivši režim.

Evrope  i većih plata premijer se sjetio tek kad je izgubio podršku poslanika i povjerenje birača, nakon višemjesečne uzajamne blokade izvršne i zakonodavne vlasti.

Alternativa predlogu URA-e mogu biti samo novi izbori. Pošto je sasvim izvjesno da će oni donijeti stare rezultate, jedini izlaz i tada će biti – manjinska vlada…

MONITOR: A je li taj prijedlog realan? Demokrate su se već izjasnile da neće dati podršku manjinskoj vladi.

JOVANOVIĆ -VUKOTIĆ:   Demokrate neće dati podršku ni ulasku FK Zeta u Premijer ligu ako taj projekat predloži Dritan Abazović. Njihov animozitet prema lideru URA-e više je za medicinsku nego za političku analizu. Žali bože partije koja je do ulaska u vlast bila vjesnik moderne Crne Gore…

O projektu manjinske vlade znam samo ono što piše u novinama, na osnovu toga ,,potpis dajem, uspjehu se ne nadam”. Citirala sam Lalića, zato što ni prije ni poslije njega niko nije uspio da toliko pronikne u dubinu crnogorskih podjela i težinu njihovih posljedica u prelomnim vremenima…

Činjenica da URA nikad nije igrala na kartu podjela, da je nacionalne strasti stišavala čak i na svoju štetu, da građanska Crna Gora jeste svrha njenog postojanja, preporučuje tu partiju kao okosnicu projekta manjinske vlade.

To što podrška URA-i ne prelazi desetak posto ne znači da njen kurs nije ispravan. Nijesu devedesetih ni ideje liberala, monitorovaca i esdepeovaca imale više pristalica, a danas najmanje dvije trećine Crne Gore podržavaju njen demokratski evropski put…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štempanom izdanju Monitora od 21. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo