Povežite se sa nama

Izdvojeno

MILO, BRANO, DAKA, RANKO: Lica tranzicione drame Nikšića

Objavljeno prije

6 mjeseci

na

Tranziciona drama Nikšića traje pune tri decenije, a njeni glavni junaci i dalje su tu, aktivni u novoj/staroj političkoj igri . Biju bitku za vlast u svom rodnom gradu, ogrnuti zastavama i nacijama, dok svoje poslove i kapital zarađen u devedesetim radije investiraju negdje drugdje.  Ili ih drže na tajnim računima.  Vezuje ih isto: ratovi, optužnice i moć

 

U Nikšiću sve bukti od bijesa. Kao da je rat. Tako će predizborna vremena u gradu piva i čelika okarakterisati mnogi Nikšićani. Ali i oni koji Nikšić gledaju sa strane.  Da su tenzije opasno podignute, konstatovao je i zamjenik ombudsmana Siniša Bjeković, koji je pozvao na smirivanje strasti i posjetio grad pod Trebjesom.

Bjeković je reagovao nakon dva incidenta, napada na direktora Doma zdravlja Iliju Ašanina i upad u stan predsjednice Opštinskog odbora Liberalne partije Jelene Marković, te skidanja državne zastave sa balkona stana koji ona iznajmljuje.

Zbog napada na Ašanina policija je privela dvojicu Nikšićana, Luku Trebješanina i Nikolu Tomića.  Kako pišu Vijesti, Ašanina su pred kraj prošle sedmice sugrađani vrijeđali u pekari i polili ga jogurtom. Demokratska partija socijalista, tim povodom, reagovala je saopštenjem koje nije pomoglo smirivanju tenzija. Poručili su da će, ukoliko se nastavi sa napadima na njihove članove, ,,uzvratiti žestoko istom mjerom”.

Zbog toga što je upao u stan predsjednice OO LP Nikšića, te skinuo crnogorsku zastavu sa njene terase, uhapšen je i četrdesetdvogodišnji I.B, vlasnik stana. Tužilaštvo, međutim, tvrdi da nema elemenata krivičnog djela. Markovićeva je protiv njega podnijela prekršajnu prijavu.

Na nasilje u Nikšiću reagovala je i lokalna URA: „Desničarski diskurs koji stiže i iz srpskog i iz crnogorskog tabora predstavlja veoma ozbiljnu prepreku građanskom konceptu države”.

Iako do izbora, zakazanih za 14. mart, ima više od mjesec dana, bitka za Nikšić uveliko se bije. I ne liči na lokalne izbore. Više na referendum, i prebrojavanje  Crnogoraca i Srba.  Ispod zastava i velikih riječi, uobičajeno: uništena privreda, siromaštvo i izdisaj jedine privredne grane koja je u Nikšiću preživjela tri decenije – ugostiteljstva. Koje je dokusurila epidemija, i nepravovremena reakcija vlasti.  Opštinski budžet jede ogromna administracija i političko zapošljavanje. Drugog nema.

Tranziciona drama Nikšića traje pune tri decenije, a potrajaće još. Njeni glavni junaci su i dalje tu, aktivni u novoj/staroj političkoj igri. Biju bitku za vlast u svom rodnom gradu, dok svoje poslove i kapital zarađen u devedesetim radije investiraju negdje drugdje. Ili ga drže na tajnim računima.  Na čelu grada je trenutno Milutin Simović, kadar DPS-a, koji je nakon posljednjeg kongresa te partije  nastavio da vodi najčuveniji Nikšićanin – predsjednik države Milo Đukanović. „Pošto su izbori u Podgorici za dvije godine, Nikšić će biti prelomna tačka gdje će svi provjeriti rezultate iz avgusta”, pojašnjavaju analitičari. I oružje DPS-a, kao i sukobljene strane,  na nikšićkom poprištu isto je kao i ono avgustovsko – identitetske priče.  DPS je na straži – čuva ugroženu državu. Koju su  pojele njihove rasprodaje, loše privatizacije, njihovi ratovi. Dok se kunu u državu, DPS u Nikšiću, tvrde Monitorovi dobro upućeni izvori, uveliko koristi svoje staro oprobano oružje za kupovinu glasova – partijsko zapošljavanje. U institucijama i javnim preduzećima koja i dalje kontrolišu.

Priču o Đukanoviću znate.  To je priča o „političkom kameleonu“, koji je preživio ratove, države i ideologije, promijenio nekoliko zastava.  Kako je njegovo i bogatstvo njegove porodice raslo, a procjenjuje se na više stotina miliona, pa i milijardu, tako je propadala zemlja. I Nikšić.

Dok je na političkoj sceni Đukanović konstanta, neki se junaci ovdašnje drame pritaje, pa vaskrsnu. Poput  Miodraga – Dake Davidovića.  Davidović u Nikšiću danas predvodi  Narodni pokret.  Nakon što je „vaskrsnuo“ na političkoj sceni  grada,  Davidović je obećao i da će da  ,,vaskrsne Nikšić”. Onako, kako dolikuje, pored slike Svetog Vasilija Ostroškog. Osim ,,ozdravljenja” privrede, Davidović je dao i jedno neobično obećanje – ,,da će crkvi vratiti sve što joj je oteto od 1945. godine do danas”. Kako je to tačno zamislio da sprovede, nije objašnjavao.

Od devedesetih do danas, Davidović je osnivao parapolicije, paravojske i paradržave (SAO Hercegovina), organizovao i profitirao od prekograničnog tranzita akciznih roba (duvan i nafta) i eksplozivnih materijala – nekad uz blagoslov, a ponekad mimo volje vlasti. Formirao je preduzeće Neksan, pravio „vino bez grožđa“ i pekao „rakiju sa šećerom“. „Spašavao“ Željezaru više puta, skupa sa Đukanovićima.  Zidao i obnavljao crkve. Zluradi su govorili, da pokušava da okaje grijehe.  Davidović je uhapšen zbog šverca cigareta, u vrijeme raskola u vladajućem DPS-u. Optužen je da je švercujući cigarete iz DKP-a zvanično namijenjene izvozu, utajio porez u iznosu od 10,5 miliona maraka.  Amnestirao ga je kum – tadašnji predsjednik države, Momir Bulatović.

Optužnice za šverc cigareta i nafte, povezale su mnoge ,,junake” Nikšića. Kojom se god zastavom ogrtali. Na optužnici za šverc cigareta,  mnogo široj od ove Dakine, onoj italijanskoj, našao se predsjednik države, Milo Đukanović, skupa sa još jednim dobro poznatim licem Nikšića – Branislavom – Branom Mićunovićem.  Mićunović je jedan od glavnih junaka u drami Nikšića i Crne Gore, o kom se najviše govori, ali tiho, ispod glasa.  Jedna od rijetkih njegovih fotografija u medijima, je ona iz sudnice Višeg suda u Podgorici 2001, kad  mu se sudilo zbog ubistva Radovana Kovačevića  ispred Urgentnog bloka Kliničkog centra, pred više svjedoka. Optužen je da  je ubio Kovačevića dok su ga ranjenog unosili  u bolnicu. Vijeće sudije Radovana Mandića oslobodilo je Mićunovića zbog nedostatka dokaza. Niko od očevidaca nije bio u stanju da posvjedoči kome je pripadala ,,maljava ruka” koja je ,,izronila iz mraka” i povukla oroz.

Mićunovićeva priča počela je još sedamdesetih, kada se iz rodnog Nikšića uputio u Novi Sad, na studije ekonomije i tamo našao sa  momcima sa pasošima izdatim od Službe državne bezbjednosti nekadašnje SFRJ zbog čega ih je tadašnja policija znala kao savezni klan.

Iako se Mićunovićevo ime ne navodi gotovo nigdje u Privrednom registru Crne Gore postoje tragovi koji dokazuju njegove poslovne veze sa moćnim porodicama –  Svetozara Marovića, te Stankom Subotićem. Mićunović, preko članova porodice i rodbine, ima velike interese u hotelijerskoj, građevinskoj i uslužnoj industriji. U Budvi, gdje većinom i boravi, izgradio je poslovnu imperiju. Preko bliskih prijatelja  povezan je i sa unosnim poslovima igara na sreću i kazino biznisom. Pomalo je tužno. Kladionice, i kockarnice mjesta su u kojima  njegovi Nikšićani,  nakon što su im tri decenije pojele nadu, najčešće nadaju sreći.

Iako se Mićunović ne pojavljuje prečesto u javnosti,  njegova uloga na političkoj sceni, pa i Nikšića, nije zanemarljiva. Svakako se  pred mnoge lokalne izbore, prošeta ulicama grada kojeg DPS želi da zauzme. Onako, da se zna. Nedavno ga je nova vlast privela zbog posjedovanja oružja, na dan kada je na Cetinju organizovan ,,patriotski skup”. Tužbe nije bilo.

Među junacima  nikšićke drame je i Ranko Radulović, još jedno lice sa optužnica i još jedan Nikšićanin koji se politikom bavi na malo drugačiji način. Tu je kad zatreba.  Doduše, trenutno je u zatvoru. Radulović je  više puta hapšen, zbog različitih ilegalnih aktivnosti– ubistva,  šverca cigareta,  nelegalne gradnje,  sumnji u učešće u izbornim mahinacijama DPS-a,  sumnjivih biznisa, te organizovanja kriminalne grupe i planiranja likvidacija. Nedavno je u BiH osumnjičen da je  tokom jula i augusta 1992. godine u Foči vršio progon civilnog stanovništva bošnjačke nacionalnosti, učestvovao u napadu na civilno stanovništvo i naselja.

No, nakon brojnih optužnica,  uspio je da postane biznismen i graditelj na važnim strateškim lokacijama. Nevolju mu je  izgleda donijelo  to što ga povezuju sa tzv. škaljarskim klanom braće Vukotić. Taj klan se, za razliku od kavačkog, navodno otrgao kontroli državnih tajnih službi.

Radulović je povezivan sa švercom cigareta u BiH, a koji je, prema nalazima tužilaštva, kontrolisao  – Daka Davidović. Pominjan je i kao čovjek koji je za potrebe DPS-a vodio važan terenski dio posla u kampanji ,,od vrata do vrata”, na području Nikšića. Pojavio se i kada je trebalo ugušiti nezadovoljstvo radnika Boksita, kako bi po, sopstvenom priznaju ,,spriječio da ga prodaju Daki Davidoviću”. Slučajno, iste želje u to vrijeme imao je i bivši režim koji je za Boksite preferirao jednog drugog spasitelja nikšićkih kompanija, opet čuvenog Nikšićanina – Veselina Pejovića.  O njemu, neki drugi put.

U Nikšiću danas, žive su utvare prošlosti. Da se u ovu naizgled malu lokalnu političku utrku uključio i predsjednik susjedne Srbije Aleksandar Vučić, insinuirao je i Davidović. On  je tvrdnje da on skupa sa premijerom Crne Gore Zdravkom Krivokapićem djeluje u Nikšiću nazvao ,,gebelsovskim septičkim jamama braće Vučić”. Prema dobro upućenim izvorima Monitora, snage koje Vučić preferira, raspolažu s velikim novcem trenutno u Nikšiću. I ne žale.

Slika Nikšića danas je opak znak da nijesmo daleko otišli. Od devedesetih.

Milena PEROVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

FOKUS

KORAK NAZAD, PA DVA KORAKA NAZAD: Vlast koja se potrudila da uruši samu sebe

Objavljeno prije

16 sati

na

23 Jula, 2021

Objavio:

Za politike devedesetih ne rade samo vođe i političari iz ratnih vremena, koje su i dalje na politčkoj sceni i njihovi zastupnici. Najnoviji rat rezolucijama samo je novi pokazatelj da se ova vlast potrudila da uruši samu sebe

 

Politička kriza se nastavlja. Dogovora nema na pomolu. Ovonedjeljni sastanak parlamentarne većine završio se kao da ga nije ni bilo.

Demokratski front ostao je pri svom. Traže novu vladu sa novim premijerom. Ni ostatak parlamentarne većine nije promijenio stav. Demokrate su i dalje za rekonstrukciju postojeće vlade na čelu sa Krivokapićem.  URA takođe insistira na ostanku Krivokapića, uz poštovanje Sporazuma koji su lideri tri pobjedničke liste potpisali u septmebru prošle godine. Ukoliko se ostane na istim pozicijama, a sve su prilike da hoće, najvjerovatniji ishod krize biće novi izbori. Što osim Fronta, i njihovog mentora u Beogradu, predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, priziva i predsjednik države i DPS-a Milo Đukanović.

Demokratska Crna Gora optužila je Andriju Mandića da po naredbama predsjednika Crne Gore Mila Đukanovića i Srbije Aleksandra Vučića na jesen planira proteste protiv Vlade.

Demokratski front prethodno je, opet, optužio Demokrate da štite fotelje i ne dozvoljavaju poštovanje izborne volje građana. „Zaboravljaju ko je nosilac pobjede od 30. avgusta. Lideru Demokrata Aleksi Bečiću treba da bude jasno da ne mogu i premijer i predsjednik Skupštine biti iz istog političkog bloka koji ima svega 14 poslanika, a da većina parlamentarne većine, koja se protivi toj prevari izborne volje, ostane po strani”, kazali su iz DF-a.  Pri tom, zaboravljajući da je premijer bio na čelu njihove predizborne liste. U međuvremenu Krivokapić je izgubio blagonaklonost Fronta i centrale srpskog sveta – Vučića i ministra unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina.

„Zadatak ove generacije političara je stvaranje srpskog sveta, odnosno da objedini Srbe gde god budu živeli”, poručio je Vulin mnule sedmce, na skupu povodom obilježavanja 13. godišnjice Pokreta socijalista. Predsjednik Srbije, koji je prisustvovao skupu, nijednom se riječju ni tada, a ni kasnije nije ogradio od ove izjave. Uslijedile su bojne reakcije (vidi box).

Da se protivi Krivopićevoj ekspertskoj vladi, Vučić je saopštio odmah po njenom konstituisanju, sve navodno ne miješajući se u unutrašnje stvari Crne Gore. Potom se umiješao u lokalne nikšićke izbore, podržavajući Demokratski front, od kada lideri Fronta sve otvorenije napadaju Krivokapićevu vladu. Konačno, Krivokapić se nakon nepotpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC u Beogradu, smjene ministra pravde Vladimira Leposavića zbog negiranja genocida u Srebrenici i nepriznavanja Haškog suda, te usvajanja Rezolucije u Srebrenici, skupa sa predsjednikom parlamenta Aleksom Bečićem, našao u centru hajke srpskih tabloida koje Vučić kontroliše.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

NASTAVAK KADROVANJA U RESORU VESNE BRATIĆ – SLUČAJ RADE VIŠNJIĆ: Greška koja nije slučajna

Objavljeno prije

16 sati

na

23 Jula, 2021

Objavio:

Ministarka  Bratić  očito ne smatra  da je veličanje četništva i  ratnih zločinaca ikkava  smetnja  za obavljanje rukovodećih finkcija u školstvu

 

Slučaj Rade Višnjić, nesuđene v.d. direktorice Osnovne škole (OŠ) „Jugoslavija” u Baru, u žižu javnosti vratio je Ministarstvo prosvjete, nauke, kulture i sporta (MPNKS) na čijem je čelu Vesna Bratić. Kao diplomirana učiteljica, Rada Višnjić je za v. d. direktoricu imenovana na period od šest mjeseci, počev od 12. jula.  Razriješena je samo osam dana kasnije.

Na imenovanje Višnjićeve javnost je burno reagovala. Protiv nje je u januaru 2020. godine pokrenut disciplinski postupak, nakon što je učenicima na času zadala da crtaju trobojku, u vrijeme snažne politizcije upotreba zastava. Tada je dobila uslovni prestatak radnog odnosa. U jesen iste godine, preko Vajber grupe pozvala je učenike na moleban u Hram Svetog Jovana Vladimira u Baru. Uslijedio je definitivan otkaz.

Višnjićeva je na svom Fejsbuk profilu objavila i odu Ratku Mladiću, bivšem komandantu Vojske Republike Srpske, u Hagu doživotno osuđenom ratnom zločincu. U prilog tvrdnji da hvalospjevi Mladiću nijesu smetnja već više preporuka kod ministarke Bratić ide i činjenica da je za novog direktora Doma učenika u Beranama nedavno imenovan Goran Kiković. On je otvoreni podržavalac četničkog pokreta, a aktivno je učestvovao u predlaganju imenovanja ulice u Beranama po Mladiću.

Vesna Bratić je prije par mjeseci Bojanu Đačić, takođe učiteljicu, ideološki blisku koleginici iz Bara, postavila za v.d. direktoricu Osnovne škole (OŠ) „Ristan Pavlović” u Pljevljima. Đačićeva je smijenjena nakon dva dana, jer su njena fotografija, na kojoj na glavi nosi šajkaču sa kokardom, i tekstovi šovinističkog sadržaja, osvanuli na Instagramu. I izazvali snažnu osudu građana.

Ni tada, baš kao ni u slučaju Višnjić, ministarka Bratić se nije ogradila od stavova   izabranica. Đačićeva je smijenjena u tišini, bez izjašnjenja MPNKS-a. Višnjićeva je prošla gore. U pokušaju da se zaštiti, Vesna Bratić je u saopštenju u kom navodi da je promijenila mišljenje o njenom imenovanju, kazala da je do toga došlo nakon što su iz MPNKS-a imali uvid u  privatne materijale opscene prirode profesorice Višnjić – aludirajući na nage fotografije koje su kružile društvenim mrežama, a na kojima je navodno ona. To je i vrhunac opscenosti ministarke Bratić – što su joj pri kadriranju „opscene fotografije” veći problem od podrške Mladiću. I zloupotreba privatnosti pri raskidanju radnog odnosa. Zbog toga su ministarku kritikovali iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), skupštinskog Odbora za ravnopravnost, Centra za ženska prava (CŽP), kao i pojedinih političkih partija.

Vesna Bratić je, objašnjavajući odluku o razrješenju Rade Višnjić, nenamjerno otkrila i da u MPNKS-u ne obavljaju nikakve provjere kandidata. „Sva priča o depolitizaciji državnog aparata pala je u vodu sramnim postupkom Vesne Bratić, iza kojeg nesporno stoje partije vladajuće većine. Umjesto da oslobode škole političkog uticaja i da razbiju ćelije za kupovinu glasova, što je nasljeđe koje je ostavio DPS sa svojim koalicionim partnerima, oni su se odlučili da te mehanizme preuzmu. Umjesto partijskih direktora i zamjenika – dobili smo partijske direktore i zamjenike”, konstatuje u svojoj objavi na Fejsbuku dugogodišnji aktivista nevladinog sektora Vuk Maraš.

Ministarka tvrdi da su novoizabrani vršioci dužnosti direktora osnovnih i srednjih škola birani nepartijski. Nije tako, narvano. Monitorovi upućeni izvori tvrde da je Radu  Višnjić imenovala na predlog Socijalističke narodne partije (SNP). Brojni slučajevi upotpunjuju sliku o krugovima iz kojih dolaze kadrovi u kulturi i prosvjeti. Monitor redovno piše o tome.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ŠERBO RASTODER, ISTORIČAR: Treba nam istina   

Objavljeno prije

16 sati

na

23 Jula, 2021

Objavio:

Na Rezoluciju  o Srebrenici u crnogorskom političkom kontekstu  su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda“ kako bi osporili zlo. Sreća je da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve – takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu

 

MONITOR: Usvajanje Rezolucije o Srebrenici i sporenja oko nje?

RASTODER:  Srebrenica je postala prepoznatljiva tačka topografije zla u Evropi. To je ,,zasluga” onih koji su počinili genocid ali i međunarodnog  suda  koji je pravno verifikovao tu činjenicu u dokaznom postupku koji je trajao više godina i u kojem je priloženo nekoliko hiljada dokaza (snimaka zločina, iskaza svjedoka, naredbi viših organa vojnih formacija, iskaza  aktera). Neki od počinilaca genocida (Nikolić, Krstić, Erdemović i drugi) priznali su zločin i iskazali kajanje, a neki od njihovih sljedbenika evo to odbijaju da urade. Zašto bi to bilo važno? Ne zbog toga što se mogu promijeniti činjenice vezane za genocid, već zbog nastojanja da se one politički relativizuju i na taj način odgovornost sa pojedinaca (koji su uglavnom priznali) socijalizuje na čitav narod.  To je nepošteno i neljudski prema narodu zato što je individualizacija krivice bio primarni cilj suda. To se radi ne zbog toga što ,,nije bilo” nego zbog odbrane,,ideologije zločina”. Postoji opravdan strah, da će se kad-tad postaviti pitanje o prirodi tvorevine, čiji je predsjednik, vrhovni komandant, predjednik skupštine, vlade itd. osuđen za genocid. Takva tvorevina  može biti samo ,,genocidna”, proizvod najvećeg  zločina u Evropi nakon Drugog svjetskog rata.

Sud u Hagu nije, kao nijedan sud, idealan. Ali u odnosu na onaj u Ninbergu, sud u Hagu je najmanje nekoliko desetina puta uređenija, sređenija i organizovanija institucija. Kako u primjeni prava tako i u dokaznom postupku. Ali tvrditi za sud u Ninbergu da je bio ,,antinjemački“ zato što  je primarno sudio nacistima je jednako stupidno i moguće samo ako ste pobornik nacizma.

Rezolucije o Srebrenici nemaju nikakav značaj za  činjenicu kvalifikovanu kao ,,genocid“ oni  su politička potreba društva da se odredi ,,na kojoj je strani”. U crnogorskom  kontekstu ovo je bio politički mamac na koji su se upecali zagovornici zla koji su se sakrivali iza „naroda” kako bi osporili zlo. Sreća je  da su ubjedljivo poraženi na način koji Crnu Goru vraća na stazu kakve takve normalnosti i civilizacijske vrijednosti, što je sa simpatijama prihvaćeno u regionu i svijetu.

MONITOR: Minuo je još jedan 13. jul. Kako tumačite sve glasnije revizionističke stavove o ulozi četnika u II svjetskom ratu?

RASTODER: Ne postoji ,,revizionizam u istoriji”. Ne može  se promijeniti ,,ono što je bilo”, mijenja se  samo mišljenje  o ,,onom što je bilo”. Tu se ne radi o istorijskom nego o ideološkom revizionizmu. Miješanjem ova dva posve različita pojma omalovažava se istorijska nauka, koja ima precizno definisane obrasce po  kojima dozvoljava naučno legitimne ,,promjene”. Nije svako mišljenje o prošlosti  istorija, niti je isto pričati o istoriji i istorijskoj nauci. Promjena mišljenja o četničkom  pokretu je ideološko konstruisanje novog narativa koje ne počiva na novootkrivenim činjenicama već na diskvalifikaciji postojećih. To može postati naučno prihvatljiv narativ o prošlosti tek kada se novim  dokazima (istorijskim izvorima) dokažu učešća četnika u bitkama sa okupatorom, njihova saradnja sa antifašistima. Treba i dokazati da su glavni programski dokumenti, poput onog Homogena Srbija i mnogi slični,  falsifikati, te zašto su četnike, ako su bili antifašisti, ostavili  saveznici. Sve u svemu, nema revizije istorije, proizvodi se samo idološki i vrijednosni haos.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u ptampanom izdanju Monitora od 23. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo