Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pozlata krvi i blata

Objavljeno prije

na

 Demokratska partija socijalista potvrdila je da će polusatni promotivni film Dvadeset godina partije snimati marketinška agencija MAPA u vlasništvu omiljene rediteljke Radmile Vojvodić. Transparentna je to stranka, zna se da će film koštati 9.650 eura. Sitna je to para za istoriju koju treba ovjekovječiti.

,,Kao što je poznato, navršilo se 20 godina od osnivanja naše stranke i nizom prigodnih događaja, 2011. godine, zaključno sa 2012. godinom, to će biti obilježeno. Planirano je izdavanje monografije, kao i niz drugih projekata. Za nas je to jako značajan jubilej”, rekao je novini Dan portparol DPS-a Rajko Kovačević. Malo je čudno da se DPS sjetio da dvadesetu godišnjicu postojanja obilježava u dvadeset prvoj godini – dosadašnje manifestacije oko obilježavanja značajne godišnjice nijesu se dale primijetiti. Može biti da se nije imalo kad od brige o dobru građana Crne Gore. Mada moguće je i da je predsjednik DPS-a Milo Đukanović, pošto se tekućim vladanjem, kao što se zna, ne bavi, riješio da ispiše istoriju koju je stvarao. Treće objašnjenje, kako se pominje u javnosti, može biti da obilježavanje godišnjice ove godine predstavlja početak predizborne kampanje. DPS mogućnost prijevremenih izbora odbacuje.

 

Izvjesno je: materijala za film ne može faliti. Pada Berlinski zid, ustaje narod, dolje foteljaši, oćemo gusle, oćemo Ruse, dolje Azem Vlasi, gore Slobodan Milošević, živjeli mladi lijepi i pametni. Osnivački Kongres Demokratske partije socijalista održan je, bilježi službeni istorijat partije, u dva dijela 20. oktobra 1990. i 22. juna 1991. godine. Stranka je Kongres počela kao Savez komunista Crne Gore da bi u drugom zasijedanju, nakon ankete koja je sprovedena među članstvom ime promijenila u – Demokratska partija socijalista Crne Gore.

Između dva zasijedanja Kongresa, u decembru 1990. održani su prvi višestranački izbori u Crnoj Gori. Savez komunista Crne Gore, osvojio je 83 od ukupno 125 mandata.

Naredno razdoblje istorija partije opisuje kratko: ,,Raspala se SFRJ. Crna Gora je ipak uspjela da očuva unutrašnji mir. Demokratska partija socijalista se zalagala za opstanak druge Jugoslavije, makar dok se građani Crne Gore neposredno ne izjasne da li su za zajedničku državu ili ne”.

Prava će šteta biti ako se i prilikom pravljenja filma DPS odluči za ovako štur pristup sopstvenom pregalaštvu iz ovog perioda. Zar preskočiti šah i šahovnicu, skupštinska zasijedanja sa vapajima za spas ugroženog srpstva u Dubrovniku, pjesmu ratnika i kišne kabanice ispod kojih vire Momir Bulatović i Milo Đukanović pored vojnika spremnih za, kako je kasnije objašnjeno, odlazak u pozorište.

Važnije je ipak ne zaboraviti fakta. Prošle godine Fond za humanitarno pravo objavio je poimenični popis državljana Crne Gore koji su izgubili živote, ili su nestali, u oružanim sukobima u Sloveniji, Hrvatskoj i BiH u periodu 1991- 1995. godine. Prema tim podacima poginula su ili nestala 272 građanina Crne Gore, sudbina njih 26 nije rasvijetljena. Prema podacima Hrvatskog Crvenog krsta, u gradu je poginulo 114, a na dubrovačkom području 300 ljudi.

Šteta koju su crnogorski ratnici napravili u vrijeme napada na Dubrovnik procjenjivana je na 35 miliona eura. Nije bilo lako. Hrvatski izvori bilježe da je osvajanje išlo nekako sporo – za zauzimanje skoro nebranjenih Konavala sve do Cavtata trebalo im je skoro 15 dana. ,,To sporo napredovanje je vjerojatno bila posljedica zauzetosti pljačkom i prevoženjem opljačkanog u Crnu Goru.”

Crna Gora je zasad Hrvatskoj platila 375 hiljada eura za stoku opljačkanu po Konavlima i vratila dio ,,pozajmljenih” slika. Milo Đukanović jednom je objasnio da ,,tu nije riječ ni o kakvoj naknadi ratne štete, jer da li je nje bilo utvrdiće nadležne međunarodne institucije”.

Život ide dalje. DPS se posvetio državnom pitanju. Na referendumu 1992. godine za opstanak zajedničke države izjasnilo se 95,65 odsto birača, dok je protiv bilo njih 8755 ili 3,14 odsto birača. Kolektivni zanos, kolektivna glasanja, borbu sa nejakim ali upornim domaćim izdajnicima, sve je DPS iznio na plećima.

Divne se slike pamte iz vremena nepravednih i ničim izazvanih međunarodnih sankcija. Bonovi za sapun – mora da je neđe neko sačuvao bar jedan – puste samoposluge, otkrivanje ljepota slobodnog tržišta po blatu tuške pijace.

Deficit materijala biće, doduše, kod najvažnijeg državnog posla s početka devedesetih. Avioni i šleperi kojima se obavljao ,,tranzit” cigareta, iako, kao što se zna, potpuno legalni, nekako su uglavnom promicali noću. Slabo svjetlo.

Rascjepu Partije zapala je tek jedna i po rečenica u zvaničnom istorijatu DPS-a. Kriza 1997. završila se formiranjem nove partije Socijalističke narodne partije od strane bivših članova DPS-a. Teško da je neko mogao da snimi Milove udbaše kako po čaršijama prate Momirove udbaše i obrnuto. Zvanična istoriografija sigurno neće uzimati u obzir objašnjenja poraženog predsjednika DPS-a o načinima na koje su viđeni članovi partije preko noći mijenjali tabor, nakon što su nježno podsjećani šta su, fala vladi, pokrali.

Uoči izbora 1998. nastala je koalicija DPS-SDP-NS ,,Da živimo bolje”. ,,Naš programski kredo ‘Da živimo bolje’ u suštini smo ostvarili”, kaže DPS. Jesu.

Tu već istorija dovodi do slika koje je MAPA ranije rabila. Predsjednik DPS-a sa Klintonom, pa pod ljupkim okom Medlin Olbrajt, pa ovamo pa onamo. Suprotstavljen Miloševiću, na braniku SRJ, pa na temeljima državne zajednice Srbija i Crna Gora, konačno na čelu pokreta za obnovu nezavisnosti Crne Gore. Onda mogu da se zavijore zastave i da se zapjeva.

Zamislite djevojčicu koja se rodila kad i Demokratska partija socijalista. Otac joj je mogao poginuti na dubrovačkom ratištu, majka izgubiti posao zahvaljujući dobrobitima privatizacije. Prve korake napravila je čekajući sa babom u redu za mlijeko, majka je počela da se bavi biznisom prodajući cigare na ulici. Kod babe je malo tijesno, jer tu živi i stric sa svojom porodicom, ali, dobro je, ne plaća se kirija. Djetetu je, kad je malo poodraslo bilo nejasno jesu li drugovi iz razreda koji su sada Albanci isti oni koji su do juče bili Šiptari. Iz geografije je uredno naučila da na Kosovu ispod slojeva zemlje natopljenih krvlju srpskih boraca postoje bogate zalihe raznih ruda.

Kad je ono Ratko Mladić dijelio čokolade djeci Srebrenice, nije se ništa zbunila. Od kad je prohodala podučavana je – tako to rade oslobodioci.

Nije imala dovoljno godina da glasa za crnogorsku nezavisnost, ali referendum pamti po rođacima koji su izdaleka stigli da daju svoj glas. Neće zaboraviti one koji su na najslobodnijem i najdemokratskijem od svih referenduma glasali protiv svoje države. Zna da je država važna iako telefon plaća Mađarima, pola struje Italijanima, more Rusima, ostalo domaćim dobitnicima tranzicije. Poneko je iz njenog društva zagazio u droge – jeftino je, a ionako nema šta da se radi. Armija ih gluvari.

Ona je bila dobro dijete, završila je fakultet, nada se poslu. Još samo da se upiše u Partiju.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo