Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Predsjednici na optuženičkim klupama

Objavljeno prije

na

Nije zabilježeno da su se u bilo kojoj zemlji tokom nekoliko godina na optuženičkoj klupi našli predsjednik države, trojica predsjednika političkih partija, nekoliko poslanika… Turbulentnih devedesetih to se desilo u Crnoj Gori. Sudski procesi vođeni su protiv Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika Crne Gore, lidera Liberalnog saveza, Narodne stranke i SDA za Crnu Goru Slavka Perovića, Novaka Kilibardu i Haruna Hadžića, poslanika Srpske radikalne stranke Aćima Višnjića… Prvi političar koji se u višestranačkoj Crnoj Gori našao u sudnici kao optuženi bio je tadašnji crnogorski predsjednik Momir Bulatović. Početkom 1993. godine on u podgoričkom Osnovnom sudu nije, ipak, sjeo na optuženičku klupu, nego – u fotelju. Tako je odlučio servilni sudija Miladin Adžić.

Bulatovića su za klevetu, u odvojenim tužbama, tužili novinar Danilo Burzan i predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda. Sudija ih je spojio u jedan proces.

Burzan je tužio Bulatovića zato što je uoči izborne šutnje, početkom decembra 1990. godine, na televiziji izjavio da će ga smijeniti sa mjesta glavnog urednika Radija Crne Gore zato što mu je postavljao ,,montirana” pitanja slušalaca.

Kilibarda je doživio kao uvredu Bulatovićevu izjavu beogradskoj Ekspres politici da se susreće sa Slavkom Perovićem, liderom Liberalnog saveza, ,,i čine neke dogovore”. Bulatoviću je advokat bio Filip Vujanović.

Sud je presudio da Bulatović ne može biti kažnjen, jer ,,sve što je izjavio kazao je iz uvjerenja da je to istina”.

Od tog procesa najviše je profitirao Vujanović. Ubrzo je postao ministar pravde, a odatle započeo višegodišnju uzlaznu političku karijeru – preko premijera do predsjednika Crne Gore.

Bulatović je još jednom trebalo da se nađe na optuženičkoj klupi. Nekoliko mjeseci nakon protesta u Podgorici 1997. njegovih pristalica koje nisu mogli da se pomire sa pobjedom Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima, zamjenik Osnovnog tužioca u Podgorici Vesna Jovićević podiže optužnicu protiv Bulatovića, ,,zato što je kao službeno lice – Predsjednik Crne Gore” nezakonito ,,donio sedam odluka o pomilovanju, čime je izvršio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja”. Bulatović je optužen da je pomilovao 11 osoba osuđenih zbog razbojništva, pokušaja ubistva, ubistva ili izazivanja saobraćajnog udesa sa smrtnim posljedicama.

Bulatovića je spasio – Slobodan Milošević. Postavio ga je za premijera SR Jugoslavije. Bulatović je stekao savezni imunitet i suđenja nije bilo.

Krajem januara i početkom februara 1994. godine uhapšeno je cijelo rukovodstvo Stranke demokratske akcije za Crnu Goru. Gotovo pedeset funkcionera i članova SDA. Hapsili su ih pripadnici Specijalne jedinice MUP-a pod komandom Vasa Baošića. Mučili su ih i ispitivali inspektori SDB-a, kojima je komandovao načelnik Prve uprave SDB-a Radivoje-Rašo Martinović.

Policijsko saopštenje u kojem je navedeno ,,da su htjeli putem oružane sile da naprave Nezavisnu državu Sandžak” pred TV kamerama pročitao je – Martinović.

Prvo je 25. januara 1994. godine uhapšen Rasim Šahman, sekretar SDA za Crnu Goru. Uhapšen je i Harun Hadžić, predsjednik stranke.

Krajem decembra iste godine uhapšeni su osuđeni na 87 godina zatvora.

Predsjedavajući sudija Radosav Konatar osudio je Hadžića na sedam godina zatvora, Rifata Veskovića na šest, a Šefketa Brkovića, Isada Skenderovića i Erdžana Fetahovića na pet i po godina zatvora. Rizah Burnazović i Hakija Muratović dobili su po pet godina. Šahman je osuđen na četiri i po godine. Istu kaznu dobili su Umer Hadžić i Sabahet Spahić. Omer Omerović kažnjen je sa četiri, a Mevludin Kasumović, Husein Smakić, Džavid Begović i Senad Pućurica sa po tri i po godine zatvora. Trogodišnju zatvorsku kaznu zaradili su Esad Omerović, Sead Pućurica i Šefćet Bošnjak. Po godinu manje Sead Bibuljica i Ibrahim Čikić.

Osuđene je kasnije abolirao Momir Bulatović.

Nova serija političkih procesa uslijedila je nakon novembarskih parlamentarnih izbora 1996. godine. Iako je DPS pobijedio, njegovo rukovodstvo odlučilo je da tuži svoje najljuće političke protivnike Slavka Perovića i Novaka Kilibardu.

Momir Bulatović, predsjednik Crne Gore, i njegov kum Svetozar Marović, predsjednik crnogorskog parlamenta, od Kilibarde su za pretrpljene duševne patnje tražili po 131.492 dinara, odnosno po 30 hiljada njemačkih maraka. U tužbi je navedeno da je Kilibarda skandirao na mitingu Narodne sloge ispred rezidencije Predsjednika Republike: ,,Momire lopove, Momire lopove”, a za Marovića rekao: ,,Nikada u istoriji, slavni Grblje, nije te neko nedostojno predstavljao nego što te danas predstavlja Svetozar Marović”.

Lidera liberala Slavka Perovića pored Bulatovića i Marovića tužio je i premijer Milo Đukanović. Njih trojica na ime pretrpljenih duševnih bolova od Perovića tražili 263.984 dinara, ili oko 60 hiljada maraka. On je, kako je navedeno u tužbi, povrijedio čast i ugled Bulatoviću vičući ispred zgrade Predsjednika Republike: ,,Momire lopove, Momo Sadame”, a ugled Đukanovića izvikujući: ,,Milo ameba” i ,,Milo duduk.” Čast i ugled tadašnjeg predsjednika parlamenta Marovića povrijedio je izjavom: ,,Laže i gospodin Sveto Marović kad kaže za mene i gospodina Kilibardu – oni samo jedan drugome pružaju ruke.”

Kilibardi je suđenje održano u Nikšiću, a Peroviću na Cetinju.

Suđenje u Osnovnom sudu u Nikšiću počelo je 6. februara 1997. godine. Sudskim vijećem predsjedavao je Radovan Mandić. Bulatović i Marovića nisu se pojavili u sudnici. Advokat im je bio Branislav Lutovac. Kilibardu je branio Labud Šljukić.

Mandić je donio neočekivanu odluku – da se saslušaju Bulatović i Marović u svojstvu svjedoka. Međutim, kroz nekoliko dana sudija Mandić odustaje od suđenja Kilibardi. Razlog – razni pritisci, pa i policije, da odustane od svjedočenja Bulatovića i Marovića.

Početkom marta Kilibarda je ponovo sjeo na optuženičku klupu. Sada je sudio Miomir Perunović, predsjednik Osnovnog suda u Nikšiću.

Perunović je osudio Kilibardu da Momiru Bulatoviću isplati 55 hiljada, a Svetozaru Maroviću 30 hiljada dinara odštete.

Suđenje Slavku Peroviću u Osnovnom sudu na Cetinju, održano je 10 marta. Sudilo se u prostoriji sa svega 16 stolica. Perovića je branio isti tim advokata koja je branio Kilibardu. Suđenju je prisustvovao i Kilibarda. Policija mu je na ulazu tražila ličnu kartu. Sudija Svetozar Laličić šestorici Perovićevih advokata ponudio je da sjednu na optuženičku klupu, pošto nije bilo sobodnih stolica. Oni su to odbili,a Laličić je prekinuo suđenje i zakazao novo ročište za sjutradan. Suđenje je održano bez prisustva Perovića i njegovih advokata. Sudija Laličić pročitao je podnesak šestorice Perovićevih advokata, u kojem je pisalo i ovo: ,,Postoje sudski predmeti koje istorija bilježi i koji će jednoga dana svjedočiti o prirodi jednog režima, čednosti i poštenju sudija i sudova”.

Laličić je trebalo da 14. marta saopšti presudu. Policija nije dala Perovićevom obezbjeđenju, rodbini i prijateljima da uđe u salu. Iznervirani Perović je pocijepao presudu koju Laličić nije uspio ni da pročita i napustio sudnicu.

Crnogorski ministar pravde Duško Lalićević osudio je Perovićev postupak: ,,Svaki napad na sudiju je napad na državu i njen pravni sistem”. Predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore Ratko Vukotić pozvao je državnog tužioca da reaguje, jer je Perović izvršio ,,atak na sud, na vlast i na državu”.

Ubrzo su reagovali evropski zvaničnici. Osudili su procese protiv opozicionih lidera. Presude Peroviću i Kilibardi nikad nisu izrečene.

Cipele za Mila

Na optuženičkoj klupi našao se 25. oktobra 1994. godine i Aćim Višnjić, poslanik Srpske radikalne stranke. Sudio mu je Zoran Živković. Proces su pratili popovi Srpske crkve, Kiro Radović, čuveni srpski mudrac iz Budve, nekoliko četničkih vojvoda Vojislava Šešelja… Višnjić je obećao da će u sudnicu donijeti jazavca, aludirajući na nepravdu iz Kočićeve priče Jazavac pred sudom. ,,Nijesmo mogli da ga uhvatimo”, objasnio je Višnjić, kada je u sudnicu došao bez jazavca. Višnjića su branili Maja Gojković, poslanik u saveznom parlamentu, Ilija Darmanović, poslanik radikala u crnogorskom parlamentu, Veselin Kaluđerović, česti kandidat na crnogorskim predsjedničkim izborima… Prema optužnici osnovnog javnog tužioca u Podgorici, Višnjić je ,,javno izložio poruzi Vladu i predsjednika Vlade Crne Gore” i izvršio krivično djelo povrede ugleda Republike Crne Gore tako što je, pored ostalog, tvrdio da su 12,5 miliona dolara ,,vlade Mila Đukanovića i Nikole Šainovića, preko Jugodrva, ukrale za naftu”, da ,,Vlada lupeža”, da se ,,Zakon ne može sprovesti, jer u sudovima sjedi veliki broj kriminalaca …” Višnjićevi advokati uzaludno su tvrdili da se radi o političkom procesu. Višnjiću nije pomoglo ni to što je u sudnicu donio ,,dva kila dokaznog materijala” protiv Đukanovića. Presuda je izrečena trećeg dana suđenja. Za oba krivična djela osuđen je na po tri mjeseca zatvora, ali izrečena mu je jedinstvena kazna od pet mjeseci zatvora. Nakon izdržane kazne u Spužu, Višnjić je objavio da je svoje zatvorske cipele ostavio – premijeru Milu Đukanoviću.

 

Cetinjski proces

Cetinje je devedesetih redovno bilo u vanrednom stanju: protestni mitinzi, policijske i vojne blokade, sudski procesi… Posebno je bilo napeto 17. januara 1994. godine. Tada je izrečena presuda dvadesetorici mladića iz Cetinja optuženih da su 29. septembra 1993. verbalno i fizički napali predsjednika države Momira Bulatovića i spriječili održavanje naučnog skupa o Njegošu, koji su organizovali SANU I CANU. Oni su u istražnom zatvoru proveli po petnaestak dana. Predsjednik sudskog vijeća, sudija Petrašin Kasalica, specijalno je doveden iz Kolašina. Optuženi su okrivljeni da su ,,izložili poruzi” Bulatovića tako što su mu ,,upućivali uvredljive izraze ‘Izdajniče, Ubico, Lopove, Kopile Slobodana Miloševića, Izdao si Crnu Goru’…” Božidar Bogdanović, Mileta Stanić i Sreten Vujović osuđeni su na po dvije godine zatvora. Petar, Igor i Goran Vušurović, Krsto Pajović, Dušan Ivanović, Ilija Vujović, Slavko Radović i Slobodan Perišić dobili su po godinu zatvora. Jovan Milošević, Mladen Perović, Petar Delja i Dragan Đuričković osuđeni su na po šest mjeseci zatvora, a Bojica Vušurović na godinu, uslovno na tri godine. Kada je sudija pročitao presudu, optuženi su počeli da aplaudiraju, a onda je sudnicom odjeknula pjesma optuženih i njihove rodbine: ,,Oj svijetla majska zoro/ majko naša Crna Goro.” Nepokorne Cetinjane abolirao je Momir Bulatović.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

GRAĐEVINSKI PODUHVATI ČEDOMIRA POPOVIĆA U BAOŠIĆIMA: Održivi junaci tranzicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Čedomir Popović i njegova kompanija Carine su u Baošićima za potrebe nove hotelske plaže zatrpale devet metara mora. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas

 

 

Kompanija Carine biznismena Čeda Popovića u Baošićima kod Herceg Novog gradi veliki hotel i nasipa i betonira plažu  ispred njega.  Popovićeva kompanija je zakupila plažu ispred budućeg hotela od 1.500 kvadrata, a planira da je proširi na čak 12.500 kvadrata. U zamahu obimnih radova u potpunosti je zatrpala stari kameni baošićki mandrać koji je prepoznatljivi objekat lokalne kulturne baštine i graditeljskog nasljeđa.

O kakvom se prekrajanju obale, koja je pod zaštitom UNESCO-a, radi svjedoči i to da je Inspekcija sigurnosti plovidbe Lučke kapetanije Kotor zvanično obavijestila Upravu pomorske sigurnosti Crne Gore da je neophodno izvršiti korekciju pomorskih karata Boke kotorske. Za potrebe nove plaže u Baošićima zatrpano je devet metara mora!

Uprava za zaštitu kulturnih dobara naložila je hitnu obustavu radova, uz obrazloženje da se zahvat izvodi u UNESCO zaštićenoj zoni područja i mimo propisanih procedura.

Popović tvrdi da je procedure poštovao. Dozvolu za nasipanja čak 12.500 kvadrata mora u Baošićima, Carinama je izdala Opština Herceg Novi. Saglasnost je dobijena i od Agencije za zaštitu prirode Crne Gore, koja je ocjenila da za enormno proširenje nije potrebno izraditi Elaborat o procjeni uticaja na životnu sredinu.

Iz Uprave su upozorili i da je hotel koji Carine rade nadograđen sa još dvije etaže u odnosu na prijavu gradnje, što je naknadno uvršteno u Prostorno-urbanistički plan (PUP) za Herceg Novi. Navode da su i na to dali negativno mišljenje, ali da ono nije uvaženo, dok je tokom izgradnje došlo do rušenja potencijalnog kulturnog dobra Palata Smekja-Rašković, gdje se nalazi kulturno dobro Spomen-ploča u znak sjećanja na boravak francuskog pisca Pjera Lotijao čemu su pisali inspekciji.

,,Uprava ni u jednoj fazi nije dala saglasnost za realizaciju pomenutih projekata već je nastojala da osigura primjenu pojačanih kontrolnih mehanizama, u skladu sa nacionalnim i međunarodnim obavezama Crne Gore. Uprava postupa u skladu sa i po slovu zakona, ali se postavlja pitanje da li to čine drugi organi državne i lokalne samouprave”, kazali su iz Uprave.

Drugi organi očigledno služe za izdavanje dozvola. Tako se iz Opštine pravdaju da o dva dodatna sprata budućeg hotela nijesu odlučivali oni već Vlada i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine.

Slučaj zatrpavanja mora pomenut je i u Skupštini Crne Gore tokom rasprave o izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti prirodnog i kulturno-istorijskog područja Kotora. Ukorena je Uprava koja je jedina radila svoj posao – poslanica Demokrata Zdenka Popović je uputila javni apel Upravi za zaštitu kulturnih dobara, da ne obilaze objekte sa građevinskom dozvolom u završnoj fazi izgradnje i da im ne prijete zaustavljanjem projekta.

Drugačiji apel, upućen je Upravi, na sjednici Nacionalne komisije za UNESCO, održanoj krajem prošlog mjeseca. Premijer i predsjednik ove komisije Milojko Spajić naložio je Upravi za zaštitu kulturnih dobara da podnese krivičnu prijavu zbog radova u Baošićima. Obećao je i da će Vlada poništiti zaključak o investicionim kupalištima koji je i omogućio radove na obali u Baošićima.

Direktorica Uprave Petra Zdravković upozorila je na sjednici da je UNESCO saznao za aktivnosti na uređenju plaže, te da Crna Gora uskoro može očekivati njihov upit o tome kako je država postupila.Spajić je predložio da se sa UNESCO izvrše konsultacije u odnosu na započete aktivnosti na plaži, te još jednom naglasio da je javni interes UNESCO status koji ne smije biti ugrožen pojedinačnim interesima investitora. On je predložio i poništenje građevinske dozvole koja je izdata kompaniji Carine.

Da sve neće i ne može ići tako glatko, opomenuo je ministar prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine Slaven Radunović koji je istakao da je od nadležne inspekcije tražio da se provjeri građevinska dozvola i utvrđeno je da je ona ispravna.Radunović je naglasio da je Prostorni plan Crne Gore usvojen i predvidio je određene plaže za investiranje, jedna od njih je ova u Baošićima, zbog čega će, u slučaju poništenja građevinske dozvole, država ući u ozbiljne pravne probleme.

Uključio se i predsjednik Opštine Herceg Novi Stevan Katić kazavši da je sporna plaža interes Herceg Novog i da je to nepovratan proces, u suprotnom će ostati zapušten prostor. Pitao je i ko će snositi materijalnu štetu jer će investitor tužiti Opštinu.

Poznati su raniji stavovi Radunovića i Katića oko problematizovanja potrebe za UNESCO zaštitom koja, po njihovim tvrdnjama, koči razvoj. S druge stane, stav UNESCO-a, da je betoniranje i devastacija svjetske kulturne baštine neprihvatljivo, je odavno jasan.

Zanimljivo je da su, dok su bili opozciija, Demokrate ukazivale na problematičnu kupovinu Turističko-ugostiteljskog preduzeća Južni Jadran, koje je posjedovalo veliki broj nepokretnosti u Herceg Novom od strane Popovića. Sada njihova poslanica brani nastavak problematičnog posla.

Vlasnik Carina Čedomir Popović je jedan od junaka ovdašnje tranzicije. Od brojnih afera koje se vežu za njegovo ime medijski je decenijama bila najprisutnija ona zbog koje je Specijalno državno tužilaštvo (SDT) teretilo bivšeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugošu da je u slučaju prodaje gradskog zemljišta građevinskoj kompaniji Carine,2007. godine,oštetio budžet Glavnog grada za 6,7 miliona eura, a Carinama pribavio korist u istom iznosu. Viši i Apelacioni sud su oslobodili Mugošu ove optužbe.

Tokom suđenja nekadašnjoj predsjednici Višeg suda Vesni Medenici otkrivene su njene veze sa Popovićem, sa kojim je u kumovskim odnosima. Sudija Osnovnog suda u Herceg Novom Jovan Stanković ispričao je specijalnim tužiocima kako je Medenica tražila od njega da donese presudu u predmetu čiji je akter bila firma Carine. Uslugu za svog kuma, Medenica je tražila i od svoje kume sutkinje Hasnije Simonović.

Vrhovni sud je za mandata Medenice najmanje dva puta presudio u korist Carina, prvi put 2013. godine kada je odlučio da ova firma ima pravo na cjelokupnu imovinu Južnog Jadrana, a potom kada je poništio odluku Upravnog suda da Popović treba da plati 900.000 poreza na promet, upozoravao je MANS. Popović je od Medenica u više navrata kupovao zemlju u Kolašinu plaćajući je stotinama hiljada eura.

Popoviću, koji posjeduje više hotela u Boki kotorskoj, ovo nije prvi put da nasipa more. Prilikom gradnje hotela u Kumboru, 2019. godine, iz Morskog dobra su konstatovali nasipanje materijala iz iskopa u more na gradilištu hotela. Nasuto je preko 3.000 kvadrata obale.

,,Mi bismo da se bavimo turizmom, ali bez plaža. Ja bih svakog nagradio ko napravi lijepu i uređenu plažu, jer ona će privući goste. Da li može hotel bez plaže? Da li se plaža može napraviti bez nasipanja? Ne! Nije tačno da smo bacali zemlju u more. Borim se za održivi razvoj i ne bih mogao da zemljom popunjavam plažu”, izjavio je tada Popović.

Neki ovdašnji junaci tranzicije uspješno sprovode koncept „održivog razvoja“. Održavaju se u svim vremenima. Uz saglasnost lokalnih i dijela državnih vlasti. Kako nekad, tako i danas.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAGRADE ZA PODRŠKU BUDŽETU I MILIONSKOJ DONACIJI ZA MCP: DPS preuzima ključne pozicije u lokalnoj upravi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Lider budvanskog odbora Demokratske partije socijalista Milan Tičić izabran je prije dva dana na funkciju direktora Turističke organizacije Budva, dok se očekuje imenovanje Saše Čađenovića za sekretara Sekretarijata za imovinsko-pravne odnose u lokalnoj upravi.

 

 

Nepuna su dva mjeseca od usvajanja budžeta Opštine Budva za 2026. godinu kojim je predviđena donacija od  milion eura Mitropoliji crnogorsko-primorskoj za izgradnju hrama Svetog Marka u Budvi. Kadrovima  budvanskog DPS evo se uručuju nagrade u vidu zahvalnosti na ime ključne podrške glavnom proračunu grada i predsjedniku opštine Nikoli Jovanović u ulozi ktitora.

Lider budvanskog odbora Demokratske partije socijalista Milan Tičić izabran je prije dva dana na funkciju direktora Turističke organizacije Budva. Očekuje se i  imenovanje Saše Čađenovića za sekretara Sekretarijata za imovinsko-pravne odnose u lokalnoj upravi.

U pitanju su dvije značajne pozicije u opštinskoj administraciji. Upravo one koje su u vrijeme vladavine DPS bile u fokusu državnog tužilaštva kao središta afera i malverzacija preko zabavnih manifestacija i špekulacija sa zemljištem u svojini opštine od strane budvanske OKG.

TO Budva je najprofitabilnija opštinska organizacija, upravlja milionima eura koje ostvaruje od prihoda od turističke takse.  Obećani su i dodatni prihodi iz opštinske kase jer je na predlog predsjednika Nikole Jovanovića budžet za manifestacije TO za predstojeću turističku sezonu, udvostručen i iznosi čak četiri miliona eura.

Ranije je DPS  preuzeo dva opštinska preduzeća, Komunalno i Parking servis, zatim Akademiju znanja, Mediteran reklame i mnoge pozicije po dubini u opštinskim javnim ustanovama i preduzećima. Pod kontrolom DPS odnedavno je i pozorišni festival Grad teatar.

Takozvana projektna podrška koju je DPS dao manjinskoj koaliciji Nikole Jovanovića, njegovoj grupi Budva naš grad, Evropskom savezu i GP URA, koja je imala svega 12 od neophodnih 17 opštinskih mandata za vršenje vlasti u Budvi, pretvorila se u otvoreno partnerstvo i podjelu vlasti. Bez javnog koalicionog sporazuma, bez potpisa stranačkih organa, isključivo na osnovu interesnog burazerskog dogovora.

Tiho, bez velikih riječi, DPS se vraća na vlast u Budvi. Odbornici ove partije podržavaju svaki predlog predsjednika opštine, svako njegovo „dobročinstvo“ poput milionske donacije za MCP. Bez njihovih sedam glasova  sporazum između mitropolita Joanikija i Nikole Jovanovića, zaključen 11. novembra na Cetinju, o finansijskoj i drugoj vrsti pomoći za izgradnju Sabornog hrama Svetog Marka, ne bi bio realizovan. Jovanović u ulozi velikog donatora ne bi prikupljao glasove vjernika i poštovalaca Srpske pravoslavne crkve uoči novih izbora na račun svih građana Budve.

Podrškom milionu za MCP DPS je otvorio velika vrata svojim kadrovima u pohodu na ključne pozicije u opštinskoj administraciji, doprinio uspostavljanju novih koalicionih saveza i rušenju starih. Za one koji su uskratili takvu podršku, uslijedila je kazna. Predsjednik opštine odlučio se  na odmazdu prema koalicionim partnerima koji nisu podržali njegov predlog budžeta.

Građani Budve sa nevjericom prate dešavanja na političkoj sceni u gradu. Zbog odnosa prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori dojučerašnji saveznici u formiranju vlasti, postaju politički protivnici.

Politička bliskost na relaciji Nikola Jovanović – Petar Odžić, lider Evropskog saveza, raspala se. Odžić je stavljen na čekanje, dok je njegovo mjesto zauzeo Nikola Milović, nosilac izborne liste DPS u Budvi. Novi saveznici zajedno slave praznike, idu u provod u prestižne budvanske restorane gdje uz pjesmu i zabavu dogovaraju podjelu fotelja i privilegija.

Račun je platila i budvanska URA, čije je rukovodstvo odlučilo da bojkotuje sjednicu skupštine na kojoj se odlučivalo o predlogu famoznog budžeta. Odbornica URA nije došla na sjednicu i time zapečatila učešće ove stranke u vlasti.

Početkom februara predsjednik Jovanović započeo je „čistku“ URA kadrova. Smijenio je nedavno imenovanu direktoricu Mediteranskog sportskog centra, liderku budvanske URA Milicu Ratknić i na njeno mjesto postavio Gorana Doljanicu, lidera pokreta PzP u Budvi.

Budvanski PzP nagrađen je funkcijom zato što je odbornik ove partije sa koalicione liste Za budućnost Budve, Nikola Vučićević, dao nedostajući glas za usvajanje budžeta

Vještim manevrisanjem pozicijama i privilegijama predsjednik Jovanović je uspio da iz suprostavljene koalicije Mladena Mikielja obezbijedi glas odbornika PzP. Tako je Pokret za promjene Nebojše Medojevića, zajedno sa DPS, postao dio vlasti u Budvi. I rezervni glas ukoliko Evropski savez iz nekog razloga otkaže podršku Jovanoviću.

Grupa Budva naš grad  i DPS, bez URA i PES,  imaju ukupno 16 odborničkih mandata. Za prostu većinu bio im je potreban još jedan siguran glas. Našli su ga u Pokretu za promjene, i tako je nastala nova preraspodjela snaga u opštini. Novoj  koalicija BNG+DPS+PzP, podrška Evropskog saveza nije neophodna.  Zauzvrat, PzP-u je vraćen  Mediteranski sportski centar, kojim su upravljali prethodnih 9 godina.  Za budžet je glasao i odbornik PES, Dejan Rabrenović.

Glasanje o budžetu za 2026. godini izazvalo je i raspad građanskog pokreta URA u Budvi. Do rascjepa je došlo kada je 20 članova opštinskog odbora napustilo partiju i dalo punu podršku predsjedniku Jovanoviću. Potpredsjednik, sekretar i osnivač stranke sa 17 članova opštinskog odbora GP URA priključilo se Jovanovićevoj političkoj struji. Odlučili su se na takav korak jer su bili nezadovoljni radom rukovodstva partije i odlukom da se njihova odbornica Živana Mudreša ne pojavi na skupštinskoj sjednici na kojoj se donosila odluka o donaciji MPC.

Sa druge strane, potpredsjednik GP URA, Blažo Rađenović uskratio je Nikoli  Jovanoviću podršku ove partije koja je bila dio neformalne koalicije na vlasti u proteklih godinu dana. Dan uoči zasijedanja parlamenta, Rađenović je zatražio ispunjenje ranijeg obećanja da će mu pripasti funkcija potpredsjednika opštine, što je Jovanović odbio.

Osvete su pošteđeni „odbjegli“ članovi URA koji su mu iskazali vjernost.  Da li će poziciju v.d. sekretara za privredu ili direktorsku funkciju u opštinskoj firmi Pogrebne usluge, zadržati kadrovi URA, zavisi od toga kojoj će se struji prikloniti.

U jeku političkih obračuna, smjena i imenovanja po zaslugama, Mitropolija crnogorsko-primorska podnijela je zahtjev Sekretarijatu za urbanizam i održivi razvoj za izdavanje urbanističko-tehničkih uslova za izradu dokumentacije za izgradnju Sabornog hrama Svetog Marka na dobru crkve Sveta Petka u Budvi.

Izgradnja hrama Svetog Marka, kako su ranije kazali, predviđena je u skladu sa Urbanističkim projektom za kompleks sabornog hrama. On će biti realizovan kao vjerski, kulturni i arhitektonski objekat od posebnog značaja za Budvu i njene građane.

Opština Budva se obavezala da pored obezbjeđenja donacije od milion eura finansira izradu kompletne projektno-tehničke dokumentacije i komunalno opremanje lokacije. Lokalna samouprava će učestvovati i u finansiranju i izgradnji podzemnih garaža u okviru kompleksa budućeg hrama.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVA: SRUŠENA KUĆA DOKTORA IVA ĐANIJA POPOVIĆA: Lokalni urbanista gradi soliter od osam spratova

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iza podrške projektu opštinskog urbaniste i povezanih lica, iza uništavanja preostalog prostora u Budvi zidanjem zgrada koje kao da sa neba padaju u bašte i vrtove, stoji Ministarstvo prostornog planiranja i urbanizma novog sastava

 

 

Naselje Gospoština u Budvi sa svojim malim porodičnim kućama i vrtovima na meti je budvanskog građevinskog lobija. Nekoliko uhodanih ekipa kupuje i ruši stare porodične kuće i vile da bi na tim atraktivnim lokacijama gradili višespratnice sa stanovima i apartmanima koji na tržištu dostižu vrtoglave cijene.

Ovo gradsko naselje ubrzano gubi karakteristike mirnog mjesta u kome su vile i letnjikovce posjedovali mnogi umjetnici,  ljekari,  generali… Male kuće ušuškane u mediteransko zelenilo zamjenjuju betonski blokovi, soliteri i zgradurine, kojima nije mjesto kosom i klizištima sklonom području.

Nedavno je srušena stara vila čuvenog doktora Iva Popovića, poznatijeg po nadimku Đani. Kuća je sagrađena šezdesetih godina prošlog vijeka, na placu koji je dobio na poklon od jedne  budvanske porodice.

Nalazila se u sred predivne bašte u kojoj su bile zasađene rijetke vrste egzotičnog drveća koje je doktor Đani donosio sa putovanja po svijetu. Prvo drvo banane, papaje, pampasa i mnogih drugih tropskih kultura stigle su u njegov vrt koji je predstavljao malu botaničku baštu Budve.

Doktor Popović akademik je crnogorske i srpske Akdemije nauka i umjetnosti. Osnivač je bolnice Dragiša Mišović u Beogradu i ulica na Dedinju nosi njegovo ime.

U  vili u Budvi okupljao je poznate ljekare i hirurge. U goste mu je dolazio i američki hirurg Majkl Debejki koji je proglašen za najboljeg hirurga 20. vijeka. Odsjedao je u hotelu Sveti Stefan a mještani Budve pamte da je uživao u vožnji drvenom barkom morem budvanskog zaliva.

Nedugo nakon smrti doktora Popovića, kuća u Gospoštini je prodata. Novi vlasnik Pero Vujović, građevinski inženjer iz Podgorice, odlučio se na rušenje i gradnju višespratnice sa osam nadzemnih etaža.

U neposrednom komšiluku doktora Đanija, radio je i stvarao poznati crnogorski vajar, Risto Stijović, u maloj kući-ateljeu, koju je projektovao srpski akademik, arhitekta Ivo Antić.  Za ovu vrijednu kultrunu zaostavštinu lokalna uprava nije pokazala interesovanje. Stijovićev atelje kupio je 2015. budvanski urbanista Mladen Ivanović  i odmah ga sravnio sa zemljom, sa namjerom da na tom mjestu gradi višespratnicu, do čega  ni nakon 10 godina nije došlo.

Ivanović je porušio i kuću i baštu Đanija Popovića, ali u svojstvu investitora. U tehničkom opisu idejnog rješenja novog apartmanskog objekta navodi se, da je „investitor objekta na UP 5.5 Mladen Ivanović.“ Radi se o zgradi ukupne bruto površine od 2.570 kvadrata.

Vlasnik nekretnine zaključio je ugovor o zajedničkoj izgradnji sa firmom KM Inženjering iz Budve koja je u vlasništvu Nenada Ivanovića, brata urbaniste Mladena.

U lokalnoj upravi ne vide ništa sporno da dugogodišnji službenik Sekretarijata za planiranje prostora i održivog razvoja, nadležan za zakonito srpovođenje planske dokumentacije, izdavanje UT uslova za gradnju objekata i izdavanje građevinskih dozvola, preuzme i poslove investitora. Da li je u pitanju sukob interesa u smislu  mogućeg uticaja na donosioce odluka i korupcije organa lokalne samouprave, pitanje je za nadležne.

Kao investitor objekta Ivanović ima direktan finansijski lični i porodični interes, ima i institucionalnu poziciju kojom može uticati na pojedine faze postupka da projekat dobije što povoljnije administartivne uslove.

Idejnim projektom apartmanskog objekta koji je izradio Studio AC – doo., arhitekte Jevgenija Pavlovića, predviđena je izgradnja zgrade spratnosti Po+P+7, iako je urbanističkim pokazateljima planskog dokumenta predviđena spratnost P+5 bez podrumskih etaža.

Kontroverzni plan DUP Budva centar-izmjene i dopune propisuje da je upisana spratnost neobavezujuća, može se graditi više ali i manje od zadate spratnosti, u zavisnosti od situacije na terenu.

Parceli na kojoj se  gradi ne može se kolima prići ni jedne strane, te ne ispunjava uslov za povećanje spratnosti nego za smanjenje u skladu sa smjernicama plana.

Tabelarni prikaz plana za predmetnu lokaciju predviđa 17 stanova u kojima će živjeti 61 stanovnik i obaveznih 26 parking mjesta i pored činjenice da zgrada i njeni budući stanari ne mogu imati ni jedno parking mjesto. U slučaju eventualnog zemljotresa, požara i drugih nepogoda zgradi ni blizu ne mogu prići vatrogasna ili vozila hitne pomoći.

Na idejno rješenje višespratnice koja liči na zgrade Beograda na vodi saglasnost je dao Glavni državni arhitekta, Siniša Minić u februaru 2022. i pored toga što objekat koji ima manje od 3.000 m2 nije u bio u njegovoj nadležnosti.

Investitori prethodno nisu uspjeli da pribave potrebnu saglasnost Glavnog gradskog arhitekte u Budvi, Vladana Stevovića. Obratiili su se glavnom državnom arhitekti  tako što su na dozvoljenu kvadraturu od 2.570 m2 volšebno dodali oko 600 kvadrata podruma, kojeg nema u planu i koji se i kada ga ima, ne računa kao pozitivna kvadratura, niti ulazi u ukupan BRGP kojim se utvrđuje nadležnost. Na taj način je prikazana kvadratura od 3.192 kvadrata potrebna za odlučivanje na višem nivou, kod arhitekte Minića, koji je prihvatio virtuelne kvadrate uz mnoge druge nesaglasnosti projekta sa  planom.

Krajem decembra prošle godine zaustavljena je gradnja solitera rješenjem urbanističko građevinske inspekcije, Direktorata za inspekcijski nadzor-Direkcije za urbanistički nadzor.Obrazloženo je da je glavni projekat izgrađen surotno UT uslovima, pored ostalog i u pogledu broja parking mjesta jer investitor nije obezbijedio 1.1 parking mjesto po stanu ili apartmanu.

Nakon žalbe koju je podnio MK Inženjering, rješenje urbanističko-građevinske inspekcije je poništeno od strane drugostepenog organa koje potpisuje načelnica Ministarstva prostornog planiranja i urbanizma Dubravka Pešić, sa veoma zanimljivim obrazloženjem.

Navedeno je kao nesporno da parcela nema kolski pristup ali je citiran član 51 Zakona o planiranju prostora i izgradnji objekata kojim je propisano da urbanistička parcela mora imati kolski pristup sa gradske saobraćajnice i da se izuzetno u starim gradskim jezgrima parceli  može obezbijediti samo pješački pristup.

Iznijet je stav da je parcela na kojoj se gradi zapravo staro gradsko jezgro Budve poput Starog grada, te da ne mora ispunjavati uslove u pogledu parking prostora. Pribavljeno je mišljenje Sekretarijata za komunalno stambene poslove, koje potpisuje sekretarka Desa Vlačić u kome doslovno piše: „Predmetna urbanistička parcela se nalazi u starom gradskom jezgru, na strmom terenu i do nje je DUP-om planiran isključivo pješački pristup“.

Dakle po mišljenju sekretarke Vlačic, dio Gospoštine je zapavo Stari grad Budva, pa se i soliter koji gradi urbanista Ivanović nalazi u Starom gradu.

Navode građevinske inspekcije da se urbanistička parcela ne nalazi u starom gradskom jezgru, načelnica Pešić u svom rješenju stavlja pod upitnik, „s obzirom da je nadležni sekretarijat opštine dao mišljenje da se nalazi“. Uvidom u planski dokument ona konstatuje da se parcela ipak ne nalazi u starom jezgru, ali da je tu negdje blizu…..“neposredno uz staro gradsko jezgro“. Što takođe nije tačno.

Neutemeljenu upornost u podršci investitoru koji projektom teško devastira prostor naselja pokazuje i pozivanje drugostepenog organa na ranije  odluke u sličnoj stvari ukazujući na višespratnicu ispred hotela Avala, bez kolskog pristupa,  izgrađenu uz koruptivne radnje zaposlenih u opštinskom urbanizmu, zbog kojih su podnijete mnoge krivične prijave oštećenih građana i pokrenuti sudski postupci protiv donosioca odluka tadašnje vlasti DPS.

U vezi sa tim kao prirotet u odlučivanju po žalbi KM Inženjeringa, načelnica Pešić ističe „opravdana očekivanja investitora“, po principu ako je jednome prošlo, zašto ne bi i meni.

Iza podrške projektu lokalnog urbaniste i povezanih lica, iza uništavanja preostalog prostora u Budvi , stoji Ministarstvo prostornog planiranja i urbanizma novog sastava, koje bi moralo zaustaviti betoniranje turističke prijestonice.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo