Optužnica protiv Asanža je ruganje vladavini prava i frontalni napad na slobodu medija i slobodu mišljenja, slobodu novinara da objave i neprijatne istine. Vikiliks je neprijatan, zato što je i istina često neprijatna, posebno za organizacije koje imaju veliku moć i koje svoje poslove obavljaju van radara javnosti
Sedmogodišnji boravak Džulijana Asanža, osnivača Vikiliksa, internet portala za uzbunjivanje, koji je otkrio tajne vlada širom svijeta s posebnim naglaskom na SAD, završen je u ambasadi Ekvadora u Londonu. Asanž je sada, zahvaljujući američkom predsjedniku Donaldu Trampu, čijoj je izbornoj pobjedi i sam doprinio, u britanskom pritvoru s izgledima da bude izručen Sjedinjenim Američkim Državama.
Asanžov rad su pozdravljali mnogi antiratni aktivisti i borci za transparentnost informacija. Njegovo hapšenje ponovo je vratilo u fokus pitanje borbe za transapretnost rada vlada i informacija, ali i o zaštiti uzbunjivača i uređivanju interneta.
Vikiliks je 2010. objavio 500.000 američkih dokumenata o ratovima u Iraku i Avganistanu, s informacijama o tajnim vojnim operacijama, ubijanju i mučenjima civila. U novembru te godine objelodanjeno je i oko 250.000 američkih diplomatskih depeša, koje pokrivaju skoro svaku zemlju na svijetu. Tada su SAD i njihovi saveznici kritikovali Asanža da rizikuje živote ljudi, otkrivajući informacije o izvorima, obavještajnim tehnikama i ključnim infrastrukturnim lokacijama.
Da li će ga Velika Britanija izručiti Sjedinjenim Državama? Da li bi time bila otvorena vrata da i druge uzbunjivače u budućnosti „love” zbog otkrivanja informacija? Da li će Asanžova sudbina utišati one koji su razmišljali da krenu sličnim putem? Od odgovora na ova pitanja mogla bi da zavisi i sudbina slobodnog govora i novinarstva, kažu aktivisti.
Američka optužnica protiv Asanža — čiji su detalji objavljeni poslije njegovog hapšenja u Londonu zbog kršenja uslova privremenog puštanja na slobodu 2012. i pošto mu je Ekvador ukinuo azil — tiče se upada u kompjuterski sistem vlade SAD. Optužba se odnosi na Asanžovu navodnu ulogu u pomaganju bivšoj pripadnici američke vojske Čelsi Mening da dođe do već pomenutih materijala objavljenih 2010. Moguće je da će se Asanž suočiti i s dodatnim optužbama, između ostalog u vezi s predsjedničkom kampanjom u SAD 2016, te, kako piše Vašington post, ruskim naporima da se umiješaju u te izbore.
Šta optužnica protiv Asanža, koju je Trampovo ministarstvo pravde podiglo – zapravo znači za hrabrog 46-godišnjeg Australijanca, za britansko pravosuđe koje treba da odluči da li da ga isporuči, ali i za slobodu medija u SAD i u svijetu?
U poređenju s najgorim strahovima Asanža i njegovih pristalica – crna kapuljača preko glave u nekoj zemlji koja podržava torturu, progon po zakonu o špijunaži, smrtna kazna – ova optužnica mogla bi da zvuči kao dobra vijest. Asanž je optužen za udruživanje sa Čelsi Mening radi hakovanja jedne lozinke na tajnoj vladinoj bazi podataka.
Nema optužbi za špijunažu, nigdje se ne pominju Rusija i izborna kampanja Demokratske stranke tokom 2016, nema šire liste zavjerenika iz Vikiliksa. Što se tiče kazne, hakovanje vladine lozinke jeste krivično djelo, ali je za njega predviđena maksimalna zatvorska kazna od pet godina. To je kraće od Asanžovog dobrovoljnog pritvora u diplomatskom stanu u Londonu. Takođe i od 12 mjeseci koliko mu u Velikoj Britaniji prijeti za prekršaj pošto nije poštovao rok suda da se u okviru puštanja uz kauciju javi policiji.
Ipak, na optužnici od šest strana ima povoda za uzbunu. Asanž i Mening nisu optuženi samo za obično hakovanje. Optužnica izričito predstavlja Asanžovo hakovanje lozinke kao dio šireg udruživanja Vikiliksa za „javno prenošenje informacija na svojoj internet stranici“. Pominje se i Vikiliksova upotreba digitalnog depozita na klaud serveru za ostavljanje povjerljivih dokumenata.
Optužnica se oslanja na hakovane i dekriptovane razgovore koji su dostavljeni američkom tužilaštvu, što je svojevrsna ironija. No još je važnije da optužnica duboko zadire u odnos između izvora i izdavača, pa navodi da je Asanž „ohrabrivao“ posustalu Mening,
U tome je problem, smatra Brus Šapiro iz časopisa Nejšn, najstarijeg nedjeljnika u SAD koji neprestano izlazi od 1865. Aktivnim hakovanjem lozinke Asanž je možda počinio krivično djelo. No, „udruživanje“ radi širenja procurelih informacija nešto je što novinari rade svaki dan. Depoziti na klaud serverima za povjerljiva dokumenta i druge bezbjednosne mjere koje se opisuju u optužnici, danas su sastavni dio istraživačkog novinarstva. Što je još značajnije, navođenje, ohrabrivanje, nagovaranje i podsticanje izvora koji imaju pristup tajnim podacima u osnovi je nezavisnog novinarstva.
Šapiro konstatuje da je optužnica protiv Asanža ograničen, ali ipak značajan udar na praksu istraživačkog novinarstva. To je jasno i iz zanemarenog aspekta čitavog slučaja: nedavnog ponovnog zatvaranja Čelsi Mening zato što je odbila da sarađuje u istrazi. Iz opsega optužnice jasno je da je ministarstvo pravde tražilo od nje da sarađuje da bi izgradilo tezu o udruživanju.
Da nije bilo Čelsi Mening ne bi bilo moguće veliko Vikiliksovo razotkrivanje američkih diplomatskih poruka 2010, koje je osramotilo vlade širom svijeta. Ona je Vikiliksu predala 700.000 povjerljivih dokumenata i za to je 2013. osuđena na 35 godina zatvora. Odslužila je više od tri godine prije nego što je početkom 2017. na kraju mandata pomilovao predsjednik Barak Obama.
Šapiro piše da optužnica protiv Asanža pokreće izuzetno važno pitanja, naročito imajući u vidu da je ona djelo administracije koja već napada medijske slobode na više frontova. U tom smislu, ovo je, po Šapirou, politički motivisana tužba, koja pokreće pitanje da li istraživački novinari i izdavači, od lokalnih izdanja do transnacionalnih platformi, uživaju zaštitu Prvog amandmana Ustava SAD u svojim odnosima sa poverljivim izvorima, ili ne. U pitanju je budućnost istraživačkog novinarstva.
Asanž je uveliko prozivan kao teoretičar zavjere koji bježi od pravde. Ali otkriće o američkom nalogu za izručenje njega — kao borca za transparentnost informacija — podupire ključni razlog koji je on navodio za skrivanje u ambasadi Ekvadora. Asanž je negirao navode optužnice iz Švedske o seksualnom zlostavljanju – govoreći kako su one politički motivisane i izražavao strahove da će biti prebačen u SAD kako bi se tamo suočio sa suđenjem.
Niko ne može da povjeruje da su Britanci godinama u nadzor ambasade Ekvadora ulagali milionski trud, samo da bi bio sproveden nalog za Asanžovo hapšenje iz 2012. u vezi kaucije. ,,To je ruganje vladavini prava i frontalni napad na slobodu medija i slobodu mišljenja, slobodu novinara da objave i neprijatne istine,” napisao je komentator njemačke medijske kuće Dojče vele.
Čak i u Velikoj Britaniji se za tako nešto izriče novčana kazna. S obzirom na to da je u posljednjih devet godina sloboda Džulijanu Asanžu u velikoj mjeri bila uskraćena i da je posljednjih sedam godina proveo u maloj sobi bez sunčeve svjetlosti u ambasadi Ekvadora, sa sigurnošću se može reći da je zaprijećena maksimalna kazna apsolutno neproporcionalna.
Sve to može, po DW, da se razumije samo u okviru šire slike: Britanci pomažu svojim američkim prijateljima. SAD su zatražile izručenje i London će to vjerovatno uraditi.
Potpredsjednik SAD Majk Pens je 2017. hapšenje Asanža označio kao „prioritet“ svjetske sile. Takođe 2017. Majk Pompeo, koji je tada izbaran za direktora CIA, Vikiliks je označio kao „nedržavnu neprijateljsku tajnu službu“. Uz to je zaprijetio: „To će sada prestati“.
Pompeo je tada mogao da se nada i da prijeti, jer je u Ekvadoru smijenjena ljevičarsko orijentisana vlada Rafaela Koree. Dok je on bio na vlasti, mali Ekvador zauzeo je stav koji podsjeća na Davida i Golijata, odlučivši da Asanža stavi pod svoju zaštitu i pored velikog protivljenja SAD.
Korein nasljednik Lenin Moreno je promijenio kurs . Već početkom marta vidjelo se da su SAD pojačale napore kako bi Asanž mogao da bude osuđen: otada je Čelzi Mening ponovo u zatvoru.
,,Naravno, Vikiliks je neprijatan. Zato što je istina često neprijatna. Posebno za organizacije koje imaju veliku moć i koje svoje poslove rado obavljaju van radara javnosti – kao što su vojska SAD, tajne službe SAD, diplomatija SAD, politika SAD,” piše DW.
No, pravoj demokratiji je potrebna ta neprijatnost, potrebni su joj građani koji su informisani – pa tako i o stvarima koje vlade nastoje da drže u tajnosti. Džulijan Asanž nikada nije odao tajne. On ih je objavio. Kao što i drugi mediji čine, oni koji dobro rade svoj posao.
Komentator Vašington posta piše da bi se, ukoliko bude inkriminisano primanje povjerljivih informacija – neka od najvažnijih novinarskih djela u američkoj istoriji pretvorila u zločine. Svaki novinar koji se bavi nacionalnom bezbjednosti bio bi potencijalni kriminalac.
Bez cenzure
Vikiliks više od deset godina objavljuje milione povjerljivih dokumenata . Ova organizacija tvrdi da želi da „donese važne vijesti i informacije javnosti, kako bi čitaoci i istoričari vidjeli istinite dokaze”.
Vikiliks je medijska organizacija nastala sa ciljem, kako je objasnio Asanž, da omogući uzbunjivačima da objavljuju informacije. Objavio je da će ova internet stranica koristiti enkripciju i da neće praktikovati cenzuru, kao i da će objavljivati tajne informacije i štititi izvore.
Сajt je prvi put privukao pažnju 2007. kada su objavljeni priručnici za američke zatvorske čuvare u Guantanamu. No, pravu je slavu stekao 2010. kada je sarađivao sa Njujork Tajmsom, Gardijanom, Špiglom, Le Mondom i El Paisom u objavljivanju miliona povjerljivih diplomatskih poruka.
Do sada je Vikiliks objavio preko deset miliona dokumenata koji su bili klasifikovani kao tajni. Informacije koje su procurile, kao i popratne analize, užasnule su mnogobrojne političare, vlade i korporacije.
Vikiliks čuva podatke na serverima u nekoliko različitih zemalja širom svijeta, poput Islanda i Švedske u kojima zakoni štite otkrivanje informacija od javnog značaja. Na taj način pravosudni organi SAD ne mogu da ih zatvore.
Tokom svojih početaka, Vikiliks je radio s disidentima širom svijeta kako bi razotkrio vladine tajne – od SAD do Evrope, preko Kine, Afrike i Bliskog Istoka. Njegov rad se vremenom fokusirao najviše na SAD.
Milan BOŠKOVIĆ
IN ENGLISH3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
FOKUS3 sedmice
INTERVJU3 sedmice