Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U tri smjene dok vlast žmuri

Objavljeno prije

na

 Početkom decembra minule godine međunarodna policija zaplijenila je na jednom od ilegalnih puteva koji od Crne Gore vode prema Kosovu šleper pun cigareta. Strani vojnici u sastavu UNMIK-a propustili su najprije da kamion, koji je zaobilazio carinski punkt Kula, prođe preko sela Radavac i dođe do Gnjilana. U tom gradiću je trebalo da bude izvršen pretovar.

Monitorov dobro obaviješteni izvor iz crnogorske policije kaže da je kamion nosio kosovske registarske oznake, a da je krajnje odredište robe trebalo da bude Grčka, preko Makedonije.

 

„Cigarete su bile vlasništvo Nasera Keljmendija, naravno sa falsifikovanim papirima i na druga imena. Kamion je krenuo iz Podgorice. Vrijednost ove robe na Kosovu je bila oko 120 hiljada eura. U Grčkoj je vrijednost trebalo da se utrostruči ili učetvorostruči, znači blizu petsto hiljada. Cigarete su uništene spaljivanjem”, tvrdi Monitorov izvor.

Ovaj najsvježiji slučaj samo je potvrdio ono što je Monitor pisao još prije godinu. Tada je penzionisani šef rožajske policije Šemso Dedeić izjavio za naš nedjeljnik da šverc duvana preko Crne Gore nikada nije prestao. Kada su mještani rožajskog sela Balotići uznemireno pričali o podrhtavanju planine i čudnim zvucima, uplašeni mogućim tektonskim poremećajima, Dedeić je smireno prokomentarisao kako Giljevo Polje stvarno podrhtava – ali zbog švercerskih šlepera koji tutnje ovuda i pretovarenih magaraca na šumskim putevima prema Kosovu.

Bivši policajac je uputio poziv državnim organima da ispitaju otkuda na tržištu toliko robe bez akciznih markica, gdje su centri i odakle roba dolazi. Dedeić je ukazao na to da kriminal i šverc, osim graničnih prelaza, funkcioniše i duž porozne granice, na ilegalnim šumskim putevima.

Istražujući prekogranični šverc, Monitor je otkrio da na granici Crne Gore i Kosova postoji najmanje sedam ilegalnih puteva kojima mogu preći terenska vozila, a na nekima i šleperi. Dobro obaviješteni policijski izvor ponudio je precizne koordinate ilegalnih puteva, koji su često zamaskirani. Jedan od tih puteva je upravo i ovaj koji izlazi na kosovsko selo Radavac, na kojem je prije samo nešto više od mjesec kosovska policija zaplijenila šleper cigara, zatim oni preko Giljevog Polja, Bogaja, sela Hadžovići gdje Naser Keljmendi ima vikendicu, kao i preko Bjeluha i nekoliko puteva na planini Čakor.

Monitorov izvor iz policije tvrdi da se najznačajnije fabrike švercovanih cigareta na Balkanu nalaze u Nišu, Skoplju, Mojkovcu, Rovinju i Sarajevu.

„Ilegalne cigarete iz Niša idu jednim krakom za Mađarsku i Evropsku uniju, a drugim za BiH i Crnu Goru. Iz Skoplja putevi duvana vode prema Grčkoj, Srbiji, BiH i EU. Iz Mojkovca cigarete najčešće idu prema Kosovu i jugu Italije. Cigarete iz Rovinja stižu do Makedonije, BiH, Srbije. Rovinjska fabrika ima i jedan pogon u Dubaiju odakle ilegalne cigarete stižu do Velike Britanije, kao i pogon u Maroku, za Španiju, Italiju i Francusku. Cigarete iz Sarajeva jednim pravcem dolaze u Crnu Goru i preko Crne Gore za Kosovo, a drugim krakom idu za Mađarsku i dalje prema zemljama EU”, priča ovaj izvor.

On kaže da se švercerski kanali duvana kroz Crnu Goru vrlo često poklapaju sa narko kanalima, kao i da cigarete krijumčare slične kriminalne grupacije koje rade sa drogom.

„Osim prema Kosovu, ilegalne cigarete iz Crne Gore putuju i za Italiju, iz Bara za Brindizi, gdje ih preuzimaju mafijaške organizacije Kamora i Santa korona unita. Prema BiH duvanski putevi iz Crne Gore vode pored Bileće, Gackog i Vraćenovića. Taj tranzit dalje ide do Bosanskog Broda, odakle se čamcima preko Save prebacuje u Hrvatsku. I dalje za zemlje Evropske unije”, tvrdi policijski izvor.

Prema njegovim riječima, s druge strane, iz Bosne i Hercegovine, stiže lažna Drina, i to uglavnom preko graničnih prelaza koji vode do Nikšića. U ovom gradu nalazi se nekoliko skladišta cigareta odakle se snabdijevaju drugi crnogorski gradovi. Skladištenje i kraće zadržavanje do pretovara i daljeg tranzita obavlja se još i u Podgorici i Mojkovcu.

Da je Rožaje pretvoreno u magacinski prostor za skladištenje robe prije daljeg transporta prema Kosovu, svjedočili su prije odlaska za inostranstvo i bivši policajci Enver Dacić, Mithat Nurković, Hamdo Murić, Rešad Kalač, kao i jedini od njih koji je još ostao u Crnoj Gori Nedžad Kuč. Oni su takođe pričali da šverc duvana kroz Crnu Goru nikada nije prekidan, pa čak ni poslije izbijanja afere s mojkovačkom fabrikom.

Otpušteni rožajski policajci su tvrdili da transport cigareta preko Rožaja ide tri puta nedjeljno, u količinama od petsto do hiljadu paketa u turi, kao i da nema pravila kojim danima se to radi, odnosno u zavisnosti od toga kada im je najbezbjedniji prolaz. Oni su bili u posjedu i video materijala, koji su zajedno sa fotografijama i ostalim dokazima dostavili skupštinskom Odboru za bezbjednost, ali se sve završilo njihovim odlaskom za inostranstvo zbog teških prijetnji koje su nakog iznošenja u javnost ovih podataka počeli da dobijaju.

Na video snimcima, kako su pričali prije odlaska, može se vidjeti kako se vrši pretovar robe, odnosno kako je kosovski šverceri preuzimaju i odlaze preko planinskih vrleti. Na tim planinskim vrletima jedno čitavo stočarsko naselje na planinskom prevoju Kula, na potezu Giljevo Polje – Crni Vrh, služi kao magacinski prostor za raznu akciznu robu, najčešće cigarete. Bivši policajac Nedžad Kuč je svjedočio kako je jednom prilikom zaustavio kolonu od čak sto dvadeset konja natovarenih sa oko hiljadu i četiristo paketa cigareta. „Šta se desilo? Naređeno je ubrzo da se puste, jer je to ‘program’. Šta je to značilo nego da je za to neko znao i odobrio”, kaže Kuč.

Da su zapljene sa crnogorske strane granice prema Kosovu minorne u odnosu na količine cigareta koje prolaze, govori i slučaj o kojem je Monitor pisao, kada je međunarodna policija u magacinu Dukađini kod Peći, pronašla i oduzela u dva navrata preko trista tona cigareta koje su do tog skladišta stigle iz Crne Gore. Tada su privedeni kontroverzni kosovski biznismeni Ekrem Luka i Naser Keljmendi, koji su se dovodili u vezu sa tim poslom, ali su usljed nedostatka dokaza pušteni.

Monitorov izvor iz policije kaže da je Keljmendi odavno u poslu sa cigaretama i da je zajedno sa Stankom Subotićem bio zastupnik za Britiš tobako. O kakvom razmjeru šverca se radi, priča ovaj izvor, najbolje govori dokumentarni film koji je snimila britanska obavještajan služba MI 6, u kojem se govori o najvećim ilegalnim fabrikama duvana u Bugarskoj, Rumuniji, Ukrajini, Moldaviji, Rusiji. U tim fabrikama kontejner cigareta šverceri nabavljaju po cijeni od svega dvjesta hiljada eura, dok na tržištu Velike Britanije dostiže cijenu od dva miliona.

U Rumuniji je, na primjer, samo prošle godine prometovano lažnih cigareta u vrijednosti od preko osam milijardi eura. U Kaljingradu, u Rusiji, u jednoj ilegalnoj fabrici proizvodi se u minuti čak četiristo paklica cigareta, ili sto dvadeset kontejnera mjesečno. Šverceri tamo kontejner kupuju za svega 70 hiljada eura, a prodaju za 4,4 miliona na zapadnoevropskom tržištu.

„U Crnoj Gori postoji šest firmi koje su zvanično registrovane za promet cigareta. Problem je što se te firme bave švercom i ilegalnih cigareta”, tvrdi izvor iz policije.

Doći do precizne brojke o tome koliko se ilegalnih cigareta mjesečno proizvede u Crnoj Gori, i koliko je u tranzitu kroz našu državu, odnosno pretvoriti sve to u novac, nije tako lako kao kada su u pitanju neke druge švercerske robe. Tajnu kriju dimne zavjese.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo