Povežite se sa nama

Izdvojeno

PETAR VUČELJIĆ, ČOVJEK KOJI JE ODBIO PUCATI NA KOMŠIJE: Dezerter sa razlogom

Objavljeno prije

na

Petrovo ratovanje trajalo je samo  par  dana. Onog osmog oktobra,  kada je Vlada  uputila Hrvatskom veleposlanstvu poruku da Crna Gora nije u ratu, Petar Vučelić i kotorski rezervisti bili su u Konavlama. ,,U mojim rukama puška sa municijom, gledam kako kuće gore, kako se pljačka, a čujem da nismo u ratu…” Nije bilo lako donijeti odluku, još teže napustiti ratište. „Moja savjest bila mi je  jedini saveznik i savjetnik“, prisjeća se

 

Uz kafu, blizu kotorskog lučkog pristaništa, Petar Vučeljić priča, do sada neispričanu priču. Ćutao je dugo, jer, tvrdi, za njegovu priču nije bilo interesa u crnogorskoj javnosti. U hrvatskoj štampi opisali su ga, ,,… kao čovjeka koji nije htio da ide po komšiluku i ubija komšije. To je njegov grijeh u očima njegovih sugrađana i prijatelja…” Trideset jednu godinu kasnije slike su žive, ali i Petrova potreba da se sjeti tog doba…

Imao je 30 godina kada je mobilisan u Treću kotorsku brigadu. Kamione kojima su ih odvozili prema Dubrovniku Kotorani su cvijećem ispratili. Režimski mediji ponavljali su ,,da se ustaše spremaju da napadnu Crnu Goru”. U jednom od kamiona Petar se povukao u ćošak. Stidio se.

„Pitaš se da li je moguće da Crna Gora ide na jedan ovakav osvajački pohod. U vazduhu osjeća se neko apokaliptično stanje. Ne razgovaramo međusobno. Mnogi među nama nerado su se odazvali, ali naglas se o tome ne može razgovarati. Strah dominira…“, priča Petar.

Vozili su ih prvo na brdo Vrmac iznad Kotora ,,na obuku”. Onda u Herceg Novi, a odatle do Kamenova odakle se vide cijeli Konavli. Brzo su se ,,ušančili” u Konavlsko polje, u kuću nekog Mate. Sjeća se Petar, da se govorilo da je taj Mate imao lanac mesara po Dubrovniku, ali i da je vojska ovu kuću zapalila kad su se povlačili.

Petrovo ratovanje trajalo je samo  par  dana. Onog osmog oktobra,  kada je Vlada  uputila Hrvatskom veleposlanstvu poruku da Crna Gora nije u ratu, Petar Vučelić i kotorski rezervisti bili su u Konavlama. ‘,,U mojim rukama puška sa municijom, gledam kako kuće gore, kako se pljačka, a čujem da nismo u ratu…”

Nije bilo lako donijeti odluku, još teže napustiti ratište. „Moja savjest bila mi je  jedini saveznik i savjetnik“, prisjeća se. Uspio je da dođe do Zelenike,  gdje se  nalazio Glavni štab. Ne želi da bježi. Njegovo dezerterstvo, razmišlja, mora da ima smisla. Hoće da pošalje jasnu poruku,  da u tom ludilu ne želi da učestvuje. Obavijestio je pretpostavljene da je za njega rat završen i vratio oružje. ,,Znali smo ti pokojnog oca, bio je dobar čovjek, a i ti si bio dobar omladinac…”, sjeća se Petar  riječi nadređenih oficira. Ponudili su mu i par dana bolovanja. Desetak sati kasnije vojna policija bila je na vratima njegove kuće. ,,Crna Gora je jedina domovina koju imam i braniću je ovdje. I ovu majku pred kojom me vučete u rat. Nikad izvan Crne Gore”. Odveli su ga u kasarnu u Kumboru,  u kojoj je tada bio improvizovani vojni zatvor. „Strpali su me  u  jednu od spavaonica na čijim prozorima su, ekserima prikucane one vojničke šuske”. Nisu ga fizički zlostavljali. Dvanaest sati trajalo je ispitivanje.

„Kapetan  neobrijan, u mornarskoj majici,  prao je noge, jeo slaninu, i sve vrijeme ponavljao samo jedno pitanje:  ‘Zašto nećeš da uzmeš pušku u ruke?’ Ja sam odgovarao: ‘Zato što neću’. On insistira da moram da se vratim na teren, a ja ponavljam, ‘nema šansi kapetane’. ‘Vodite ga’,  naredio je. Krenuli smo kroz one mračne hodnike. Negdje pred zoru vidim da su ekseri na prozorima razlabavljeni i uspijevam da otvorim jednu stranu. Tuda sam pobjegao. Sa strahom,  preko dvorišta garnizona, da me ne vide i ne pucaju u potiljak …“

Desetak dana  zet Ilija Bećir krije ga na Njegušima, a potom, Petar će preko Skadra doći do Slovenije i završiti u Americi. Vratio se godinu kasnije.Vladajući DPS  pravio je polako otklon od ratne prošlosti, ali sudbina Petra Vučeljića, zapečaćena je i do dan danas. „Ako bi moja djeca živjela sljedećih godina kao što je njihov otac živio posljednjih 30 godina, onda bi to bio moj najveći poraz kao roditelja, kao nekog ko im je dao život…”, kaže.

Milo Đukanović 2000. godine izviniće se u ime Crnogoraca hrvatskom narodu. Petar se glasno pobunio.Tvrdio je da u njegovo ime niko nema prava da se izvinjava . ,,On me poslao i ne može se u moje ime izvinjavati. Jer ja sam taj koji je proživio golgotu, ne bi li bruku sa Crne Gore skinuo. Sramotu koja je nezapamćena u istoriji ovog mog naroda. A šta će biti od izvinjanja poginulim mladim crnogorskim rezervistima, koji su tamo poslati? Mrtvi ostaju mrtvi“.

Tih devedesetih Petar Vučelić vlasnik je picerije  Cataro u Starom gradu, gradu u koji se sa roditeljima doselio iz rodne Andrijevice. ,,Trudio sam se”, kaže, ,,tada, u predvečerje rata,  ostati  dostojan i postojan“. Sa ponosom se sjeća prve antiratne tribine koju je organizovao  sa profesorom Ljubišom Stankovićem, na Njegušima, devedesete, pred vladikinom rodnom kućom. Političku aktivnost počeo je sa reformistima Ante Markovića, ali se, odmah  po formiranju Liberalnog saveza, pridružuje idejama Slavka Perovića. Sa članskom kartom u kojoj je broj 44, osjeća se kao jedan od osnivača Liberalnog saveza. Sastanci su se, sjeća se održavali gotovo u ilegali. Rado se sjeća istomišljenika iz tog vremena, Peka Burića, Vasa Kašćelana, Koka Vujovića, Bora Zorića, Sretena Zekovića…

„Crna Gora, umjesto da odabere put u Evropu i već otvorena vrata, ostaje vjerna idejama koje generišu rat i zločin. Crnogorci ne žele svoju kuću, žele biti podstanari u tuđoj. Đukanović i njegovi istomišljenici, udruženi sa srpskim zločincom, žele graditi budućnost na ruševinama arhetipskih moralnih okvira. No, bilo je nas koji u tome nismo željeli učestvovati…“, kaže Petar.

Ali, LSCG se cijepa.  Petar odlazi. ,,Nisam mogao gledati da mi se tu pred mojim očima ruši nešto što sam mnogo volio i čemu sam posvetio mladost“. Nebojša Medojević ga poziva  da naprave NVO Grupa za promjene. Kasnije NVO  postaje  stranka Pokret za promjene. „Prepisali smo skoro cio program LPCG i okupili vrijedne ljude, profesore Branka Radulovića i Şvetozara Jovovića, Maju Kostić, Branku Bošnjak, Rista Kilibardu,  dr Gorana Batrićevića, Zariju Pejovića,  pokojnog profesora Milenka Popovića …”, kaže.

„Osnivač sam PZP, član predsjednistva dva puta i neko ko je, što se rijetko dešava u parlamentarizmu, ustupio svoj mandat Milošu Bigoviću, tada najmlađem poslaniku. A, onda, 2008. dolazim u sukob sa partijom i Nebošom Medojevićem, jer ne želim podržati srpsku listu i Andiju Mandića. Po istom scenariju zbog kojeg nisam htio da podržim ‘živopisnog’ predsjednika Liberalne partije Miodraga Živkovića, dižem ruke shvatajući političku zbilju Crne Gore“, priča Vučeljić.

Sukob sa  Eurofondom i njegovim vlasnikom Veselinom Barovićem, rezultiraće svjedoči naš sagovornik, činjenicom da za njega, posla u društvenom sektoru u Crnoj Gori,  više nikad neće biti. Sve zbog uzaludnog pokušaja, da spriječi klan Veselina Barovića i Vuka Rajkovića, da firmu  Fjord otkupe sa 50.000 maraka osnivačkog kapitala. Kompaniju čija je vrijednost pred  rat procijenjena na 31 milion maraka.Vučeljić je ovdje  radio kao menadžer  u Hotelu Fjord. Na molbu radnika,  pristaje,  da ih tokom stečajnog postupka,  koji će završiti 2003. godine zastupa.

,,Uspio sam da od Barovića uzmem 1.900.000 maraka, po 16 plata, šesnaest  regresa i osam zimnica. Nisam mu dozvolio otimačinu akcija manjinskih akcionara. Bilo je pokušaja podmićivanja,  nuđenja poslovog prostora u Starom gradu, pod maskom da ja na to imam pravo jer kao radnik spadam u grupu povlašćenih povjerilaca. Sve sam to odbio.  Onda su uslijedile prijetnje. Obećano mi je da će se oni potruditi da  više nikad ne jedem hljeb od ove države. To je rečeno  pred radnicima.  Obećanje je ispunjeno“, tvrdi naš sagovornik.

Radio je, posle toga, u privatnim firmama. Kao šofer, pomoćni radnik, noćni recepcioner… Danas živi sa minimalnom penzijom, sa ženom i sinom koji su zaposleni. Drugi sin na studijama je u Americi. ,,Snalazimo se”, kaže. „Ali  najveća bol je što ne vidim da će se ideali moje mladosti ikad ostvariti u Crnoj Gori”.

Rezignirano primjećuje: „Ušančila se grupa ljudi, pozicija i opozicija i samo se ciklično mijenjaju. Kao, kritikuju jedan drugog, a Crna Gora sve dublje tone. Čini mi se da je danas još i gore nego devedesetih. Nastala je neka nova vrsta crnogorskih patriota, koje predstavlja čovjek koji je protiv tog patriotizma nekad bio, koji je mene kao Crnogorca proganjao. A, sad on angažuje  crnogorski nacionalni osjećaj, mobiliše i okuplja patriote oko sebe. Sve samo sa ciljem da zaštiti svoje interese. Patriotizam je postao vrsta trgovine. S druge strane, evo ni trideset godina kasnije, nismo se osvijestili, ni otrgli od srpskog hegemonizma… Crna Gora je danas težak bolesnik, a mi roditelji natjerani da učimo djecu da napuste domovinu. Kako bi upoznali svijet koji je drugačiji od onog koji ovdje živi“, zaključuje svoju ispovjest Vučeljić.

Lidija KOJAŠEVIĆ SOLDO

Komentari

Izdvojeno

POTVRĐENA OPTUŽNICA PROTIV VESELINA VELJOVIĆA: Skaj prepiska u centru pažnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se SDT stavom da je vijeće Višeg suda potvrdilo da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije predstavlja zakonit dokaz. Veljovićev advokat tvrdi suprotno

 

Viši sud u Podgorici potvrdio je optužnicu protiv bivšeg direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Optužnicom je obuhvaćeno 15 osoba koje se terete za stvaranje kriminalne organizacije, krijumčarenje, pranje novca i zloupotreba službenog položaja. Podsjećamo, Veljović se tereti da je 2020. godine postao pripadnik kriminalne organizacije koju je 2018. godine formirao Aleksandar Mrkić radi šverca cigareta i pranja para. Konkretno, tereti se da je 25. decembra 2020. godine Mrkiću dojavio da će policija pretresti prostorije koje koristi pripadnik njegove kriminalne organizacije Mujo Nikočević.

Nakon potvrđivanja optužnice, oglasilo se i Specijalno državno tužilaštvo koje se saopštilo da je vijeće suda potvrdilo pravno stanovište SDT-a da sadržina dekriptovane komunikacije preko SKY ECC aplikacije, pribavljena u postupku međunarodne pravne pomoći u krivičnim stvarima, predstavlja zakonit dokaz. „Nema razloga da se dovodi u sumnju zakonitost procedure pred nadležnim inostranim pravosudnim organom koji je taj dokaz prikupio, te da se svakako međunarodna saradnja zasniva na međusobnom povjerenju, odnosno pretpostavci da je dokaz u drugoj državi pribavljen na zakonit način“, piše u saopštenju koje potpisuje specijalni tužilac Vukas Radonjić.

Veljovićev advokat Mihailo Volkov u razgovoru za Monitor kaže da ga odluka Višeg suda kojom se potvrđuje optužnica protiv njegovog klijenta nije iznenadila. Naprotiv, tvrdi, to je i očekivao. „Nijesam vjerovao da će vanraspravno vijeće Višeg suda imati dovoljno pravne kuraži da obustavi postupak, posebno pri činjenici da se u dijelu Veselina Veljovića kompletna osnovana sumnja bazira samo na navodnoj skaj prepisci koja, uzgred, ni sama po sebi nije krivično opterećujuća. Svako onaj ko je bio u Višem sudu na tim ročištima zna kvalitet takvih rješenja i značaj samog instituta potvrđivanja optužnice koji će vrlo brzo da nestane iz zakonske procedure. Tako da s tim u vezi nijesam iznenađen“, kazao je Volkov.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

UDRUŽENI PODUHVAT VUČIĆEVIH POLITIČARA, UDBE I EPISKOPA SPC: Nemoć u UN iskaljuju na Crnu Goru

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kampanja nakon najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu vidno je orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine

 

 

Od tzv. antibirokratske revolucije 1989. godine teško da je bilo toliko povika i gnjeva na malu Crnu Goru od strane srpskog sv(ij)eta diljem regiona. Razlog je navodna izdaja „bratske Srbije“ i „interesa srpskog naroda“ zbog najave premijera Milojka Spajića da će Crna Gora glasati u Ujedinjenim Nacijama (UN) Rezoluciju kojom se osuđuje negiranje genocida u Srebrenici, presuđenog od strane međunarodnog suda u Hagu. Kampanja je vidno orkestrirana iz ureda predsjednika Srbije Aleksandra Vučića. Ovakva histerija protiv Crne Gore nije postojala ni u predvečerje referenduma o nezavisnosti 2006. godine. Tada je crnogorska Mitropolija predvođena pokojnim Amfilohijem Radovićem ostala po strani referendumske kampanje pozvavši se na jevanđeosku maksimu „caru carevo, Bogu božje“.

U ovom slučaju se prije pet dana u kampanju uključio i sadašnji mitropolit Joanikije Mićović kome norme Jevanđelja i hrišćanske vjere ne važe kada su politički interesi Beograda i Moskve u pitanju. Mitropolit se prvo na uskršnjoj liturgiji 5.maja u Podgorici, kojoj su prisustvovali premijer, predsjednik i drugi zvaničnici, pojavio sa ruskim carskim grbom na vladičanskoj kapi (mitri). Istina, na štitu grba nije bilo ruskog Sv. Đorđa, (vjerovatno ciljana „korisna nejasnoća“) ali je ornament svakako ruski stiliziran i poruka je jasna. Kasnije je, slijedeći  poruku patrijrha SPC  Porfirija,  Joanikije rekao da „pri­ča o sre­bre­nič­kom ge­no­ci­du ni­je na­uč­no ute­me­lje­na, ali je i te ka­ko po­li­tič­ki mo­ti­vi­sa­na“. Tamo se desio, rekao je  zločin ali „lobiranje, sponzorisanje i propagiranje priče o genocidu u Srebrenici, ne može nadoknaditi nedostatke dokaza za održivost te priče“. Poruka mitropolita je da Crna Gora ne treba glasati predloženu Rezoluciju kako bi „uvijek bila otvorena za istinu,…sačuvala svoje dostojanstvo…(i) svoju unutrašnju stabilnost“.

Da je unutrašnja stabilnost i koaliciona Vlada narušena vidi se i iz izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića koji je „saopštio premijeru da teško možemo nastaviti da podržavamo njegovu Vladu ukoliko CG podrži Rezoluciju“ u UN-u. Pojedini vučićevski mediji u zemlji i van su pozvali na organizaciju protesta i litije koje bi predvoditi episkopi. Andrija Mandić, predsjednik državne Skupštine i lider Nove srpske demokratije (NSD) nije prijetio izlaskom iz vlasti, na koju je toliko vremena čekao, ali je rekao da „mi srpski lideri u Crnoj Gori tu Rezoluciju i pokušaj da se Srbi proglase genocidnim narodom doživljavamo kao problem“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

APELACIONI SUD SILOVATELJU MALOLJETNICE DUPLO SMANJIO KAZNU: Nasilje u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu, te je sa maksimalne od 15 smanjio na osam godina.  Odluka je izazvala bijes javnosti, brojne reakcije i proteste

Maloljetnicu od 15 godina je pod prinudom početkom 2020. u svoju kuću odveo 50-godišnji  komšija B.B. ,,Ako ne dođe kod njega da ga nešto posluša” roditelji će joj ostati bez posla. Prijetnje su pojačavane, zaprijetio je i da će joj oca ubiti.

Djevojčica je krila od roditelja šta joj se dešava, dok otac nije primijetio promjene u njenom ponašanju, pregledao njen telefon i pronašao poruke komšije. Potom je djevojčica bratu ispričala o nasilnim seksualnim odnosima koje je mjesecima trpjela. Porodica je slučaj prijavila policiji nakon čega je silovatelj uhapšen i pritvoren.

Viši sud je, u dva navrata u julu 2022. i novembru 2023, B.B. osudio na maksimalnu kaznu zatvora od 15 godina. Sud je utvrdio da je B.B. od januara do juna 2020, upotrebom sile i prijetnje, u više navrata silovao djevojčicu, prijeteći joj da će joj ubiti oca ako nekome kaže.

Apelacioni sud je u februaru prošle godine ukinuo prvostepenu presudu Višeg suda koju je potpisala i jula 2022. godine donijela sutkinja Vesna Kovačević. Ona je B. B. osudila na 15 godina zatvora, ali je tadašnjom odlukom Apelacionog suda silovatelj vraćen na ponovno suđenje. Nakon toga, u novembru prošle godine sudija Višeg suda Veljko Radovanović donosi istovjetnu presudu kao i sutkinja Kovačević.

Apelacioni sud je sada preinačio odluku i smanjio kaznu sa 15 na osam godina.

Iako je u ranijim presudama izrečeno da ne postoje olakšavajuće okolnosti te da je B.B. i ranije osuđivan, Apelacioni sud je naveo da je Viši sud ,,prestrogo odmjerio” kaznu. Posljednja odluka Apelacionog suda je pravosnažna.  Ako ona ostane na snazi B.B, koji je već četiri godine u pritvoru izaći će iz zatvora tokom 20**08.????

Odluka Apelacinog suda izazvala je bijes javnosti i brojne reakcije. U srijedu je ispred ovog suda održan protest više desetina građana.  ,,Strože kazne za zločine nad djecom”, ,,Smanjite silovanje, ne kaznu”, ,,Osam godina zatvora za doživotnu traumu”, ,,Produženo silovanje nema prenaglašen značaj”, neki su od transparenata koji su se mogli vidjeti na protestu.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo