Povežite se sa nama

SVIJET

IZBORI U TURSKOJ:  Ipak se okreće

Objavljeno prije

na

Poraz AKP u Ankari, prvi za 25 godina, je značajan udarac za predsjednika Erdogana. No, izgubiti Istanbul, koji je tri puta veći od Ankare i u kome je Erdogan pokrenuo svoju političku karijeru i služio kao gradonačelnik 1990-ih, prije nego što je izabran za premijera, još je veći šok. Ovi lokalni ,,izbori istorijski kao i (izbori iz) 1994. godine – kada je Erdogan izabran za gradonačelnika Istanbula, kazuju da se stranica koja je otvorena prije 25 godina, okreće”, napisao je jedan turski novinar

 

Prvi put za poslednjih 16. godina je turski predsednik Redžep Taip Erdogan doživio značajan neuspjeh na nekom opredeljivanju birača u toj zemlji. Erdoganova vladajuća Partije pravde i razvoja (AKP) je na lokalnim izborima, na koji se gleda kao referendum o liderstvu moćnog šefa države, izgubila u devet među najznačajnijim gradovima u zemlji, uključujući glavni grad Ankaru, a prije naknadnog brojanja i 18-milionski Istanbul.

Uprkos tome je Erdogan proglasio pobjedu ukazujući na rezultate na nivou zemlje koji pokazuju da Islamsko konzervativna vladajuća stranka AKP u koaliciji sa ultradesnom strankom MHP, ima 15 odsto glasova više nego socijaldemokratska Republikanska narodna partija (ICH) glavna opoziciona u nacionalnom parlamentu Međlisu. Ipak je prvi put u njegovoj političkoj karijeri Erdogan osjetio poraz u izborima za gradonačelnika u Ankari, i možda čak i u njegovom rodnom Istanbulu, poslovnom centru zemlje.

Lokalni izbori se, po definiciji, direktno ne tiču predsjednika Republike koji bi trebalo da u njima bude neutralan. No Erdogan koji dominira turskom politikom od kada je prije 16 godina došao na vlast, u poslednja dva mjeseca je neumorno vodio kampanju za izbore koje je opisao kao ,,pitanje opstanka” za Tursku. Uoči izbora je Erdogan održao više od 100 predizbornih skupova, ponekad govoreći čak osam puta dnevno uz ogromnu medijsku pokrivenost, ali to nije pomoglo da AKP i njegovi izabranici pridobiju većinu glasača u dva središnja grada.

Poraz AKP u Ankari, prvi za 25 godina, je značajan udarac za predsjednika. No, izgubiti Istanbul, koji je tri puta veći od Ankare i u kome je Erdogan pokrenuo svoju političku karijeru i služio kao gradonačelnik 1990-ih, prije nego što je izabran za premijera, još je veći šok. Ovi lokalni ,,izbori istorijski kao i (izbori iz) 1994. godine – kada je Erdoan izabran za gradonačelnika Istanbula, kazuju da se stranica koja je otvorena prije 25 godina, okreće”, napisao je jedan turski novinar.

U srijedu su turske izborne vlasti počele ponovno prebrojavanje glasova u osam od 39 okruga u Istanbulu posle žalbi AKP da su mnogi glasački listići neopravdano svrstani u 300.000 nevažećih što je, prema toj partiji, išlo na uštrb njenih kandidata. Prema preliminarnim i nezvaničnim rezultatima koje je objavila državna novinska agencija Anadolija, opozicioni kandidat u Istanbulu Ekrem Imamoglu pobijedio je bivšeg premijera Binalija Jildirima, kandidata AKP, sa oko 25.000 glasova razlike. AKP je odbila da prizna poraz i uložila je žalbu osporavajući rezultate u svih 39 okruga u Istanbulu i 25 okruga u Ankari.

Erdoganov rodni Istanbul je najveća nagrada ovih izbora. Ko vrši vlast u Istanbulu kontroliše već dio budžeta od 5,79 milijardi dolara, zbirnog sa Ankarom. Izbori za gradonačelnike i lokalne samouprave viđeni su kao ključni za održanje Erdoganove kontrole vlasti. Ukoliko predsjednikov kandidat izgubi u Istanbulu to će biti ozbiljan udarac njegovoj partiji.

Imamoglu, kandidat CHP, najveće opozicione partije u turskom parlamentu, koji se već predstavlja kao gradonačelnik Istanbula, optužio je AKP da pokušava da kupi vrijeme i pozvao Erdogana da ne dozvoli da ovi izbori uvedu zemlju ,,u nemirne vode”. ,,Ne dozvolimo da tri ili četiri osobe koje se ponašaju kao djeca kojima su oduzete igračke ugroze kredibilitet Turske”, rekao je Imamoglu, do sada uspješni čelnik Beilikdizija, dijela istanbula.

Provladini listovi su, međutim, objavili u srijedu da na lokalnim izborima postoji zavjera potiv Turske, poredeći je sa pokušajem vojnog udara 2016. protiv Erdogana kada je u sukobima pobunjenih vojnih jedinica i pristalica AKP ubijeno preko 250 lica. Na predizbonim mitinzima Erdogan je opisao opozicioni savez kao podržavaoce terorizma povezane sa islamskim klerikom Fetulahom Gulenom, koji živi u Sjedinjenim Američkim Državama, te kurdskim militantima.

Zapanjujuće poteškoće su, međutim, po dominantnoj ocjeni u Turskoj i spoljnom svijetu odraz nezadovoljstva glasača stanjem u turskoj ekonomiji i načinom na koji je njom upravljao sveprisutni predsjednik. Zato su nedjeljni izbori pažljivo praćeni kao barometar Erdoganovog statusa među glasačima otkako je turska privreda ušla u recesiju, a on poslije referenduma 2017. preuzeo široka izvršna ovlaštenja.

Posrtanje privrede je u središtu zabrinutosti glasača, poslije godina impresivnog rasta Turska. Nezaposlenost je iznad 10 odsto, nacionalna valuta lira je izgubila 28 odsto vrijednosti samo tokom 2018, a u nedavnim mjesecima je inflacija dostigla 20 odsto i povećala troškove života glasača AKP iz radničke klase.

Opozicija je prognozirala da će ti nezadovoljni glasači AKPodbiti da izađu na izbore, iako je izlaznost bila preko 80 odsto. Pored lošeg stanja privrede, na raspoloženje glasača su uticali i korupcija i sprega vlasti i poslovnih krugova, na šta su upozoravali i provladini kolumnisti po medijima.

Iako predsjednikovo ime nije bilo na glasačkom listiću, Erdogan je u neumornoj kampanji pokušavao da skrene pažnju sa ekonomije. Za inflaciju je okrivio ,,strane sile koje time žele da potkopaju zemlju”. Njegova ratoborna retorika i prijeteće poruke protivnicima, istakle su ulog na izborima.

Najmanje značajnih devet gradova će promijeniti lokalnu vlast – uz Ankaru, tu su i mediteranski turistički centar Antalija, priobalna provincija Adana i lučko čvorište Mersin. ,,Erdoganova AKP izgubila je značajne glasove u ekonomskim snagama u zemlji”, ocenio je Volfgango Picoli, kopredsjednik Teneo Intelligencea u Londonu. Po njemu, ,,ekonomska kriza u Turskoj ubila je Erdoganovu auru nepobedivosti.”

Gubitak vlasti za AKP u Zapadnoj Turskoj je prelomni događaj, jer tamošnji veliki gradovi na čelu sa Izmirom otjelovljuju budućnost zemlje. Proizvode dvije trećine ukupnog domaćeg proizvoda (BDP), privlače omladinu i sve one koji traže posao.

U poslednjih pet godina Turska je gotovo neprestano bila u predizbornom modusu: tri puta parlamentarni izbori, dva puta lokalni izbori i jedan referendum o ustavu i novom predsjedničkom sistemu. Tome treba dodati i neuspjeli puč.

Stalne kampanje, Erdoganov polarizujući politički stil i „čišćenja”, duboko su podijelili zemlju. Nije samo nanijeta šteta unutrašnjepolitičkom konsenzusu. Erdogan je proteklih godina stalno instrumentalizovao spoljnu politiku kako bi mobilisao svoje pristalice. Zapadne zemlje su zato Tursku međunarodno izolovale više nego ikada proteklih decenija.

Opozicija u Turskoj smatra kako smanjenje podrške Erdoganu u velikim gradovima označava početak kraja njegove duge vladavine. Izbori su, opet, pokazali da je opozicija, uprkos proganjanjima i medijima naklonjenim vlastima, i dalje živa, kao i da nezadovoljstvo glasača može naći svoj politički izraz.

Mnogim biračima se smučilo njegovo ponašanje samodršca, bezobzirna politika, cenzura medija, haos u organima vlasti poslije njegovih čistki. Da li je ovo početak kraja ere Erdogana? Jedno je sigurno: duh demokratije još živi u Turskoj. Borba za tursku demokratiju još nije izgubljena.

Po funkcionerima CHP, rezultati lokalnih izbora u Turskoj pokazuju da građani osim ekonomskom situacijom nisu zadovoljni ni prošlogodišnjim uvođenjem predsjedničkog sistema. Po Refiku Akovi, predsjednik Komisije za spoljne poslove stranke da je ostao u normalnom parlamentarnom sistemu, ne bi ovoliko pao:  ,,Znači, rok trajanja tog sistema je kratak. I taj sistem neće biti još dugo, temelji su mu već uzdrmani. Nije njemu problem što je izgubio puno glasova, on bi ih povratio, nego mu je uzdrmalo temelje sistema. Tu je problem. Zato ćemo se možda za jedno pet godina vratiti na parlamentarni sistem, demokratiju i vladavinu prava“.

,,On je centralizovao sistem i postao centralna ličnost. Zatim, korupcija, totalno rasipanje novca, 14 aviona, zaduživanje, u najvećoj krizi kad je lira počela da gubi svoju moć, on uzima pola milijarde. Narod se zapitao – šta se dešava u ovoj državi? I sve je to dovelo do toga da njegovi glasači kažu da to apsolutno nije dobar put, da to predsjedništvo dovodi do totalne centralizacije i da se gubi parlamentarna moć, da ljudi više ne mogu raspravljati o budućoj Turskoj, da nemaju pravo, da ljude non-stop hapse, da su svi koji slobodno misle i novinari uhapšeni, da opasnost i dalje postoji za ljude koji će razmišljati o realnosti i demokratiji, jer se to kosi sa njegovim sistemom,” naveo je Akova u izjavi za američku medijsku kuću Radio Slobodna Evropa.

I dok neki komentatori smatraju da je predsjednik Erdogan sada ozbiljno uzdrman, neki su ubeđeni da se u Turskoj još dugo ništa neće promijeniti. Potonji ističu da Erdogan upravlja sve autoritarnijim sistemom, ograničavajući medijske slobode i proganjajući političke protivnike kroz sudske slučajeve.

U Turskoj neće biti izbora četiri godine, tako da će opoziciji biti teško da kanališe pobjedu. AKP je i pored gubitka najvažnijih gradova na nacionalnom nivou dobila više glasova od ostalih stranka, dok s nacionalističkim saveznicima, izgleda da može da pobijedi na parlamentarnim izborima.

Ukoliko bi Erdogan možda i bio spreman da prihvati poraz u pojedinim gradovima, njegova stranka će vjerovatno koristiti prljave trikove ukoliko budu ugroženi predsjedništvo ili parlament. Nedeljni poraz će samo pojačati odlučnost AKP da sljedeće izbore dobije svim mogućim sredstvima.

Oni koji znaju šta je sve predsjednik u stanju da uradi kada se bori za vlast, ničemu se ne bi čudili.

 

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

VISOKI EVROPSKI PRAGOVI ZA  ZEMLJE BALKANA: Odlaganje od novog do najnovijeg datuma 

Objavljeno prije

na

Objavio:

U slučaju Sjeverne Makedonije i Albanije  ministri EU već drugi put obećavaju donošenje odluke i propuštaju datume koje su sami zakazali.  Niz  analitičara ukazuje da EU izigravanjem obećanja i jača evroskepticizam u regionu

 

Savet opštih poslova Evropske unije nije dao zeleno svetlo otvaranju pristupnih pregovora sa Severnom Makedonijom i Albanijom. Ministri su obećali da će se vratiti ovom pitanju s ciljem da se donese jasna oduka najkasnije u oktobru 2019.

Ovo je drugi put da ministri EU obećavaju donošenje odluke i propuštaju datume koje su sami zakazali. Prošle godine je Savet opštih poslova u zaključcima istakao da će “u junu 2019. godine odrediti evropski put” Albanije i Severne Makedonije.

Evropski komesar nadležan za pitanja proširenja, Johannes Hahn, je naglasio da žali što zemlje članice nisu bile u stanju da donesu odluku na sastanku u Luxemburgu. “Verujem da će  doneti odluku odmah nakon letnjih odmora. Nedelovanje nije opcija”, podvukao je.

Hahn smatra da nedostatak odluke može uticati  na  prilike u regionu, kao što je dijalog o normalizacijiodnosa između Prištine i Beograda. Evropska komisija (EK) je krajem maja preporučila bezuslovno otvaranje pristupnih pregovora sa Tiranom i Skopljem. Visoka predstavnica EU Federika Mogerini je izjavila da bi izostanak odluke za datum pregovora sa Severnom Makedonijom i Albanijom imao loše posledice za bezbednost i saradnju u regionu, kao i za proces približavanja Zapadnog Balkana Uniji.

UočI ministarskog sastanka u utorak, ministri spoljnih poslova 13 zemalja članica EU pozvali su sve države članice Unije da ispune ono na šta su se obavezale u pogledu evropskih integracija Zapadnog Balkana i donesu odluku o otvarnju pregovora o članstvu sa Severnom Makedonijom i Albanijom. Inicijativu je pokrenula Poljska, a pridru\ile su mu se Češka, Estonija, Letronija, Litvanija, Mađarska, Bugarska, Italija, Malta, Austrija, Hrvatska, Slovenija i Slovačka.

Još uoči sastanka Saveta su  prenošene izjave diplomata da će Severna Makedonija najverovatnije ove godine dobiti podršku EU za početak razgovora o članstvu, ali ne i Albanija koja nailazi na protivljenje Francuske, Nemačke i Holandije.

Zaključci Saveta ministara EU su izazvali, očekivano, sasvim suprotne reakcije vlasti i opozicije u Severnoj Makedoniji.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 21. JUNA

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

POSJETA DONALDA TRAMPA VELIKOJ BRITANIJI: Kao dijete u prodavnici slatkiša

Objavljeno prije

na

Objavio:

Obim trgovine Velike Britanije sa SAD već sada je ogroman, a privredni rast moguć je samo u određenim oblastima. No, obim trgovine Velike Britanije s Evropskom unijom tri puta je veći, tako da je sporazum s EU za Britance mnogo važniji od sporazuma sa SAD. Uz to, ni zahtjeve koje je Tramp stavio na sto u Londonu, nije moguće ispuniti. To će biti novi ćorsokak u koji će upasti nova britanska vlada

 

Predsjednik SAD Donald Tramp može da bude zadovoljan državnom posjetom Velikoj Britaniji. Porodica Tramp je tek treća iz Bijele kuće koja je pozvana u porodičnu državnu posjetu kraljici Elizabeti Drugoj. Druge dvije su bile porodice Džordža Buša mlađeg i Baraka Obame.

Za porodicu Tramp, predsjednika, suprugu Melaniju i četvoro djece priređen je kraljevski trodnevni program pun sjaja i glamura. Tramp se sa kraljicom Elizabetom sastao prvog dana na ručku i kasnije uveče na državnom banketu. S njenim sinom, princom Čarlsom i vojvotkinjom Kamilom Tramp i Melanija pili su čaj.

Za Ujedinjeno Kraljevstvo protekla sedmica bila je nesvakidašnja. Premijerka Teresa Mej je nazvala nedjeljom “punom značaja”. Za vrijeme Trampove posjete od ponedjeljka se govorilo o budućim trgovinskim vezama SAD i Velike Britanije, koja napušta EU. .

U srijedu su Britanci zajedno sa Trampom i mnogim drugim gostima iz inostranstva odati poštu herojima Drugog svjetskog rata. Obilježena je 75. godišnjca iskrcavanja savezika u Normandiju.

U petak se premijerka Mej faktički povlači s funkcije, iako formalno prije napušta funkciju konzervativne predsjednice stranke. Ona nije uspjela da u britanskom parlamentu progura svoju verziju sporazuma o “bregzitu”, a njen nasljednik će biti poznat krajem jula. Izlazak Velike Britanije iz EU  određen je za 31. oktobar.

Još prije početka posjete Tramp je potkopao diplomatske norme i  uzdrma tamošnju ionako neizvjesnu političku situaciju. Američki gost ne voli EU, smatra da je  bregzit odlična stvar. Insistirao je da Britanija krene k tvrdom bregzitu – napuštanje bez dogovora, nudeći brz trgovinski sporazum sa SAD kao opciju. EU je već više puta odbila nove pregovore o sporazumu o izlasku Velike Britanije iz EU.

I kao da ovo javno miješanje u politiku domaćina i savezničke zemlje nije dovoljno,Tramp je u novinskom intervjuu pokušao i da podrije cjelokupan autoritet britanske vlade.

Britanci bi trebalo da u pregovore o bregzitu s EU uključe i njegovog dobrog poznanika Najdžela Faraža, rekao je Tramp za večernjak San. Faraž je sa svojom „Bregzit”- strankom najbolje prošao na izborima za Evropski parlament 23. maja. Na referendumu 2016. bio glavni zagovornik izlaska Velike Britanije iz EU.

Tramp je u intervjuu za  Sandej tajms, kritikovao premijerku Mej, rekavši kako je trebala da tuži EU jer je Brisel koristio svoju nadmoć u razgovorima. Pohvalio je glavnog konkurenta za premijersku funkciju, bivšeg ministra spoljnih poslova Borisa Džonsona i Faragea. Tramp je u drugim pirlikama rekao da ne voli vođu glavne opozicione Laburističke partije Džeremija Korbina, da ga smatra “negativnom snagom”, baš kao i gradonačelnika Londona Sadika Kana.

Korbin je Trampov intervju Sandej tajmsu označio kao „neprihvatljivo miješanje u unutrašnje stvari Velike Britanije“.  Lider Laburističke partije je još u aprilu kazao da će bojkotovati Trampov državni banket u Bekingemskoj palati, u znak protesta zbog predsjednikove „rasističke i mizoginističke retorike”. Sada su mu se pridružili konzervativac, predsjedavajući britanskog parlamenta Džon Berkov i lider Liberal-demokratske partije Vins Kejbli.

Kao da to nije bilo dovoljno, Tramp je prije slijetanja na aerodrom u Sandherstu kraj Londona na tviteru  ukorio gradonačelnika Londona Sadika Kana, porijeklom Pakistanca, za „loš rad.“ Kan je u autorskom tekstu za Gardijan prehodno obrazložio zbog čega neće biti „prostrt crveni tepih Trumpu” i ponovo odobrio demonstrantima koji organizuju proteste protiv američkog predsjednika, da puste u vazduh narandžasti balon s likom “beba Tramp”.

Kan je na predsjednikov tvit odgovorio kritikom Trampa. Podsjetio je da je američki predsjednik izašao iz Pariškog sporazuma o klimi, umanjio prava LGBT zajednice i reproduktivna prava žena…“Takođe sam zabrinut jer krajnja desnica diljem svijeta vidi Trampa kao svoje zaštitno lice. Ekstremna stajališta krajnje desnice postaju normalna jer im Tramp daje podršku”, kazaoo  je Kan.

Tramp je negirao i da je davao “loše” izjave o vojvotkinji od Saseksa Megan Markl, najnovijoj snahi kraljice Elizabete. Demantovao je da je vojvotkinju Megan, suprugu princa Harija nazvao “gadurom”, iako su mediji objavili audio snimak na kojem se čuje kako je upravo tako kvalifikuje, što je izazvalo veliko negodovanje i među konzervativnim Britancima.

Analitičari se pitaju da li je predsjednik SAD shvatio poruke iz Londona. Ima mišljenja da je Tramp bio zaslijepljen pompom i zlatnom prašinom monarhije kojom je obasut. Egoman je stajao opčinjen kao dijete u prodavnici slatkiša i još je na konferenciji za novinare promucao kako je sve bilo fantastično, primijetio je jedan njemački izvještač.

Protesti protiv Donalda Trumpa najavljeni su tokom njegove posjete u Londonu i u još desetak britanskih gradova, uključujući Mančester, Belafast, Birmingem. Građani Velike Britanije ogorčeni su Trumpovim stavovima o Evropi, NATO, trgovini, ljudskim pravima, klimatskim promjenama, migrantima, abortusu, naveli su organizatori protesta. Laburista Korbin je bio među govornicima na protestu hiljada Londonaca na Trafalgar skveru u utorak,

Demonstranti kažu da se snažno protive politici američke administracije vezanoj za pravo na abortus, klimatske promjene i rasizam. Dodali su da je Trump rasista, te da ne znaju kada je Britanija postala tako uplašena.

Amnesty International (AI) je preko puta Ambasade SAD u Londonu razvio 20 metara dug transparent u znak “otpora”. Na banerima je pisalo “Otpor seksizmu”, “Otpor rasizmu”, “Otpor mržnji”, “Otpor okrutnosti” i “Otpor Trampu”.

Šefica britanskog ogranka AI Keti Alen izjavila je da su godine Trampovog mandata bile godine sramnih politika. “Zaključavanje djece migranata, nametanje diskriminatorskih putnih zabrana, desetkovanje globalnog finansiranja u svrhu ženskih prava i povlačenje iz globalnih institucija za ljudska prava… Treba da se odupremo Trampovom bacanju u đubre ljudskih prava”, rekla je Alen.

Visoki velikodostojnik Anglikanske crkve, državne u Ujedinjenom Kraljevstvu, biskup Liverpula Pol Bajes zapitao je da li je Tramp uopšte hrišćanin i podržao demonstracije građana protiv njegove posjete.  Biskup je rekao da je Tramp populista, čija je politika “toksična i opasna.”

Upitan za stav visokodostojnika Bajesa, britanski ministar spoljnih poslova i pretendent za premjera Jeremy Hunt je rekao: “Ljudi će imati svoje gledište o politici predsjednika Trampa. On je veoma kontroverzan”.

Koliko je Tramp kontroverzan vidjelo se poslije njegovog razgovora s premijerkom Mej i britanskim poslovnim ljudima. Tramp je izjavio da se raduje ugovaranju “fenomenalnog” trgovinskog ugovora s Velikom Britanijom. “Dok se Ujedinjeno Kraljevstvo priprema izlazak iz EU, SAD su posvećene fenomenalnom trgovinskom ugovoru između SAD i UK” rekao je Tramp.

Njemački novinar je primijetio kako je Tramp jasno stavio od znanja da kod njega nema ništa za džabe. On, na primjer, želi da u jedan „dil“ poveže i poljoprivredu i zdravstvene usluge. A do pregovora će doći samo ako Britanci zabrane kinesku kompaniju Huavej i istupe iz sporazuma s Iranom, kao što su to uradili Amerikanci.

Na to zagovornici  bregzita nisu računali. Smrklo im se kad su shvatili da će Tramp da iskoristi trgovinu kao sredstvo pritiska na podijeljeno Kraljevstvo. Tramp bi mogao da i Britancima, kao što je to uradio s Kinom i EU, uvede carine. Kreator sporazuma nanjušio je slabosti Velike Britanije i to će i da iskoristi, ocjena je novinara.

Borci za bregzit kao i Tramp preuveličavaju perspektive za trgovinu između SAD i Velike Britanije oslobođene navodnih stega EU.  Obim trgovine sa SAD već sada je ogroman, a privredni rast je moguć samo u određenim oblastima. No, obim trgovine Velike Britanije s EU tri puta je veći, tako da je sporazum s Unijom za Britaniju mnogo važniji od sporazuma sa SAD. Zahtjeve koje je Tramp stavio na sto  nemoguće je da London ispuni. To će biti novi ćorsokak u koji će upasti nova britanska vlada.

Trampova posjeta Londonu mogla bi  zakomplikovati ionako nestabilnu situaciju u Velikoj Britaniji, gdje premijerka Mej napušta poziciju usljed ogorčene borbe za njenog konzervativnog nasljednika koji će zemlju izvesti iz EU. S približavanjem krajnjeg roka za izlazak Britanije iz EU povećava se neizvjesnost oko potencijalnog nasljednika Mejove a komentari američkog predsjednika samo su pojačali nivo nestabilnosti.

 

Obračun s Trampom

 

Uoči Trampovog dolaska u London, njemačka kancelarka Angela Merkel  kritikovala je sve aspekte  Trampove politike Donalda Trampa, a  da ga nije ni spomenula. Učinila je to pred 20.000 apsolvenata elitnog američkog univerziteta Harvard koji je i sinonim za liberalne i napredne SAD, koje se ne mire sa činjenicom da u Bijeloj kući sjedi Donald Tramp.

Njemačka kancelarka dobila je titulu počasnog doktora na Harvardu i priznanje za svoju politiku prema migrantima. Harvard je posebno pohvalio njenu krilaticu „Uspjećemo!“, kojom je odgovarala na mnogobrojne kritike onih koji su bili protiv nekontrolisanog priliva izbjeglica u Njemačku. Njeno obraćanje studentima Harvarda, koje mediji nazivaju „obračun s Trampom“, okončano je gromoglasnim aplauzom.

„Protekcionizam i trgovinski sukobi ugrožavaju svjetsku trgovinu i zato su opasnost za naše blagostanje“. Kod te rečenice je i posljednjem slušaocu u publici bilo jasno koga je to njemačka kancelarka uzela na zub pred oko 20.000 apsolvenata Harvarda.

Merkel je u govoru na Harvardu uspjela da izvede – kako je to njemački Špigel nazvao – „diplomatsku špagu“. Redom je pokopavala gotovo sve aspekte politike predsjednika Trampa.

Tramp, iako je dolazak Merkel najavljen još krajem 2018, nije našao vremena za visoku gošću iz Njemačke. „Tog dana predsjednik neće biti u Vašingtonu“, saopštila je nedavno Bijela kuće. Tramp je u to vrijeme govorio pred apsolventima Vazduhoplovne akademije Kolorado Springsu.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

SVIJET

IZBORI ZA EVROPSKI PARLAMENT: POPULISTIČKI NAPAD NIJE USPIO: Bez jasne ravnoteže moći

Objavljeno prije

na

Objavio:

Novi sastav parlamenta i Evropske komisije zakomplikovaće ionako složeni proces odlučivanja u EU, ali se ne očekuju dramatične promjene u evropskoj politici

 

Konačni preliminarni rezultati za Evropski parlament pokazali su da su prva mjesta s više od dvije trećine mandata u ovoj instituciji zadržale tradicionalne partije desnog i lijevog centra koje podržavaju Evropsku uniju, ali da su doživjele ozbiljan gubitak u broju stolica u parlamentu. Liberali su ostvarili znatan rast, a populistička desnica je ojačala naročito u Francuskoj, Italiji, Madarskoj i Poljskoj, mada su euroskeptici osvojili manje nego što se očekivalo.

Rezultati izbora, novi sastav parlamenta i Evropske komisije, zakomplikovaće ionako složeni proces odlučivanja u EU, ali se ne očekuju dramatične promjne u evropskoj politici. Institucije EU u narednom mandatu vodiće kao i u protekle četiri decenije Klub poslanika Evropske narodne stranke (hrišcanski demokrati, EPP) i S&D – Klub poslanika Progresivnog saveza socijalista i demokrata (S&D), ali će morati da uključe i liberale, koji su ostvarili veliki rast u broju poslaničkih mjesta na izborima koji su završeni u nedelju.

U novom sazivu EPP je dobio 182 poslanička mjesta, a imao je 216, S&D sada ima 147, a prije je imao 185, Evropski konzervativci i reformisti (ECR) – pali su na 59, sa 77, ALDE – Klub poslanika Saveza liberala i demokrata za Evropu porastao je na 109 poslanika, sa 69. Konfederalni klub poslanika Ujedinjene evropske ljevice i Nordijske zelene ljevice (GUE/NGL) pao je na 38 poslanika, sa 52, Klub poslanika Zelenih/Evropskog slobodnog saveza (Zeleni/ESS) sada ima 69, a prije je imao 52, Klub poslanika Evrope slobode i demokratije (EFDD)  porastao je za 54 poslanička mjesta. Klub poslanika Evrope nacija i sloboda (ENF) takođe sada ima 58 poslanika, dok je prije imao 36, a  Nezavisni poslanici (NI) sada imaju tek šest mjesta, a prije 20.

Izlaznost širom EU premašila je 50 odsto, prvi put u posljednje dvije decenije. To nekim analitičarima ukazuje na obnovljenju relevantnost EU. Jedan od većih događaja na izborima je podizanje “zelenog talasa” širom Evrope, sa značajnim dobicima stranaka orijentisanih na zaštitu prirodne sredine.  Zeleni bi mogli imati odlučujući glas u EP.

Ostvarili su dvocifrene rezultate u najvećim evropskim zemljama. Ekološka partija je na putu da sa 20 odsto u Njemačkoj udvostruči rezultat iz 2014. i zbacila je  socijaldemokrate s drugog mjesta. U Francuskoj  su Zeleni na trećem mjestu sa 12 odsto, a i u Austriji, Irskoj i Holandiji su došli do dvocifrenih rezultata. Takve rekordne dobitke ostvarili su s mladim glasačima koji su u nedjeljama uoči izbora širom Evrope organizovali proteste zbog klimatskih promjena, čak s masovnim učešćem đaka koji su propuštali nastavu kako bi digli svoj glas, kao i s vodećim pozivom za akciju da bude zaustavljeno globalno zagrijevanje.

. Margaret Vesthager, predstavnica Liberala i kandidatkinja za najvišu poziciju u EU institucijama, naglasila je da su rezultati ovih izbora signalizirali neophodnost promjena. “Ovo nije više Parlament koji ima dvije većinske partije. Monopol moći je uništen”, poručila je Vestager.

Grupe središnjice će, takođe, imati problema s euroskepticima u svojim redovima. EPP s desnog centra će morati da odluči da li da se dalje smanji izbacivanjem  mađarskog autoritarnog premijera Viktora Orbana. Lijevi centar S&D ima isti problem s rumunskim vladajućim socijaldemokratama koji su vodili snažnu anti-EU kampanju. Centristički liberali će morati da razmotre da li da nastave savez s europskeptičnom partijom češkog premijera Andreja Babiša.

Vladajuća poljska Stranka zakona i pravde (PiS) ostvarila je ubjedljivu pobjedu, potvrda podrške nacionalistickoj i evroskepticnoj platformi uoči nacionalnih izbora kasnije ove godine. PiS je ostvarila najbolji rezultat ikada na ovim izborima – 45,6 odsto glasova. Ova stranka je na evropskim izborima prije pet godina dobila 31,8 odsto glasova, a na parlamentarnim 2015. godine imala je 37,6 odsto glasova. Odziv glasača u Poljskoj bio je 45,6 odsto, rekord za evropske izbore u ovoj zemlji.

Od prvih evropskih izbora 1979. EP su kontrolisali lijevi i desni centar, odražavajući činjenicu da je velika većina građana EU živela u zemljama kojima su vladale te stranke. Ocjena je da sa stalnim slabljenjem centrističkih partija – u više članica vladaju stranke koji nisu ni u EPP ni u S&D – ima smisla što su dvije glavne grupe izgubile mjesta i što prvi put zajedno nemaju većinu.

Uopšte, niz antiestablišmentskih, evroskeptičnih i populističkih partija će, prema preliminarnim zvaničnim rezultatima, imati 29 odsto mjesta u EP, nešto manje nego u dosadašnjem sazivu. No, tabor “manje EU”, koji okuplja nacionaliste, suvereniste i euroskeptike, odražava fragmentaciju s dubokim razlikama – poljska PiS i ekstremno desne Švedske demokrate odbacile su Salvinijevu alijansu zbog njegovog pozitivnog stava o ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu; ekonomski, neke od njih su za ultraliberalno slobodno tržište, dok je Le Pen protiv “nekontrolisane globalizacije” i za veću javnu potrošnju; Salvini želi obavezan sistem raspodjele imigranata, dok liberalne demokratije na istoku EU odbacuju takav sstav.

Novi moćni čelnik EU, francuski predsednik Emanuel Makron doživio je neuspjeh, ali ne i katastrofu na izborima. Tanka pobjeda Nacionalnog saveza ekstremne desničarke Marin le Pen vjerovatno neće usporiti Makronov reformski program kod kuće ili omesti njegove evropske ambicije.

Poraz jeste nezgodan za Makrona, ali politički analitičari ukazuju da je mala razlika između Nacionalnog saveza (NR) i Makronove Republike u pokretu. Stranka Le Pen je čak dobila nešto manje glasova nego na prethodnim evropskim izborima 2014. kada je nad drugom strankom, tadašnjim desnim centrom UMP imala četiri odsto prednosti. No, Le Pen je pozvala na osnivanje “moćne” krajnje desne grupe u EP.

Analitičari ocjenjuju da su francuski zeleni, koji su proevropski orijentisani i koji mogu da sarađuju s liberalima i ljevičarima u EP – prošli mnogo bolje nego što se očekivalo. Izbori su, međutim, potvrdili da su Makronova stranka i NR dvije glavne političke partije u Francuskoj, dok su tradicionalne desne i lijeve partije, koje su vladale više od 50 godina, sada osvojile manje od 10 odsto.

Populistički napad na EU nije uspio uprkos njihovim dobicima u Francuskoj i Italiji. Euroskeptične stranke nisu prošle kako se prije izbora strahovalo među strankama središnjice.

Dok je u Francuskoj NR Le Penove zabilježio tanku pobjedu, u Italiji je nacionalistička Liga Matea Salvinija ubjedljivo prva sa preko 30 odsto, znatno više nego 17 odsto na prošlogodišnjim izborima u toj zemlji. Opoziciona stranka lijevog centra Demokratska partija je na drugom mjestu, prestigavši anarho-populistički Pokret Pet zvijezda, koalicionog partnera Lige.

Ljevica je u padu. Grcka lijeva stranka Siriza dobila je 22,89 odsto glasova, a liberalno-konzervativna Nova demokratija 33,29 odsto glasova. Cipras je  nazvao ove izbore glasanjem o povjerenju njegovoj vladi i poslije poraza pozvao je na prijevremene izbore. No, socijalisti su pobijedili u Španiji, dobivši 32,82 odsto glasova za razliku od Narodne stranke desnog centra kojoj je pripalo 20,21 odsto glasova.

Rezultati  ukazuju da će EU vjerovatno nastaviti dosadašnju politiku – distanciranje od protekcionističke trgovinske strategije predsjednika SAD Donalda Trampa, postepenu integraciju zone eura, traženje načina da se podijeli teret imigranata i čvrst stav prema pokušaju Velike Britanije da ponovo otvori pregovore o Bregzitu.

Sve zajedno, pro-EU partije imaju značajnu većinu ali bez jasne ravnoteže moći. Iako EPP ima najviše mjesta, druge proevropske grupe – socijalisti, liberali i zeleni – zajedno kontrolišu 317 mesta i tražiće da se ukine monopol konzervativaca u vodećim institucijama EU.

Haotični rezultati teško da će donijeti jasnu situaciju u predstojećim pregovorima za najviša mjesta u EU. Među njima su šef EK, predsjednik Evropskog savjeta, predsjedavajući parlementa, kao i visoki predstavnik za spoljnu politiku…

Ima mišljenja da je EU možda dobila ono što joj je bilo potrebno. Komplikovana većina bi mogla evropskoj skupštini donijeti prikladnu političku ulogu umjesto dosadašnje tehničke, uz veću međustranačku saradnju, ali i potencijalno veće interesovanje javnosti, što ukupno može podstaći zdrav razvoj Unije.

Rad u parlamentu, koji je posljednjih godina dobio dodatna ovlašćenja i sada ima glavnu ulogu u zakonodavnom procesu u EU, nesumnjivo će biti komplikovaniji, ali ne samo zahvaljujući napredovanju populista. Nedavni izbori u članicama EU  otrkili su sve usitnjeniji politički pejsaž – velike partije postaju manje, manje postaju veće, a sada je ta fragmentacija pogodila i EP. Situacija jeste komplikovana, ali i dalje prilično komotna proevropska većina manje uzbudljiv narativ od populističkog talasa koji nalijeće na temelje EU.

 

Kritike Crnoj Gori i Srbiji

 

Bosna i Hercegovina nije dobila preporuku Evropske komisije da zaslužuje status kandidata za EU, upućene su kritike Srbiji i Crnoj Gori za nedostatke u oblasti vladavine prava i slobode medija, dok su Sjeverna Makedonija i Albanije dobile zeleno svijetlo za kandidatski status za EU, saopšteno je u Briselu. Konačan pečat mogućem otvaranju pregovora o proširenju daju šefovi država i vlada zemalja EU na redovnom samitu krajem godine.

Tri dana poslije izbora za EP odlazeći komesar nadležan za pitanja proširenja Johanes Han naglasio je da je mišljenje koje je objavila EK “sveobuhvatna mapa puta za reforme koje vode demokratiji, vladavini prava, osnovnim pravima i javnoj reformi”.  EK objavljuje godišnji paket o proširenju, koji utvrđuje napredak koji su učinile zemlje u procesu evropskih integracija. Radi se o najvažnijem dokumentu za zemlje Zapadnog Balkana i Turske gdje se objektivno utvrđuje činjenično stanje u svakoj zemlji te se ocjenjuje napredak, ali i nedostaci u ispunjavanju kriterijuma u integracijskom procesu.

Objavljivanje ovogodišnjeg dokumenta, koji se inače objelodanjuje u aprilu, ovoga puta protiče u krajnje neuobičajenoj atmosferi. Prvobitno je odloženo od aprila za maj zbog evropskih izbora, a onda je do ponedjeljka vladala neizvjesnosti da li ponovo odložiti objavljivanje paketa jer se o tome ozbiljno razmišljalo protekle nedjelje.

Preovlađuje mišljenje analitičara u Briselu da novi sastav EP neće donijeti značajnu promjenu po pitanju proširenja na Zapadni Balkan. Tome se i dalje protivi nekoliko članica na čelu s Francuskom i Holandijom.

 

MIlan BOŠKOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo