Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Para malo, ambicija i obećanja premnogo

Objavljeno prije

na

Odbornici u podgoričkoj skupštini naredne nedjelje raspravljaće o programu rada za ovu godinu. Na dnevnom redu će se naći i Predlog Programa uređenja prostora Glavnog grada za 2013.

Promaja u opštinskom budžetu nije omela gradonačelnika Miomira Mugošu da i ove godine planira ambiciozne investicije – za tu svrhu predviđena su čak 33 miliona eura. Suma je za 13 miliona veća od prošlogodišnje, a predviđeno je da se novac za investicije namakne iz budžeta Glavnog grada, kredita, donacija, sredstava gradskih preduzeća, te privatno-javnog partnerstva.

U opoziciji sumnjaju da se ovaj program može smatrati ozbiljnim dokumentom.

,,Program nije ni pisan sa namjerom da se ostvari, nego je cilj tek da se ispuni forma. I oni koji će ga usvojiti znaju da on ne može da se realizuje”, kaže za Monitor Goran Radonjić, predsjednik Kluba odbornika Nove u SO Podgorica.

I predsjednik Odborničkog kluba SNP-a Vladimir Vujović smatra da Program uređenja prostora nije realan niti izvodljiv: ,,Činjenica je da nijesu ostvarena planirana sredstva u iznosu od 19.718.539 za prošlu godinu, niti je u Podgorici izgrađen u 2012. godini nijedan ozbiljniji projekat izuzev Bazara, gdje je preovladao interes privatnog investitora, koji je iz tog privatno-javnog partnerstva izašao kao veliki dobitnik. Ostala planirana sredstva uglavnom su utrošena za izradu planske dokumentacije. Ako se pođe od činjenice da su planirana sredstva za 2013. godinu veća za 13 miliona, jasno je da je ovaj program nerealan i neizvodljiv”.

Gradonačelnik Mugoša je skrenuo i sa kursa Vlade o nezaduživanju, pa je ovogodišnjim planom predviđeno da se opština ove godine kreditno zaduži preko osam miliona eura. Prošle godine planirana su bila samo dva miliona. Inače, za 13 godina od kada je Mugoša na čelu glavnog grada dug je porastao na 32 miliona eura. Masovna prodaja gradskog građevinskog zemljišta i nekadašnji godišnji budžeti od 100 miliona eura nijesu pomogli gradonačelniku da posluje rentabilno.

Ovogodišnjim Programom je planirano da se najviše para potroši na izgradnju hidrotehničke infrastrukture – preko 13 i po miliona eura. Decenijska saga o izradi novog postrojenja za tretman otpadnih voda se nastavlja, pa je ove godine za tu svrhu planirano pet miliona. Fekalnu kanalizaciju bi u drugoj deceniji 21. vijeka trebalo da dobiju naselja Zagorič, Murtovina, Pobrežje, Konik, Karabuško polje, a problem vodosnabdijevanja da se riješi u gradskim opštinama Golubovci i Tuzi, Zagoriču, Kućama Rakića…

Problem kanalizacije će i dalje ostati gorući u mnogim djelovima glavnog grada. Samo 32 odsto površine Podgorice povezano je na kanalizacionu mrežu. Jedni od onih koji će morati još malo da sačekaju su i mještani Ulice Miladina Popovića na Zabjelu. Oni duže od tri decenije čekaju gradnju fekalne kanalizacije. Često upozoravaju da se septičke jame u dvorištima izliju kada pada kiša, pa, svjedoče mještani, roditelji djecu moraju da nose do škole ili vrtića. Peticije, medijski napisi, javna upozorenja i gradonačelnikova obećanja nijesu pomogla. Izrada kanalizacije za ovaj i mnoge druge djelove grada nije uvrštena u plan za ovu godinu.

I oni koji čekaju pare od eksproprijacije moraće i dalje da budu strpljivi. Opština Podgorica na ime imovinsko-pravnih odnosa treba da isplati preko 15 miliona eura. Planirano je da ove godine isplati dva i po miliona, a veći dio obaveza biće riješen zamjenom za druge nepokretnosti. Opštini bar stanova ne fali.

Za izgradnju pijaca na Koniku i Tuzima planirano je šest i po miliona eura. U izgradnju i rekonstrukciju saobraćajnica, mostova i garaža potrebno je uložiti preko pet i i po miliona eura, ali budžetom je predviđeno milion i 700 hiljada. Jedna od najvećih stavki u okviru ovog plana, 600.000 eura, je – nastavak radova na rekonstrukciji saobraćajnice Podgorica-Mareza, sa biciklističkom stazom. Za sada na Marezi postoji nekoliko metara biciklističke staze, u blizini kuće gradonačelnika Miomira Mugoše koji, javili su mediji, i sam često koristi bicikl kao prevozno i rekreativno sredstvo.

U ovogodišnjem programu ni slova, a ni eura za gradonačelnikova spektakularna predizborna obećanja. Nema bazena, vrtića, sportskih sala, domova za stare…

Vujović smatra da je ,,Program, kao i raniji programi u značajnom dijelu spisak želja i predizbornih obećanja. Istina je da za ovu godinu gradonačelnik nije najavio ulaganje ni u jedan veliki projekat, jer je ostalo nezapočetih i nezavršenih veliki broj”.

,,Ništa od projekata, obećanja, tolikih kamena temeljaca, hotela, bazena, biciklističkih staza. Zgrada Skupštine je kao Skadar na Bojani. Izdvojio bih Gradsko pozorište, čiji je temeljac prvi put položen 1997, a zgrade nema ni na vidiku, već je, usput, srušen i bioskop Kultura. Svoju jalovost ni sama vlast ne pokušava da zabašuri kao nekad fiktivnim otvaranjem nedovršenih objekata. Ostala je samo ogoljena borba za očuvanje privilegija”, kaže Radonjić.

Ovogodišnjim Programom planirano je 700.000 eura za rekonstrukciju starog puta ka Danilovgradu. I ranije je Mugoša obećavao da će put biti proširen, pa završen, te da će biti priključak na budući auto put… Uoči oktobarskih parlamentarnih Mugoša je obišao gradilište i upriličio predizborno ,,otvaranje”.

I pored manjka para i viška planova ne treba sumnjati da će gradonačelnik i ove godine sjeći vrpcu na mnogim objektima. Biće izbora.

Uoči proteklih izbora Mugoša je izjavio: ,,Koliko god da me kritikujete, građani i ja mislimo da jako dobro u datim uslovima vodimo ovaj grad”.

A jedan od načina kako se gradonačelnik hrve sa datim uslovima je i stalno izbjegavanje zakona. Tako će pomenuti Program odbornicima biti ponuđen na usvajanje iduće nedjelje, iako još ni u proceduru nije ušao Prostorno-urbanistički plan Podgorice kao akt većeg reda.

Opereta od obećanja

Manir gradonačelnika Miomira Mugoše da lako obećava počeo je otkako je raspoređen na funkciju prvog čovjeka Opštine Podgorica 2000. godine. U to vrijeme počela je i izgradnja Sportske hale u Zeti. Godinama kasnije Mugoša je najavljivao i bazene u okviru te sale. Trenutno je hala konzervirana.

U istom stanju su i obećanja o čuvenim bazenima ,,u dvorištu OŠ Vlado Milić u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu, ali i u Budvi”, koje Mugoša obeća građanima i vaterpolistima nakon javnog dočeka i zvižduka 2008.

Rupa za de luks hotel zjapi iza RTVCG od 2003. godine, a parking na mjestu planiranog Milenijum siti centra, na obali Morače, neposredno uz most Milenijum. U parking je pretvoren i nekadašnji bioskop Kultura.

Obećavao je Mugoša i izmještanje kolektora, novo gradsko groblje, lokalnu televiziju, tramvaje…

Sada mašta o tunelu kroz Goricu. A ni ostvarenim projektima nije sve želje ispunio. Podzemni prolaz kod zgrade Maksim sa liftovima koštao je 1,2 miliona eura. Mugoša je otvarajući ga 2008. godine priznao da mu je žao što projekat podzemnog prolaza nije apsolutno realizovan:,,Nije se ostvario u našoj želji da bude i pješački i za automobile”.

Riješio je gradonačelnik da poslije višegodišnje uprave ispravi nepravdu prema zanemarivanju kulture. Najavljeno je da će se istraživati brojni arheološki lokaliteti i sanirati podgoričke znamenitosti. A do 2017. obećano je da će Podgorica dobiti nove objekte kulture sa baletom i operom. Pa ko voli – nek vjeruje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo