Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pozlata krvi i blata

Objavljeno prije

na

 Demokratska partija socijalista potvrdila je da će polusatni promotivni film Dvadeset godina partije snimati marketinška agencija MAPA u vlasništvu omiljene rediteljke Radmile Vojvodić. Transparentna je to stranka, zna se da će film koštati 9.650 eura. Sitna je to para za istoriju koju treba ovjekovječiti.

,,Kao što je poznato, navršilo se 20 godina od osnivanja naše stranke i nizom prigodnih događaja, 2011. godine, zaključno sa 2012. godinom, to će biti obilježeno. Planirano je izdavanje monografije, kao i niz drugih projekata. Za nas je to jako značajan jubilej”, rekao je novini Dan portparol DPS-a Rajko Kovačević. Malo je čudno da se DPS sjetio da dvadesetu godišnjicu postojanja obilježava u dvadeset prvoj godini – dosadašnje manifestacije oko obilježavanja značajne godišnjice nijesu se dale primijetiti. Može biti da se nije imalo kad od brige o dobru građana Crne Gore. Mada moguće je i da je predsjednik DPS-a Milo Đukanović, pošto se tekućim vladanjem, kao što se zna, ne bavi, riješio da ispiše istoriju koju je stvarao. Treće objašnjenje, kako se pominje u javnosti, može biti da obilježavanje godišnjice ove godine predstavlja početak predizborne kampanje. DPS mogućnost prijevremenih izbora odbacuje.

 

Izvjesno je: materijala za film ne može faliti. Pada Berlinski zid, ustaje narod, dolje foteljaši, oćemo gusle, oćemo Ruse, dolje Azem Vlasi, gore Slobodan Milošević, živjeli mladi lijepi i pametni. Osnivački Kongres Demokratske partije socijalista održan je, bilježi službeni istorijat partije, u dva dijela 20. oktobra 1990. i 22. juna 1991. godine. Stranka je Kongres počela kao Savez komunista Crne Gore da bi u drugom zasijedanju, nakon ankete koja je sprovedena među članstvom ime promijenila u – Demokratska partija socijalista Crne Gore.

Između dva zasijedanja Kongresa, u decembru 1990. održani su prvi višestranački izbori u Crnoj Gori. Savez komunista Crne Gore, osvojio je 83 od ukupno 125 mandata.

Naredno razdoblje istorija partije opisuje kratko: ,,Raspala se SFRJ. Crna Gora je ipak uspjela da očuva unutrašnji mir. Demokratska partija socijalista se zalagala za opstanak druge Jugoslavije, makar dok se građani Crne Gore neposredno ne izjasne da li su za zajedničku državu ili ne”.

Prava će šteta biti ako se i prilikom pravljenja filma DPS odluči za ovako štur pristup sopstvenom pregalaštvu iz ovog perioda. Zar preskočiti šah i šahovnicu, skupštinska zasijedanja sa vapajima za spas ugroženog srpstva u Dubrovniku, pjesmu ratnika i kišne kabanice ispod kojih vire Momir Bulatović i Milo Đukanović pored vojnika spremnih za, kako je kasnije objašnjeno, odlazak u pozorište.

Važnije je ipak ne zaboraviti fakta. Prošle godine Fond za humanitarno pravo objavio je poimenični popis državljana Crne Gore koji su izgubili živote, ili su nestali, u oružanim sukobima u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH u periodu 1991- 1995. godine. Prema tim podacima poginula su ili nestala 272 građanina Crne Gore, sudbina njih 26 nije rasvijetljena. Prema podacima Hrvatskog Crvenog krsta, u gradu je poginulo 114, a na dubrovačkom području 300 ljudi.

Šteta koju su crnogorski ratnici napravili u vrijeme napada na Dubrovnik procjenjivana je na 35 miliona eura. Nije bilo lako. Hrvatski izvori bilježe da je osvajanje išlo nekako sporo – za zauzimanje skoro nebranjenih Konavala sve do Cavtata trebalo im je skoro 15 dana. ,,To sporo napredovanje je vjerojatno bila posljedica zauzetosti pljačkom i prevoženjem opljačkanog u Crnu Goru.”

Crna Gora je zasad Hrvatskoj platila 375 hiljada eura za stoku opljačkanu po Konavlima i vratila dio ,,pozajmljenih” slika. Milo Đukanović jednom je objasnio da ,,tu nije riječ ni o kakvoj naknadi ratne štete, jer da li je nje bilo utvrdiće nadležne međunarodne institucije”.

Život ide dalje. DPS se posvetio državnom pitanju. Na referendumu 1992. godine za opstanak zajedničke države izjasnilo se 95,65 odsto birača, dok je protiv bilo njih 8755 ili 3,14 odsto birača. Kolektivni zanos, kolektivna glasanja, borbu sa nejakim ali upornim domaćim izdajnicima, sve je DPS iznio na plećima.

Divne se slike pamte iz vremena nepravednih i ničim izazvanih međunarodnih sankcija. Bonovi za sapun – mora da je neđe neko sačuvao bar jedan – puste samoposluge, otkrivanje ljepota slobodnog tržišta po blatu tuške pijace.

Deficit materijala biće, doduše, kod najvažnijeg državnog posla s početka devedesetih. Avioni i šleperi kojima se obavljao ,,tranzit” cigareta, iako, kao što se zna, potpuno legalni, nekako su uglavnom promicali noću. Slabo svjetlo.

Rascjepu Partije zapala je tek jedna i po rečenica u zvaničnom istorijatu DPS-a. Kriza 1997. završila se formiranjem nove partije Socijalističke narodne partije od strane bivših članova DPS-a. Teško da je neko mogao da snimi Milove udbaše kako po čaršijama prate Momirove udbaše i obrnuto. Zvanična istoriografija sigurno neće uzimati u obzir objašnjenja poraženog predsjednika DPS-a o načinima na koje su viđeni članovi partije preko noći mijenjali tabor, nakon što su nježno podsjećani šta su, fala vladi, pokrali.

Uoči izbora 1998. nastala je koalicija DPS-SDP-NS ,,Da živimo bolje”. ,,Naš programski kredo ‘Da živimo bolje’ u suštini smo ostvarili”, kaže DPS. Jesu.

Tu već istorija dovodi do slika koje je MAPA ranije rabila. Predsjednik DPS-a sa Klintonom, pa pod ljupkim okom Medlin Olbrajt, pa ovamo pa onamo. Suprotstavljen Miloševiću, na braniku SRJ, pa na temeljima državne zajednice Srbija i Crna Gora, konačno na čelu pokreta za obnovu nezavisnosti Crne Gore. Onda mogu da se zavijore zastave i da se zapjeva.

Zamislite djevojčicu koja se rodila kad i Demokratska partija socijalista. Otac joj je mogao poginuti na dubrovačkom ratištu, majka izgubiti posao zahvaljujući dobrobitima privatizacije. Prve korake napravila je čekajući sa babom u redu za mlijeko, majka je počela da se bavi biznisom prodajući cigare na ulici. Kod babe je malo tijesno, jer tu živi i stric sa svojom porodicom, ali, dobro je, ne plaća se kirija. Djetetu je, kad je malo poodraslo bilo nejasno jesu li drugovi iz razreda koji su sada Albanci isti oni koji su do juče bili Šiptari. Iz geografije je uredno naučila da na Kosovu ispod slojeva zemlje natopljenih krvlju srpskih boraca postoje bogate zalihe raznih ruda.

Kad je ono Ratko Mladić dijelio čokolade djeci Srebrenice, nije se ništa zbunila. Od kad je prohodala podučavana je – tako to rade oslobodioci.

Nije imala dovoljno godina da glasa za crnogorsku nezavisnost, ali referendum pamti po rođacima koji su izdaleka stigli da daju svoj glas. Neće zaboraviti one koji su na najslobodnijem i najdemokratskijem od svih referenduma glasali protiv svoje države. Zna da je država važna iako telefon plaća Mađarima, pola struje Italijanima, more Rusima, ostalo domaćim dobitnicima tranzicije. Poneko je iz njenog društva zagazio u droge – jeftino je, a ionako nema šta da se radi. Armija ih gluvari.

Ona je bila dobro dijete, završila je fakultet, nada se poslu. Još samo da se upiše u Partiju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo