Izdvojeno
PARALELE: Igre moći

Sličnosti konkordatske krize 1937. i nedavne ekskomunikacije pripadnika crnogorske vlasti, pravoslavne vjeroispovijesti, koji su podržali Zakon o slobodi vjeroispovjesti
Nedavno usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovijesti kojim se država opredijelila da liši Mitropoliju crnogorsko-primorsku i dvije eparhije SPC-a na teritoriji Crne Gore imovine kojom je raspolagala nekadašnja Pravoslavna Mitropolija crnogorska do 1. decembra 1918. podstaklo je Episkopski savjet SPC-a u Crnoj Gori da 29. decembra 2019. donese odluku o ekskomunikaciji (izopštenju) iz crkve kakvu Evropa nije često gledala od Drugog svjetskog rata. Njome su udaljeni iz crkve (i sveštenstvu zabranjeno da im činodejstvuje osim ukoliko se javno pokaju) svi poslanici Skupštine i ministri u Vladi pravoslavne vjeroispovijesti koji su podržali zakon. Premijer i Predsjednik, kako nisu kršteni, nisu ni mogli biti ekskomunicirani ali je u njihovom slučaju Episkopski savjet naložio da im se odbije krštenje, iako ga nisu ni tražili. Neupitno je da većinu njih privatno ne pogađa ekskomunikacija jer nisu vjernici ali su političke posljedice ovog čina sasvim izvjesne.
Sa katoličke strane jugoslovenskog plota najviše je odjeknula papska ekskomunikacija Tita i katoličkog dijela jugokomunističkih vlasti koji su učestvovali u montiranom suđenju zagrebačkom nadbiskupu i kasnije kardinalu Alojziju Stepincu 1946. Međutim mnogo poznatija i opasnija klerikalno-politička kriza zadesila je predratnu Kraljevinu Jugoslaviju i dovela je do granice građanskog sukoba u osvit Drugog svjetskog rata. Kriza je doživjela vrhunac kada je Arhijerejski Sinod SPC-a 1. avgusta 1937. izopštio sve pravoslavne članove kraljevske vlade Jugoslavije, uključujući i premijera Milana Stojadinovića i poslanike u parlamentu koji su glasali za ratifikaciju Konkordata (temeljnog ugovora između pape i strane države o položaju Katoličke crkve u dotičnoj državi).
Konkordat je bio projekat kralja Aleksandra koji je stvorio Srpsku pravoslavnu crkvu 1920. i isposlovao njen tomos iz Carigrada par godina kasnije. Kralj je dugo vremena pregovarao sa Vatikanom čiji je finalni nacrt već bio gotov 1931. ali se čekao povoljan politički trenutak zbog složenih italijansko-francuskih odnosa čiji interesi u Jugoslaviji su bila jedna od tačaka sporenja. Kasniji dolazak anti-klerikalnog Hitlera na vlast je dodatno usporio proces.
Kralj Aleksandar je konkordatom htio da prije svega riješi hrvatsko nacionalno pitanje koje je dugo bilo glavni teret novostvorene države i koje on nije uspio riješiti pendrecima, zastrašivanjima, a kasnije i otvorenim državnim terorizmom po uvođenju 6.januarske diktature 1929.
Aleksandar neće doživjeti potpisivanje Konkordata jer će ga radikalni hrvatski i makedonski nacionalisti ubiti u oktobru 1934. tokom zvanične posjete Francuskoj. Kraljev rođak Pavle Karađorđević je preuzeo vlast kao namjesnik dok kralj Petar ne postane punoljetan. Knez Pavle će ubrzo dati upute kraljevskoj vladi da završi čitavu priču oko sporazuma direktno sa Vatikanom zaobilazeći hrvatske biskupe i političare od kojih su mnogi bili protivnici Konkordata. Jedni su bili razočarani zbog vatikanske podrške Musolinijevom projektu italijanizacije hrvatskog i slovenačkog stanovništva u Istri i Rijeci i pretenzijama prema Dalmaciji. Drugi su bili uvjerenja da dominantno srpska vlast u Jugoslaviji neće poštovati uredbe Konkordata isto kao što ni Hitlerova Njemačka nije poštovala njihov Konkordat. Treća grupa su bili tvrdokorni hrvatski nacionalisti koji se plažili da će Konkordat zacementirati postojanje Jugoslavije i zbližiti Srbe i Hrvate jer je jedna od uredbi Konkordata izričito dopuštala glagoljično pismo i mise na staroslovenskom. Sarajevski nadbiskup Šarić je otvoreno istupao sa nacionalističkih pozicija protiv Vatikana za šta je dobio ukor papskog nuncija u Beogradu.
Sporazum je potpisan u Vatikanu 25. jula 1935.godine od strane kraljevskog ministra pravde Ljudevita Auera i kardinala Eugenia Pačelija (koji će kasnije postati Papa Pio XII). Konkordatom je Katolička crkva dobila prava u obrazovanju katoličke mladeži, jamčena je njena imovina i pravo na pravično obeštećenje imovine oduzete u agrarnoj reformi, sveštenstvo je dobilo garanciju da će im se poštovati čuvanje svete tajne ispovjesti (da ono što čuju od vjernika na ispovijesti nisu dužni prenijeti policiji i tajnoj službi) i crkveni brak je priznat pred zakonom. Takođe je jamčeno da djeca iz mješovitih brakova sklopljenih u katoličkoj crkvi će biti odgojena kao katolici. Vatikan se obavezao da sarađuje sa Jugoslavijom oko izbora i postavljenja biskupa. Biskupi će položiti zakletvu lojalnosti Jugoslaviji pred kraljem i osigurati da sveštenstvo bude lojalno i da se pridržava svih zakona u zemlji. Granice katoličkih dioceza (eparhija) će pratiti državne granice a sveštenstvu će biti zabranjeno bavljenje politikom i politička agitacija. Takođe, katoličke mise su dopuštene na staroslovenskom jeziku umjesto latinskog- što je bilo u službi približavanja pravoslavnih i katolika a na užas srpskih i hrvatskih nacionalista.
Da bi stupio na snagu, Konkordat je trebao proći i ratifikaciju u jugoslovenskoj Skupštini i Senatu Kraljevine. Srpska crkva je polovinom septembra iste godine uputila primjedbe vladi Milana Stojadinovića koji je odlučio sačekati ratifikaciju dok ne dobije blagoslov Srpske crkve. U međuvremenu je htio isposlovati dobre ugovore sa anti-katolički nastrojenim režimom u Njemačkoj i umiriti protestantsku Veliku Britaniju kojoj se nije svidjelo Stojadinovićevo približavanje Njemačkoj , Italiji i Vatikanu. Engleska crkva je gajila bliske odnose sa Srpskom crkvom i školovala i pomagala njeno sveštenstvo nakon što je Rusija pala pod komunističku vlast.
Nakon neuspjelih pokušaja da odobrovolji srpsku patrijaršiju Stojadinović je poslao Konkordat, uz odobrenje kneza Pavla, u Skupštinsku proceduru krajem 1936. U međuvremenu su kritike sa srpske strane postojale sve oštrije i zapaljiva retorika, koju je lansirao tadašnji crnogorsko-primorski mitropolit Gavrilo Dožic, je počela izmicati kontroli. Počelo se sa pričom da je Katolička crkva dobila prava i privilegije kakva nema ni jedna druga vjerska zajednica. Pogotovo se izvrtao dio teksta u kome se jamči Katoličkoj crkvi da vrši svoju „misiju“ slobodno i javno. Jastrebovi na srbijanskoj strani su to tumačili kao dozvolu Rimu da prozelitira i pokrštava pravoslavne iako je pravoslavna crkva slobodno i uz podršku države javno prozelitirala među katolicima, a onima koji bi prešli na pravoslavlje država je nudila povlastice pri zapošljavanju i dodjeli zemlje (po istom modelu po kome je ranije Austro-Ugarska podsticala prelaske u suprotnom smjeru).
Za nastupajuću 1937, patrijarh Varnava je napisao poslanicu čije objavljivanje je vlada zabranila zbog govora mržnje ali su je crkveni krugovi svakako rasturali po parohijama i među narodom. Patrijarh je optužio vladu da je napravila „ugovor sa crnim poglavarom crne internacionale (tj.papom)“ kojim vlada hoće „da do srži zatruje naš zdravi svetosavski nacionalizam“, da su se Srbi i Turci borili protiv latinske najezde i da je ropstvo pod Turcima bio blagoslov jer su Osmanlije branile „pravoslavlje“ i „neka je čast Turcima“. Patrijarh je pozvao na zbijanje protiv Rima „u redove kao vojska Božija protiv vojske satanske“. Ubrzo su nakon Nove godine krenuli protesti, molebani i litije po Beogradu, Mladenovcu, Kragujevcu, Užicama. Širene su paranoične priče da je Konkordat „aždaja koja guta i da kroz 50 godina neće biti Srba ni pravoslavlja“.
Na ponudu Stojadinovića da vlada unese u temeljni sporazum sa SPC sve što patrijaršija misli da je uskraćena u odnosu na katolike odgovoreno je bujicom uvreda na račun „izdajničke vlasti“. Crkveni velikodostojnici su u priču uveli i prokletsva Svetog Save i Njegošev Gorski Vijenac- „Konkordaši proklete vam duše“. Opozicija je tu vidjela priliku za političku dobit pa se i ona uključila. Shvativši do koje mjere je došla kriza Sinod SPC-a se javno ogradio od političkog djelovanja bilo koje stranke.
Indirektna podrška borbi SPC-a protiv Konkordata će stići i od strane Ustaškog pokreta Ante Pavelića iz emigracije za koje je ratifikacija i stupanje na snagu značila političku smrt. Zahvaljujući dobrim odnosima koje je Stojadinović izgradio sa Musolinijem italijanska vlada je pohapsila i internirala skoro sve ustaše na njenoj teritoriji.
Vlada je 9.jula pred raspravu u parlamentu unijela klauzulu uz Konkordat da isti ugovor može biti zaključen i sa bilo kojom drugom vjerskom zajednicom u Jugoslaviji ne bi li pacificirala dio SPC-a. Rasprava je počela 19. jula 1937. Prije početka rasprave svim pravoslavcima u parlamentu je zaprijećeno odstranjenjem iz crkve ako glasaju za ratifikaciju. Crkva je pokušala organizovati litiju koja bi prošla Skupštinom istog dana. Formalni razlog je bio molitva i procesija za ozdravljenje teško bolesnog patrijarha Varnave. Uprava grada Beograda se pozvala na kanone SPC da se litija ne može organizovati mimo crkvenih praznika i svetkovina ali su ipak dozvolili litiju pod uslovom da prođe drugom rutom. Kako je procesija ipak htjela da dođe pred Skupštinu došlo je do sukoba žandarmerije i demonstranata gdje su nekolicina sveštenika i šabački episkop Simeon pretučeni. Nakon žučne rasprave u parlamentu Konkordat je prošao komotnom većinom (167 prema 129) a u noći između 23. i 24. jula patrijarh Varnava je umro. Pronijele su se glasine da je otrovan od strane vlade a kao krivci su označena dva ruska emigranta (jedan jeromonah a drugi kuvar) koji su brinuli o patrijarhu i koji su odmah nakon smrti nestali. Za novog patrijarha je izabran Gavrilo Dožić.
Stojadinović će uvidjeti da su prepreke Konkordatu prevazišle njegova očekivanja i moć ubjeđivanja i na kraju godine će odustati od slanja Konkordata pred Senat na finalnu ratifikaciju. SPC će u februaru 1938. poništiti ekskomunikaciju pravoslavnih članova vlade i parlamenta. Jugoslavija će se, zahvaljujući nezaliječenim podjelama, 1941. raspasti u rekordnom roku a ustaški i kleronacionalistički saveznici SPC-a u borbi protiv Konkordata će postati, sa osnivanjem „nezavisne“ Hrvatske pod Musolinijem i Hitlerom, krvavi progonitelji i zatirači Srpske crkve.
Jovo MARTINOVIĆ
Komentari
FOKUS
POPIS POČINJE TREĆEG DECEMBRA: Pobjeda bez poraženih

Mnogo je toga što govori da popis u Crnoj Gori nije bio i neće biti samo tehničko/statističko pitanje prikupljanja podataka neophodnih za planiranje budućih javnih politika. Zato je još važnije da u taj proces uđemo uz najveći mogući dogovor o načinu prikapljanja, unosa i upotrebe dobijenih podataka
U nedjelju koja prva dođe počeće popis stanovnika, domaćinstava i stanova. Valjda. Nakon odlaganja od, ukupno, dvije godine i trideset tri dana. Prilično je izgledno da će popis trajati duže od planiranih 15 dana. Razloge znamo: manjak popisivača i moguće vremenske neprilike uobičajene za ovo doba godine.
U srijedu ujutro govorilo se o tome da su svi uslovi iz prošlonedjeljnog sporazuma vlade, opozicije i nacionalnih savjeta ispunjeni i da popis počinje u četvrtak 30. novembra. Čak je i Monstat (Uprava za statistiku) počeo podjelu popisnog materijala popisivačima.
Popisivači sjutra izlaze na teren, saopštio je direktor Monstata Miroslav Pejović pozivajući građane „da im otvore vrata“. On je insistirao da se popis može sprovesti sa postojećih 3.300 popisivača (Monstat je, u nekoliko puta ponavljanim, konkursima tražio njih 3.800) a da su svi uslovi iz Sporazuma o popisu ispunjeni. “Posljednji preduslov je specifikacija za softver (za kontrolu unijetih podataka – prim. Monitora) koji se najavljuje. Specifikacija je pripremljena od strane Uprave za statistiku. Sopstvenim kapacitetima, samoinicijativno, izradili smo ovu specifikaciju i dostavićemo je vladinoj komisiji, koja će biti formirana u narednim danima”, kazao je Pejović.
Iza podna saznajemo da ništa nije gotovo. Iz DPS – a su poručili da dogovoreno u Sporazumu nije realizovano, iako „nema sporenja oko uslova koje treba ispuniti“. Po njihovom tumačenju, manjak popisivača u odnosu na priželjkivani broj i „činjenica da do danas nemamo specifikaciju projektnog rješenja softvera“ su dovoljan razlog da od vlade zatraže da se popis odloži za još nekoliko dana. U suprotnom, zaprijetili su iz DPS, oni neće učestvovati u popisnom procesu „nego će ga obesmisliti“.
Danijel Živković, v.d. predsjednika te partije, tražio je od vlade da početak popisa još jednom odloži “za pet ili sedam dana” kako bi do kraja završili započeti posao. “Šta je problem da sjednu komisije, pripreme specifikaciju softvera, da vidimo šta nedostaje i na kraju završimo sve kako dolikuje ozbiljnim ljudima”, poručio je Živković ne osvrćući se na činjenicu da opozicija, do tog trenutka, nije imenovala predstavnika koji bi, prema postignutom dogovoru, bio i predsjednik vladine Komisije za praćenje uspostavljanja softvera za kontrolu popisnih podataka.
Pokazalo se da zahtjev DPS-a “nije problem”. I da kucaju na otvorena vrata. U srijedu poslije podne premijer Milojko Spajić izlazi sa konačnom ponudom: “Ja ću danas obaviti razgovor sa predstavnicima partija skupštinske većine i u cilju inkluzivnosti koju Crna Gora nikada nije vidjela, a mislim da smo jako blizu tome, poslao bih poruku DPS-u, odnosno predstavnicima opozicije, da (popis) odložimo na tri dana, odnosno do 3. decembra i da vidimo da li su njihove namjere dobre ili loše. Ovo je mjera kompromisa i da se stvarno svi kao društvo okupimo da taj popis prođe kao jedna tehnička stvar. Ukoliko se ne prihvati 3. decembar kao početak, mi počinjemo sjutra”, saopštio je Spajić uz najavu da će nekoliko sati kasnije izaći sa konačnim rješenjem.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
VESNA MEDENICA VRHOVNA PRESUDITELJKA IZVAN SUDNICE: SMS pravosuđe

U medijima objavljeni sadržaji preuzeti iz telefona Vesne Medenice potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe bilo je pod vladarskom kućom Đukanović, podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu
Javnost je ovih dana iznenadio dodatak na već ustaljenu praksu objavljivanja SKY ECC kriptovanih prepiski između kriminalnih grupa i visokih operativaca policije koji su zajednički švercovali drogu i borili se protiv neprijatelja “države”, “Šefa” režima, i “poslovne” konkurencije. Prilikom hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Crne Gore Vesne Medenice na podgoričkom aerodromu u aprilu 2022. godine, oduzet joj je i mobilni telefon. Nakon godinu i po mediji su počeli objavljivati sadržaje sa Whatsapp aplikacije koji su pronađeni na telefonu.
Treba imati u vidu da ti sadržaji nisu bili predmet optužnice koju je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) podignulo sredinom oktobra prošle godine protiv bivše šefice pravosuđa, njenog sina Miloša kao organizatora kriminalne grupe i ostalih članova. Gro optužnice se bazira na SKY prepiskama koje su crnogorskim istražiteljima dostavili Europol francuski Apelacioni sud putem međunarodne pravne pomoći.
Sadržaji koji su objavljeni, pod uslovom da su vjerodostojni i tačni, svakako su zavrjeđivali pažnju javnosti u interesu javnosti. Potvrdili su ono što je odavno javna tajna – državno pravosuđe pod vladarskom kućom Đukanović bilo je podređeno ličnim interesima uskog kruga ljudi na vrhu.
U ispovijesti portalu Press Ana Pešukić (koja je radila u kući Aca Đukanovića, brata bivšeg predsjednika države) je u detalje opisala kako je predsjednica Vrhovnog suda Medenica dolazila na kafenisanje i raporte kod Prvog brata koji ju je dočekivao u pidžami u preuređenom podrumu njegove zgrade. Osim Medenice raportirali su i mnogi drugi uključujući i tadašnjeg direktora crnogorske policije Veselina Veljovića koji je u pritvoru zbog zloupotrebe službenog položaja.
Procurjele Whatsapp prepiske, na kojima su se do sada pojavile Jelena Perović, direktorica Agencije za sprječavanje korupcije (ASK) i ranija šefica cetinjskog osnovnog suda, i sudija Suzana Mugoša, najpoznatija po javno prenošenoj telenoveli Afera Državni udar i presudi liderima tada opozicionog Demokratskog fronta (DF), su pokazale hijerarhiju tadašnjeg sistema. Kako se Medenica ponašala prema vladaru zemlje i njegovom bratu (i sestri) tako su se i njoj podređeni u pravosuđu ponašali prema njoj – podnosili raporte i tražili mišljenja uz teferič na koji bi ih ona pozivala. Potčinjeni su predlagali i nove poslušnike i podobne za radna mjesta.
Jelena Perović je u poruci od 15. juna 2020, pomenula svoju savjetnicu J.J. koja je između ostalog i “Crnogorka…Sva je na svom mjestu”. Medenici je godilo da ima osobu kojoj je jedan od pluseva u karijeri trebalo biti i nacionalna pripadnost – što se kosi sa svakim mogućim zakonom. Isti Medeničin kurs vidio se i u njenoj poruci nakon presude Apelacionog suda kojom je ukinuta prvostepena osuđujuća presuda u Državnom udaru. Da li sudijama apelacionog vijeća ili optuženima ili svima, opsovana je “majka četnička” od šefice pravosuđa koja je početkom 90-tih podržavala ratnike koji su vodili borbu za stvaranje Velika Srbije. U istom poslu je zdušno učestvovao i Šef, tadašnji premijer Milo Đukanović.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
JEMSTVO U CRNOJ GORI: Odbijeni milioni

Iznos ponuđenog jemstva samo u posljednje četiri odbijene ponude prelazi 10 miliona, što u novcu što u nekretninama
Samo tokom ove godine Viši sud u Podgorici odbio je kao neosnovane najmanje četiri ponude advokata odbrane da njihovi klijenti budu pušteni da se u daljem postupku brane sa slobode. Iznos ponuđenog jemstva u cjelokupnim slučajevima prelazio je 10 miliona, što u novcu što u nekretninama.
Tako je nedavno Viši sud u Podgorici, odbio je kao neosnovano jemstvo od 1,3 miliona eura za ukidanje pritvora predsjedniku Opštine Budva Milu Božoviću, koji je prema navodima optužnog akta, učestvovao u švercu tri pošiljke kokaina ukupne težine oko tonu i po.
Odbrana je, za slobodu okrivljenog Božovića nudila 1.185.110 eura u nekretninama koje su za njega ponudile porodice dvije sestre njegovog pokojnog oca kao i 120.000 eura u gotovini koji je položila firma ,,Zlatar“ iz Nikšića u vlasništvu njegovih prijatelja.
Svoju odluku iz Višeg suda obrazlažu odluku time da se jemstvo kao mjera za obezbjeđenje prisustva okrivljenog i za nesmetano vođenje krivičnog postupka može odrediti samo ako je pritvor određen po pritvorskim osnovima iz člana 175 stava 1 tačka 1 i 5 ZKP.
Uz to pojašnjenje stiglo je još jedno – pritvor okrivljenom Božoviću je određen, a zatim i produžavan rješenjima Višeg suda u Podgorici zbog postojanja okolnosti koje ukazuju na opasnost od bjekstva i nesmetanog vođenja postupka, s obzirom na to da je u pitanju krivično djelo za koje se po zakonu može izreći kazna zatvora od deset godina ili teža kazna i koje je posebno teško zbog načina izvršenja ili posljedica.
Nešto manji iznos jemstva ponudila je porodica bivšeg direktora Veselina Veljovića. Riječ je o iznosu od 928.000 eura u nekretninama i gotovini kako bi se Veljović branio sa slobode optužbi Specijalnog tužilaštva da je zloupotrijebio službeni položaj.
Na tu odluku se još čeka, ali valja podsjetiti da je Viši sud krajem oktobra odbio prethodni prijedlog, kada je za njegovu slobodu ponuđeno jemstvo u nekretninama u vrijednosti od 585.000 eura.
Veljović je uhapšen 24. jula na Žabljaku zbog sumnje da je osumnjičenom vođi kriminalne grupe Aleksandru Mrkiću, koji se tereti za krijumčarenje cigareta, odavao službene informacije o tome kada su planirani pretresi.
I nekoliko bliskih prijatelja uhapšenog Dejana Kneževića založili su svoju imovinu u vrijednosti od oko 770.000 eura, kao garanciju da taj bivši pomoćnik direktora Uprave policije neće pobjeći ako mu sud ukine pritvor. U tom slučaju na odluku Višeg suda i dalje se čeka, ali se čeka i stav Višeg suda nakon što je Apelacioni ukinuo rješenje kojem je Kneževiću produžen pritvor.
Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od prvog decembra ili na www.novinarnica.net
Komentari
-
FOKUS3 sedmice
MINIMALNA PENZIJA = MINIMALNA PLATA: Đe iscijediti suvu drenovinu
-
FOKUS2 sedmice
UZVRAĆANJE UDARCA U AFERI DO KVON: Spajić optužio srpske vlasti za montiranje
-
FOKUS1 sedmica
MIĆUNOVIĆ I DAVIDOVIĆ NA AMERIČKOJ CRNOJ LISTI: Šta Vašington vidi a Podgorica ne vidi
-
DRUŠTVO3 sedmice
PLJEVLJA, BUDVA, ZETA…: Na tragu saoizacije ?
-
DRUŠTVO2 sedmice
ŠEŠELJ, CRNA GORA I ODJECI: Da se ne zaboravi
-
INTERVJU2 sedmice
MILOŠ VUKOVIĆ, IZVRŠNI DIREKTOR FIDELITY CONSULTINGA: Ne postoji program Evropa sad 2
-
DRUŠTVO3 sedmice
NAPADI NA ALEKSANDRU VUKOVIĆ-KUČ: Društvo u kojem se najlakše i najčešće vrijeđaju žene
-
INTERVJU3 sedmice
MIODRAG VUJOVIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR: Bojim se da smo zaigrali isuviše rizično