Tužilaštvo u Švajcarskoj prikuplja dokaze za optužnicu za pranje novca protiv Mila Đukanovića i njegovog prijatelja kontroverznog biznismena Stanka Subotića Caneta. Navodno se ključno svjedočenje očekuje od nekadašnje istražne sutkinje i javne tužiteljice u švajcarkoj oblasti Lugano, kasnije tužiteljice Haškog tribunala Karle del Ponte, sada ambasadorke Švajcarske u Argentini.

,,Del Ponteova je izgleda došla do nekih dokaza dok je radila kao tužiteljka u Hagu i pristala je da se odazove na poziv švajcarskog tužilaštva”, otkrio je Kurirov izvor iz Švajcarske. Prema tom izvoru, poslije posjete švajcarske predsjednice i ministarke spoljnih poslova Mišlin Kalmi Rej Srbiji u novembru ove godine, ,,neke stvari su se promijenile”. ,,Izgleda da Cane više nije siguran u Švajcarskoj i da mora da traži azil u novoj zemlji. Pa i Đukanović je, kada je išao u posjetu Azerbejdžanu, pitao za Canetov azil”, napomenuo je sagovornik Kurira.

Javnost o Đukanovićevoj posjeti Azerbejdžanu krajem prošle godine, nije bila blagovremeno obaviještena, pa je ta posjeta okarakterisana tajanstvenom. Na upite novinara, u vladi u Podgorici su taj događaj odbili da komentarišu jer se, navodno, radi o partijskoj aktivnosti, dok je iz DPS-a poručeno da se radi o putovanju u okviru međupartijske saradnje. Dimenziju skandala je posjeta dobila, između ostalog, zbog činjenice da je partijskog šefa pratio prvi čovjek crnogorske diplomatije Milan Roćen ali, navodno, kao partijski funkcioner.

Mediji su proteklih godina navodili da je Đukanović optužen da je odigrao ključnu ulogu u velikoj krijumčarskoj šemi koja je počela 1994. kada je tada kao premijer Crne Gore odobrio izdavanje dozvole švajcarskom državljaninu Franku de la Toreu za uvoz 1000 tona cigareta godišnje iz Sjedinjenih Američkih Država u Crnu Goru. Pored Đukanovića, italijansko pravosuđe je otvorilo istrage protiv još 14 osoba pretežno iz Crne Gore, među kojima se nalaze Miroslav Ivanišević, tadašnji ministar finansija, Dušanka Jeknić, bivša direktorka Trgovinske misije Crne Gore u Italiji i biznismeni već pomenuti Subotić, Veselin Barović, Branko Vujošević, Brano Mićunović i Andrija Drašković. Osam osoba – Ivan Krčmarić, Nikola Milošević, Jovica Ranđelović, Dušan i Milan Ranković, Slavko Zečević, Zoran Džajić i Miloje Šarac – optuženo je za prebacivanje 500 miliona eura, navodno zarađenih od krijumčarenja cigareta i opranih u bankama u Švajcarskoj i Lihtenštajnu, iz Crne Gore u Kiparsku banku (broj računa 03854109703949).

Italijanska štampa je objavila da je Crna Gora prihodovala oko 25 odsto svog bruto nacionalnog prihoda (BDP) u periodu od 1994. do 1999. od krijumčarenja cigareta (što je nastavljeno sve do otprilike 2002, ali slabijeg intenziteta), dok je Italija gubila oko četiri milijarde lira godišnje zbog neplaćanja poreza na cigarete. Italijanski istražitelji vjeruju da je profit od krijumčarenja cigareta dostizao sedam miliona dolara mjesečno.

Dokazi koje su predstavili italijanski istražitelji navodno su zasnovani na izjavama prikupljenim od doušnika, pripadnika mafije.

Britanski Gardijan pisao je u septembru 2003. kako je jedan od velikih švercera cigareta, Đerardo Kuomo pred sudom u Bariju kazao da mu je Đukanović rekao da će jedan čovjek imati dozvolu da kontroliše tranzitnu trgovinu cigareta dok će četvorica dobiti dozvolu podugovarača. Italijanski mediji su pisali da su vlasti u Podgorici odlučile da taj jedan čovjek bude Franko dela Tore (69) i da on mjesečno u Crnu Goru uvozi 1.000 tona cigareta, koje su kasnije krijumčarskim kanalima unošene u Italiju.

Tužilac iz Barija Đuzepe Šelzi početkom 2000-ih naveo je navodnog ,,kralja krijumčara”, Franka de la Torea, iz Mendrisia u Švajcarskoj kao jednog od ,,posrednika”.

Kuomo i De la Tore su ,,brokeri novca”, pripadnici zajednice nelegalnih mjenjača valuta. Oni unutar Evrope, SAD, Južne Amerike i drugdje rade izvan uspostavljenog bankarskog sistema i olakšavaju razmjenu prinosa od prodaje narkotika za lokalnu valutu ili ,,prenosiva platežna sredstva” (čekovi, gotov novac).

Prema Gardijanu, za pranje novca bio je zadužen Stanko Subotić Cane, koji je navodno u švajcarsku banku uplaćivao novac, koji je zatim prebacivan u Crnu Goru, a odatle na Kipar. Po tim pisanjima novac je, navodno, prosljeđivan u Lihtenštajn. Ističe se i da je na računu broj 03854109703948 u Kiparskoj banci otkriveno 500 miliona eura, a taj novac je navodno korišćen za investiranje u Crnoj Gori.

De la Tore je, prema tužiocu Šelziju dobio dozvolu za uvoz cigareta u Crnoj Gori 1995. kada je predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odlučio da ,,ukloni” bivšeg koncesionara, Vladimira Bokana (ubijenog ljeta 2000, iz zasjede u Grčkoj). Navodno je Bokan smatran suviše bliskim porodici Slobodana Miloševića od koga je crnogorski premijer pokušao da se distancira, navela je ANSA.

Tada je ANSA prenosila kako su isljednici koji su radili sa osumnjičenim Kuomom vjerovali da Đukanović drži bogatstvo u stranim bankama i preduzeli su korake da ga lociraju. Mnogi elementi koje je sakupilo tužilaštvo iz Barija su, u stvari, ukazali da je Đukanović možda sakrio bogatstvo u Švajcarskoj i na Kipru, navodila je ANSA.

Po ANSA, italijanski istražitelji na čelu sa šefom DIA u Bariju pukovnikom Frankom Frantanarosom tada su došli do imena određenih švajcarskih i kiparskih banaka i mnoštva tekućih računa na kojima su držane velike svote novca za plaćanje zaliha cigareta. Preko ovih računa, sumnjao je tužilac Šelzi, takođe je pran ,,prljav novac”.

U julu 2009. je Federalni sud u Belinconi poslije najvećeg procesa za organizovani kriminal ikada otkriven u toj zemlji, osudio dvojicu od devet optuženih za pranje novca od šverca cigareta čime su se bavili Kamora i Sakra Korona Unita, neki od najmoćnijih italijanskih mafijaških sindikata. Prema tužiocima, više od milijardu dolara je navodno oprano kroz švajcarske banke između 1994. i 2001.

Među optuženima su bili De la Tore (66), koji je smatran organizatorom i Alfredo Fredi Bossert (73), vlasnik mjenjačkih poslova u Luganu. Samo se za Boserta računa da je primio i ,,oprao” 795 miliona dolara.

Bosert je na kraju oslobođen, kao i De la Tore. De la Toreu, međutim, u Bariju, u Italiji paralelno teče proces pod optužbom za ,,mafijaško udruživanje” i za organizovanje šverca cigareta zajedno sa vlastima u Crnoj Gori, uključujući i sa Đukanovićem. Premijerovo ime je u martu 2009. uklonjeno sa spiska optuženih zbog diplomatskog imuniteta.

Odbrana je tokom tromjesečnog suđenja tvrdila da ni šverc ni bavljenje cigaretama nisu u Švajcarskoj krivična djela. Na kraju su dvojica Italijana osuđena po prvoj tačci optužnice. Jedan je dobio dvije godine i devet mjeseci zatvora, uslovno na dvije godine. Drugi dvije godine uslovnog zatvora. Svi su oslobođeni optužnice za pranje novca. Švajcarski tužilac u procesu u Belinconi Linhard Okšner nazvao je presudu ,,zbunjućom”.

Prema tužilaštvu, novac Kamore u Napulju i Sakre Komore Unite u Pulji, usmjeravan je u švajcarski bankarski sistem preko mjenjačnica u Tićinu.

Novac je ulagan u kupovinu cigareta na međunarodnom ,,sivom tržištu” cigareta. One su kupovane u velikim djuti-fri stovarištima u Roterdamu ili Amsterdamu ili od prodavaca na veliko, a onda prebacivane ilegalno u Crnu Goru.

Prema optužnici, dobro poznate kompanije sa sjedištem u Švajcarskoj bile su angažovane uključujući Danzas, Mundotrans ili Svis er kargo. Mafija je zatim koristila brze čamce za prebacivanje cigareta preko Jadrana, iz Crne Gore na obalu Pulje, a odatle na crna tržišta u Napulju i Pulji. Oko 4,3 miliona boksova – nekih 215 miliona kutija je, smatra se, prošvercovano u Italiju, mada su prema optužnici neke prodate i na crna tržišta u Španiji i Velikoj Britaniji.

U istovremenim napadima širom Švajcarske 31. avgusta 2004, Kancelarija federalnog tužioca je zadala težak udarac duvanskoj mafiji i uhapsila više ljudi.

Advokati upoznati sa slučajem tvrde kako je Crna Gora koja je 1990-ih bila izolovana, dobro prošla u ovom poslu, pošto je dobijala uvozne licence i naplaćivala tranzitne poreze. Optuženi u Belinconi su dobijali ove licence ili podlicence. Ukoliko porezi ne bi bili plaćeni, lokalne crnogorske vlasti su zabranjivale čamcima da napuste molove. Svisinfo, novinska agencija u Švajcarskoj, tvrdi kako su u sve bili umiješani visoki političari.

Del Ponte protiv mafije

Del Ponte koja je 1981. imenovana za istražnog sudiju, a kasnije javnog tužioca u kancelariji tužioca oblasti Lugano, bavila se slučajevima pranja novca, prevarama, trgovinom narkoticima, krijumčarenjem oružja, terorizmom i špijunažom. Pri tome je često ispitivala mnoge međunarodne veze nastale iz uloge Švajcarske kao globalnog poslovnog centra.

Upravo tokom tog perioda je ona zajedno sa italijanskim istražnim sudijom Đovanijem Falkoneom razotkrila vezu između švajcarskih ,,perača novca” i italijanskih trgovaca drogom u tzv. Aferi pica. De la Tore – koga je DIA u Barija smatrala ,,najmoćnijim krijumčarkim bosom u Evropi” – je pominjan i u procesu ,,pica veza” kada je otkriveno da je sicilijanska mafija kupovala drogu u Turskoj i prodavala je u SAD, pri čemu su prihodi prani u Švajcarskoj.

Sudija Falkone je ubijen 1992. prilikom eksplozije bombe koju je postavila mafija. Del Ponte je imala više sreće pošto je pola tone eksploziva podmetnutog u temelju njenog doma u Palermu otkriveno na vrijeme, i ona je izbjegla pokušaj ubistva neozlijeđena.

Falkoneova smrt je pothranila Del Ponteovu riješenost za borbu protiv organizovanog kriminala. Njeni protivnici iz Koza Nostre je nazivaju ,,La Puttana” (kurva).

Del Ponteova je postala prva javna ličnost u Švajcarskoj koja je zatražila stalnu (24-časovnu) zaštitu i oklopno vozilo.

Milan BOŠKOVIĆ