Povežite se sa nama

SVIJET

PRED NOVIM TALASOM ARAPSKOG PROLJEĆA: Na Bliskom istoku opet vri  

Objavljeno prije

na

Odmetnuti feld-maršal Halifa Haftar želi da svrgne vladu u Tripoliju. Vjeruje da je  to ključno za konačno ujedinjenje zemlje pod njegovom vlašću. Predstavlja  se kao neprijatelj ekstremizma. Protivnici ga smatraju novim diktatorom po modelu Gadafija. Uživa podršku Egipta, Saudijske Arabije i UAE. Sumnja se da ga podržavaju i  Francuska, Italija i Rusija, mada su i javno za mirno rješenje

 

Da li Libiji predstoji oživljavanje građanskog rata ili tek veliki okršaj poslije kojeg će država biti ponovo jedinstvena. Otkako je 2011. godine , poslije unutrašnje pobune i spoljne intervencije NATO oboren višedecenijski režim  Moamera el Gadafija, nekada najbogatija afrička država na rubu je ponora.

U Libiji, zemlji od nepunih sedam miliona stanovnika najmanje su dvije vlasti i njihove oružane snage, desetine plemenskih i gradskih milicija. Obični ljudi trpe nestašice struje, vode i odsustvo bezbjednosti.

Moćne države u regionu, Evropi, Rusija i Sjedinjene Američke Države ne ispuštaju iz vida libijsko ,,prokletstvo”, obilje „najslađe nafte“, koja je zbog niskog sadržaja sumpora laka za preradu. Spoljni svijet, naročito zemlje na južnom obodu Evrope, poput Italije i Francuske, zabrinute su, takođe, što je Libija postala tranzitna tačka za stotine hiljada migranata s juga Afrike koji u često robovskim uslovima čekaju da budu prokrijumčareni u Evropu.

Početkom aprila je od međunarodno priznate vlade Libije (GNA) odmetnuti feld-maršal Halifa Haftar pokrenuo ofanzivu na Tripoli, glavni grad i sjedište GNA, na zapadu zemlje. To je povećalo rizik od jačanja građanskog rata upravo kada je trebalo da pod okriljem Ujedinjenih nacija od 14. do 16. aprila, dvije sukobljene libijske strane dogovore mapu puta za izbore i stabilizaciju prilika u zemlji izmučenoj dugotrajnim previranjima.

Pipadnici Libijske nacionalne armije (LNA) pod komandom 75. godišnjeg Haftara  posljednjih su mjeseci krenuli iz svojih uporišta na istoku zemlje gdje se nalazi drugi najveći libijski grad Bengazi, osvojili velike djelove teritorije na jugu i jugozapadu zemlje. LNA nije nailazila na mnogo otpora, a usput je likvidirala ostatke tzv. Islamske države u pustim krajevima Libije. S teritorijama su osvajana i naftna i polja gasa, glavni izvor državnih prihoda i deviznih rezervi od oko 80 milijardi dolara.

Haftar vjeruje da je vrijeme za konačni napad radi ujedinjenja zemlje pod njegovom vlašću i vraćanja stabilnosti poslije gotovo decenije građanskog rata. Jedinice LNA stigle do udaljenih predgrađa Tripolija gdje vode bitke s braniocima GNA, među kojima su i neke plemenske i milicije iz vladi lojalnih gradova.

Procjenjuje se da LNA ima oko 85.000 muškaraca pod oružjem, među kojima su i vojnici koje plaća centralna vlada. Elitna jedinica Saika (Svjetlost) broji oko 3.500 vojnika, a Haftarovi sinovi imaju vlastite dobro naoružane i opremljene jedinice.

Prkošenje odmetnutog generala sugeriše da nasuprot međunarodnoj osudi njegovih posljednjih poteza, on vjeruje da vojnim sredstvima može obezbijediti mjesto u budućoj libijskoj politici. Diplomate su zabrinute zato što način i vrijeme napada znače da vjerovatno neće ustuknuti osim ukoliko ne bude poražen. Malo njih je mislilo da će Haftar pokrenuti takvu operaciju, mada je dugo prijetio, zato što se vjerovalo da će pregovori protekle godine, tokom kojih je bio u Parizu, Palermu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE), kupiti vrijeme do novog političkog rješenje pregovorima i eventualnih izbora.

Haftar se predstavlja kao neprijatelj ekstremizma. Protivnici ga smatraju novim diktatorom po modelu Gadafija. Uživa podršku Egipta, Saudijske Arabije i UAE, koji ga vide kao bedem od islamista. Te države su,  prema izvještajima UN, podržali Haftara vojno, mada su se UAE pridružili zapadnim zemljama koje su izrazile zabrinutost. Sumnja se da Haftarove snage podržavaju, i  Francuska, Italija i Rusija, mada su i one javno za mirno rješenje.

Evropska unija nerado priznaje da je vlada GNA neefikasna, da ima malo teritorije pod kontrolom i da se u nezdravoj mjeri oslanja na haotične milicije i oružane islamističke grupe koje se nadmeću za uticaj u Tripoliju. Italija i Francuska, dvije evropske zemlje s najvećim političkim i ekonomskim interesima u Libiji, pozdravile su nedavnu pacifikaciju juga pod Haftarom, pošto su tamo bili rašireni etnički i plemenski sukobi, dok su kriminalne bande vodile unosne poslove krijumčarenja migranata.

Pretpostavlja se da u  Parizu i Rimu razmišljaju da će samo Haftar imati moć da napravi  dogovore za zaustavljanje protoka migranata.  Rusija, koja nikada nije odustala od obezbjeđivanja uporišta na sjeveru Afrike, ukoliko podržava Haftara, računa da će on vjerovatno pobijediti u višedimenzionalnoj borbi za vlast.

Izvoz nafte iz Libije, članice Organizacije zemalja izvoznica nafte (OPEC), bio je povećan posljednjih mjeseci tokom  krhkog mira. No, posljednje borbe su porastom cijene nafte tipa brent na 71 dolar na svjetskom tržištu podsjetile da se pouzdan protok sirovog ,,tečnog zlata” ne može nastaviti bez političkog rješenja.

Borbe oko luke Zavija blizu Tripolija, što je glavni libijski izvozni terminal za najveće naftno polje u zemlji, mogle bi djelomično ili potpuno da blokiraju 300.000 barela nafte dnevno (b/d). Ukoliko bi Haftar preuzeo kontrolu nad tim terminalom, on bi praktično kontrolisao libijsku naftnu industriju.  No  bez osvajanja Tripolija ili nekog političkog dogovora Haftar neće imati vlast nad Libijskom nacionalnom naftnom korporacijom (NOC) ili Centralnom bankom u koje se sliva prihod od izvoza.

Kada se uzme u obzir produbljivanje krize u Libiji, susjednom Alžiru ili daljem Iranu, moglo bi se pomisliti da bi za tržište nafte Haftarova pobjeda bila ,,dar Božji”. Jak vođa koji kontroliše Libiju poslije godina haosa, vjerovatno bi stabilizovao dotok nafte iz zemlje i primirio tržišta.

Pogotovo što prošlonedjeljni odlazak s vlasti dugogodišnjeg teško bolesnog predsjednika Alžira Abdelaziza Buteflike vjerovatno neće zadovoljiti želju upornih demonstranata za temeljnim demokratskim promjenama.  Učesnici protesta su podsjetili autoritarne vlasti da Alžirci očekuju nešto bolje i da se ,,neće zadovoljiti samo sa stabilnošću”.

Uspjeh u svrgavanju  Buteflike je umnogome posljedica sposobnosti demonstranta da se ujedine oko zahtjeva za promjenom, ali i postojanja relativno živahnog civilnog društva.  Istovremeno, oni su iskazivali poštovanje za bezbjednosne službe i naročito vojsku proisteklu iz gerilske oslobodičake armije u surovoj borbi protiv francuskog kolonijalizma u periodu 1954-1962.

Buteflika je bio na čelu Alžira od 1999. godine.  Zaslužan je što je pregovorima i kompromisima  okončana ,,crna decenija” devedesetih. U tom razdoblju je u sukobu islamističkih pobunjenika i vlasti poginulo oko 200.000 ljudi, pošto je kratka demokratska obnova zemlje krajem osamdesetih završila kada je vojska otkazala izbore pred napredovanjem islamističkih partija.

No, duga ekonomska kriza u zemlji koja je gotovo isključivo zavisna od izvoza nafte i gasa iscrpila je strpljenje mnogih od 42 miliona Alžiraca. Posljednjih nedjelja poluparalizovanog Butefliku počeo je da napušta jedan po jedan saradnik. Među prvima je bio načelnik generalštaba Ahmed Gaid Salah.

Gaid Salah, i sam 78-godišnjak, jedna je od najmoćnijih figura režima, što mu je omogućilo da traži odlazak Buteflike. Vojna intervencija za okončanje protesta bila je  malo vjerovatna, pošto vojska nije bila spremna da se upušta u sukob kao u krvavom građanskom ratu devedesetih.

Prema ustavu, predsjednik gornjeg doma parlamenta Abdelkader Bensalah preuzima ulogu privremenog lidera na 90 dana. Predsjednički izbori u Alžiru biće  održani 4. jula.

Ključni saveznik bivšeg predsjednika je njegov 21 godinu mlađi brat i savjetnik Said Buteflika, univerzitetski profesor, koji je često navođen kao vjerovatni nasljednik. Rijetko je viđan u javnosti, imao je veliki uticaj iza kulisa dok se pogoršavalo zdravlje njegovog brata, ali bi s ostavkom predsjednika mogao da ode i veliki dio njegovog uticaja.

Alžirske političke partije  marginalizovane su masovnim protestima. Demonstranti su zahtijevali promjenu sistema.  Ustali su i protiv Buteflikinog Nacionalnog oslobodilačkog fronta (FLN) i njegovog koalicionog partnera Nacionalnog ujedinjenja za demokratiju (RND).  Ni opozicione partije nisu prošle puno bolje pošto su i one imale ulogu u političkom sistemu.

Mada su demonstranti uspjeli u uklanjanju Buteflike bez ijednog izgubljenog života ili ispaljenog metka, situacija je daleko od riješene. Privremene vlasti, koje predvode Bensalah i premijer Nuredin Bedui kojeg je imenovao Buteflika,  simbolišu drugu žalbu demonstranata, da Alžir ostaje u rukama  kompromitovanih političara, poslovnih ljudi i vojske koji su suzbijali demokratiju. Demonstranti, ujedinjeni pod sloganom promjene sistema, traže svjež početak s novim liderima, pravim izborima i istinskom vladavinom prava.

Događanja u Alžiru, ali i u trečoj afričkoj državi Sudanu, gdje se predsjednik Omar al – Bašar bori s valom masovnih protesta kao da pokazuju da je  živ duh Arapskog proljeća. Ima novinara na Zapadu koji smatraju da se arapske mase nisu umorile od zahtijevanja svojih osnovnih ljudskih i političkih prava. Misleći na ono što se sada dešava u Alžiru i Sudanu, oni postavljaju pitanje – nalazimo li se pred novim talasom Arapskog proljeća.

 

Bijesni pas Bliskog istoka

Halifa Haftar je tokom karijere više puta mijenjao svoju privrženost. Ušao je u vojsku 1966. godine u vrijeme libijskog kralja Idriza Prvog, ali se tri godine kasnije pridružio snagama Moamera Gadafija u puču protiv kralja.

Sljedeće dvije decenije prolazio je kroz unapređenja. Bio je komandant u sukobu Libije sa Čadom, ali su ga protivničke snage zarobile pa je 1987. prebjegao i pridružio se Nacionalnom frontu za spas Libije koji su podržavale SAD. Tada je Haftar postao istaknuti dio vojnog dijela fronta – LNA. Predsjednik SAD Ronald Regan, koji se nadao da će iskoristiti libijske disidente za zbacivanje Gadafija, nazvao je Haftara ,,bijesnim psom Bliskog istoka”.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

SUDBINA GLOBALIZMA POSLIJE PANDEMIJE: Šta donose zapaljive riječi iz Vašingtona i Pekinga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će se KOVID-19, koji je već srušio globalnu ekonomiju, pokazati kao najvažniji trenutak u obnavljanju konkurencije velikih sila, Sjedinjenih Američkih Država i Kine

 

Od 430. godine prije nove ere, kada je u Atini kuga ubila hiljade ljudi mijenjajući tok Peloponeskih ratova, pandemije su često bile prelomne tačke u istoriji. Da li će se KOVID-19, koji je već srušio globalnu ekonomiju, pokazati kao najvažniji trenutak u obnavljanju konkurencije velikih sila, Sjedinjenih Američkih Država i Naroden Republike Kine?

Dugogodišnje trenje između  tih država oko trgovine, ljudskih prava i niza drugih pitanja vinuti su u nove visine od izbijanja virusa. Teško je ne uočiti ovaj trend.  Što je najvažnije, ne postoji međunarodna organizacija koja je u stanju da povuče kočnice ili posreduje u sporu.

Retorički sukob između Kine i SAD dodatno je pojačan prošle sedmice. Ministar spoljnih poslova Vang Ju je u nedjelju kazao da su SAD zaražene ,,političkim virusom” koji se koristi za napad i razbijanje Kine. ,,SAD guraju odnose s Kinom na ivicu novog hladnog rata“, upozorio je ministar Vang tokom godišnjeg zasjedanja nacionalnog parlamenta.

Parlament u Pekingu je razmatrao nacrt odluke o uspostavljanju i unaprjeđenju pravnog sistema i mehanizama primjene za specijalni autonomni region Hong Kong kako bi bila zaštićena nacionalna bezbjednost, što na Zapadu izaziva velike kritike. Predvodnik optužbi da će to značiti kraj autonomije 7,5 miliona građana Hongkonga je državni sekretar Mike Pompeo, koji je pozvao Kinu da ,,preispita svoj katastrofalan prijedlog” i ,,drži se svojih međunarodnih obaveza”.

Oštar jezik i ruganje su svakodnevni. Hrane sve veću zabrinutost da bi rat riječi mogao da dovede do ozbiljnijih tenzija oko Tajvana ili Južnog kineskog  mora. Pozivi na ,,razdvajanje” od lanaca snabdevanja vitalnom medicinskom opremom i tehnologijom proizvedenom u Kini idu u korak sa blokadama kineskog giganta, telekomunikacione kompanije Huavei da koristi američku tehnologiju.

Pandemija je izazov legitimitetu i političkoj budućnosti kineskog predsjednika Si Jinpinga i američkog Donalda Trampa. Obojica odbijaju odgovornost za krizu.

Kineski režim sprovodi agresivnu kampanju za promociju superiornosti svog sistema i potvrđivanje globalnog liderstva. Propaganda optužuje strance, i američku vojsku, za izazivanje  epidemije u Vuhanu prije pola godine.

U Trumpovom slučaju, drama je još veća zbog kampanje za predsjedničke izbore u novembru ove godine, kada će, takođe, biti birani donji, Predstavnički dom Kongresa i trećina sastava Senata. U kampanji se  centralna odgovornost prebacuje na Kinu. Tramp  svog protivnika iz Demokratske stranke, Džoa Bajdena naziva „Pekinški Bajden“.

Ovakav pristup je izložen u povjerljivom memorandumu o strategiji Republikanske stranke. Njom se traži da kandidati te stranke optuže demokrate da su „mekani prema  Kini“ i da tvrde kako je virus „kineski udar… praćen prikrivanjem koje košta više hiljada života”.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 29. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

SUDBINA STARIH U VRIJEME PANDEMIJE: Opasnost od infekcije i diskriminacije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stručnjaci su često govorili da je virus posebno opasan za starije osobe. To se prenosi u javnosti kao ohrabrujuća poruka – sve dok ste mlađi od 70 godina.  Ovakav način prikazivanja vodi ka razmišljanju kako stari ljudi nameću nepotreban teret društvu, zdravstvenom sistemu, i da bi zadovoljenje njihovih potreba moglo ugroziti mlađe ljude

 

Ne idem ja na tvoje, već ti na moje”. Izreku svoje bake je pominjala moja majka u poznom dobu koje je teško nosila. Često mi dolazi u sećanje sa bremenom godina. Možda i zato što su od početka epidemije COVID-19 učestale rasprave  o položaju starijih osoba.

„Ne razumijem kako bih se to doveo u opasnost da pola sata sjedim u parku“, nedavno je pisao književnik, prevodilac, nekadašnji ambasador 91-godišnji Ivan Ivanji iz svoje beogradske „samice“. Šanse da bude ubijen 27. maja 1944. iznosile su najmanje 50 odsto. Tog dana je SS-ljekar u Aušvicu odlučio da je 15-godišnji Jevrejin iz Kikinde radno sposoban te da neće biti podvrgnut posebnom tretmanu (u prevodu: gasnoj komori).

Generalni sekretar UN-a Antonio Gutereš , je poručio da stariji ljudi kao i svi drugi imaju prava na život i zdravlje usljed pandemije. „Pored neposrednih uticaja na zdravlje, pandemija izlaže starije rizicima siromaštva, diskriminacije i izolacije”, strahuje 71-godišnji Gutereš.

Generalni sekretar  je upozorio da je stopa smrtnosti kod starijih od 80 godina pet puta veća od globalnog prosjeka. U Italiji je prosječna starost umrlih 80 godina, pokazalo je istraživanje Nacionalnog instituta za zdravlje. U Kini, ljudi stari 70 i više godina činili su samo 12 procenata  inficiranih, ali više od polovine svih smrtnih slučajeva, prema tamošnjem Centru za kontrolu i prevenciju bolesti.

U SAD-u , stariji od 65 godina do sada su činili 31 posto slučajeva, 53 posto hospitalizacija na intenzivnoj njezi i 80 posto smrtnih slučajeva, prema podacima administracije predsjednika Donalda Trampa. Preminuli od KOVID-19 u staračkim domovima i ustanovama za dugotrajno zbrinjavanje starih  u SAD-u čine trećinu ukupnog broja smrtnih slučajeva, podaci su koje je  prikupio Njujork tajms.

Korona virus otkriva način na koji su stariji  ljudi viđeni.  Stručnjaci su često  najavili da je virus posebno opasan za starije.  To se prenosi u javnosti kao  ohrabrujuća poruka – sve dok ste mlađi od 70 godina. Ovakav način prikazivanja vodi ka razmišljanju kako stari ljudi nameću nepotreban teret društvu, tačnije zdravstvenom sistemu, i da bi zadovoljenje njihovih potreba moglo ugroziti mlađe ljude.

U vremenima vanrednih stanja,  objelodanjuju se društvene istine. Kriza koju je izazvao korona virus otkriva da život starijih izgleda manje važan. Neki su otišli toliko daleko da su pohvalili virus, nazivajući ga „uklanjačem bumera“, generacije ljudi rođenih 1950-ih, kada su, naročito SAD napredovale.

Zastupnik u hrvatskom Saboru Ivan Pernar  (1985), viši medicinski tehničar, je u skupštinskoj raspravi upitao građane „smatraju li normalnim da cijela država mjesecima bude paralizirana i u karanteni zato da bi neki djed ili pradjed živio dan, tjedan, mjesec ili godinu dulje“. Holandski novinar Jort Kelader je pisao da je  „spasavanje pregojenih osamdesetogodišnjaka, koji još i puše – bacanje para jer treba voditi računa o ekonomiji“.

Strategija kolektivnog imuniteta ili ,,imuniteta stada” britanske vlade i politika „zaštite ranjivih“ i „izolacije domaćinstava“, koja kaže da će ljudima starijim od 70 godina biti rečeno da ostanu četiri meseca u strogoj izolaciji kod kuće ili u staračkim domovima odvojeni od šireg stanovništva, izazvali su brojne  kritike. Protumačene su kao poruke da ,,slabiji” članovi društva, moraju biti žrtvovani, da bi pomogli izgradnji imuniteta.

Sumnjalo se da i Švedska tiho radi na ,,imunitetu krda”. U jednoj od najrazvijenijih zemalja svijeta je 90 odsto umrlih do pred kraj aprila bilo starije od 70 godina, a oko polovine smrti se desilo među žiteljima staračkih domova. ,,Nijesmo uspjeli da zaštitimo svoje starije. To je neuspjeh celokupnog društva. Moramo da nešto naučimo iz ovoga”, priznala je na nacionalnoj televiziji Lena Hallengren,  ministarka zdravlja i socijalnih poslova.

Doktor Majkl Hed, viši naučni saradnik za pitanja globalnog zdravstva na Univerzitetu Sauthempon u Engleskoj, istakao je nedostatak usredsređenosti na starije osobe u domovima za njegu. ,,Naše starije stanovništvo zaslužuje bolje nego da ih ignorišemo i zaboravimo.”

Otprilike polovina  smrtnih slučajeva od COVID-19 u nekim evropskim zemljama događa se u staračkim domovima, shodno podacima koje su sakupili akademici iz Velike Britanije.

Sve više zemalja je pokrenulo planove za oporavak. No, izazovi u pogledu mjera za starije još uvijek ostaju. Francuska se suočava sa sve žešćom raspravom šta sa starijim građanima poslije vraćanja u normalniji život. Neki kritičari su kazali da vlada donosi različita pravila za starije i sprovodi druge oblike diskriminacije. Predsjednik Emanuel Makron je rekao da će od starijih osoba, za koje se smatra da su ranjivije na smrtonosni virus, biti zatraženo da ostanu kod kuće duže.

Usred izbijanja COVID-19 zjape problemi u staračkim ustanovama, komunalnim uslugama, socijalnoj zaštiti starijih ljudi. Posebno zbog sve većeg broja starih ljudi u odnosu na opštu populaciju.

U mnogim zemljama se  javno zdravstvo raspada. Italija je 2000. bila druga na svijetu, posle Francuske, po dostupnosti zdravstva građanima, a po najnovijim podacima je 40. U zlatno doba 1980, u zemlji je bilo 540.000 bolničkih ležajeva, a danas 190.000. Dakle, 350.000 manje! Poslije dramatičnih kresanja sredstava namijenjenih zdravstvu tokom globalne finansijske krize 2008, javni sektor je ostao bez 72.000 kreveta, a 42.800 ljekara i bolničkog osoblja prešlo je u privatne klinike ili otišlo u inostranstvo. Za sljedećih 10 godina zdravstvu su uskraćena  sredstva u visini od 37 milijardi evra.

Milanski dnevnik Korijere dela Sera tvrdi da 47,8 odsto sredstava iz budžeta namijenjenih zdravstvu odlazi u privatne ustanove. Od 55 miliona profitabilnih medicinskih analiza, više od polovine obavlja se u privatnim institucijama, jer javne nemaju sredstava da investiraju u proširenje kapaciteta. Upućeni se pitaju nije li to ona neoliberalna tendencija da se urušavanjem javnog sektora olakša put ka totalnoj privatizaciji?

Pandemijska kriza je skrenula pažnju na dramatičan globalni porast broja starih ljudi u odnosu na opštu populaciju, na ekonomske resurse neophodne za osiguranje njihovog blagostanja ali i na činjenicu da mnogi zauzimaju moćne položaje u političkom, ekonomskom, društvenom i kulturnom poretku.

Kako je tržišna logika dovela do smanjenja državnih ulaganja u socijalnu infrastrukturu i njegu, svjedoci smo odgovora koji nastoji da ohrabri stare  da preuzmu odgovornost za svoje zdravlje i sreću. No, ovo  mogu sebi da priušte imućniji ljudi, ali ne i ogromna većina starijih.

Upozorenja upućena starijim osobama od izbijanja korona virusa otkrivaju ambivalenciju prema starenju i njegovom poricanju. Naglašava  se odbijanje vlada  da priznaju krivicu zbog toga što su  godinama smanjivani programi namijenjeni zaštiti starijih. Jačanje neoliberalizma i politike štednje značilo je da se države poput SAD ili Velike Britanije mnogo manje mogu nositi sa pandemijom, dok prisiljavaju one na prvim medicinskim frontovima da donose nemoguće odluke koga će prvo liječiti.

Dok KOVID-19 jasno pokazuje koliko uzajamno ljudi trebaju i zavise jedni od drugih, društveni imperativ prema starenju stanovništva ostaje isti: odbiti starenje što je duže moguće i izbjegavati da se postane socijalno suvišan. ,,Podrška i zaštita starijih ljudi koji žive sami u zajednici, posao je svakoga”, imajući to u vidu poručio je dr Hans Henri P. Kluge, regionalni direktor Svjetske zdravstvene organizacije za Evropu. „Sve starije ljude treba tretirati s poštovanjem i dostojanstvom tokom ovih vremena. Zapamtite, nikoga ne ostavljamo iza sebe.”

 

Trendovi

Čini se da je za COVID-19 starost snažan predskazivač ko živi, a ko umire. Procjenjuje se da umire 0,66 odsto ljudi kojima je dijagnostifikovan KOVID-19. No, stopa se drastično razlikuje za različite starosne grupe, krećući se od 0,0016 procenata za djecu mlađu od deset, do 7,8 odsto kod osoba starijih od 79 godina.

Slični trendovi se primjećuju i kod procenta pacijenata sa KOVID-19 kojima je potrebna hospitalizacija. Kreće se od nula odsto kod mlađih od 10 godina do 18,4 procenta među starijim od 79 godina.

Starije osobe spadaju u rizičnu grupu zato što se kod njih znatno povećava vjerovatnoća hroničnih tegoba. No, to samo djelimično objašnjava njihovu visoku stopu smrtnosti. Sa starenjem, čovjekov imuni sistem slabi. To povećava ranjivost na infekcije svih vrsta.

Kada se imuni sistem aktivira kod starijih ljudi, postoji i veća vjerovatnoća za pojavu citokinske oluje. Tada imuni sistem pretjerano reaguje i proizvodi previše hemikalija da se bori protiv infekcije. Slijedi jaka upalna reakcija koja ima potencijal da prouzrokuje značajna oštećenja u tijelu, uključujući i prestanak djelovanja organa.

Najveći faktor rizika za umiranje od korona virusa je kardiovaskularna (srčana) bolest, sa stopom smrtnosti od 10,5 procenata. No, još  nije poznato zašto.

Povećan je rizik od teške bolesti za dijabetičare. Dijabetes smanjuje imunološku funkciju i otežava borbu protiv virusnih infekcija.

Možda je najjasniji povećani rizik od teške bolesti od KOVID-19 kod ljudi sa hroničnom respiratornom bolešću, kao što su astma i zapaljenje pluća.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BIL GEJTS U ŽIŽI GLOBALNIH KONTROVERZI: Humanist ili prorok dominacije nad ljudskim rodom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za mnoge Gejts je humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom. Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega. Posljednjih sedmica su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana

 

Bil Gejts, drugi najbogatiji čovjek na svijetu, osnivač američke multinacionalne tehnološke kompanije Majkrosoft, usred globalne bitke protiv KOVID-19 u središtu je zanimanja svjetske javnosti. Za mnoge je 64-ogodišnji Gejts humanista. Za druge osoba koja želi da uz pomoć vakcine koja bi trebalo da bude proizvedena, ostvari dominaciju nad ljudskim rodom.

Gejtsov angažman u borbi protiv pandemije izlazi iz uobičajenog obrasca – on predlaže mjere, najavljuje izgradnju sedam bolnica za proizvodnju vakcine, polemiše sa predsjednikom SAD Donaldom Trampom oko mjera za borbu protiv korona virusa i finansiranja Svjetske zdravstvene organizacije (SZO). Dobrotvorni fond Bila i Melinde Gejts finansira potragu za vakcinom, liječenje i dijagnostikovanje virusa korona, a Gejts poziva da se ponovo uspostavi saradnja SAD sa Kinom, iz koje je pošast korona virusa krenula.

Poslije detaljnog proučavanja procesa nastanka epidemija, budući da je njegova fondacija godinama radila na suzbijanju bolesti i na stvaranju zdravstvenog sistema u siromašnim zemljama, Gejts je predvidio izbijanje pandemije. Na društvenim mrežama izaziva ogromnu pažnju njegovo predavanje „TED“ iz 2015. Tada je istakao kako nova „svjetska katastrofa“ neće biti povezana s nuklearnom bombom, već sa virusima.

Gjets je smatrao da medunarodna zajednica može da „izade na kraj s tim zadatkom“, ukazujući na informaciona sredstva i otkrića u biologiji, koja mogu da omoguće razvoj ljekova i vakcine. „Da bi se to desilo neophodan je globalni pristup u oblasti zdravstvene zaštite“, istakao je.

Bil Gejts, evo pet godina kasnije, ponovo insistira na ideji „globalnog odgovora“.  Podsjeća međunarodnu zajednicu (posebno zemlje G20, grupu najrazvijenijih i najvećih svjetskih privreda u usponu) na nužnost ujedinjenog fronta koji će biti „presudan“ za pobjedu nad krona virusom.

Gejts je odluku predsjednika Trampa da privremeno obustavi finansiranje SZO nazvao „veoma opasnom“. Izvršni direktor njegovog Fonda Mark Suzman je SZO nazvao „veoma pouzdanim partnerom“ . Istovremeno je istakao potrebu za saradnjom sa zvaničnim Pekingom, gdje Fond ima veliki biro.

Ima mišljenja da je prelomni momenat u Gejtsovom fokusiranju pandemije kao gobalne opasnosti, bila epidemja svinjskog gripa  2009. Tada je, kao najbogatiji čovjek na svijetu, napisao članak „Ka boljem odgovoru za buduću pandemiju”. Neki analitičari smatraju da je tadašnje  Gejtsovo angažovanje pomoglo SZO u donošenju mjera za održivi razvoj u Ujedinjenim nacijama. Tada je Gejts definisao korake koji moraju da budu preduzeti kako bi se spriječila eventualna sljedeća pandemija. Na ovome su on i njegovi saradnici radili sa fondacijom Vorena Bafeta, američkog kapitaliste, tada drugog najbogatijeg čovjeka svijeta. Argumente da mogu da budu u pravu dobili su 2012. i 2014, kada je izbila zaraza Bliskoistočnog respiratornog sindroma (MERS), koji je prijetio da postane globalna pandemija.

MERS je poznat i kao kamilski grip. Prvi slučaj je identifikovan 2012. u Saudijskoj Arabiji, a većina potonjih na Arabijskom poluostrvu. Do januara 2020. je zabilježeno oko 2.500 slučajeva, a oko 35 posto onih kojima je dijagnostikovana bolest umre od nje. Veće epidemije su se pojavile u Južnoj Koreji 2015. i u Saudijskoj Arabiji 2018.

SZO od pojave virusa SARS 2002. daje redovna uputstva i upozorenja o mogućnosti izbijanja pandemijskih kriza.

U nekoliko scenarija koje je do 2010. izradila CIA, a koji su predviđali globalne trendove u narednih 15 ili 30 godina, pandemija je pomenuta kao jedna od opasnosti s kojom globalni svijet može da se suoči.

Gejts, pvobitno, nije privukao pažnju javnosti svojim filantropskim radom. Osnovavši sa prijateljem Polom Alenom softversku kompaniju Majkrosoft 1975, on će 20-ak godina kasnije postati guru informatičke ere u nastajanju. Gejts i Majkrosoft imali su ključnu ulogu u tranziciji svijeta iz analognog u digitalno doba.

Početkom 21. vijeka, Gejts je odlučio da svoje bogatstvo uloži u humanitarni rad, pa je, zajedno sa suprugom Melindom, osnovao Gejts fondaciju i etapno počeo da se povlači iz direktnog upravljanja Majkrosoftom. Sredinom marta potpuno se povukao iz kompanije.

Fond Bila i Melinde Gejts nastao je 2000. godine tako što je bračni par u jednu spojio nekoliko već postojećih porodičnih fondacija (prva je osnovana 1994).

Njegova fondacija tijesno sarađuje sa SZO na nekoliko velikih projekata suzbijanja zaraza, kao što je dječija paraliza. U saradnji sa jednim od osnivaca Gugla Larijem Pejdžom, finansirao je istraživanja za pronalazak jedinstvene vakcine protiv gripa. Finansira i istraživanja za borbu protiv Alchajmerove bolesti.

Do 2018. Gejtsova fondacija je sakupila 46,8 milijardi dolara, i jedna je od najvećih svjetskih privatnih humanitarnih organizacija. Fondacija je radila na distribuciji vakcina u zemljama u razvoju, zalagala se za porodično planiranje preko veće upotrebe kontracepcije i finansirala razvoj genetski modifikovanih usjeva. Ti napori su izazvali neosnovane optužbe da Gejts ugrožava siromašne u svijetu nepotrebnim ljekovima i štetnim usjevima dok pokušava da smanji globalnu populaciju.

Gejtsove pristalice smatraju kako je njegov doprinos ravnoteži snaga koje se bore protiv epidemija zadivljujući. On odražava američku tradiciju filantropije, koja podstiče uspješne ljude da daju dug zajednici. Pored toga, potvrđuje pojavu „nedržavnih“ kolosalnih snaga na svjetskoj sceni: medu glavnim finansijskim donatorima SZO je Fond Bila i Melinde Gejts, odmah iza SAD (cinici primjećuju  mnogo neizmirenih obaveza), dok su Kina i Evropa daleko iza.

Gejtsov pristup se ne dopada svima: u Vašingtonu njegov pristup smatraju naivnim. Ideja Fonda o osnivanje Globalnog tehničkog odbora za određivanje raspodjele – ko će prvo primiti vakcinu, trebalo bi da postane predmet burnih diskusija. Trampova administracija se boji bilo kakve nadnacionalne vlasti u tom pitanju i ne žuri da se vrati saradnji sa Kinom koja se pozicionirala kao novi lider u stvaranju „globalnog poretka u zdravstvu“.

Kao jedan od najbogatijih ljudi na svijetu, Gejts je plodna meta za teoretičare zavjere i za napade. Dugo jurišaju na njega na internetu. Posljednjih nedjelja su napadi na njega na društvenim mrežama pojačani s različitih strana, od antivakserskih grupa do pristalica raskrinkane teorije zavjere, koji povezuju novi korona virus sa 5G tehnologijom.

Njegov elektronski post je dobio stotine hiljada komentara koji ga optužuju za zločine protiv čovječnosti i povezuju s različitim teorijama zavjera s vakcinama, SZO i implantiranjem mikročipova u ljude. U postovima na Jutjubu, Fejsbuku i Tviteru lažno je prikazan kao tvorac KOVID-19, profiter od vakcine za virus i dio podlog plana da se bolest iskoristi za nadziranje globalne populacije.

Pomenuti Gejtsov govor iz 2015. je ponovo isplivao na Jutjubu s 25 miliona novih pregleda, ali ne kako je Gejts želio. Antivakseri, pripadnici grupe teorija zavere Kenon i desničarski komentatori su taj video uzeli kao dokaz da je jedan od najbogatijih ljudi na svijetu planirao da iskoristi pandemiju za preuzimanje kontrole nad globalnim zdravstvenim sistemom. Teorije zavjere izokreću Gejtsove riječi. Pošto je na Reditu spomenuo mogućnost „digitalnih sertifikata” kao potvrdu ko je imao virus, trolovi na internetu su počeli da tvrde da želi da nadzire populaciju implantiranjem mikročipova u ljude.

Napadi na Gejtsa su pojačani pošto je kritikovao odluku SAD da prekinu finansiranje SZO, što je Trampova administracija obrazložila načinom na koji je ta međunarodna organizacija iz sistema UN postupala tokom  pandemije. Milioni Amerikanaca su izgubili posao tokom pandemije, pa je način na koji se Trampova administracija odnosi prema krizi veoma lično pitanje koje pogađa mnoge.

Gejts se pojavio kao protivteža Trampu zalaganjem za mjere ostanka kod kuće, proširenje obima testiranja i razvoj vakcine. Gejts je sada, zajedno s vodećim stručnjakom za infektivne bolesti u SAD Entonijem Faucijem, meta desničarskih komentatora koji nipodaštavaju sve one koji se ne slažu sa Trampom oko virusa.

Peticiju koja je osvanula na sajtu Bijele kuće potpisalo je oko 450.000 ljudi. Njome se traži sveobuhvatna i javna istraga protiv Fondacije Bila i Melinde Gejts zbog, kako se navodi, „zločina protiv čovječnosti i zloupotrebe medicine“. Pojedini analitičari smatraju da će peticija usred predsjedničke kampanje u novembru ove godine, jačati Trampovu poziciju. Od ishoda društvenog i političkog obračuna Trampa i Gejtsa mogla bi da zavisi i neposredna budućnost SAD.

 

Za globalnu dostupnost vakcine

SZO je pokrenula globalnu inicijativu za ubrzani razvoj i ravnomjernu raspodjelu vakcina, dijagnostike i tretmana protiv bolesti KOVID-19. Među suorganizatorima predstavljanja inicijative našli su se i Evropska komisija, predsjednik Francuske Emanuel Makron i fondacija Bila i Melinde Gejts.

Gejts je ocijenio da se život može jedino u potpunosti vratiti u normalu pošto vakcina protiv korona virusa bude globalno dostupna. On je kazao da se mora brzo raditi na razvoju nove vakcine u „milijardama doza”. Razvijene zemlje poput SAD, prije ili kasnije će moći da se bore protiv virusa, ali on mora biti poražen u cijelom svijetu, kazao je Gejts.

Gejts je prošle sedmice pozvao administraciju predsjednika Trampa da u borbi protiv korona virusa krene s izgradnjom fabrika za razvoj najperspektivnijih vakcina. Pošto neke vakcine najvjerovatnije nikada neće biti potrebne, privatne kompanije ne mogu preuzeti rizik gubitka miliona dolara, „ali savezna vlada može”, rekao je Gets. „To je jedini način da bude osigurana masovna proizvodnja vakcina.”

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo