Povežite se sa nama

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Gotovo 10 odsto ili 18.425 domaćinstava u Crnoj Gori su podstanarska ili zakupljuju stan u kome žive. Ako se ova brojka pomnoži sa prosječnim brojem članova domaćinstva, dobija se podatak da u Crnoj Gori ima oko 60.000 građana koji žive kao podstanari. Nezvanično – ta brojka je veća.

„Danas je neizdrživo biti podstanar. Nećemo pretjerati ako kažemo da su podstanari na samoj ivici provalije. U uslovima pogoršanim zbog pandemije virusa COVID-19, koji je ekonomski pokosio skoro svaku državu na svijetu, mi u Crnoj Gori smo svjesni da uopšte nije lako izaći na kraj sa svim problemima koje je ova pošast napravila. Ipak, ljudi moraju nastaviti da žive, a Vlada Crne Gore mora raditi svoj posao”, navode još iz Udruženja podstanara Moj Dom.

Usljed raznih mjera za suzbijanje širenja virusa, veliki broj građana je ostao bez posla i neophodnih prihoda. „Kirija se mora platiti. Naučeni na razna dovijanja tokom teškog podstanarskog života, i sada su morali naći rješenje. A kako? Pozajmicama, prodajom pokućstva, automobila, telefona, posuđa i slično ili gladovanjem”.

Prema podacima koje je Monstat dostavio Monitoru, najviše podstanara ima u Budvi – od ukupnog broja domaćinstava u Budvi – 7.042, 1.526 ili 21,7 odsto su podstanari. Najmanje ih je u Andrijevici, gdje od 1.666 domaćinstava, 30 ili 1,8 odsto žive kao podstanari.

Kako Živković ističe, da bi se zaštitili podstanari, ali i da bi država imala koristi – mora postojati jača i sistemska kontrola ugovora sa podstanarima. „Cilj nam je da ukažemo na problem i da zainteresujemo što više ljudi da se ovo počne rješavati. Osim toga, nije mi jasno kako se državi i bankama ne isplati da neko garantuje za podstanare, pa da umjesto što daju 200, 300 ili više eura za stanarinu, za taj novac otplaćuju svoj stan”.

Iz Udruženja Moj Dom upozoravaju i na još jednu opasnost koju nosi podstanarski život – poguban uticaj na djecu. „Ostaju rane na duši još u djetinjstvu i ružne slike u glavi – nervoza roditelja, bezbrojna seljenja, promjena mjesta boravišta, stalne promjene drugova i drugarica, škola i slično. Sve to može da odredi njihovu budućnost”.

„Gazda koji nam je izdao stan, nenajavljen dovodi ljude da ga razgledaju. Očigledno ga izdaje bez našeg znanja. Sramotno. Kome da se obratimo, ne znamo”, požalili su se još članovi Udruženju podstanara.

Dosadašnja stambena politika u Crnoj Gori ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju. I pored hiperizgradnje stanova i nekontrolisanog rasta gradskih i drugih naselja, stanova za najugroženije – nema.

„Svi političari prije izbora svašta obećavaju, a nakon toga nas ne poznaju. Za sad smo u mogućnosti da pomažemo našim članovima u traženju stanova, tokom selidbe i pružamo im pravnu pomoć. Moramo se držati zajedno”, zaključuje Živković.

 

Prazna obećanja 

„Moj svekar je kao vojno lice 1992. godine morao da napusti Šibenik i stan koji
je imao. Od kad su došli u Crnu Goru, svekar i svekrva od vojske su imali samo prazna obećanja. Sve te godine živjeli su kao podstanari, a tako su i umrli. Ostao je moj muž i njegov teško bolestan brat koji i sada živi sa nama. Vucaramo se po tuđim stanovima”, kaže za Monitor još jedna od članica NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom.

U Herceg Novom, gdje žive, ima još oko 60 vojnih penzionera bez stana. „Prošle godine je bivši ministar odbrane Predrag Bošković obećao stanove. Znam da su pojedini čak potpisali i neke ugovore. Tim povodom sam mu i ja pisala, na šta sam dobila odgovor da oni nisu za to nadležni. Uputili su nas na Udruženje vojnih penzionera, a oni, opet, na Ministarstvo odbrane. Voljela bih da neko obrati pažnju i na vojne penzionere i njihove potomke”.

Godine prolaze. Povoda za slavlje 20. februara, Svjetskog dana socijalne pravde, čini se, nikad manje nije bilo.

Andrea JELIĆ

Komentari

FOKUS

POLICIJA POD KONTROLOM DEMOKRATA: Moja firma

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije otvoreno podržava kandidata Lazara Šćepanovića dok se očekuje odluka o izboru direktora Uprave policije. Tako je konkurs, raspisan 3. novembra – obesmišljen. Izvještaj EK  za 2025. godinu daje jasno uputstvo političkom vrhu policije da osigura stabilnost u bezbjednosnom sektoru „imenovanjem rukovodilaca i direktora sa punim ovlašćenjima kroz objektivan i meritokratski postupak”. Toliko  o postupku koji je Brisel tražio

 

 

Ministar policije Danilo Šaranović  će podržati  vršioca dužnosti direktora Uprave policije (UP) Lazara Šćepanovića za direktora policije u punom mandatu. Šaranović je to saopštio na Odboru za bezbjednost dok se očekuje odluka o izboru direktora UP. Rok za podnošenje kandidatura na konkurs za šefa policije koji je raspisan 3. novembra završen je, a odluka o tome ko će biti izabran formalno tek treba da bude donesena.  Suštinski, očito već – jeste.

Na konkurs su se prijavila dva kandidata – Šćepanović, ministrov miljenik, i Zoran Braunović, bivši šef kolašinske policije. Monitor je već pisao da je od 2020. godine, nakon pada Demokratske partije socijalista (DPS), broj kandidata na konkursima za poziciju direktora policije samo opadao, zbog sve očiglednijih tendencija političke kontrole policije i od strane nove vlasti. Od rekordnih 19 kandidata nakon smjene trodecenijskog režima DPS, za vrijeme Vlade Zdravka Krivokapića i tadašnjeg ministra policije Sergeja Sekulića, stiglo se do dva kandidata na posljednjem konkursu.  Koji je ministar Šaranović potpuno obesmislio, otvoreno gurajući Šćepanovića.

Čelnici policije iz redova Demokrata koji rukovode tim sektorom rado se pozivaju na navodne pohvale  iz Brisela i  na „istorijske rezultate“. No  istorijski Izvještaj Evropske komisije za 2025. godinu daje jasno uputstvo političkom vrhu policije da „osigura stabilnost u svim sektorima i direktoratima u Upravi policije imenovanjem rukovodilaca i direktora sa punim ovlašćenjima kroz objektivan i meritokratski postupak”. Toliko i o “meritokratskom postupku”, koji je Brisel eksplicitno tražio.

Evropska komisija (EK)  u ovogodišnjem Izvještaju  ukazuje i na ranjivost bezbjednosnog sektora na političku kontrolu, i u tom kontekstu problemtičnu praksu da rukovodioci tog sektora nijesu u punom već vd mandatu. “ U septembru 2024. godine, Skupština je usvojila izmjene Zakona o unutrašnjim poslovima koje se odnose na zapošljavanje policijskih službenika bez ikakvih javnih konsultacija ili učešća nevladinih organizacija. Nakon usvajanja ovih izmjena, Ministarstvo unutrašnjih poslova je 2025. godine pokrenulo kampanju za zapošljavanje 815 policijskih službenika. Crna Gora mora obezbijediti da se tekuća kampanja zapošljavanja zasniva na principu zasluga. Takođe, moraju se uspostaviti proceduralne garancije protiv neprimjerenog političkog uticaja na organe za sprovođenje zakona”, navodi se u Izvještaju.

I tokom novembra, nakon što je objavljen Izvještaj EK, MUP, odnosno Šaranović, produžio je vd mandate za više rukovodilaca. Za vršiteljku dužnosti  generalne direktorice Direktorata za finansijske poslove u MUP-u ponovo je, odlukom ministra, određena Maja Liješević.  Takođe, za vršiteljku dužnosti sekretarke Ministarstva unutrašnjih poslova  postavljena je Jovana Mijović, kojoj je samo produžen v.d mandat.

U julu je na poziciju vršiteljke dužnosti generalne direktorice Direktorata za međunarodnu saradnju, evropske integracije i projekte u MUP-u određena Tijana Šuković, a istog mjeseca na poziciju vd generalnog direktora Direktorata za normativno-pravne i kadrovske poslove u MUP-u postavljen je Bojan Nišavić. Više od polovine pomoćnika u Upravi policije takođe je u v.d mandatima.  Dragan Gorović je v.d. pomoćnika direktora za Sektor policije opšte nadležnosti, Velimir Furtula je v.d pomoćnika direktora za Sektor za borbu protiv kriminala,  dok je Dejan Bojić  od marta ove godine vršilac dužnosti pomoćnika direktora za Sektor granične policije.

Rijetki pomoćnik direktora u punom mandatu je Aleksandar Radović, raniji v. d direktor UP, inače kandidat na kom je insistirao premijer Spajić na prethodnom konkursu za vd direktora UP. Taj konkurs je protekao u otvorenoj borbi Demokrata i Spajićevog Pokreta Evropa sad (PES) oko kontrole policije.  Šaranović je i tada predložio Šćepanovića, a nakon što je Vlada izabrala Radovića, podnio tužbu protiv Vlade optužujući Spajića za nezakonito imenovanje vd. direktora UP mimo volje ministra policije.

Akcija za ljudska prava (HRA) protestovala je  tada „zbog partijske borbe za kontrolu nad Upravom policije i kršenja Zakona o unutrašnjim poslovima u postupku izbora vršioca dužnosti direktora Uprave policije“. Ta organizacija ukazala je da je niz improvizacija, neutemeljenih u zakonu, pokrenut još ranije odlukom Šaranoviča da raspiše konkurs za v.d. direktora i sprovede poligrafsko testiranje prijavljenih kandidata, iako takav postupak zakon ne poznaje.

Kadrovanje Demokrata  kritikovano je i zbog sprovođenja samovoljnog vetinga u policiji, bez zakonodavnog okvira i kriterijuma.

„Vrijeme skrivanja je gotovo. Veting dolazi po sve koji služe podzemlju a ne državi“, saopštavao je potpredsjednik Vlade za bezbjednosni sistem,  lider Demokrata Aleksa Bečić.

„Crna Gora nema zakon, niti bilo koji propis koji definiše proces vetinga u bezbjednosnom sektoru. Ni Vlada  nikada nije donijela odluku da se takav veting sprovede, niti za to postoji pravni osnov. Dakle, tzv. veting sprovodi jedna politička partija, na osnovu kriterijuma samo njoj poznatih, niko osim njih ne zna ko su službenici koji će biti podvrgnuti tom procesu, na osnovu čega su selektovani, ko i kako sprovodi taj proces, ko ga nadzire i kontroliše i koje garancije za poštovanje osnovnih prava postoje”, saopštio je u intervjuu za Monitor u septembru  advokat Veselin Radulović. Radulović  je tada podnio krivičnu prijavu protiv čelnika Uprave policije i funkcionera Demokrata koji rukovode policijom.

Demokrate su ga označile članom kriminalne organizacije, saopštivši „da će plakati“.  Funkcioneri te partije  na sve kritike zbog načina upravljanja policijom odgovaraju na isti način – predstavljajući se jedinom branom protiv organizovnog kriminala i kadrova bivšeg režima, a kritičare kao članove organizovanih kriminalnih grupa ili saradnike bivšeg režima. Istovremeno posežući za praksama tog istog bivšeg režima. Otvoreno favorizovanje jednog kandidata nije zapamćeno ni u vrijeme DPS, iako je bilo jasno da na tu poziciju može doći samo vjerni politički kadar tadašnje vlasti.

Zbog odbrane avokata Radulovića, na meti funkcionera Demokrata našla se i direktorica HRA Tea Gorjanc Prelević. Tri specijalne izvjestiteljke UN uputile su pismo crnogorskoj vladi,  izrazivši ozbiljnu zabrinutost zbog medijskih i online napada  zvaničnika Demokrata na Radulovića i Gorjanc-Prelević.

Funkcioneri Demokrata i vrh policije ne prihvataju odgovornost ni zbog kritika upućenih nakon izliva mržnje prema turskim državljanima u crnogorskim gradovima, kome je prethodio incident na Zabjelu u kom je lakše povrede zadobio crnogorski državljanin, inače sin policijskog funkcionera. Policija je, na osnovu njegove izjave,   uhapsila 40 turskih državljana, postrojivši ih uza zid, uz pratnju tzv „narodnih patrola“ koje su lovile turske državljane po Pogorici. Spajićeva vlada je hitno ukinula bezvizni režim za turske državljane. Ispostavilo se da su u incidentu na Zabjelu učestvovali državljani Azerbejdžana, a snimak koji je kružio društvenim mrežama i portalima ukazivao je  da su incident započeli crnogorski državljani. Na ovonedjeljnom Odboru za bezbjednost ministar Šaranović i vd direktor Lazar Šćepnović tvrde da je policija reagovala efikasno i profesionalno. Do danas, međutim, nije utvrdila čak ni da li je crnogorski državljanin u ruci imao nož ili neki drugi predmet, što se vidi na snimku, niti je rasvijetlila sve okolnosti tog incidenta.

Boris Bogdanović, funkcioner Demokrata i član Odbora za bezbjednost te je večeri, na svom profilu objavio sliku turskih državljana postrojenih  uza zid zgrade na Zabjelu, uz komentar: „Ovako se brani država“. Kasnije je to svoje slavljenje junačkog djela – obrisao. Na ovonedjeljnoj sjednici Odbora Bogdanović se osvrnuo i na kritike na račun policijskog rukovodstva zbog kriminalnih obračuna. Nabrajao je razne primjere incidenata i obračuna u razvijenim zemljama Evrope i SAD u kojima zbog toga nije tražena odgovornost policije,  jer tamo, kaže, žive „patriote“.

Dok akrobacije u  kadrovanju policijom ova partija pravda navodnim čišćenjem prljavih kadrova bivšeg režima iz bezbjednosnog sektora, ministar policije nije objasnio zbog čega onda ne vidi na čelu policije drugog kandidata za šefa policije Zorana Braunovića,. Braunović se ponudio da bude svjedok u Skupštini o „crnim trojkama“ i drugim mračnim epizodama bezbjednosnog sektora za vrijeme DPS. Ukazivao je  na diskriminaciju i mobing  nad jednim brojem službenika UP  za  vrijeme bivšeg režima, koji je,  po njegovim tvrdnjama, kulminirao izbornog dana 2020.,  kada im je  uskraćivan  izlazak na izbore. Braunović se više puta našao na meti medija kojima je, o čemu posebno vole da govore Bečić i njegovi, dirigovao  prljavi novac i nedavno uhapšeni Aleksandar Mijajlović, neformalni vlasnik Bemaxa. Braunović je 1996. proglašen najboljim komandirom policije. Njegovu prijavu na konkurs, ministar je  – faktički eliminisao.

To već znamo: nova vlast ne  strahuje od kadrova bivšeg režima, nego od ničijih.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

OPERACIJA LUGANSK I DOMAĆI RUSKI PLAĆENICI: Zastita nacionalne bezbjednosti ili nova predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nema tačnih podataka koliko se crnogorskih građana bori na strani Rusije protiv Ukrajine ali neformalno kruže informacije da ih je oko desetak i još toliko onih koji su porijeklom iz Crne Gore. Informacije o broju poginulih su još nedostupnije. Monitor je pričao sa porodicom jednog poginulog iz Crne Gore. Po njihovim riječima on je bio radnik na građevini u Moskvi kome je istekla dozvola za rad i boravak. Nakon što je inspekcija ustanovila da radi ilegalno ponuđena mu je mogućnost odlaska na front kao radnika na fortifikacijama koje Rusija gradi u okupiranim djelovima Ukrajine. Alternativa je bila deportacija u Crnu Goru ili Srbiju (jer ima oba pasoša)

 

 

Prošlog  četvrtka osvanula je vijest iz Uprave policije (UP) da je u saradnji sa Višim državnim tužilaštvom (VDT) u Podgorici, kao i sa Obavještajno – bezbjedonosnim direktoratom Ministarstva odbrane (MO) izvedena Operacija Lugansk. Akcija je plod višemjesečnog rada sa ciljem razotkrivanja i procesuiranja osoba koje su ratovale u stranim oružanim formacijama, u ovom slučaju Ruske Federacije. Rusija je krajem februara 2022. otpočela oružanu agresiju na Ukrajinu.  Od tada se Specijalnoj vojnoj operaciji (SVO), kako Kremlj zvanično naziva invaziju Ukrajine, pridružilo desetine hiljade plaćenika i pasa rata. U Srbiji se o učešću Srba u tom ratu najviše zna zahvaljujući youtube kanalu i drugim društvenim mrežama na kojima se pojavljuje snajperista Dejan Berić kao jedan od glavnih promotera za vrbovanje plaćenika s naših prostora. Navodno ga u Srbiji čeka optužnica i hapšenje ako se ikada vrati u zemlju. On je u januaru 2024. godine dospio u medijski fokus kada je došlo do pobune srpskih plaćenika i dobrovoljaca koji su ratovali u 119. strjeljačkom puku sa sjedištem u Rjazanu. Berić se žalio da su ruski oficiri „ Srbe loše tretirali…nazivali ih pogrdnim imenima.. da su došli da kradu”. Komandanti su Srbima dali naređenje da idu u napad samo sa 2-3 magazina municije. Kada su Srbi odbili naredbu, smatravši je samoubistvom, stigla je vojna policija. „Bukvalno su tukli naše nenaoružane borce kundacima,  smrskali nekoliko glava, udarali ih u usta”, rekao je tada Berić na video snimku. Srbijanski zvaničnici se nisu oglašavali.

U Crnoj Gori su nedavno uhapšeni Danilovgrađani Danko Savić i Dejan Braletić dok su pretresi izvršeni još kod osam osoba. Policija je navela da je operacijom obuhvaćeno 12 osoba. Dan i noć ranije izvršeni pretresi na 13 lokacija uključujući i jedan advokatski ured, sve na području Danilovgrada, Nikšića i Podgorice. Policija dalje tvrdi da su nađena i oduzeta 24 komada vatrenog oružja, preko hiljadu komada municije, više okvira, devet noževa, sablji i bajoneta, kao i uniforme, zastave i druga obilježja formacijskih organizacija i grupa.

Iz detaljnog saopštenja policije ispada da je samo Savić uhapšen kao osumnjičeni za izvršenje krivičnog djela učestvovanje u stranim oružanim formacijama. „ On je bio u“oružanoj formaciji Ruske federacije, i to u Lugansku, u ratu koji Rusija vodi protiv Ukrajine na ukrajinskoj teritoriji, u periodu od početka 2023. do početka 2025. godine” pojašnjava UP. Saviću je na tekućem računu nađeno milion i po eura koje je, navodi se,  protivzakonito pribavio i koji se dovode “u vezu sa sa izvršenjem ovog krivičnog djela”. Nije jasno iz saopštenja da li je on taj novac donio kao plijen iz rata ili ga je koristio za regrutaciju novih plaćenika. U svakom slučaju vrlo je interesantno da navodni plaćenik ima taj novac na tekućem računu umjesto gotovine ili kripto računa što je uobičajeno za takve vrste poslova. Teret dokazivanja leži na policiji i tužilaštvu ako ovaj slučaj bude uopšte procesuiran. Za Savića je još navod da ima “vazdušnu pušku bez potrebne dokumentacije”, te razne uniforme uniforme (i one Kozačkog bratstva), pancire, šlemove, uređaje za komunikaciju, SIM kartice, članske karte, uvjerenje o državljanstvima i pasoše stranih država, rusku vojnu knjižicu, dokaz o posjedu vrijedne nekretnine” itd. Ovoliki sitni detalji su takođe indikativni i ispada da istražni organi i nemaju puno materijala.

Od svih obuhvaćenim Operacijom Lugansk je još samo Braletić uhapšen za “nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija” jer mu je nađena “lovačka puška u ilegalnom posjedu… i 18 komada municije”. Ovo upućuje, uključujući i nezvanične informacije, da su svi ostali imali dozvole za oružje.

Na kraju je UP saopštila, da je odlučna da se “suprostavi savremenim visokorangiranim bezbjednosnim prijetnjama, identifikacijom i otkrivanjem malignog i hibridnog djelovanja, koje dolazi iznutra i sa elementima inostranosti…”. Jezik saopštenja neodoljivo podsjeća na miloističko – katnićevsko doba i rječnik srbijanskog predsjednika (“sa elementima inostranosti”).

Savić je ranije hapšen 30. juna ove godine u Danilovgradu gdje ima prebivalište (navodi se kao državljanin BiH). Policija mu je oduzela 12,2 kg eksploziva, 33 komada municije različite vrste i kalibra, optiku za noćno osmatranje, dvije radio stanice, signalni pištolj. Tada su mu nađeni i amblemi sa grbovima i natpisima, legitimacije Crnogorskog kozačkog bratstva uz razne fotografije. Policija je dodala i da mu je dva dana ranije u Nikšiću nađen startni pištolj i 38 vojnih znački. Na portalu pravosuđa može se pronaći i presuda K.br. 76/18 iz 2018. godine Osnovnog suda u Danilovgradu. Savić je tada osuđen uslovno na tri mjeseca  zatvora jer mu je u kući nađena municija za pištolj te “1 metak 7,62×39 mm za automatsku pušku, 1 metak za protivavionski mitraljez kalibra 12,7 mm, te 3 trotilska metka prazmatičnog oblika, fabričke izgradnje, namijenjena za punjenje minsko eksplozivnih sredstava, ukupne bruto mase 938,7 grama”. U presudi stoji da je Savić i državljanin Crne Gore.

Po informacijama na društvenim mrežama, za Savića se navodi da je bivši oficir Vojske Jugoslavije. Novinar portala IN4S i Politike Igor Damjanović poznat po izvještavanjima (i odlikovanjima) s ruske strane u Ukrajini navodi na Facebook-u da je, prema njegovim saznanjima, Savićev otac navodno mučen i ubijen tokom rata u BiH od suparničkih formacija. Takođe piše da je do prije mjesec dana Savić bio u zatvoru – vjerovatno zbog eskploziva koji mu je nađen ljetos.

Prosrpski mediji su usporedili ovu akciju policije s ranijom aferom Državni udar u operativnoj režiji sada pritvorenog za kriminalno udruživanje i drogu Milivoja Katnića. Finale ove maratonske telenovele se očekuju na Apelacionom sudu krajem godine. Prvostepeno svi optuženi navodno ruski zavjerenici su oslobođeni u ponovljenom postupku.

Valja se podsjetiti i akcije Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) u oktobru 2022. godine. za vrijeme premijera Dritana Abazovića. Tada su u sadejstvu sa „zapadnim partnerskim službama“ tobože uhapšeni brojni ruski špijuni „koji se broje u desetinama“ kako je na početku javljeno. Jedini uhapšeni je bio umirovljeni službenik Ministarstva vanjskih poslova Radomir Sekulović koji je navodno bio šef ruske mreže u Crnoj Gori zajedno sa njegovim kumom. Pojedini mediji su tada prenosili „pouzdane informacije iz ANB-a“ (kojim je upravljao promiloistički Savo Kentera) da je Sekulović „sve priznao“ pa ga zbog toga nisu optužili. Sekulović je to negirao. Na kraju je, umjesto špijunaže, stigla optužba za nedozvoljeno držanje pištolja i nekoliko metaka i o tome se više ništa nije čulo.

Crna Gora je  plodno tle za teorije zavjera kod jednog broja stanovnika od kojih su neki i lično učestvovati u rješavanju globalnih problema pogotovo kada je “majka” Rusija jedna od strana. Crna Gora je pod Knjazom Nikolom Petrovićem na svoju inicijativu i bez traženja ruskog dvora 1905. godine objavila rat Japanu koji je ušao u sukob s Rusijom oko dalekoistočnih posjeda. Tada se javilo preko hiljadu dobrovoljaca spremnih ginuti za ruskog cara. Nekoliko njih je i otišlo.

Monitor je već  pisao o srpskim dobrovoljcima i onima koji su se borili za paramilitarnu Vagner grupu u Donbasu 2015. i 2016. godine tokom prve ruske agresije. Jedan od njih je osuđen u Crnoj Gori ali bez navođenja specifikacija njegovog borbenog angažmana. Nakon što je osnivač Vagnera Jevgenij Prigožin pao u nemilost Kremlja (zbog priče o teškoj korupciji i nekompetentnosti ruske armije) i kasnije bukvalno pao s avionom u kome je bio postavljen eksploziv, novi ratnici s naših prostora direktno potpisuju ugovore s ruskim Ministarstvom odbrane.

Nema tačnih podataka koliko se crnogorskih građana bori na strani Rusije protiv Ukrajine ali neformalno kruže informacije da ih je oko desetak i još toliko onih koji su porijeklom iz Crne Gore. Informacije o broju poginulih su još nedostupnije. Monitor je pričao sa porodicom jednog poginulog iz Crne Gore. Po njihovim riječima on je bio radnik na građevini u Moskvi kome je istekla dozvola za rad i boravak. Nakon što je inspekcija ustanovila da radi ilegalno ponuđena mu je mogućnost odlaska na front kao radnika na fortifikacijama koje Rusija gradi u okupiranim djelovima Ukrajine. Nakon šest mjeseci bi bio vraćen u Moskvu i dobio bi državljanstvo Rusije. Alternativa je bila deportacija u Crnu Goru ili Srbiju (jer ima oba pasoša). Međutim, po dolasku na front umjesto građenja fortifikacija poslat je u prve linije fronta gdje je poginuo u jednom od samoubilačkih napada o kojima je Berić ranije pričao. Iako porodica ima pravo na nadoknadu od 120 hiljada za smrt člana porodice na frontu plus orden i pravo na državljanstvo ništa od toga nisu ostvarili “jer ambasadu u Beogradu nije briga za naše poginule”. Obraćanja srbijanskom Ministarstvu spoljnih poslova da makar natrag dobiju tijelo za sada nisu urodila plodom.

Nastavak priče o Rusiji i navodnim ratovima za nju slijedi u Apelacionom sudu krajem decembra. Lugansk je za sada samo sporedna epizoda – ukoliko Beograd ne otvori novo poglavlje.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA: BUDŽET, POLITIKA I CRKVA: Razlaz dva predsjednika – Jovanovića i Odžića?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakonski rok za usvajanje  budžeta ističe 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Prema nezvaničnim informacijama  Nikola Jovanović je upozorio predsjednika parlamenta  Petra Odžića da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.  Od  glasova odbornika DPS-a  zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva

 

 

Milion eura koje je predsjednik Opštine Budva, Nikola Jovanović, na Cetinju obećao mitropolitu SPC Joanikiju, u vidu donacije za izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi, naći će se u budžetu grada za narednu 2026. godinu. Iako je bilo dvoumljenja oko toga na koji način će se iz gradske kase izdvojiti ova pozamašna suma, kako bi se obezbijedio potreban broj glasova za podršku donaciji, ipak će se sprovesti kao budžetska stavka na strani rashoda, oko koje treba da se izjasne 32 odbornika budvanskog parlamenta.

Zakonski rok za usvajanje novog budžeta istiće 31. decembra, do kada mora biti održana sjednica lokalnog parlamenta. Predsjednik Jovanović nije odustao od donacije uprkos protivljenju predsjednika Skupštine, Petra Odžića.

Prema nezvaničnim informacijama Jovanović je ozbiljno upozorio Odžića, lidera Evropskog saveza da će biti isključen iz vlasti ukoliko ga ne podrži u namjeri da SPC donira milion eura za gradnju najvećeg pravoslavnog hrama na Jadranu.

Okosnicu vlasti koju je projektovao Jovanović, upravo čini njegov savez sa Odžićem, koji je na ime dva odbornička mandata zauzeo poziciju predsjednika budvanskog parlamenta i niz funkcija u lokalnoj upravi na koje je doveo kadrove svoje koalicije sa SD i Liberalnom partijom.

Jovanovićeva i Odžićeva vlast u Budvi sa 11 mandata uz mandat GP URA, temelji se na podršci koju dobijaju od Demokratske partije socijalista i njihovih 7 odbornika, koja je zauzvrat zaposjela gotovo 50 odsto ključnih funkcija u gradu.

Ukoliko dođe do razlaza između Jovanovića i Odžića, kadrovi ES izgubiće novostečene pozicije. Ali do krize vlasti neće doći jer je osigurana lojalnost odbornika DPS.

Zanimljivo je da će upravo DPS u Budvi omogućiti da SPC dobije najmanje milion eura iz opštinske kase na ime pomoći za izgradnju hrama, uz ostale troškove za izradu projektne dokumentacije, gradnje garaža i drugih ulaganja. Od njihovih glasova zavisi prolaznost Jovanovićevog dobročinstva.

DPS je značajno pomogao izgradnju Sabornog hrama Hristovog Vaskresenja u Podgorici, pa zašto ne bi podržao i izgradnju hrama u Budvi, obrazloženje je članova ove partije, na pitanje da li će glasati za budžet. Prethodni antagonizmi i burni događaji oko rješavanja statusa SPC u Crnoj Gori i usvajanja Zakona o slobodi vjeroipovijesti, koji su doprinijeli rušenju trodecenijske vlasti DPS, ostavljeni su u prošlosti.

DPS Budve i Jovanovićeva politička grupa Budva naš grad iz dana u dan unapređuju međusobne odnose i političku saradnju nesebičnom podjelom funkcija i privilegija u najbogatijem primorskom gradu. Na to ukazuju pojedine odluke poput one o zatvaranju korupcionaških afera iz vremena vladavine koalicija DPS-SDP-SD, projekta desalinizacije morske vode, takozvane Osmoze i projekta prečišćavanja otpadnih voda, zaključivanjem poravnanja sa povjeriocima koja su opštinu stajala oko 3 miliona eura.

Opštinska kasa turističke prijestonice prepuna je. Milioni se prelivaju na poslove sa nekretninama koje inicira Jovanović. Na čudne kupovine zemljišnih parcela i otkup starih zgrada i poslovnih prostora.

Budžet opštine Budva za 2025. godinu definisan je na iznos nešto viši od 69 milione eura. To je najveći budžet među opštinama u Crnoj Gori, poslije budžeta Glavnog grada. Ogromna sredstva u gradskoj kasi kojima suvereno raspolaže predsjednik Jovanović, jer rasprava u parlamentu oko načina trošenja novca građana gotovo  i nema. Svi njegovi predlozi i rebalans budžeta usvajaju se ekspresno i jednoglasno. Izostaju kritike na okolnost da budžet u cjelini nije realizovan.

Značajna budžetska sredstva ostaju neiskorišćena pa se prenose iz godine u godinu. Oko 17 miliona eura iz budžeta 2024. opredijeljenih za kapitalne investicije, nisu utrošene jer veće investicije nisu sprovedene. U lokalnoj upravi nema stručnih i sposobnih kadrova za realizaciju opštinskih infrastruktunih projekata koji nedostaju građanima Budve. Vlast nema viziju razvoja grada, nema ideja kako i na šta da utroši milione eura. Na ključne pozicije dovode se nestručne osobe iz drugih mjesta.  Poput mlade sociološkinje iz Mojkovca koja će upravljati finansijama primorskog grada. U zapošljavanju partijskih kadrova sa strane jednako učestvuju i Jovanović i Odžić.  Iz drugih opština angažuju se i predsjednikovi savjetnici koji ničim ne doprinose ostvarenju ciljeva i obećanja iz izborne kampanje partija koje vrše vlast.

Zaboravljen je tako  projekat gradnje šetališta od Starog grada do Bečića. Konkurs za izradu idejnog rješenja je završen ali Opština ne preduzima potrebne mjere da obezbijedi izradu glavnog projekta. Zbog toga što predstavnici vlasti ne žele saradnju sa političkom konkurencijom iz državnog preduzeća JP Morsko dobro, uključenim u projekat.

Građani najbogatije opštine u Crnoj Gori u odnosu na broj stanovnika, (oko 27.000), žive kao da je najsiromašnija. Nemaju osnovne pretpostavke za gradski život, dostojan poznatog turističkog grada. Budvi nedostaju bolnica, porodilište, pozorište, zdanje gradskog kulturng centra, bioskop, garaže i parking mjesta, prave ulice i trotoari, parkovi, uređena zelena pijaca, šetalište uz more i mnogi drugi sadržaji od značaja za društvenu zajednicu. Sve je pretvoreno u beton, solitere, stanove i apartmane, restorane i kafane, kao da je Budva u cjelini jedan veliki preizgrađeni turistički rizort.

Od februara, kada je formirana aktuelna vlast, pa do kraja ove godine, nije započet ni jedan infrastrukturni projekat u Budvi. Zato je otvoren veći prostor za enormnu tekuću potrošnju i razne donacije.

Iz opozicije upozoravaju da Skupština Opštine radi u krnjem sastavu, da im se ne dozvoljava zamjena odbornika.

“Onemogućava nam se da izvršimo zamjenu odbornika. Nosilac liste Mladen Mikijelj, podnio je ostavku na odborničko mjesto zbog konflikta interesa.  Njegovo mjesto je ostalo upražnjeno djelovanjem predsjednika SO Petra Odžića, koji ne dozvoljava da se imenuje drugi kandidat sa naše izborne liste. Zbog toga Skupština opštine radi nezakonito, nema puni kapacitet. Po Zakonu o lokalnoj samoupravi na osnovu broja stanovnika SO Budva mora da ima 33 odbornika.  Ona međutim funkcioniše sa odbornikom manje“, navodi Nemanja Kuljača, odbornik koalicija Za budućnost Budve, koja ima 9 odborničkih mandata dok u radu parlamenta učestvuje sa njih osam.

Neobična je pozicija opozicije u budvanskom parlamentu. Ona ne može istjerati pravdu u  lokalnoj upravi iako je dio državne vlasti i upravlja nadležnim ministarstvima i institucijama koje moraju navodno nezakonito ponašanje sankcionisati.

U medijima se plasiraju teze o mogućoj podršci koju će odbornici koalicija Za budućnost Budve dati Jovanoviću i glasati za usvajanje budžeta i spornu donaciju za izgradnju hrama. Računa se na njihov dobar odnos sa SPC,  zbog kojeg će preći preko ranijih uvreda predsjednika opštine. Koalicija koju čine NSD, SNP i DNP, nedavno je formirala tri odbornička kluba od jednog zajedničkog. Svaka partija je sa istim izbornim sloganom, uz obrazloženje da će na taj način efikasnije nastupati u parlamentu, na kolegijumu kod predsjednika Skupštine imati tri predstavnika umjesto jednog i dobiti više vremena za izlaganja.

Ova podjela otvara put Jovanoviću da ponovo pokuša razjediniti koaliciju Za budućnost Budve i obezbijedi glasove za svoje projekte makar budvanskog SNP.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo