Izdvojeno
MILO, BRANO, DAKA, RANKO: Lica tranzicione drame Nikšića
Tranziciona drama Nikšića traje pune tri decenije, a njeni glavni junaci i dalje su tu, aktivni u novoj/staroj političkoj igri . Biju bitku za vlast u svom rodnom gradu, ogrnuti zastavama i nacijama, dok svoje poslove i kapital zarađen u devedesetim radije investiraju negdje drugdje. Ili ih drže na tajnim računima. Vezuje ih isto: ratovi, optužnice i moć
U Nikšiću sve bukti od bijesa. Kao da je rat. Tako će predizborna vremena u gradu piva i čelika okarakterisati mnogi Nikšićani. Ali i oni koji Nikšić gledaju sa strane. Da su tenzije opasno podignute, konstatovao je i zamjenik ombudsmana Siniša Bjeković, koji je pozvao na smirivanje strasti i posjetio grad pod Trebjesom.
Bjeković je reagovao nakon dva incidenta, napada na direktora Doma zdravlja Iliju Ašanina i upad u stan predsjednice Opštinskog odbora Liberalne partije Jelene Marković, te skidanja državne zastave sa balkona stana koji ona iznajmljuje.
Zbog napada na Ašanina policija je privela dvojicu Nikšićana, Luku Trebješanina i Nikolu Tomića. Kako pišu Vijesti, Ašanina su pred kraj prošle sedmice sugrađani vrijeđali u pekari i polili ga jogurtom. Demokratska partija socijalista, tim povodom, reagovala je saopštenjem koje nije pomoglo smirivanju tenzija. Poručili su da će, ukoliko se nastavi sa napadima na njihove članove, ,,uzvratiti žestoko istom mjerom”.
Zbog toga što je upao u stan predsjednice OO LP Nikšića, te skinuo crnogorsku zastavu sa njene terase, uhapšen je i četrdesetdvogodišnji I.B, vlasnik stana. Tužilaštvo, međutim, tvrdi da nema elemenata krivičnog djela. Markovićeva je protiv njega podnijela prekršajnu prijavu.
Na nasilje u Nikšiću reagovala je i lokalna URA: „Desničarski diskurs koji stiže i iz srpskog i iz crnogorskog tabora predstavlja veoma ozbiljnu prepreku građanskom konceptu države”.
Iako do izbora, zakazanih za 14. mart, ima više od mjesec dana, bitka za Nikšić uveliko se bije. I ne liči na lokalne izbore. Više na referendum, i prebrojavanje Crnogoraca i Srba. Ispod zastava i velikih riječi, uobičajeno: uništena privreda, siromaštvo i izdisaj jedine privredne grane koja je u Nikšiću preživjela tri decenije – ugostiteljstva. Koje je dokusurila epidemija, i nepravovremena reakcija vlasti. Opštinski budžet jede ogromna administracija i političko zapošljavanje. Drugog nema.
Tranziciona drama Nikšića traje pune tri decenije, a potrajaće još. Njeni glavni junaci su i dalje tu, aktivni u novoj/staroj političkoj igri. Biju bitku za vlast u svom rodnom gradu, dok svoje poslove i kapital zarađen u devedesetim radije investiraju negdje drugdje. Ili ga drže na tajnim računima. Na čelu grada je trenutno Milutin Simović, kadar DPS-a, koji je nakon posljednjeg kongresa te partije nastavio da vodi najčuveniji Nikšićanin – predsjednik države Milo Đukanović. „Pošto su izbori u Podgorici za dvije godine, Nikšić će biti prelomna tačka gdje će svi provjeriti rezultate iz avgusta”, pojašnjavaju analitičari. I oružje DPS-a, kao i sukobljene strane, na nikšićkom poprištu isto je kao i ono avgustovsko – identitetske priče. DPS je na straži – čuva ugroženu državu. Koju su pojele njihove rasprodaje, loše privatizacije, njihovi ratovi. Dok se kunu u državu, DPS u Nikšiću, tvrde Monitorovi dobro upućeni izvori, uveliko koristi svoje staro oprobano oružje za kupovinu glasova – partijsko zapošljavanje. U institucijama i javnim preduzećima koja i dalje kontrolišu.
Priču o Đukanoviću znate. To je priča o „političkom kameleonu“, koji je preživio ratove, države i ideologije, promijenio nekoliko zastava. Kako je njegovo i bogatstvo njegove porodice raslo, a procjenjuje se na više stotina miliona, pa i milijardu, tako je propadala zemlja. I Nikšić.
Dok je na političkoj sceni Đukanović konstanta, neki se junaci ovdašnje drame pritaje, pa vaskrsnu. Poput Miodraga – Dake Davidovića. Davidović u Nikšiću danas predvodi Narodni pokret. Nakon što je „vaskrsnuo“ na političkoj sceni grada, Davidović je obećao i da će da ,,vaskrsne Nikšić”. Onako, kako dolikuje, pored slike Svetog Vasilija Ostroškog. Osim ,,ozdravljenja” privrede, Davidović je dao i jedno neobično obećanje – ,,da će crkvi vratiti sve što joj je oteto od 1945. godine do danas”. Kako je to tačno zamislio da sprovede, nije objašnjavao.
Od devedesetih do danas, Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave (SAO Hercegovina), organizovao i profitirao od prekograničnog tranzita akciznih roba (duvan i nafta) i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, skupa sa Đukanovićima. Zidao i obnavljao crkve. Zluradi su govorili, da pokušava da okaje grijehe. Davidović je uhapšen zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Optužen je da je švercujući cigarete iz DKP-a zvanično namijenjene izvozu, utajio porez u iznosu od 10,5 miliona maraka. Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.
Optužnice za šverc cigareta i nafte, povezale su mnoge ,,junake” Nikšića. Kojom se god zastavom ogrtali. Na optužnici za šverc cigareta, mnogo široj od ove Dakine, onoj italijanskoj, našao se predsjednik države, Milo Đukanović, skupa sa još jednim dobro poznatim licem Nikšića – Branislavom – Branom Mićunovićem. Mićunović je jedan od glavnih junaka u drami Nikšića i Crne Gore, o kom se najviše govori, ali tiho, ispod glasa. Jedna od rijetkih njegovih fotografija u medijima, je ona iz sudnice Višeg suda u Podgorici 2001, kad mu se sudilo zbog ubistva Radovana Kovačevića ispred Urgentnog bloka Kliničkog centra, pred više svjedoka. Optužen je da je ubio Kovačevića dok su ga ranjenog unosili u bolnicu. Vijeće sudije Radovana Mandića oslobodilo je Mićunovića zbog nedostatka dokaza. Niko od očevidaca nije bio u stanju da posvjedoči kome je pripadala ,,maljava ruka” koja je ,,izronila iz mraka” i povukla oroz.
Mićunovićeva priča počela je još sedamdesetih, kada se iz rodnog Nikšića uputio u Novi Sad, na studije ekonomije i tamo našao sa momcima sa pasošima izdatim od Službe državne bezbjednosti nekadašnje SFRJ zbog čega ih je tadašnja policija znala kao savezni klan.
Iako se Mićunovićevo ime ne navodi gotovo nigdje u Privrednom registru Crne Gore postoje tragovi koji dokazuju njegove poslovne veze sa moćnim porodicama – Svetozara Marovića, te Stankom Subotićem. Mićunović, preko članova porodice i rodbine, ima velike interese u hotelijerskoj, građevinskoj i uslužnoj industriji. U Budvi, gdje većinom i boravi, izgradio je poslovnu imperiju. Preko bliskih prijatelja povezan je i sa unosnim poslovima igara na sreću i kazino biznisom. Pomalo je tužno. Kladionice, i kockarnice mjesta su u kojima njegovi Nikšićani, nakon što su im tri decenije pojele nadu, najčešće nadaju sreći.
Iako se Mićunović ne pojavljuje prečesto u javnosti, njegova uloga na političkoj sceni, pa i Nikšića, nije zanemarljiva. Svakako se pred mnoge lokalne izbore, prošeta ulicama grada kojeg DPS želi da zauzme. Onako, da se zna. Nedavno ga je nova vlast privela zbog posjedovanja oružja, na dan kada je na Cetinju organizovan ,,patriotski skup”. Tužbe nije bilo.
Među junacima nikšićke drame je i Ranko Radulović, još jedno lice sa optužnica i još jedan Nikšićanin koji se politikom bavi na malo drugačiji način. Tu je kad zatreba. Doduše, trenutno je u zatvoru. Radulović je više puta hapšen, zbog različitih ilegalnih aktivnosti– ubistva, šverca cigareta, nelegalne gradnje, sumnji u učešće u izbornim mahinacijama DPS-a, sumnjivih biznisa, te organizovanja kriminalne grupe i planiranja likvidacija. Nedavno je u BiH osumnjičen da je tokom jula i augusta 1992. godine u Foči vršio progon civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti, učestvovao u napadu na civilno stanovništvo i naselja.
No, nakon brojnih optužnica, uspio je da postane biznismen i graditelj na važnim strateškim lokacijama. Nevolju mu je izgleda donijelo to što ga povezuju sa tzv. škaljarskim klanom braće Vukotić. Taj klan se, za razliku od kavačkog, navodno otrgao kontroli državnih tajnih službi.
Radulović je povezivan sa švercom cigareta u BiH, a koji je, prema nalazima tužilaštva, kontrolisao – Daka Davidović. Pominjan je i kao čovjek koji je za potrebe DPS-a vodio važan terenski dio posla u kampanji ,,od vrata do vrata”, na području Nikšića. Pojavio se i kada je trebalo ugušiti nezadovoljstvo radnika Boksita, kako bi po, sopstvenom priznaju ,,spriječio da ga prodaju Daki Davidoviću”. Slučajno, iste želje u to vrijeme imao je i bivši režim koji je za Boksite preferirao jednog drugog spasitelja nikšićkih kompanija, opet čuvenog Nikšićanina – Veselina Pejovića. O njemu, neki drugi put.
U Nikšiću danas, žive su utvare prošlosti. Da se u ovu naizgled malu lokalnu političku utrku uključio i predsjednik susjedne Srbije Aleksandar Vučić, insinuirao je i Davidović. On je tvrdnje da on skupa sa premijerom Crne Gore Zdravkom Krivokapićem djeluje u Nikšiću nazvao ,,gebelsovskim septičkim jamama braće Vučić”. Prema dobro upućenim izvorima Monitora, snage koje Vučić preferira, raspolažu s velikim novcem trenutno u Nikšiću. I ne žale.
Slika Nikšića danas je opak znak da nijesmo daleko otišli. Od devedesetih.
Milena PEROVIĆ
Komentari
FOKUS
MILO ĐUKANOVIĆ – ZNACI NERVOZE: Sam na slobodi
Svi njegovi ljudi su na optužnicama. Nakon hapšenja Lazovića i Katnića, Đukanović je sam na slobodi i uplašen da to možda neće tako i ostati. No pravo pitanje je – kome se to obraća dugogodišnji vođa? Koga želi da animira svojim vatrenim govorom i prizivanjem crnogorske krvave tradicije, kojoj je upravo vladavina prava jedini branik
Dugugodišnji vođa poručio je ljutito, preko prijateljskih medija, da je vrijeme da se podvuče crta. Nakon što su uhapšeni gotovo svi njegovi ključni ljudi, a on ostao sam na slobodi.
“U Crnoj Gori je na sceni politički revanšizam, kao nova stranica tradicije crnogorskih osveta”, ocijenio je Đukanović nakon hapšenja nekadašnjeg visokog funkcionera bezbjednosnog sektora Zorana Lazovića i bivšeg specijalnog tužioca Milivoja Katnića, poistovjećujući rad Specijalnog državnog tužilaštva sa krvnom osvetom, institutom običajnog prava koji je upravo suzbijan institucionalnom pravdom. No, Đukanović nije slučajno napravio omašku. Zna trodecenijski vođa šta je krvna osveta, a šta vladavina prava. I ne plaši se on krvne osvete, već upravo suprotno –sistema koji isporučuje pravdu i sprovodi zakon. Crnogorsko pravosuđe, koje je kontrolisao, još je živo. No, Specijalno državno tužilaštvo pod Vladimirom Novovićem, uspjelo je nakon decenija nepovjerenja u crnogorsko zarobljeno pravosuđe da promijeni percepciju javnosti. Pokrenulo je važne procese uz pomoć EUROPOL-a. Koji ispada, slušajući Đukanovića, ima neke veze sa crnogorskom tradicijom osveta.
“Jako griješi onaj ko u onim lisicama nad kojima likuje, na rukama drugih ljudi, ne prepoznaje svoje lisice sjutra”, kazao je dugogodišnji vođa, dajući na volji svojoj uznemirenoj mašti.
“Živimo u jako zatrovanoj atmosferi. Atmosferi koja govori da će se ćeranija po Crnoj Gori nastaviti. Zašto na to upozoravam? Crnogorsko društvo je društvo osvetnika. Nije to karakteristično samo za albanske zajednice, za koje se uglavnom vezuje krvna osveta. Treba da se prisjetimo da u srcu Crne Gore, u Katunskoj nahiji, krvna osveta među određenim starocrnogorskim porodicama traje duže od 200 godina. E, ko to ne zna taj ne razumije kako je opasno kada vam jedina politika nakon dolaska na vlast postane revanšizam. Revanšizam je samo političko ime za osvetu. To znači da ne postoji svijest o tome da treba podvući crtu ispod crnogorske prakse osvete”, pojasnio je svoj stav doskorašnji šef države.
No nije tu stao. On je u intervjuu za Antenu M zlokobno priprijetio i poručio da “onaj ko radi ovo što sada radi, taj ne shvata da je već otpočeo novu stranicu crnogorskih osveta”.
Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
ŠTA ČEKA SADAŠNJE I BUDUĆE PENZIONERE: Različite priče premijera i ministra finansija
Odgovorno osmišljena, detaljno pripremljena i brižljivo provedena reforma sistema penzionog osiguranja nudi priliku. Otaljana na brzinu, bez zajedničkog promišljanja i pripreme, može donijeti katastrofu nepojmljivih razmjera. Za sada smo bliži lošijoj opciji
Priča o reformi (zapravo – korjenitoj izmjeni) postojećeg sistema penzionog osiguranja ponovo je top tema. Premijer Milojko Spajić našao je za potrebno da izađe pred kamere, što baš ne voli da radi, kako bi ubijedio javnost da penzije neće pobjeći. “Građani uopšte ne treba da strahuju za svoje penzije”, kazao je pokušavajući da primiri rastuću nervozu koju je, koji dan ranije, proizveo ministar finansija Novica Vuković.
Govoreći o korekciji postojećeg penzionog sistema (sistem međugeneracijske solidarnosti) ministar Vuković je u razgovoru za Glas Amerike najavio rješenje u kome će zaposleni upravljati “sa svojom bruto platom, odnosno sa svojim doprinosima i zaradom”, dok će se država brinuti da to bude urađeno “kroz zakonski okvir”. To ne zvuči kao korekcija nego temeljna izmjena i prelazak na sisteme kapitalizacionih fondova i individualnog penzijskog osiguranja.
I to nameće podugačak niz pitanja na koja se moraju ponuditi istiniti i detaljni odgovori. Koji će sadašnjim penzionerima, zaposlenima i onima koji se tek spremaju (školuju) za budući izlazak na tržište rada, pružiti čvrsta uvjerenja kako iz tog reformskog posla neće izaći finansijski oštećeni ili uskraćeni za neka od postojećih i Ustavom garantovanih prava. Trenutno to nije slučaj.
Najjednostavnije je to vidjeti poređenjem nedavnih izjava premijera i ministra finansija. Govoreći o budućoj reformi sistema penzionog osiguranja, koja kao prvi vidljivi efekat treba da donese obećano povećanje prosječne i minimalne (neto) zarade, ministar Vuković kaže “može se desiti jedino korekcija kada govorimo o doprinosima”. Na potpitanje novinara o kakvim korekcijama je riječ, lakonski odgovara kako je to “…nešto s čim je upoznata javnost”.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HORIZONTI
KOSOVO, SREBRENICA, SRPSKI SVET – VUČIĆEVE IGRE BEZ KRAJA: Klišei za čuvanje fotelja
Prošle nedjelje je održana na Pešteru i završnica vojne vježbe Vihor 2024. Poredpredsjednika Srbije, i drugih srbijanskih dužnosnika prisustvovali su i komandant KFOR-a Ozkan Ulutaš, predsjednik Republike Srpske (RS), ali i predsjednik Skupštine (i lider Nove srpske demokratije) Andrija Mandić i lider Demokratkse narodne partije (DNP) Milan Knežević. Mandić i Knežević su najavljeni u svojstvu „lidera srpskog naroda u Crnoj Gori“. Vježba je bila sa bojevim gađanjem
Ako je vjerovati režimskim medijima u Srbiji i njihovim razglasnim stanicama u regionu, Srbiju i srpski narod čekaju teški i odsutni dani za odbranu prava na postojanje i slobodu. Stanje je skoro pa ratno. Prvo je krajem marta gospodar Srbije Aleksandar Vučić najavio je da će 5. i 6. maja „u Beogradu i drugim delovima Srbije biti održan veliki Vaskršnji sabor Srbije i Republike Srpske“. To je odlučeno „posle višesatnih razgovora” koje je imao s predsjednikom Republike Srpske Miloradom Dodikom, u prisustvu Njegove svetosti patrijarha srpskog Porfirija. „Na tom saboru biće donete važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom ekonomskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćiriličkog pisma…” istakao je Vučić.
Prošle nedjelje je održana na Pešteru i završnica vojne vježbe Vihor 2024. Pored predsjednika Srbije, ministra odbrane i drugih srbijanskih dužnosnika prisustvovali su i komandant KFOR-a Ozkan Ulutaš, predsjednik Republike Srpske (RS), ali i predsjednik Skupštine (i lider Nove srpske demokratije) Andrija Mandić i lider Demokratkse narodne partije (DNP) Milan Knežević. Mandić i Knežević su najavljeni u svojstvu „lidera srpskog naroda u Crnoj Gori“. Vježba sa bojevim gađanjem održana je „sa ciljem daljeg unapređenja obučenosti i osposobljenosti komandi i jedinica Vojske …tokom pripreme i izvođenja borbene operacije“ kako je navelo Ministarstvo odbrane Miloša Vučevića, uskoro novog premijera. Na vježbi su učestvovali kopnena i vazduhoplovna komponenta vojske i specijalne snage. Dodik je rekao da je srbijanska vojska „pokazala da je sposobna i spremna da očuva Srbiju, njenu teritoriju i slobodu“ dok je Milan Knežević uočio još jednu opasnost po srpstvo. Na twitteru je kasnije napisao da „stavovi (predsjednika) Jakova Milatovića i Mila Đukanovića o Srbiji, Srebrenici, Kosovu, Rusiji“ su isti i da zapravo Milatović ima „još rigidniji stav i isključiviji od njegovog prethodnilka“.
Skoro se navršilo 11 godina od Briselskog sporazuma koji su potpisale vlasti u Beogradu i Prištini uz posredovanje EU. Predsjednik Srbije ih je nazvao „11 godina brutalnih laži“ i da je to bilo „vreme svakodnevnih besmislica, izmišljanja i pravdanja, neispunjavanja onoga što su potpisali i Beograd i Priština, ali i EU“. Po srbijanskoj vlasti, Srbija je ispunila sve što je do nje bilo. Nakon priča o Kosovu i davanja pogrdnih etiketa antimafijaškoj vladi Albina Kurtija koja se drznula da udari na laboratorije za drogu i kripto valute narko bosova u službi Beograda priča je opet prebačena na drugu vječitu temu – Srebrenica.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 26. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
DRUŠTVO1 sedmica
AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu
-
FOKUS3 sedmice
FAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
FOKUS1 sedmica
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
-
DRUŠTVO2 sedmice
EUROPOL IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja
-
DANAS, SJUTRA2 sedmice
Teror
-
HORIZONTI3 sedmice
VUČIĆEV PUT: Srbija ne sme da stane” – niz brdo
-
FOKUS2 sedmice
BESKONAČNO TRAJANJE SUDSKIH PROCESA: Dok nas smrt ne rastavi
-
DRUŠTVO1 sedmica
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi