Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šta se kopa u Pljevljima

Objavljeno prije

13 godina

na

rudnik-uglja-pljevlja

Ideja je predočena na za to nadležnom mjestu, probrani predstavnici naroda iz redova vlasti i opozicije javno su je podržali (i podsjetili kako su oni to još kada predlagali), mediji je predstavili u svijetlu evropskih perspektiva… Onda su se svi skupa okrenuli jugu i plažama. Neko brojeći goste, drugi tražeći mjesto za sebe i svoje. A stvar se krčka na ljetnjim vrućinama, pa će se na jesen vidjeti da li će – ili je bolje pitati kako će – pljevaljski Rudnik uglja biti prisajedinjen Elektroprivredi Crne Gore. Odnosno, italijanskoj energetskoj imperiji sa ove strane Jadranskog mora koja, ničim izazvana, raste i raste. Dokle? LJETO – SEZONA PRIVATIZACIJA: Italijani su, makar zvanično, priču o spajanju Rudnika uglja i EPCG pokrenuli u maju, otprilike u isto vrijeme kada je pljevaljski Rudnik, prema važećim propisima o energetici, stekao pravo da samostalno formira cijene iskopanog uglja. Regulatorna agencija za energetiku sada samo prima k’ znanju cjenovnik Rudnika i na osnovu njega (ne)odobrava troškove EPCG.

I to je pozicija koja obećava lijep profit. Posebno ako se ima u vidu da je Rudnik uglja, i po važećim cijenama, u dvije prethodne godine poslovao uz zaradu od približno 50 miliona eura. A to što je umjesto profita u završnim računima knjižen gubitak, stvar je računovodstvene akrobatike i ranije napravljenih dilova između zvaničnika Rudnika, Vlade i Elektroprivrede. Ujedno, u istom periodu značajno je smanjen broj zapošljenih u Rudniku. I po tom osnovu, dakle, kompanija može očekivati višemilionsku korist.

Slučajno ili ne, priča o novim vlasničkim odnosima u četvorouglu Podgorica – Nikšić – Pljevlja – Milano podudara se sa dva, jednako indikativna, događaja. Evidentno je nastojanje Vlade Crne Gore, predvođene premijerom Igorom Lukšićem, da javnosti objasni neophodnost revizije ugovora sa A2A. Tako bi svog partnera u poslu ,,djelimične privatizacije i dokapitalizacije” EPCG oslobodili obaveze koju – a to govore mjerljivi efekti dosadašnje saradnje – Italijani nijesu uspjeli da ispune.

Zašto onda nagrada umjesto kazne? Da li je to samo inercija vladine politike naslijeđene od prethodnog premijera da takozvane investitore (čast onima koji to stvarno jesu) nagrađuje našim novcem. I to po principu: što više neispunjenih obaveza (uglavnom) anonimnih investitora sa egzotičnih of šor destinacija, to više novca i bankarskih garancija od crnogorskih poreskih obveznika.

Ili su ovdje u pitanju neke druge, preciznije računice i preuzete obaveze?

Naime, već neko vrijeme poslovnim kuloarima u Podgorici kruži priča kako su Italijani zahtijevali da im se na raspolaganje stavi novac koji su u procesu dokapitalizacije Elektroprivrede CG i CG Elektroprenosa deponovali u Prvoj banci. Ništa prirodnije od tog zahtjeva. I ništa teže za ispuniti. Makar iz vizure braće Aca i Mila Đukanovića, većinskih vlasnika Prve banke. Pošto je zapelo sa novcem, zvaničnici A2A i Terne okrenuli su se mogućnostima da uloženi novac naplate na drugi način.

Sve nam je to lijepo objasnio Renato Ravaneli, generalni direktor A2A i član Odbora direktora EPCG u nedavnom intervjuu Pobjedi. Italijan nas je prvo podsjetio kako je A2A u Crnu Goru investirala gotovo 500 miliona eura, i to ,,tokom 2009. godine koju je obilježila svjetska finansijska kriza”. Potom nam je predočio: ,,A2A namjerava da zaštiti investirani kapital koji je, kako sam vas podsjetio na početku, pomogao da se podrži Crna Gora u trenutku duboke finansijske krize”. A za one koji nijesu shvatili poentu, Renato je ljubazno pojasnio da za A2A investicije u Prvu banku nijesu od strateškog značaja. To je, kazao je Ravaneli, ranija investicija koj su Italijani podržali – pazite sada – ,,uz osjećaj odgovornosti prema zemlji koja je do sada prepoznavala naše poslovanje”.

Domovina se, dakle, brani u Prvoj banci. A Italijani će nam u tome pomagati dok kao država budemo imali sluha za njihove interese. U suprotnom, oni će napustiti Prvu banku. Uvjereni su, dabome, da poznaju nekoga kome ona i te kako jeste ,,investicija od strateškog značaja”. I ko je spreman na mnogo toga kako bi tu investiciju zaštitio.

,,Izjave o potrebi spajanja EPCG i Rudnika uglja su dio medijske kampanje koju su pokrenula braće Đukanović u cilju spašavanja Prve banke od totalnog bankrota”, ustvrdio je nedavno Nebojša Medojević, precizirajući ,,ovo nije prvi put da Prva banka aktivira svoje lobiste među novinarima, političarima, poslanicima i ministrima u cilju zaštite svojih interesa i dodatne pljačke države Crne Gore. Možda su ova spajanja kompanija najave i nekih novih političkih spajanja svih onih iza kojih stoji kapital i uticaj braće Đukanović”.

Priča u spajanju Rudnika uglja i Elektroprivrede imala je, očito, adekvatnu predigru.

I tajming je, po nepisanom ali već uspostavljenom pravilu, pedantno izabran. Od privatizacije KAP-a pa do početka posla sa EPCG, u kome su Italijani majstorski nadigrali Grke koji su dali za 110 miliona eura jaču ponudu, pokazalo se da je ljeto idealno za ugovaranje i medijsku pripremu problematičnih poslova koji se, potom, formalizuju po povratku sa godišnjih odmora.

KAD VLADA VAGA: Nije to jedini razlog zbog koga se može očekivati da Italijani, maltene na 70-tu godišnjicu Pljevaljske bitke, na istom mjestu proslave još jednu, ekonomski mnogo vrjedniju, poslovnu pobjedu.

Ova Vlada, ili bolje rečeno vladajuća DPS, već 20 godina ne zna šta će sa Rudnikom u Pljevljima. Prvo su ga pokušali upropastiti u prvoj polovini 90-tih. I umalo im to nije pošlo za rukom. Onda su Đukanović i Veselin Vukotić, njegov tada prvi saradnik iz Savjeta za privatizaciju a danas poslovni partner u UDG-u, odlučili da država u masovnoj vaučerskoj privatizaciji pokloni većinski paket akcija te kompanije. Zanimljiva je to stvar: kao državni službenik Vukotić je cijenio da akcije Rudnika uglja, za razliku od recimo Plantaža, nemaju stratešku vrijednost. Pa ih je dao besplatno dijeliti. Te iste akcije kupovala je Monte adria broker u kojoj je Vukotić bio osnivač i suvlasnik. A isto su radili i Damjan Hosta, Veselin Barović, Aco Đukanović…

Tako je danas A2A, otkupljujući te iste akcije, već najveći akcionar Rudnika sa približno 40 odsto akcija. Slijedi država (Vlada) sa 31 i Aco Đukanović sa 10,6 odsto akcija. Dakle, partneri iz Prve imaju apsolutnu većinu i u Rudniku uglja. I samo iz njima znanih razloga tom kompanijom gazduje država, oličena u Predragu Boškoviću, nekadašnjim ministrom a sada predsjednikom borda pljevaljske kompanije. Ili je stvar u tome da država tom funkcijom naplaćuje silne novce uložene u privatizovani Rudnik uglja.

Da ne bi bilo kakvih sumnji, ni SDP nema ništa protiv najavljenog ukrupnjavanja kapitala. Ili ne bi trebalo da ima. ,,Vlada će se izjasniti o spajanju pljevaljskog Rudnika uglja i Elektroprivrede nakon sagledavanja efekata i koristi od tog posla”, saopštio je početkom maja potpredsjednik Vlade Vujica Lazović.

,,Neophodno je prethodno napraviti analizu, to jest elaborat na osnovu kojeg će se jasno vidjeti kakvi su efekti i koristi od spajanja i šta to znači za Vladu, pa ćemo se na osnovu toga opredijeliti”, rekao je Lazović nadajući se valjda da smo baš svi zaboravili kako je isti on prije skoro pet godina najavio da će Rudnik uglja i Termoelektrana u Pljevljima ,,biti brzo integrisani u jedno preduzeće”. Sada vidimo da za svo ovo vrijeme Vlada nije bila u stanju da napravi analizu efekata spajanja dva preduzeća.

SVAKODNEVNA JADIKOVKA: Ako će ta analiza biti poput one koju su (a valjda jesu?) napravili prije nego su paketirali akcije KAP-a i Rudnika boksita u Nikšiću, onda je bolje da je ne rade. Treba li koga podsjećati: Boksiti godinama ne rade, nakon što su menadžeri Deripaskinog CEAC-a, u želji da naduvaju troškove i prikriju zaradu, postigli da KAP od Boksita kupuje najskuplju rudu u Evropi.

Može li se slična priča ponoviti i na relaciji Rudnik uglja – Elektroprivreda? Niz poteza crnogorskih vlasti pokazuje da, zapravo, i ne može biti drugačije: A2A je postala suvlasnik EPCG a da nije imala najbolju ponudu na tenderu. Italijanska Terna je postala suvlasnik crnogorskog Elektroprenosa bez bilo kakvog tendera, na osnovu dogovora političko-poslovnih elita na vlasti u Italiji i Crnoj Gori. Po istom modelu priprema se teren da se koncesija za gradnju elektrana na Morači bez tendera povjeri Elektroprivredi, uz izgovor da je riječ o državnom interesu. I revizija ugovora o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG već je gotova stvar.

Tako se, iz Vlade, i najava utapanja Rudnika uglja u EPCG posmatra isključivo kroz naum da se, za još neko vrijeme, u državnom vlasništvu zadrži kontrola nad većinskim paketom akcija Elektroprivrede.

„Ukupni kapital Rudnika je dva odsto vrijednosti EPCG, pa sve i da dođe do spajanja, uticaj na vlasničku strukturu je minoran…”, pojasnili su vladini eksperti u medijima. Ne objašnjavajući da li oni stvarno drže da kompanija, koja je u eksproprijaciju zemljišta, izmještanje Ćehotine, pripremu novih i revitalizaciju postojećih kopova uložila skoro 100 miliona eura, vrijedi – pet puta manje.

Ili ovako: zašto bi kompaniju koja je za dvije godine zaradila 50 miliona, uz sve izglede da u budućnosti taj rezultat popravi, utopili u firmu koja je – i pored rekordne proizvodnje – zabilježila znatno slabiji poslovni rezultat. Konačno: zašto je za Crnu Goru dobro da A2A preuzme upravljanje i nad Rudnikom uglja, kad njeni stručnjaci u EPCG nijesu uspjeli da realizuju obećano.

Nije valjda da su svi odgovori na ova pitanja deponovani u Prvoj banci.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo