Povežite se sa nama

Izdvojeno

MILO, BRANO, DAKA, RANKO: Lica tranzicione drame Nikšića

Objavljeno prije

na

Tranziciona drama Nikšića traje pune tri decenije, a njeni glavni junaci i dalje su tu, aktivni u novoj/staroj političkoj igri . Biju bitku za vlast u svom rodnom gradu, ogrnuti zastavama i nacijama, dok svoje poslove i kapital zarađen u devedesetim radije investiraju negdje drugdje.  Ili ih drže na tajnim računima.  Vezuje ih isto: ratovi, optužnice i moć

 

U Nikšiću sve bukti od bijesa. Kao da je rat. Tako će predizborna vremena u gradu piva i čelika okarakterisati mnogi Nikšićani. Ali i oni koji Nikšić gledaju sa strane.  Da su tenzije opasno podignute, konstatovao je i zamjenik ombudsmana Siniša Bjeković, koji je pozvao na smirivanje strasti i posjetio grad pod Trebjesom.

Bjeković je reagovao nakon dva incidenta, napada na direktora Doma zdravlja Iliju Ašanina i upad u stan predsjednice Opštinskog odbora Liberalne partije Jelene Marković, te skidanja državne zastave sa balkona stana koji ona iznajmljuje.

Zbog napada na Ašanina policija je privela dvojicu Nikšićana, Luku Trebješanina i Nikolu Tomića.  Kako pišu Vijesti, Ašanina su pred kraj prošle sedmice sugrađani vrijeđali u pekari i polili ga jogurtom. Demokratska partija socijalista, tim povodom, reagovala je saopštenjem koje nije pomoglo smirivanju tenzija. Poručili su da će, ukoliko se nastavi sa napadima na njihove članove, ,,uzvratiti žestoko istom mjerom”.

Zbog toga što je upao u stan predsjednice OO LP Nikšića, te skinuo crnogorsku zastavu sa njene terase, uhapšen je i četrdesetdvogodišnji I.B, vlasnik stana. Tužilaštvo, međutim, tvrdi da nema elemenata krivičnog djela. Markovićeva je protiv njega podnijela prekršajnu prijavu.

Na nasilje u Nikšiću reagovala je i lokalna URA: „Desničarski diskurs koji stiže i iz srpskog i iz crnogorskog tabora predstavlja veoma ozbiljnu prepreku građanskom konceptu države”.

Iako do izbora, zakazanih za 14. mart, ima više od mjesec dana, bitka za Nikšić uveliko se bije. I ne liči na lokalne izbore. Više na referendum, i prebrojavanje  Crnogoraca i Srba.  Ispod zastava i velikih riječi, uobičajeno: uništena privreda, siromaštvo i izdisaj jedine privredne grane koja je u Nikšiću preživjela tri decenije – ugostiteljstva. Koje je dokusurila epidemija, i nepravovremena reakcija vlasti.  Opštinski budžet jede ogromna administracija i političko zapošljavanje. Drugog nema.

Tranziciona drama Nikšića traje pune tri decenije, a potrajaće još. Njeni glavni junaci su i dalje tu, aktivni u novoj/staroj političkoj igri. Biju bitku za vlast u svom rodnom gradu, dok svoje poslove i kapital zarađen u devedesetim radije investiraju negdje drugdje. Ili ga drže na tajnim računima.  Na čelu grada je trenutno Milutin Simović, kadar DPS-a, koji je nakon posljednjeg kongresa te partije  nastavio da vodi najčuveniji Nikšićanin – predsjednik države Milo Đukanović. „Pošto su izbori u Podgorici za dvije godine, Nikšić će biti prelomna tačka gdje će svi provjeriti rezultate iz avgusta”, pojašnjavaju analitičari. I oružje DPS-a, kao i sukobljene strane,  na nikšićkom poprištu isto je kao i ono avgustovsko – identitetske priče.  DPS je na straži – čuva ugroženu državu. Koju su  pojele njihove rasprodaje, loše privatizacije, njihovi ratovi. Dok se kunu u državu, DPS u Nikšiću, tvrde Monitorovi dobro upućeni izvori, uveliko koristi svoje staro oprobano oružje za kupovinu glasova – partijsko zapošljavanje. U institucijama i javnim preduzećima koja i dalje kontrolišu.

Priču o Đukanoviću znate.  To je priča o „političkom kameleonu“, koji je preživio ratove, države i ideologije, promijenio nekoliko zastava.  Kako je njegovo i bogatstvo njegove porodice raslo, a procjenjuje se na više stotina miliona, pa i milijardu, tako je propadala zemlja. I Nikšić.

Dok je na političkoj sceni Đukanović konstanta, neki se junaci ovdašnje drame pritaje, pa vaskrsnu. Poput  Miodraga – Dake Davidovića.  Davidović u Nikšiću danas predvodi  Narodni pokret.  Nakon što je „vaskrsnuo“ na političkoj sceni  grada,  Davidović je obećao i da će da  ,,vaskrsne Nikšić”. Onako, kako dolikuje, pored slike Svetog Vasilija Ostroškog. Osim ,,ozdravljenja” privrede, Davidović je dao i jedno neobično obećanje – ,,da će crkvi vratiti sve što joj je oteto od 1945. godine do danas”. Kako je to tačno zamislio da sprovede, nije objašnjavao.

Od devedesetih do danas, Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave (SAO Hercegovina), organizovao i profitirao od prekograničnog tranzita akciznih roba (duvan i nafta) i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, skupa sa Đukanovićima.  Zidao i obnavljao crkve. Zluradi su govorili, da pokušava da okaje grijehe.  Davidović je uhapšen zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Optužen je da je švercujući cigarete iz DKP-a zvanično namijenjene izvozu, utajio porez u iznosu od 10,5 miliona maraka.  Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.

Optužnice za šverc cigareta i nafte, povezale su mnoge ,,junake” Nikšića. Kojom se god zastavom ogrtali. Na optužnici za šverc cigareta,  mnogo široj od ove Dakine, onoj italijanskoj, našao se predsjednik države, Milo Đukanović, skupa sa još jednim dobro poznatim licem Nikšića – Branislavom – Branom Mićunovićem.  Mićunović je jedan od glavnih junaka u drami Nikšića i Crne Gore, o kom se najviše govori, ali tiho, ispod glasa.  Jedna od rijetkih njegovih fotografija u medijima, je ona iz sudnice Višeg suda u Podgorici 2001, kad  mu se sudilo zbog ubistva Radovana Kovačevića  ispred Urgentnog bloka Kliničkog centra, pred više svjedoka. Optužen je da  je ubio Kovačevića dok su ga ranjenog unosili  u bolnicu. Vijeće sudije Radovana Mandića oslobodilo je Mićunovića zbog nedostatka dokaza. Niko od očevidaca nije bio u stanju da posvjedoči kome je pripadala ,,maljava ruka” koja je ,,izronila iz mraka” i povukla oroz.

Mićunovićeva priča počela je još sedamdesetih, kada se iz rodnog Nikšića uputio u Novi Sad, na studije ekonomije i tamo našao sa  momcima sa pasošima izdatim od Službe državne bezbjednosti nekadašnje SFRJ zbog čega ih je tadašnja policija znala kao savezni klan.

Iako se Mićunovićevo ime ne navodi gotovo nigdje u Privrednom registru Crne Gore postoje tragovi koji dokazuju njegove poslovne veze sa moćnim porodicama –  Svetozara Marovića, te Stankom Subotićem. Mićunović, preko članova porodice i rodbine, ima velike interese u hotelijerskoj, građevinskoj i uslužnoj industriji. U Budvi, gdje većinom i boravi, izgradio je poslovnu imperiju. Preko bliskih prijatelja  povezan je i sa unosnim poslovima igara na sreću i kazino biznisom. Pomalo je tužno. Kladionice, i kockarnice mjesta su u kojima  njegovi Nikšićani,  nakon što su im tri decenije pojele nadu, najčešće nadaju sreći.

Iako se Mićunović ne pojavljuje prečesto u javnosti,  njegova uloga na političkoj sceni, pa i Nikšića, nije zanemarljiva. Svakako se  pred mnoge lokalne izbore, prošeta ulicama grada kojeg DPS želi da zauzme. Onako, da se zna. Nedavno ga je nova vlast privela zbog posjedovanja oružja, na dan kada je na Cetinju organizovan ,,patriotski skup”. Tužbe nije bilo.

Među junacima  nikšićke drame je i Ranko Radulović, još jedno lice sa optužnica i još jedan Nikšićanin koji se politikom bavi na malo drugačiji način. Tu je kad zatreba.  Doduše, trenutno je u zatvoru. Radulović je  više puta hapšen, zbog različitih ilegalnih aktivnosti– ubistva,  šverca cigareta,  nelegalne gradnje,  sumnji u učešće u izbornim mahinacijama DPS-a,  sumnjivih biznisa, te organizovanja kriminalne grupe i planiranja likvidacija. Nedavno je u BiH osumnjičen da je  tokom jula i augusta 1992. godine u Foči vršio progon civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti, učestvovao u napadu na civilno stanovništvo i naselja.

No, nakon brojnih optužnica,  uspio je da postane biznismen i graditelj na važnim strateškim lokacijama. Nevolju mu je  izgleda donijelo  to što ga povezuju sa tzv. škaljarskim klanom braće Vukotić. Taj klan se, za razliku od kavačkog, navodno otrgao kontroli državnih tajnih službi.

Radulović je povezivan sa švercom cigareta u BiH, a koji je, prema nalazima tužilaštva, kontrolisao  – Daka Davidović. Pominjan je i kao čovjek koji je za potrebe DPS-a vodio važan terenski dio posla u kampanji ,,od vrata do vrata”, na području Nikšića. Pojavio se i kada je trebalo ugušiti nezadovoljstvo radnika Boksita, kako bi po, sopstvenom priznaju ,,spriječio da ga prodaju Daki Davidoviću”. Slučajno, iste želje u to vrijeme imao je i bivši režim koji je za Boksite preferirao jednog drugog spasitelja nikšićkih kompanija, opet čuvenog Nikšićanina – Veselina Pejovića.  O njemu, neki drugi put.

U Nikšiću danas, žive su utvare prošlosti. Da se u ovu naizgled malu lokalnu političku utrku uključio i predsjednik susjedne Srbije Aleksandar Vučić, insinuirao je i Davidović. On  je tvrdnje da on skupa sa premijerom Crne Gore Zdravkom Krivokapićem djeluje u Nikšiću nazvao ,,gebelsovskim septičkim jamama braće Vučić”. Prema dobro upućenim izvorima Monitora, snage koje Vučić preferira, raspolažu s velikim novcem trenutno u Nikšiću. I ne žale.

Slika Nikšića danas je opak znak da nijesmo daleko otišli. Od devedesetih.

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo