Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Šta se kopa u Pljevljima

Objavljeno prije

na

Ideja je predočena na za to nadležnom mjestu, probrani predstavnici naroda iz redova vlasti i opozicije javno su je podržali (i podsjetili kako su oni to još kada predlagali), mediji je predstavili u svijetlu evropskih perspektiva… Onda su se svi skupa okrenuli jugu i plažama. Neko brojeći goste, drugi tražeći mjesto za sebe i svoje. A stvar se krčka na ljetnjim vrućinama, pa će se na jesen vidjeti da li će – ili je bolje pitati kako će – pljevaljski Rudnik uglja biti prisajedinjen Elektroprivredi Crne Gore. Odnosno, italijanskoj energetskoj imperiji sa ove strane Jadranskog mora koja, ničim izazvana, raste i raste. Dokle? LJETO – SEZONA PRIVATIZACIJA: Italijani su, makar zvanično, priču o spajanju Rudnika uglja i EPCG pokrenuli u maju, otprilike u isto vrijeme kada je pljevaljski Rudnik, prema važećim propisima o energetici, stekao pravo da samostalno formira cijene iskopanog uglja. Regulatorna agencija za energetiku sada samo prima k’ znanju cjenovnik Rudnika i na osnovu njega (ne)odobrava troškove EPCG.

I to je pozicija koja obećava lijep profit. Posebno ako se ima u vidu da je Rudnik uglja, i po važećim cijenama, u dvije prethodne godine poslovao uz zaradu od približno 50 miliona eura. A to što je umjesto profita u završnim računima knjižen gubitak, stvar je računovodstvene akrobatike i ranije napravljenih dilova između zvaničnika Rudnika, Vlade i Elektroprivrede. Ujedno, u istom periodu značajno je smanjen broj zapošljenih u Rudniku. I po tom osnovu, dakle, kompanija može očekivati višemilionsku korist.

Slučajno ili ne, priča o novim vlasničkim odnosima u četvorouglu Podgorica – Nikšić – Pljevlja – Milano podudara se sa dva, jednako indikativna, događaja. Evidentno je nastojanje Vlade Crne Gore, predvođene premijerom Igorom Lukšićem, da javnosti objasni neophodnost revizije ugovora sa A2A. Tako bi svog partnera u poslu ,,djelimične privatizacije i dokapitalizacije” EPCG oslobodili obaveze koju – a to govore mjerljivi efekti dosadašnje saradnje – Italijani nijesu uspjeli da ispune.

Zašto onda nagrada umjesto kazne? Da li je to samo inercija vladine politike naslijeđene od prethodnog premijera da takozvane investitore (čast onima koji to stvarno jesu) nagrađuje našim novcem. I to po principu: što više neispunjenih obaveza (uglavnom) anonimnih investitora sa egzotičnih of šor destinacija, to više novca i bankarskih garancija od crnogorskih poreskih obveznika.

Ili su ovdje u pitanju neke druge, preciznije računice i preuzete obaveze?

Naime, već neko vrijeme poslovnim kuloarima u Podgorici kruži priča kako su Italijani zahtijevali da im se na raspolaganje stavi novac koji su u procesu dokapitalizacije Elektroprivrede CG i CG Elektroprenosa deponovali u Prvoj banci. Ništa prirodnije od tog zahtjeva. I ništa teže za ispuniti. Makar iz vizure braće Aca i Mila Đukanovića, većinskih vlasnika Prve banke. Pošto je zapelo sa novcem, zvaničnici A2A i Terne okrenuli su se mogućnostima da uloženi novac naplate na drugi način.

Sve nam je to lijepo objasnio Renato Ravaneli, generalni direktor A2A i član Odbora direktora EPCG u nedavnom intervjuu Pobjedi. Italijan nas je prvo podsjetio kako je A2A u Crnu Goru investirala gotovo 500 miliona eura, i to ,,tokom 2009. godine koju je obilježila svjetska finansijska kriza”. Potom nam je predočio: ,,A2A namjerava da zaštiti investirani kapital koji je, kako sam vas podsjetio na početku, pomogao da se podrži Crna Gora u trenutku duboke finansijske krize”. A za one koji nijesu shvatili poentu, Renato je ljubazno pojasnio da za A2A investicije u Prvu banku nijesu od strateškog značaja. To je, kazao je Ravaneli, ranija investicija koj su Italijani podržali – pazite sada – ,,uz osjećaj odgovornosti prema zemlji koja je do sada prepoznavala naše poslovanje”.

Domovina se, dakle, brani u Prvoj banci. A Italijani će nam u tome pomagati dok kao država budemo imali sluha za njihove interese. U suprotnom, oni će napustiti Prvu banku. Uvjereni su, dabome, da poznaju nekoga kome ona i te kako jeste ,,investicija od strateškog značaja”. I ko je spreman na mnogo toga kako bi tu investiciju zaštitio.

,,Izjave o potrebi spajanja EPCG i Rudnika uglja su dio medijske kampanje koju su pokrenula braće Đukanović u cilju spašavanja Prve banke od totalnog bankrota”, ustvrdio je nedavno Nebojša Medojević, precizirajući ,,ovo nije prvi put da Prva banka aktivira svoje lobiste među novinarima, političarima, poslanicima i ministrima u cilju zaštite svojih interesa i dodatne pljačke države Crne Gore. Možda su ova spajanja kompanija najave i nekih novih političkih spajanja svih onih iza kojih stoji kapital i uticaj braće Đukanović”.

Priča u spajanju Rudnika uglja i Elektroprivrede imala je, očito, adekvatnu predigru.

I tajming je, po nepisanom ali već uspostavljenom pravilu, pedantno izabran. Od privatizacije KAP-a pa do početka posla sa EPCG, u kome su Italijani majstorski nadigrali Grke koji su dali za 110 miliona eura jaču ponudu, pokazalo se da je ljeto idealno za ugovaranje i medijsku pripremu problematičnih poslova koji se, potom, formalizuju po povratku sa godišnjih odmora.

KAD VLADA VAGA: Nije to jedini razlog zbog koga se može očekivati da Italijani, maltene na 70-tu godišnjicu Pljevaljske bitke, na istom mjestu proslave još jednu, ekonomski mnogo vrjedniju, poslovnu pobjedu.

Ova Vlada, ili bolje rečeno vladajuća DPS, već 20 godina ne zna šta će sa Rudnikom u Pljevljima. Prvo su ga pokušali upropastiti u prvoj polovini 90-tih. I umalo im to nije pošlo za rukom. Onda su Đukanović i Veselin Vukotić, njegov tada prvi saradnik iz Savjeta za privatizaciju a danas poslovni partner u UDG-u, odlučili da država u masovnoj vaučerskoj privatizaciji pokloni većinski paket akcija te kompanije. Zanimljiva je to stvar: kao državni službenik Vukotić je cijenio da akcije Rudnika uglja, za razliku od recimo Plantaža, nemaju stratešku vrijednost. Pa ih je dao besplatno dijeliti. Te iste akcije kupovala je Monte adria broker u kojoj je Vukotić bio osnivač i suvlasnik. A isto su radili i Damjan Hosta, Veselin Barović, Aco Đukanović…

Tako je danas A2A, otkupljujući te iste akcije, već najveći akcionar Rudnika sa približno 40 odsto akcija. Slijedi država (Vlada) sa 31 i Aco Đukanović sa 10,6 odsto akcija. Dakle, partneri iz Prve imaju apsolutnu većinu i u Rudniku uglja. I samo iz njima znanih razloga tom kompanijom gazduje država, oličena u Predragu Boškoviću, nekadašnjim ministrom a sada predsjednikom borda pljevaljske kompanije. Ili je stvar u tome da država tom funkcijom naplaćuje silne novce uložene u privatizovani Rudnik uglja.

Da ne bi bilo kakvih sumnji, ni SDP nema ništa protiv najavljenog ukrupnjavanja kapitala. Ili ne bi trebalo da ima. ,,Vlada će se izjasniti o spajanju pljevaljskog Rudnika uglja i Elektroprivrede nakon sagledavanja efekata i koristi od tog posla”, saopštio je početkom maja potpredsjednik Vlade Vujica Lazović.

,,Neophodno je prethodno napraviti analizu, to jest elaborat na osnovu kojeg će se jasno vidjeti kakvi su efekti i koristi od spajanja i šta to znači za Vladu, pa ćemo se na osnovu toga opredijeliti”, rekao je Lazović nadajući se valjda da smo baš svi zaboravili kako je isti on prije skoro pet godina najavio da će Rudnik uglja i Termoelektrana u Pljevljima ,,biti brzo integrisani u jedno preduzeće”. Sada vidimo da za svo ovo vrijeme Vlada nije bila u stanju da napravi analizu efekata spajanja dva preduzeća.

SVAKODNEVNA JADIKOVKA: Ako će ta analiza biti poput one koju su (a valjda jesu?) napravili prije nego su paketirali akcije KAP-a i Rudnika boksita u Nikšiću, onda je bolje da je ne rade. Treba li koga podsjećati: Boksiti godinama ne rade, nakon što su menadžeri Deripaskinog CEAC-a, u želji da naduvaju troškove i prikriju zaradu, postigli da KAP od Boksita kupuje najskuplju rudu u Evropi.

Može li se slična priča ponoviti i na relaciji Rudnik uglja – Elektroprivreda? Niz poteza crnogorskih vlasti pokazuje da, zapravo, i ne može biti drugačije: A2A je postala suvlasnik EPCG a da nije imala najbolju ponudu na tenderu. Italijanska Terna je postala suvlasnik crnogorskog Elektroprenosa bez bilo kakvog tendera, na osnovu dogovora političko-poslovnih elita na vlasti u Italiji i Crnoj Gori. Po istom modelu priprema se teren da se koncesija za gradnju elektrana na Morači bez tendera povjeri Elektroprivredi, uz izgovor da je riječ o državnom interesu. I revizija ugovora o djelimičnoj privatizaciji i dokapitalizaciji EPCG već je gotova stvar.

Tako se, iz Vlade, i najava utapanja Rudnika uglja u EPCG posmatra isključivo kroz naum da se, za još neko vrijeme, u državnom vlasništvu zadrži kontrola nad većinskim paketom akcija Elektroprivrede.

„Ukupni kapital Rudnika je dva odsto vrijednosti EPCG, pa sve i da dođe do spajanja, uticaj na vlasničku strukturu je minoran…”, pojasnili su vladini eksperti u medijima. Ne objašnjavajući da li oni stvarno drže da kompanija, koja je u eksproprijaciju zemljišta, izmještanje Ćehotine, pripremu novih i revitalizaciju postojećih kopova uložila skoro 100 miliona eura, vrijedi – pet puta manje.

Ili ovako: zašto bi kompaniju koja je za dvije godine zaradila 50 miliona, uz sve izglede da u budućnosti taj rezultat popravi, utopili u firmu koja je – i pored rekordne proizvodnje – zabilježila znatno slabiji poslovni rezultat. Konačno: zašto je za Crnu Goru dobro da A2A preuzme upravljanje i nad Rudnikom uglja, kad njeni stručnjaci u EPCG nijesu uspjeli da realizuju obećano.

Nije valjda da su svi odgovori na ova pitanja deponovani u Prvoj banci.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZA I PROTIV GRAĐEVINSKOG MORATORIJUMA U KOLAŠINU: Preča kasa od zaštite prostora

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Kolašinu nema većinske političke volje da se uvede polugodišnji moratorijum na gradnju. Zbog toga gradski centar  ostaje na milost ambicijama investitora, omogućenih DUP-om za koji je više puta ocijenjeno da ne garatuje očuvanje najvrednijeg prostora u Kolašinu

 

U najužem dijelu Kolašina biće moguća gradnja još najmanje 11 mjeseci, prema važećem, starom, Detaljnom urbanističkom planu (DUP) Centar za koji je sa više adresa, uključujući i Vladu i lokalnu samoupravu,  ocijenjeno da je loš. Vladajuća većina (Demokrate, Evropa sad, DF, SNP i URA) nije, sredinom marta, prihvatila predlog opozocionog Pokreta Zajedno gradimo Kolašin da se od Vlade zatraži  polugodišnja zabrana gradnje u centralnoj zoni grada.

Vlada je, prije nekoliko sedmica,  donijela odluku o izmjenama i dopunama DUP-a Centar,  ali nije stavila van snage taj dokument. Ocijenjeno je da važeći DUP, koji je na snazi već deceniju I po,  nije do sada donio mnogo koristi Kolašinu. Potom je Vlada posao izrade izmjene i dopuna važećeg DUP-a oročila na 11 mjeseci.

,,U narednom planskom dokumentu, sugerisano je, akcenat treba staviti na rekonstrukciju arhitektonski vrijednih objekata i izgradnju objekata od javnog interesa. Posebna pažnja izmjenama i dopunama DUP-a Centar, između ostalog, trebalo bi da bude posvećana uređenju javnih površina, glavnoj ulici, gradskim parkovima.

Da je 11 mjeseci za revidovanje aktuelnog DUP-a  previše smatra odbornik Pokreta Zajedno gradimo Kolašin Bojan Zeković. Njegov prijedlog o polugodišnjem moratorijumu na gradnju, izuzimajući radove na javnoj infrastrukturi,  podržale su i iz nedavno osnovane Incijative Zeleni Kolašina. DUP Centar, kaže Zeković, ,,direktno je suprotstavljen ciljevima i načelima planiranja i izgradnje definisanim Zakonom o planiranju prostora i izgradnji objekata”. Prema njegovim riječima, umjesto da štiti prostor, taj dokument ,,daje smjernice za njegovo uništenje i presudno je važno da se do donošenja izmjena i dopuna postojeće odredbe stave van snage”. Iz Inicijative Zeleni Kolašina, objašnjavaju da brinu, ,,na koji će način osjetljivi prostor u centru grada biti tretiran tokom perioda izrade izmjena i dopuna važećeg DUP-a”.

,,Sve i kada bi novi plan bio usvojen kroz 11 mjeseci, to je jako dug period u toku kog ambijent Kolašina, ukoliko se nastavi sa ovakvom izgradnjom,  može biti nepovratno narušen i uništen.  Tokom tog perioda ovaj prostor će nastaviti da se ubrzano mijenja. Ukratko, ne dobijamo ni vremena ni prostora za razmišljanje i strateško planiranje budućeg razvoja Kolašina”, ocjenjuju iz Incijative.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Stop inflaciji – do daljnjeg

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istinsko poboljšanje možemo očekivati tek kada se posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Pošto, koliko god da smanjite trgovačku maržu, ručak treba zaraditi

 

Makar smo u nečemu saglasni: lakše se diše otkako se šest trgovinskih lanaca (Aroma, Franca, Voli, HDL Laković, Mega promet i IDEA), na inicijativu Vlade, uključilo u akciju Stop inflaciji. Sada se u njihovim prodavnicama može trgovati barem po jedan artikal iz palete 25 proizvoda (uglavnom je riječ o osnovnim životnim namirnicama) uz ograničenu trgovačku maržu od pet odsto. Zvanično, akcija traje do kraja aprila mada se već najavljuje da će ona biti produžena do juna.

U medijima se pojavila računica da prosječno domaćinstvo, trgujući proizvode sa sniženom cijenom, mjesečno može uštedjeti od 15 do 40 eura.

Iz Vlade su iskoristili priliku da se pohvale. ,,Moglo je ranije, a moglo je da uopšte ne bude… Vlada je uradila sve što je mogla u datom momentu i ova akcija se samo nadovezuje na prethodne odluke”, kazao je ministar Goran  Đurović. Osvrnuo se i na prve primjedbe o broju i odabiru proizvoda uključenih u akciju. „Da smo stavili 35 bilo bi pitanje zašto nije 36. Ovo je za početak dobar potez, a u narednom periodu ćemo vidjeti kako će se kretati akcija, a možda ćemo u maju izmijeniti listu proizvoda”.

Vlasnici trgovinskih lanaca pohvalili su vlastitu kooperativnost i spremnost da pomognu borbu za kvalitetnije i jeftinije snabdijevanje građana. Još su ustvrdili da su cijene u njihovim radnjama niže nego bilo gdje u regionu te da ponegdje minimalna sniženja nakon ograničene marže ukazuju da ni do sada nijesu zloupotrebljavali pozicije ostvarujući ekstraprofit. Opet, cijene nekih proizvoda (uvozni sirevi, suhomesnati proizvodi) ukazuju da ranije zaračunate marže i nijesu bile tako male, pošto su neki od tih proizvoda od sredine nedjelje u radnjama jeftiniji i za 2-3 eura po kilogramu.

Očekivano, sindikati su pohvalili sniženja. „Pozdravljamo akciju Stop inflaciji za koju se nadamo da će biti prva ali ne i posljednja akcija nadležnih institucija na planu zaustavljanja i smanjenja negativnih efekata inflatornog trenda”, saopšteno je iz USSCG, uz podsjećanje da je Vlada mogla dati veći doprinos akciji obuzdavanja posljedica galopirajuće inflacije (oko 17 odsto na godišnjem nivou). „Pozivamo Vladu da se pridruži antiinflacionoj kampanji tako što će obnoviti Odluku o privremenom umanjenju akciza za promet bezolovnog benzina i gasnih ulja“, predložili su sindikalci.

Čula se i poneka primjedba. Od one da su se na sniženju našli manje kvalitetni i rjeđe traženi artikli, pa do odabira proizvoda među kojima su se našli i neki (čokolada, gazirani sokovi) za koje nas je Vlada, krajem prošle godine, povećavajući akcize ubjeđivala da nijesu zdravi pa većom cijenom želi uticati na njihovu potrošnju.

Postoje i sistemske zamjerke. Među ponuđenim proizvodima sa ograničenom maržom jedva da se može pronaći neki proizveden u Crnoj Gori (jaja, bijeli sir…?). Smanjujući marže, trgovci smanjuju buduću zaradu a izdaci ostaju veliki. Ili su sve veći. Država, istovremeno, ne olakšava njihovo poslovanje. Prije će biti da će zahvat iz tzv. realnog sektora u skoroj budućnosti postati veći. Pošto, prema nekim podacima, već danas  jedan od svaka tri zapošljena u Crnoj Gori radi u javnoj administraciji. Ministar finansija Aleksandar Damjanović kaže kako ne vidi problem u tome što su plate u državnoj administraciji jednake ili veće od onih u privatnom sektoru. Iako država odavno boluje od manjka para i viška zaposlenih, dok se realni sektor suočava sa ozbiljnim problemom manjka radne snage.

Otud sumnja da je i akcija Stop inflaciji, zapravo, dio promotivne i predizborne kampanje ograničenog dometa. Koji dan prije ili kasnije vratićemo se na staro. Pravo poboljšanje možemo očekivati tek kada se istinski posvetimo neophodnim privrednim i društvenim reformama. Koliko god da smanjite trgovačku maržu – ručak treba zaraditi.

Z. RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VRŠNJAČKO NASILJE U CRNOJ GORI U PORASTU: Djetinjstvo u strahu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto. Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Samo u toku 15 dana marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja

 

Samo od početka do sredine ovog marta zabilježeno je čak pet slučajeva vršnjačkog nasilja u Crnoj Gori, u kojima je učestovalo preko 20 tinejdžera. To su alarmantne brojke. Koliko se nasilja zapravo dešava, teško je znati – mnoge žrtve ne prijavljuju teror koji doživljavaju, u školama ili u onlajn prostoru, gdje se nasilje često prenosi.

Učenik osmog razreda podgoričke OŠ „21. maj” bio je žrtva napada koji se prije dvadesetak dana dogodio u blizini te škole. Brutalno ga je pretukla grupa đaka devetog razreda OŠ „Savo Pejanović”. Užasni snimak napada širio se društvenim mrežama. Dječak leži na travi, dok ga gomila šutira nogama.

Pokrenut je krivični postupak protiv četvorice četrnaestogodišnjaka zbog sumnje da su počinili djelo nasilničko ponašanje. Škola koja pohađaju namijenila im je vaspitnu mjeru – smanjenje ocjene iz vladanja.

Ovaj je dječak bio duže vremena izložen nasilju.

Početkom marta nikšićka policija podnijela je krivičnu prijavu protiv četiri osobe koje se sumnjiče za nasilničko ponašanje nad mladićem u holu Gimnazije „Stojan Cerović” u Nikšiću.

Zabilježen je i slučaj nasilja u OŠ „Lovćenski partizanski odred” na Cetinju

Prema podacima UNICEF-a iz 2022. godine, mladih uzrasta od 13 do 15 godina, koji su bili maltretirani bar jednom u posljednjih nekoliko mjeseci, u Bosni i Hercegovini i Sloveniji ima oko 25 odsto, u Srbiji, Albaniji i Sjevernoj Makedoniji po 18 odsto, a u Hrvatskoj 22 odsto.

U zemljama Evrope, po broju žrtava vršnjačkog nasilja prednjače Litvanija, Latvija, Rumunija, Moldavija, Bugarska…

Sličnih podataka za Crnu Goru – nema. Međutim, prema ranijim analizama, ova vrsta nasilja je u porastu.

Istraživanje NVO Juventas, sprovedeno 2018, pokazuje da je tada svako peto dijete doživjelo nasilje od vršnjaka. Prema tom istraživanju, koje je obuhvatilo 41 srednju i 75 osnovnih škola u 18 opština, gotovo polovina nastavnika srednjih škola te je školske godine potvrdila da su im se učenik ili učenica požalili da su žrtva nasilnog ponašanja.

UNICEF-ovo istraživanje iz 2021. godine pokazalo je da je gotovo svako treće dijete, odnosno, 28 odsto mladih uzrasta od 12 do 17 godina, u našoj zemlji bilo žrtva vršnjačkog nasilja.

„Ovo je zabrinjavajuće. Zahtijeva organizovanje hitne akcije, na čelu sa Vladom koja bi trebalo da preduzme odgovarajuće mjere zaštite djece od nasilja. Treba raditi na jačanju zakona koji imaju za cilj zaštitu djece. Važno je podizati svijest o ovom problemu”, kaže za Monitor psihološkinja Ivana Jokić.

Prema njenim riječima, brojni su razlozi zašto je nasilje u porastu. „Neki od njih su socio-ekonomske okolnosti porodice: siromaštvo, narušeno mentalno zdravlje, frustracije, nasilje u porodici… Djeca, žrtve nasilja u porodici ili vršnjačkoj grupi, često i sama postaju nasilnici. Nije dovoljno raditi samo sa djecom koja su pretrpjela nasilje, nego i sa onima koji pokazuju agresivno i nasilno ponašanje”, ističe Jokić.

Važno je znati i šta se sve podrazumijeva pod nasiljem. Ono može imati oblik prijetnji, tjelesnih povreda, ogovaranja, uzimanja ili uništavanja stvari. Može uključivati i neugodne komentare o djetetovoj porodici ili rodbini.

Jedan od nasilnika ponovio je krivično djelo u roku od samo nekoliko nedjelja. Prvo je sredinom februara ove godine pretukao petnaestogodišnjaka na prostoru nekadašnje kasarne Morača u Podgorici, a početkom marta, uz podršku nekoliko drugova nasilnika, još jednog tinejdžera, takođe u užem centru grada. Zasmetala im je majica sa obilježjima fudbalskog kluba Crvena zvezda. Tražili su mu da je skine, a nakon što je odbio – pretukli su ga palicama. Otac pretučenog dječaka saopštio je da neće odustati dok svi nasilnici ne dobiju zasluženu kaznu.

Zbog sve učestalijih slučajeva nasilja među djecom, članovi Udruženja Roditelji nedavno su organizovali protest na Trgu nezavisnosti u Podgorici. Zatražili su od nadležnih da zaštite djecu u Crnoj Gori od nasilja, pod parolom: Nećemo da živimo u strahu.

Iz Kriminalističke policije za suzbijanje nasilja u porodici i maloljetničke delinkvencije Odjeljenja bezbjednosti Podgorica najavili su da će biti pojačano prisustvo policije u dvorištima škola.

Krivični zakonik Crne Gore predviđa kazne zatvora od šest mjeseci do pet godina za one koji grubim vrijeđanjem, zlostavljanjem, vršenjem nasilja, izazivanjem tuče ili drskim ili bezobzirnim ponašanjem remete javni red i mir ili ugroze druge. Maloljetniku starijem od 14 godina se za učinjeno krivično djelo mogu izreći vaspitne mjere, kazna maloljetničkog zatvora ili druge mjere bezbjednosti. Ukoliko nasilnici imaju manje od 14 godina, slučajevi se obično prosljeđuju nadležnim socijalnim službama, koje treba da pruže podršku žrtvama, pružaju savjetovanja počiniocima nasilja i njihovim roditeljima, obavljaju nadzor njihovog ponašanja i ostale zaštitne mjere.

Škole, prema Zakonu o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, mogu da, pored smanjenja vladanja, odrede i vaspitne mjere, poput pismenih opomena, ukora ili premještaja u drugo odjeljenje ili školu.

U istraživanju NVO Juventas iz 2018. kao jednu od najčešćih prepreka sa kojima se suočavaju prilikom rješavanja problema vršnjačkog nasilja, roditelji su naveli generalnu nezainteresovanost cjelokupnog sistema za ovaj problem. Najmanje vjeruju drugim roditeljim i centrima za socijalni rad. Niske ocjene socijalnim službama tada je dalo i nastavno osoblje.

U Lokalnom akcionom planu za prevenciju i borbu protiv vršnjačkog nasilja Opštine Herceg Novi za period od 2020. do 2022. godine konstatuju se problemi nedovoljne angažovanosti postojećih resursa na prevenciji nasilja, nizak stepen informisanosti djece, roditelja i ostalih aktera o prepoznavanju vršnjačkog nasilja i reagovanju u slučajevima nasilja, nedovoljna  saradnja…

UNICEF-ovo istraživanje Global Kids Online iz 2021. pokazalo je da se trećina mladih u dobi od 12 do 17 godina (32 odsto) lako naljuti i da često gubi živce.

Ivana Jokić upozorava da kazna sama po sebi nekada ne daje rezultat. „Sa djecom treba raditi od malena. Rješenje vidim u edukaciji, što djece, što roditelja, što nastavnika. Ne smijemo zatvarati oči pred problemom, a to je čest slučaj u našem društvu”.

Nastavnici bi, ističe ova psihološkinja, trebalo da upute dijete da dobije psihološku pomoć ukoliko primijete da mu nijesu dovoljno razvijene socijalne vještine.

Istraživanje NVO Juventas iz 2018. pokazalo je da se oko 10 odsto đaka osnovnih škola u Crnoj Gori osjećalo povrijeđeno, uplašeno ili postiđeno zbog sadržaja koji je njegov vršnjak podijelio na društvenim mrežama.

Aleksa Janković 10. maja 2011. godine oduzeo je sebi život skokom sa zgrade u Nišu u kojoj je živio. Tada je imao 14 godina. Osam mjeseci trpio je fizičko i psihičko zlostavljanje u školi. Vršnjaci su ga mučili, tukli, hvatali za vrat, udarali mu glavom u drvo. Proživio je potres mozga, nosio je gips, a dobio je i posttraumatski sindrom.

Njegovi roditelji su nadležnim službama i direktorki škole prijavljivali nasilje.  Niko nije reagovao.

Slučaj je, u sudskom postupku, završen – kažnjena je škola i direktorka.

Troje od sedam nasilnika koji su maltretirali Aleksu presudom Višeg suda za maloljetnike u Nišu pravosnažno su osuđeni na vaspitne mjere. U dnevniku su im, međutim, ostale petice iz vladanja.

Da se ovakva tragedija ne bi ponovila, osmišljen je Aleksin zakon, kojim se predviđa pooštravanje kaznenih mjera ne samo za nasilnike, već i nastavnike i roditelje. Na ovaj zakon, ili neki sličan, i dalje se čeka u Srbiji.

U Crnoj Gori ne postoji Strategija za prevenciju neprimjerenog ponašanja djece i mladih i maloljetničke delinkvencije. Nema dovoljno policijskih službenika edukovanih za rad sa maloljetnicima.

Andrea JELIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo