Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Azerbejdžanski azil za Caneta?

Objavljeno prije

na

Tužilaštvo u Švajcarskoj prikuplja dokaze za optužnicu za pranje novca protiv Mila Đukanovića i njegovog prijatelja kontroverznog biznismena Stanka Subotića Caneta. Navodno se ključno svjedočenje očekuje od nekadašnje istražne sutkinje i javne tužiteljice u švajcarkoj oblasti Lugano, kasnije tužiteljice Haškog tribunala Karle del Ponte, sada ambasadorke Švajcarske u Argentini.

,,Del Ponteova je izgleda došla do nekih dokaza dok je radila kao tužiteljka u Hagu i pristala je da se odazove na poziv švajcarskog tužilaštva”, otkrio je Kurirov izvor iz Švajcarske. Prema tom izvoru, poslije posjete švajcarske predsjednice i ministarke spoljnih poslova Mišlin Kalmi Rej Srbiji u novembru ove godine, ,,neke stvari su se promijenile”. ,,Izgleda da Cane više nije siguran u Švajcarskoj i da mora da traži azil u novoj zemlji. Pa i Đukanović je, kada je išao u posjetu Azerbejdžanu, pitao za Canetov azil”, napomenuo je sagovornik Kurira.

Javnost o Đukanovićevoj posjeti Azerbejdžanu krajem prošle godine, nije bila blagovremeno obaviještena, pa je ta posjeta okarakterisana tajanstvenom. Na upite novinara, u vladi u Podgorici su taj događaj odbili da komentarišu jer se, navodno, radi o partijskoj aktivnosti, dok je iz DPS-a poručeno da se radi o putovanju u okviru međupartijske saradnje. Dimenziju skandala je posjeta dobila, između ostalog, zbog činjenice da je partijskog šefa pratio prvi čovjek crnogorske diplomatije Milan Roćen ali, navodno, kao partijski funkcioner.

Mediji su proteklih godina navodili da je Đukanović optužen da je odigrao ključnu ulogu u velikoj krijumčarskoj šemi koja je počela 1994. kada je tada kao premijer Crne Gore odobrio izdavanje dozvole švajcarskom državljaninu Franku de la Toreu za uvoz 1000 tona cigareta godišnje iz Sjedinjenih Američkih Država u Crnu Goru. Pored Đukanovića, italijansko pravosuđe je otvorilo istrage protiv još 14 osoba pretežno iz Crne Gore, među kojima se nalaze Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija, Dušanka Jeknić, bivša direktorka Trgovinske misije Crne Gore u Italiji i biznismeni već pomenuti Subotić, Veselin Barović, Branko Vujošević, Brano Mićunović i Andrija Drašković. Osam osoba – Ivan Krčmarić, Nikola Milošević, Jovica Ranđelović, Dušan i Milan Ranković, Slavko Zečević, Zoran Džajić i Miloje Šarac – optuženo je za prebacivanje 500 miliona eura, navodno zarađenih od krijumčarenja cigareta i opranih u bankama u Švajcarskoj i Lihtenštajnu, iz Crne Gore u Kiparsku banku (broj računa 03854109703949).

Italijanska štampa je objavila da je Crna Gora prihodovala oko 25 odsto svog bruto nacionalnog prihoda (BDP) u periodu od 1994. do 1999. od krijumčarenja cigareta (što je nastavljeno sve do otprilike 2002, ali slabijeg intenziteta), dok je Italija gubila oko četiri milijarde lira godišnje zbog neplaćanja poreza na cigarete. Italijanski istražitelji vjeruju da je profit od krijumčarenja cigareta dostizao sedam miliona dolara mjesečno.

Dokazi koje su predstavili italijanski istražitelji navodno su zasnovani na izjavama prikupljenim od doušnika, pripadnika mafije.

Britanski Gardijan pisao je u septembru 2003. kako je jedan od velikih švercera cigareta, Đerardo Kuomo pred sudom u Bariju kazao da mu je Đukanović rekao da će jedan čovjek imati dozvolu da kontroliše tranzitnu trgovinu cigareta dok će četvorica dobiti dozvolu podugovarača. Italijanski mediji su pisali da su vlasti u Podgorici odlučile da taj jedan čovjek bude Franko dela Tore (69) i da on mjesečno u Crnu Goru uvozi 1.000 tona cigareta, koje su kasnije krijumčarskim kanalima unošene u Italiju.

Tužilac iz Barija Đuzepe Šelzi početkom 2000-ih naveo je navodnog ,,kralja krijumčara”, Franka de la Torea, iz Mendrisia u Švajcarskoj kao jednog od ,,posrednika”.

Kuomo i De la Tore su ,,brokeri novca”, pripadnici zajednice nelegalnih mjenjača valuta. Oni unutar Evrope, SAD, Južne Amerike i drugdje rade izvan uspostavljenog bankarskog sistema i olakšavaju razmjenu prinosa od prodaje narkotika za lokalnu valutu ili ,,prenosiva platežna sredstva” (čekovi, gotov novac).

Prema Gardijanu, za pranje novca bio je zadužen Stanko Subotić Cane, koji je navodno u švajcarsku banku uplaćivao novac, koji je zatim prebacivan u Crnu Goru, a odatle na Kipar. Po tim pisanjima novac je, navodno, prosljeđivan u Lihtenštajn. Ističe se i da je na računu broj 03854109703948 u Kiparskoj banci otkriveno 500 miliona eura, a taj novac je navodno korišćen za investiranje u Crnoj Gori.

De la Tore je, prema tužiocu Šelziju dobio dozvolu za uvoz cigareta u Crnoj Gori 1995. kada je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odlučio da ,,ukloni” bivšeg koncesionara, Vladimira Bokana (ubijenog ljeta 2000, iz zasjede u Grčkoj). Navodno je Bokan smatran suviše bliskim porodici Slobodana Miloševića od koga je crnogorski premijer pokušao da se distancira, navela je ANSA.

Tada je ANSA prenosila kako su isljednici koji su radili sa osumnjičenim Kuomom vjerovali da Đukanović drži bogatstvo u stranim bankama i preduzeli su korake da ga lociraju. Mnogi elementi koje je sakupilo tužilaštvo iz Barija su, u stvari, ukazali da je Đukanović možda sakrio bogatstvo u Švajcarskoj i na Kipru, navodila je ANSA.

Po ANSA, italijanski istražitelji na čelu sa šefom DIA u Bariju pukovnikom Frankom Frantanarosom tada su došli do imena određenih švajcarskih i kiparskih banaka i mnoštva tekućih računa na kojima su držane velike svote novca za plaćanje zaliha cigareta. Preko ovih računa, sumnjao je tužilac Šelzi, takođe je pran ,,prljav novac”.

U julu 2009. je Federalni sud u Belinconi poslije najvećeg procesa za organizovani kriminal ikada otkriven u toj zemlji, osudio dvojicu od devet optuženih za pranje novca od šverca cigareta čime su se bavili Kamora i Sakra Korona Unita, neki od najmoćnijih italijanskih mafijaških sindikata. Prema tužiocima, više od milijardu dolara je navodno oprano kroz švajcarske banke između 1994. i 2001.

Među optuženima su bili De la Tore (66), koji je smatran organizatorom i Alfredo Fredi Bossert (73), vlasnik mjenjačkih poslova u Luganu. Samo se za Boserta računa da je primio i ,,oprao” 795 miliona dolara.

Bosert je na kraju oslobođen, kao i De la Tore. De la Toreu, međutim, u Bariju, u Italiji paralelno teče proces pod optužbom za ,,mafijaško udruživanje” i za organizovanje šverca cigareta zajedno sa vlastima u Crnoj Gori, uključujući i sa Đukanovićem. Premijerovo ime je u martu 2009. uklonjeno sa spiska optuženih zbog diplomatskog imuniteta.

Odbrana je tokom tromjesečnog suđenja tvrdila da ni šverc ni bavljenje cigaretama nisu u Švajcarskoj krivična djela. Na kraju su dvojica Italijana osuđena po prvoj tačci optužnice. Jedan je dobio dvije godine i devet mjeseci zatvora, uslovno na dvije godine. Drugi dvije godine uslovnog zatvora. Svi su oslobođeni optužnice za pranje novca. Švajcarski tužilac u procesu u Belinconi Linhard Okšner nazvao je presudu ,,zbunjućom”.

Prema tužilaštvu, novac Kamore u Napulju i Sakre Komore Unite u Pulji, usmjeravan je u švajcarski bankarski sistem preko mjenjačnica u Tićinu.

Novac je ulagan u kupovinu cigareta na međunarodnom ,,sivom tržištu” cigareta. One su kupovane u velikim djuti-fri stovarištima u Roterdamu ili Amsterdamu ili od prodavaca na veliko, a onda prebacivane ilegalno u Crnu Goru.

Prema optužnici, dobro poznate kompanije sa sjedištem u Švajcarskoj bile su angažovane uključujući Danzas, Mundotrans ili Svis er kargo. Mafija je zatim koristila brze čamce za prebacivanje cigareta preko Jadrana, iz Crne Gore na obalu Pulje, a odatle na crna tržišta u Napulju i Pulji. Oko 4,3 miliona boksova – nekih 215 miliona kutija je, smatra se, prošvercovano u Italiju, mada su prema optužnici neke prodate i na crna tržišta u Španiji i Velikoj Britaniji.

U istovremenim napadima širom Švajcarske 31. avgusta 2004, Kancelarija federalnog tužioca je zadala težak udarac duvanskoj mafiji i uhapsila više ljudi.

Advokati upoznati sa slučajem tvrde kako je Crna Gora koja je 1990-ih bila izolovana, dobro prošla u ovom poslu, pošto je dobijala uvozne licence i naplaćivala tranzitne poreze. Optuženi u Belinconi su dobijali ove licence ili podlicence. Ukoliko porezi ne bi bili plaćeni, lokalne crnogorske vlasti su zabranjivale čamcima da napuste molove. Svisinfo, novinska agencija u Švajcarskoj, tvrdi kako su u sve bili umiješani visoki političari.

Del Ponte protiv mafije

Del Ponte koja je 1981. imenovana za istražnog sudiju, a kasnije javnog tužioca u kancelariji tužioca oblasti Lugano, bavila se slučajevima pranja novca, prevarama, trgovinom narkoticima, krijumčarenjem oružja, terorizmom i špijunažom. Pri tome je često ispitivala mnoge međunarodne veze nastale iz uloge Švajcarske kao globalnog poslovnog centra.

Upravo tokom tog perioda je ona zajedno sa italijanskim istražnim sudijom Đovanijem Falkoneom razotkrila vezu između švajcarskih ,,perača novca” i italijanskih trgovaca drogom u tzv. Aferi pica. De la Tore – koga je DIA u Barija smatrala ,,najmoćnijim krijumčarkim bosom u Evropi” – je pominjan i u procesu ,,pica veza” kada je otkriveno da je sicilijanska mafija kupovala drogu u Turskoj i prodavala je u SAD, pri čemu su prihodi prani u Švajcarskoj.

Sudija Falkone je ubijen 1992. prilikom eksplozije bombe koju je postavila mafija. Del Ponte je imala više sreće pošto je pola tone eksploziva podmetnutog u temelju njenog doma u Palermu otkriveno na vrijeme, i ona je izbjegla pokušaj ubistva neozlijeđena.

Falkoneova smrt je pothranila Del Ponteovu riješenost za borbu protiv organizovanog kriminala. Njeni protivnici iz Koza Nostre je nazivaju ,,La Puttana” (kurva).

Del Ponteova je postala prva javna ličnost u Švajcarskoj koja je zatražila stalnu (24-časovnu) zaštitu i oklopno vozilo.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo