Povežite se sa nama

Reagovanja

Pomenut sam u negativnom kontekstu

Objavljeno prije

na

Pomenut sam u negativnom kontekstu

(Slučaj Raša Čivovića, radnika Rudnika boksita: Kazna za zviždača,
Monitor, br. 1285)

Poštovani gospodine uredniče,

u navedenom tekstu spomenuli ste u negativnom kontekstu moje ime i prezime (Milenko Vukmir), a da prethodno nijeste provjerili istinitost, čime ste učinili povredu moje ličnosti, časti i ugleda (Čl.20) Zakona o medijima Crne Gore, kao i grubo narušili ugled profesije i kodeks novinarstva (Tač.1 i 3)

Obrazloženje:

– Da ste izvršili provjeru navoda Čivovića nedvosmisleno biste utvrdili da je isti prve optužbe „o krađi nafte iznio na javnom zboru 30.06. i 01.07. 2010.g., što su objavili i dnevni listovi Dan i Vijesti, a socijalni program (na koji se poziva) do tog perioda je uveliko bio završen, što navodi na logičan zaključak da optužbe nijesu u vezi sa socijalnim programom.

– Čivović se bio prvobitno prijavio pravovremeno za socijalni program, ali je u toku realizacije istog odustao, jer je od poslovodstva ultimativno tražio i da mu uz isplatu para ,,završe i penzionisanje”, što je nemoguće, jer je isto u nadležnosti Fonda PIO. Po završetku roka za prijavu i realizaciju socijalnog programa (po kom je 960 ljudi napustilo Boksite), Čivović se naknadno prijavljuje i traži ,,sporne potpise”, što je pravno neostvarivo jer je ciklus završen i sama naknadna realizacija predstavljala bi presedan. Za ostalih 960 radnika za socijalni program po navodu Čivovića bio je samo potreban potpis direktora, logično jer se proces odvijao po ugovorenim procedurama). Ove navode potvrđuje i izvještaj ombudsmana gosp. Šućka Bakovića (a po zahtjevu Čivovića), koji se nalazi u sudskim spisima i u kancelariji ombudsmana (u koji sam imao lični uvid), i koji eksplicitno potvrđuje gore navedene navode. Takođe, to potvrđuju i izvještaji Inspekcije rada opštine Nikšić (pok. inspektor Nikolić), koja je dva puta vršila inspekcijski nadzor po zahtjevu Čivovića i konstatovala da nije utvrdila povrede po osnovu rada, a koje je prijavio Čivović.

Disciplinsku presudu kojom je Čivović novčano kažnjen, tendenciozno prenosite razloge izricanja mjere, naime uz navedene navode ,,neovlašćenog davanja informacija drugim licima ili sredstvima javnog informisanja u vezi tehnoloških procesa u preduzeću”, iz krajnjeg nemara ili namjerno ne prenosite u potpunosti izvorni dokumenat koji između ostalog ukazuje i da je mjera izrečena zbog iznošenja neistina u javnost i neovlašćenog iznošenja dokumentacije (odnosi se na dokumenat koji nema veze sa optužbama o korupciji-dokumenat o deponovanim potpisima). Na osnovu navedenoga donosim zaključak da ste citirali navode dokumenta koji ste nestručno i nesavjesno analizirali ili ga uopšte nijeste gledali.

Pod pritiskom medija i u jednoj neviđenoj hajci na mene i moju porodicu, održava se disciplinski postupak, ne utvrđuje se krivica po optužbama o korupciji, već „kompromisno utvrđuje greška u procedurama” i ja se postavljam na drugo radno mjesto (u cilju prevazilaženja zahtjeva po štrajku). Po navedenoj disciplinskoj odluci podnosim tužbu i dobijam pravosnažnu presudu po kojoj je AD Boksiti u obavezi da me vrati na prethodno radno mjesto i da mi nadoknade na ime razlike plate skoro 10.000 eura, a moja potraživanja svrstana su po stečaju u 1. isplatni red. Sve to Čivović dobro zna, prećutkuje Vam, a vi ne provjeravate iako ste u obavezi.

Izjavu-navode da posjedujem kuću na moru mogli ste lako provjeriti na sajtu Uprave za nekretnine, odnosno na osnovu kojih priloženih dokaza Čivovića ste to objavili ?

Brava koju navodi nije promijenjena na magacinu već na prostoriji kancelarije u kojoj je radio i njegov kolega, a iz razloga što se iz te kancelarije uključivala sklopka za uključenje pumpe za istakanje goriva, čime se obezbijedila materijalna odgovornost radnika trenutno angažovanog na radu na pumpnoj stanici. Velika većina radnika u tom periodu nije bila radno angažovana da bi se spriječila anarhija i eventualno otuđenje imovine, obezbjeđenje je svakodnevno od direktora sektora dobijalo spiskove radno angažovanih radnika. Zabrana ulaska odnosila se ne samo na Čivovića već na sve trenutno radno neangažovane radnike.

U tekstu sam potvrđuje da se naknadno prijavio za socijalni program (po drugi puta, prethodno je bio odustao). ,,Kada nijesam mogao izdržati pritisak prijavljujem se za socijalni program, ali tek tada počinju problemi sa mobingom i osvetom što sam prijavio nadležne za korupciju”.

Ukoliko bi Čivoviću naknadno odobrili otpremninu po socijalnom programu od 2010. godine, onda bi naravno po automatizmu isto važilo i za sadašnjih 310 radnika, to je stvarni razlog što Čivović ne može ostvariti socijalni program, jer time bi se stavili u neravnopravan odnos sadašnji radnici. Iz navedenoga proizlazi i da je vjerojatni razlog nepotpisivanja sporazumnog prekida radnog odnosa od sindikalnog predsjednika Radulovića isključivi razlog što sam prethodno naveo, zato i institucije kojima se obraćao ne mogu da riješe „njegov problem”.

Napominjem da je u više sudskih, krivičnih i disciplinskih postupaka dokazano da nije bilo korupcije i otuđenja koje je Čivović javno iznosio, a isti je i zbog narušavanja ugleda i časti mene i moje porodice pravosnažno sudski novčano kažnjen.

Mnoge moje navode možete i da provjerite kod vaših kolega, novinarke Dana gosp. Biljane Brašnjo i Vijesti Svetlane Mandić.

Nadam se da ćete ispraviti vašu grešku, objaviti ispravku u zakonskom roku i pokrenuti disciplinski postupak protiv novinara Predraga Nikolića ili ću ja biti prinuđen da isto pokrenem u Udruženju novinara i sudskim postupcima u nadležnim sudskim institucijama.

Pozdrav,
Milenko Vukmir,
dipl.ing.maš.
Rusija

Komentari

Reagovanja

Neobično neutemeljeni tekst

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neobično neutemeljeni tekst
(Pazi, eksperti, Monitor, br. 1582 )

Cijenjena g-đo Stela O. (ili treba napisati gospodine),

Zahvaljujemo Vam se na jednom neobično neutemeljenom tekstu, koji ćemo iskoristiti da u cjelosti ojačamo naše timske vrijednosti i energije, ispunjavajući našu profesionalnu dužnost služenja poreskim obveznicima Crne Gore.

Ministarstvo finansija i sociljanog staranja, uz sva ostala ministarstva, je otvoreni i konstruktivni saradnik ustavno-definisanim institucijama Crne Gore. A, svi mladi ljudi su dobrodošli da osvježe učmalost, čak i kad prave greške. Neka odmah na početku karijera nauče kako da budu na otvorenom i kako se u poštenom odnosu prema javnosti može iznaći najbolji profesionalni uspjeh.

Novi tim izvršne vlasti Crne Gore ,,uzvodne tokove struje” ne usmjerava prema sebi, već pokušava u najizazovnijim momentima za crnogorsku ekonomiju i zajednicu da nađe najmanji zajednički činilac da se Crna Gora pridruži zajednici ozbiljnih, održivih ekonomija. Za taj cilj se ne mora biti eskpert, nego samo čovjek i radnik.

S poštovanjem,

Mila Kasalica,
državna sekretarka u Ministarstvu finansija i socijalnog staranja
(Odgovor našeg novinara u sljedećem broju)

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Božović namjerno promašuje temu

Objavljeno prije

na

Objavio:

26Božović namjerno promašuje temu
(Netačni navodi, Monitor br. 1583)  

U prošlom broju Monitora, direktor Uprave za zaštitu kulturnih dobara Božidar Božović tražio je da se isprave netačni navodi iz teksta Nestalo rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog Mauzoleja iz 1967: Nema ga ni u Upravi za zaštitu kulturnih dobara ni u Državnom arhivu, objavljenog 12. 2. 2021. u Monitoru.

Ispravili bismo mi te netačne navode, ali netačnih navoda nema.

Cijela priča se svodi na ovo. Mi uporno od Božovića tražimo da objasni zašto su nestale, recimo, jabuke, a on priča o kruškama. Tražili smo da objasni kako je nestalo  Rješenje o saglasnosti za izgradnju Njegoševog Mauzoleja na Lovćenu iz 1967, koje je moralo biti u Upravi kojom rukovodi, i zašto je kazao Mitropoliji da je u Državnom arhivu kad ga tamo nema, niti ga je ikada bilo. Umjesto da to pojasni, Božović priča o nekom drugom rješenju, koje je eto isto nestalo, a za koje tvrdi da je u pravnoj službi  SO Cetinje. Namjerno promašuje temu, kako prvi put, kad smo tražili odgovor, tako i u demantiju.

 Monitor je imao uvid u  prepisku između Božovića i Mitropolije, iz koje se jasno vidi da je Mitropolija Crnogorsko primorska  3. februara uputila dopis Upravi za zaštitu kulturnih dobara i tražila  Rješenje o saglasnosti postavljanja Mauzoleja na Lovćenu br. 01-770 iz 1967. godine.  Božović je Mitropoliji 5. februara odgovorio da tog rješenja u Upravi nemaju jer je dato na revers Državnom arhivu. I jedni i drugi uporno izbjegavaju da odgovore na ono što nas interesuje. Mitropolija – zašto je tražila to rješenje, Božović – kako je ono nestalo iz Uprave, i zašto je u odgovoru Mitropoliji kazao da je dato na revers Državnom arhivu, kad nije.

Zato opet pozivam gospodina Božovića da objasni šta se desilo sa Rješenjem o saglasnosti za izgradnju Njegoševog Mauzoleja na Lovćenu br. 01-770 iz 1967. godine koje je morala da čuva Uprava i zašto uporno obmanjuje javnost.

Milena Perović,
novinarka Monitora

Komentari

nastavi čitati

Reagovanja

Ništa nisu demantovali, najvažnije prećutali 

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ništa nisu demantovali, najvažnije prećutali 
(Neistine o sudiji Grdiniću, Monitor br. 1570)

 

Mladen Grdinić, potpredsjednik podgoričkog Osnovnog suda, junački je odgovorio na naš tekst o njemu i njegovom djelu, pod naslovom Štiteći interes Žugića i Medenice do unaprjeđenja i privilegija. Umjesto sebe, ispod štiva je potpisao portparolku tog suda Ivanu Becić. Tako je sudija Grdinić, nehotično, mnogo rekao i o „nezavisnosti“ Osnovnog suda u Podgorici kao institucije, čija funkcija, koliko se zna, nije izigravanje štita potpredsjednika suda od kritike.  Monitor u tom tekstu nije dovodio u pitanje rad kompletnog Osnovnog suda u Podgorici, već isključivo profil jednog njegovog sudije. Mladena Grdinića. Njegovim slučajem smo se bavili, zato što je praktično postao „specijalista” za sudske procese u kojima se kao učesnik pojavljuje guverner Centralne banke Crne Gore (CBCG) Radoje Žugić. 

Sudija Grdinić, kroz glasnogovornicu, u reagovanju komentariše slučaj Ivana Jovića, koji je CBCG i guvernera Žugića tužio za diskriminaciju, tvrdnjom da se „o pravnoj valjanosti odluke suda odlučuje u Žalbenom postupku, a ne na ulici ili u novinama“. Radi se o jednom od tri slučaja protiv guvernera Žugića i/ili CBCG koja su „slučajnom dodjelom“ pripala Grdiniću u jako kratkom periodu od izbora na sudijsku funkciju.

O pravnoj valjanosti odluke sudije Grdinića u tom slučaju govori ishod žalbenog postupka – nakon više od tri godine, odlukama viših instanci slučaj Ivana Jovića vraćen je sudiji Grdiniću na ponovno suđenje. Monitor je upravo ukazao da je poništena odluka sudije Grdinića kojom je on u cjelosti odbio tužbeni zahtjev Jovića kao neosnovan. Tu i takvu presudu sudije Grdinića je djelimično ukinuo Viši sud u Bijelom Polju, a potom Vrhovni sud u cjelosti.

Vrhovni sud Crne Gore je Rješenjem od 26.02.2020. godine jasno ukazao da nezakonitost presude sudije Grdinića u slučaju Ivana Jovića, u dijelu odluke o tužbenom zahtjevu kojim je traženo ponišenje spornih aneksa, povlači i nezakonitost presude u onom dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje diskriminacije. Navodi iz reagovanja Grdinićeve portparolke su u potpunosti neosnovani, jer je Vrhovni sud Crne Gore analizirajući drugostepenu presudu Višeg suda u Podgorici cijenio da li je prvostepeni sud pravilno donio svoju odluku u pogledu diskriminacije i utvrdio da odluka nije zakonita.

Kako je Viši sud u Bijelom Polju vezan ovakvim ukidnim razlozima Vrhovnog suda Crne Gore, prvostepena presuda sudije Grdinića je novim rješenjem drugostepenog suda ukinuta i u preostalom dijelu, jer je zahvaćena istim ukidnim razlozima kao i u dijelu koji se tiče poništaja aneksa.

Drugi predmet guvernera Žugića, dodijeljen potpredsjedniku podgoričkog Osnovnog suda Grdiniću, odnosio se na guvernerove duševne patnje nastale povredom ugleda zbog teksta čiji je naslov Žugić doktorirao na nepostojećem studiju objavljenom u dnevnom listu Dan. Iako je, kao što i piše u našem tekstu, presudom odbio tužbeni zahtjev Žugića, portparolka sudije Grdinića u regovanju ne negira ono što je uvidom u spise predmeta i sadržaj presude i laiku kristalno jasno – da je interes guvernera zaštitio na način što je iz presude izopštio i u cjelosti marginalizovao u sudskom postupku pribavljene materijalne dokaze da institucija u vlasništvu Atlas banke, koja je Žugiću dodijelila doktorat, nije imala akreditaciju za izvođenje doktorskih studija. Portparolka sudije Grdinića takođe u reagovanju ne negira da spise predmeta o spornom doktoratu guvernera Žugića sudija Grdinić nije uputio tužilaštvu na postupanje po službenoj dužnosti.

I u slučaju bivše viceguvernerke CBCG Irene Radović, koji je takođe „slučajnom dodjelom“ dopao sudiji Grdniću u kratkom periodu od izbora na tu funkciju, dokaze o brojnim nezakonitostima pod okriljem guvernera Žugića, Grdinić je izbjegao da, po službenoj dužnosti, proslijedi tužilaštvu. Iako se radi o hitnom radnom sporu, Grdinić je na zakazivanje prvog ročišta čekao skoro pet mjesecičime je ostavljen prostor da se inscenira smjena Radovićeve i podnese krivična prijava da je navodno podnijela uz tužbu za mobing i diskriminaciju protiv guvernera Žugića povjerljiv dokument i odala tajnu sudu – sudiji Grdiniću.

Grdinić je postupak po tužbi Radovićeve vodio tako da su punomoćnici Radovićeve tražili njegovo izuzimanje zbog pristrasnosti. Posebno je frapantan stav sudije Grdinića da za presudu da li je bilo diskriminacije Radovićeve, nije bilo od značaja da se angažovani vještak izjasni oko diskrepance u primanjima viceguvernerke Radović i viceguvernera Nikole Fabrisa, uprkos nespornim materijalnom dokazima.

Da je slučaj Radovićeve velika mrlja za državu i pravosuđe svjedoči izvještaj Freedom House-a za 2020. godinu, u kom je slučaj Irene Radović zavrijedio pažnju u segmentima koji se odnose na nezavisnost sudstva i vladavinu prava.

O zahtjevu za izuzeće potpredsjednika suda Grdinića zbog pristrasnosti odlučivala je predsjednica Osnovnog suda Željka Jovović, koja u pravosudnim krugovima slovi za jako blisku saradnicu Vesne Medenice, u čijem je mandatu i izabrana za predsjednicu suda. Brojni mediji su u više navrata ukazali da se radi o kumi Medenice, a reagovanja Osnovnog suda koja demantuju te navode do sada nije bilo.

No, mnogo su važniji navodi koje sudija Grdinić, nije ni pokušao da ospori – da ga u pravosudnim krugovima vezuju za Vesnu Medenicu, koja je sa ocem sudije Grdinića blisko sarađivala godinama tokom karijere.

Portparolka sudije Grdinića pokušala je da ospori i navode Monitora koji se tiču munjevitog napredovanja Grdinića do pozicije potpredsjednika Osnovnog suda u Podgorici, stana po povoljnim uslovima od Sudskog savjeta, dva plaćena Upravna obora i višestrukog uvećanja imovine od sredine 2019 godine. Nije uspjela. Upravo uvidom u dokumentaciju Agencije za sprečavanje korupcije (ASK), kako portparolka sudije Grdinića velikodušno savjetuje, Monitor je ustanovio da je, samo godinu ranije, Grdinić bio bez nepokretnosti, bez članstava u upravnim odborima i sa svega 1100 eura na tekućem računu, kako to jasno pokazuje Izvještaj o prihodima i imovini ASK-a od 14.03.2018. Izvještaji ASK-a su dostupni javno i lako provjerljivi.

Prema imovinskom kartonu od 17.09.2019, sudija Grdinić ostvaruje novčani priliv u iznosu 31.300 eura, bez prijavljivanja osnova po kojem je prihod ostvaren, iako u reagovanju na članak Monitora javnost obavještava da je u pitanju poklon od majke. Oko dva mjeseca kasnije, kao uvećanje imovine veće od pet hiljada eura prijavljuje ASK-u vozilo „pežo 508 1.6. HDI“, bez navođenja koji iznos je u pitanju.

Sporna su i članstva Grdinića u upravnim odborima. U imovinskom kartonu podnešenom ASK-u, samo dan kasnije nakon što je prijavio vozilo, Grdinić prijavljuje i članstvo u Upravnom Odboru Komisije za implementaciju Projekta promocije instituta pružanja pravne pomoći po mjeri djeteta, s apanažom od 375 eura. Na sajtu ASK-a i dalje nema izvještaja nakon što je Grdinić imenovan na predlog Sudskog savjeta i u članstvo u Upravnom odboru Centra za posredovanje s mjesečnom apanažom, iako su od imenovanja na novu funkciju odlukom Vlade Crne Gore protekla četiri mjeseca.

U nečemu ćemo se složiti sa portparolkom sudije Grdinića – Osnovni sud u Podgorici niti može, niti smije izbjegavati i bagatelisati opravdane kritike. Dokumentovane, opravdane i utemljene – poput iznesenih u tekstu iz 1569. broja Monitora. Nesporno smo dokumentovano ukazali na brojne sporne aspekte koji okružuju postupanje sudije Grdinića u tri slučaja, kojima se devalvira sudijska funkcija.

Dužnost je medija da pisanjem pomognu stvranje ambijenta kako bi sudije sudile nezavisno i nepristrasno, u skladu sa Ustavom Crne Gore. Postupanje i donošenje presuda radi zaštite interesa moćnika, mora biti pod lupom javnosti. Tako se doprinosi ugledu crnogorskog pravosuđa. To je svrha Monitorovog teksta o slučaju sudije Mladena Grdinića.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo