Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Para malo, ambicija i obećanja premnogo

Objavljeno prije

na

Odbornici u podgoričkoj skupštini naredne nedjelje raspravljaće o programu rada za ovu godinu. Na dnevnom redu će se naći i Predlog Programa uređenja prostora Glavnog grada za 2013.

Promaja u opštinskom budžetu nije omela gradonačelnika Miomira Mugošu da i ove godine planira ambiciozne investicije – za tu svrhu predviđena su čak 33 miliona eura. Suma je za 13 miliona veća od prošlogodišnje, a predviđeno je da se novac za investicije namakne iz budžeta Glavnog grada, kredita, donacija, sredstava gradskih preduzeća, te privatno-javnog partnerstva.

U opoziciji sumnjaju da se ovaj program može smatrati ozbiljnim dokumentom.

,,Program nije ni pisan sa namjerom da se ostvari, nego je cilj tek da se ispuni forma. I oni koji će ga usvojiti znaju da on ne može da se realizuje”, kaže za Monitor Goran Radonjić, predsjednik Kluba odbornika Nove u SO Podgorica.

I predsjednik Odborničkog kluba SNP-a Vladimir Vujović smatra da Program uređenja prostora nije realan niti izvodljiv: ,,Činjenica je da nijesu ostvarena planirana sredstva u iznosu od 19.718.539 za prošlu godinu, niti je u Podgorici izgrađen u 2012. godini nijedan ozbiljniji projekat izuzev Bazara, gdje je preovladao interes privatnog investitora, koji je iz tog privatno-javnog partnerstva izašao kao veliki dobitnik. Ostala planirana sredstva uglavnom su utrošena za izradu planske dokumentacije. Ako se pođe od činjenice da su planirana sredstva za 2013. godinu veća za 13 miliona, jasno je da je ovaj program nerealan i neizvodljiv”.

Gradonačelnik Mugoša je skrenuo i sa kursa Vlade o nezaduživanju, pa je ovogodišnjim planom predviđeno da se opština ove godine kreditno zaduži preko osam miliona eura. Prošle godine planirana su bila samo dva miliona. Inače, za 13 godina od kada je Mugoša na čelu glavnog grada dug je porastao na 32 miliona eura. Masovna prodaja gradskog građevinskog zemljišta i nekadašnji godišnji budžeti od 100 miliona eura nijesu pomogli gradonačelniku da posluje rentabilno.

Ovogodišnjim Programom je planirano da se najviše para potroši na izgradnju hidrotehničke infrastrukture – preko 13 i po miliona eura. Decenijska saga o izradi novog postrojenja za tretman otpadnih voda se nastavlja, pa je ove godine za tu svrhu planirano pet miliona. Fekalnu kanalizaciju bi u drugoj deceniji 21. vijeka trebalo da dobiju naselja Zagorič, Murtovina, Pobrežje, Konik, Karabuško polje, a problem vodosnabdijevanja da se riješi u gradskim opštinama Golubovci i Tuzi, Zagoriču, Kućama Rakića…

Problem kanalizacije će i dalje ostati gorući u mnogim djelovima glavnog grada. Samo 32 odsto površine Podgorice povezano je na kanalizacionu mrežu. Jedni od onih koji će morati još malo da sačekaju su i mještani Ulice Miladina Popovića na Zabjelu. Oni duže od tri decenije čekaju gradnju fekalne kanalizacije. Često upozoravaju da se septičke jame u dvorištima izliju kada pada kiša, pa, svjedoče mještani, roditelji djecu moraju da nose do škole ili vrtića. Peticije, medijski napisi, javna upozorenja i gradonačelnikova obećanja nijesu pomogla. Izrada kanalizacije za ovaj i mnoge druge djelove grada nije uvrštena u plan za ovu godinu.

I oni koji čekaju pare od eksproprijacije moraće i dalje da budu strpljivi. Opština Podgorica na ime imovinsko-pravnih odnosa treba da isplati preko 15 miliona eura. Planirano je da ove godine isplati dva i po miliona, a veći dio obaveza biće riješen zamjenom za druge nepokretnosti. Opštini bar stanova ne fali.

Za izgradnju pijaca na Koniku i Tuzima planirano je šest i po miliona eura. U izgradnju i rekonstrukciju saobraćajnica, mostova i garaža potrebno je uložiti preko pet i i po miliona eura, ali budžetom je predviđeno milion i 700 hiljada. Jedna od najvećih stavki u okviru ovog plana, 600.000 eura, je – nastavak radova na rekonstrukciji saobraćajnice Podgorica-Mareza, sa biciklističkom stazom. Za sada na Marezi postoji nekoliko metara biciklističke staze, u blizini kuće gradonačelnika Miomira Mugoše koji, javili su mediji, i sam često koristi bicikl kao prevozno i rekreativno sredstvo.

U ovogodišnjem programu ni slova, a ni eura za gradonačelnikova spektakularna predizborna obećanja. Nema bazena, vrtića, sportskih sala, domova za stare…

Vujović smatra da je ,,Program, kao i raniji programi u značajnom dijelu spisak želja i predizbornih obećanja. Istina je da za ovu godinu gradonačelnik nije najavio ulaganje ni u jedan veliki projekat, jer je ostalo nezapočetih i nezavršenih veliki broj”.

,,Ništa od projekata, obećanja, tolikih kamena temeljaca, hotela, bazena, biciklističkih staza. Zgrada Skupštine je kao Skadar na Bojani. Izdvojio bih Gradsko pozorište, čiji je temeljac prvi put položen 1997, a zgrade nema ni na vidiku, već je, usput, srušen i bioskop Kultura. Svoju jalovost ni sama vlast ne pokušava da zabašuri kao nekad fiktivnim otvaranjem nedovršenih objekata. Ostala je samo ogoljena borba za očuvanje privilegija”, kaže Radonjić.

Ovogodišnjim Programom planirano je 700.000 eura za rekonstrukciju starog puta ka Danilovgradu. I ranije je Mugoša obećavao da će put biti proširen, pa završen, te da će biti priključak na budući auto put… Uoči oktobarskih parlamentarnih Mugoša je obišao gradilište i upriličio predizborno ,,otvaranje”.

I pored manjka para i viška planova ne treba sumnjati da će gradonačelnik i ove godine sjeći vrpcu na mnogim objektima. Biće izbora.

Uoči proteklih izbora Mugoša je izjavio: ,,Koliko god da me kritikujete, građani i ja mislimo da jako dobro u datim uslovima vodimo ovaj grad”.

A jedan od načina kako se gradonačelnik hrve sa datim uslovima je i stalno izbjegavanje zakona. Tako će pomenuti Program odbornicima biti ponuđen na usvajanje iduće nedjelje, iako još ni u proceduru nije ušao Prostorno-urbanistički plan Podgorice kao akt većeg reda.

Opereta od obećanja

Manir gradonačelnika Miomira Mugoše da lako obećava počeo je otkako je raspoređen na funkciju prvog čovjeka Opštine Podgorica 2000. godine. U to vrijeme počela je i izgradnja Sportske hale u Zeti. Godinama kasnije Mugoša je najavljivao i bazene u okviru te sale. Trenutno je hala konzervirana.

U istom stanju su i obećanja o čuvenim bazenima ,,u dvorištu OŠ Vlado Milić u Donjoj Gorici, u Tološkoj i Zlatičkoj šumi, na brdu Gorica, na Starom aerodromu, ali i u Budvi”, koje Mugoša obeća građanima i vaterpolistima nakon javnog dočeka i zvižduka 2008.

Rupa za de luks hotel zjapi iza RTVCG od 2003. godine, a parking na mjestu planiranog Milenijum siti centra, na obali Morače, neposredno uz most Milenijum. U parking je pretvoren i nekadašnji bioskop Kultura.

Obećavao je Mugoša i izmještanje kolektora, novo gradsko groblje, lokalnu televiziju, tramvaje…

Sada mašta o tunelu kroz Goricu. A ni ostvarenim projektima nije sve želje ispunio. Podzemni prolaz kod zgrade Maksim sa liftovima koštao je 1,2 miliona eura. Mugoša je otvarajući ga 2008. godine priznao da mu je žao što projekat podzemnog prolaza nije apsolutno realizovan:,,Nije se ostvario u našoj želji da bude i pješački i za automobile”.

Riješio je gradonačelnik da poslije višegodišnje uprave ispravi nepravdu prema zanemarivanju kulture. Najavljeno je da će se istraživati brojni arheološki lokaliteti i sanirati podgoričke znamenitosti. A do 2017. obećano je da će Podgorica dobiti nove objekte kulture sa baletom i operom. Pa ko voli – nek vjeruje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo