Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Predsjednici na optuženičkim klupama

Objavljeno prije

na

Nije zabilježeno da su se u bilo kojoj zemlji tokom nekoliko godina na optuženičkoj klupi našli predsjednik države, trojica predsjednika političkih partija, nekoliko poslanika… Turbulentnih devedesetih to se desilo u Crnoj Gori. Sudski procesi vođeni su protiv Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika Crne Gore, lidera Liberalnog saveza, Narodne stranke i SDA za Crnu Goru Slavka Perovića, Novaka Kilibardu i Haruna Hadžića, poslanika Srpske radikalne stranke Aćima Višnjića… Prvi političar koji se u višestranačkoj Crnoj Gori našao u sudnici kao optuženi bio je tadašnji crnogorski predsjednik Momir Bulatović. Početkom 1993. godine on u podgoričkom Osnovnom sudu nije, ipak, sjeo na optuženičku klupu, nego – u fotelju. Tako je odlučio servilni sudija Miladin Adžić.

Bulatovića su za klevetu, u odvojenim tužbama, tužili novinar Danilo Burzan i predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda. Sudija ih je spojio u jedan proces.

Burzan je tužio Bulatovića zato što je uoči izborne šutnje, početkom decembra 1990. godine, na televiziji izjavio da će ga smijeniti sa mjesta glavnog urednika Radija Crne Gore zato što mu je postavljao ,,montirana” pitanja slušalaca.

Kilibarda je doživio kao uvredu Bulatovićevu izjavu beogradskoj Ekspres politici da se susreće sa Slavkom Perovićem, liderom Liberalnog saveza, ,,i čine neke dogovore”. Bulatoviću je advokat bio Filip Vujanović.

Sud je presudio da Bulatović ne može biti kažnjen, jer ,,sve što je izjavio kazao je iz uvjerenja da je to istina”.

Od tog procesa najviše je profitirao Vujanović. Ubrzo je postao ministar pravde, a odatle započeo višegodišnju uzlaznu političku karijeru – preko premijera do predsjednika Crne Gore.

Bulatović je još jednom trebalo da se nađe na optuženičkoj klupi. Nekoliko mjeseci nakon protesta u Podgorici 1997. njegovih pristalica koje nisu mogli da se pomire sa pobjedom Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima, zamjenik Osnovnog tužioca u Podgorici Vesna Jovićević podiže optužnicu protiv Bulatovića, ,,zato što je kao službeno lice – Predsjednik Crne Gore” nezakonito ,,donio sedam odluka o pomilovanju, čime je izvršio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja”. Bulatović je optužen da je pomilovao 11 osoba osuđenih zbog razbojništva, pokušaja ubistva, ubistva ili izazivanja saobraćajnog udesa sa smrtnim posljedicama.

Bulatovića je spasio – Slobodan Milošević. Postavio ga je za premijera SR Jugoslavije. Bulatović je stekao savezni imunitet i suđenja nije bilo.

Krajem januara i početkom februara 1994. godine uhapšeno je cijelo rukovodstvo Stranke demokratske akcije za Crnu Goru. Gotovo pedeset funkcionera i članova SDA. Hapsili su ih pripadnici Specijalne jedinice MUP-a pod komandom Vasa Baošića. Mučili su ih i ispitivali inspektori SDB-a, kojima je komandovao načelnik Prve uprave SDB-a Radivoje-Rašo Martinović.

Policijsko saopštenje u kojem je navedeno ,,da su htjeli putem oružane sile da naprave Nezavisnu državu Sandžak” pred TV kamerama pročitao je – Martinović.

Prvo je 25. januara 1994. godine uhapšen Rasim Šahman, sekretar SDA za Crnu Goru. Uhapšen je i Harun Hadžić, predsjednik stranke.

Krajem decembra iste godine uhapšeni su osuđeni na 87 godina zatvora.

Predsjedavajući sudija Radosav Konatar osudio je Hadžića na sedam godina zatvora, Rifata Veskovića na šest, a Šefketa Brkovića, Isada Skenderovića i Erdžana Fetahovića na pet i po godina zatvora. Rizah Burnazović i Hakija Muratović dobili su po pet godina. Šahman je osuđen na četiri i po godine. Istu kaznu dobili su Umer Hadžić i Sabahet Spahić. Omer Omerović kažnjen je sa četiri, a Mevludin Kasumović, Husein Smakić, Džavid Begović i Senad Pućurica sa po tri i po godine zatvora. Trogodišnju zatvorsku kaznu zaradili su Esad Omerović, Sead Pućurica i Šefćet Bošnjak. Po godinu manje Sead Bibuljica i Ibrahim Čikić.

Osuđene je kasnije abolirao Momir Bulatović.

Nova serija političkih procesa uslijedila je nakon novembarskih parlamentarnih izbora 1996. godine. Iako je DPS pobijedio, njegovo rukovodstvo odlučilo je da tuži svoje najljuće političke protivnike Slavka Perovića i Novaka Kilibardu.

Momir Bulatović, predsjednik Crne Gore, i njegov kum Svetozar Marović, predsjednik crnogorskog parlamenta, od Kilibarde su za pretrpljene duševne patnje tražili po 131.492 dinara, odnosno po 30 hiljada njemačkih maraka. U tužbi je navedeno da je Kilibarda skandirao na mitingu Narodne sloge ispred rezidencije Predsjednika Republike: ,,Momire lopove, Momire lopove”, a za Marovića rekao: ,,Nikada u istoriji, slavni Grblje, nije te neko nedostojno predstavljao nego što te danas predstavlja Svetozar Marović”.

Lidera liberala Slavka Perovića pored Bulatovića i Marovića tužio je i premijer Milo Đukanović. Njih trojica na ime pretrpljenih duševnih bolova od Perovića tražili 263.984 dinara, ili oko 60 hiljada maraka. On je, kako je navedeno u tužbi, povrijedio čast i ugled Bulatoviću vičući ispred zgrade Predsjednika Republike: ,,Momire lopove, Momo Sadame”, a ugled Đukanovića izvikujući: ,,Milo ameba” i ,,Milo duduk.” Čast i ugled tadašnjeg predsjednika parlamenta Marovića povrijedio je izjavom: ,,Laže i gospodin Sveto Marović kad kaže za mene i gospodina Kilibardu – oni samo jedan drugome pružaju ruke.”

Kilibardi je suđenje održano u Nikšiću, a Peroviću na Cetinju.

Suđenje u Osnovnom sudu u Nikšiću počelo je 6. februara 1997. godine. Sudskim vijećem predsjedavao je Radovan Mandić. Bulatović i Marovića nisu se pojavili u sudnici. Advokat im je bio Branislav Lutovac. Kilibardu je branio Labud Šljukić.

Mandić je donio neočekivanu odluku – da se saslušaju Bulatović i Marović u svojstvu svjedoka. Međutim, kroz nekoliko dana sudija Mandić odustaje od suđenja Kilibardi. Razlog – razni pritisci, pa i policije, da odustane od svjedočenja Bulatovića i Marovića.

Početkom marta Kilibarda je ponovo sjeo na optuženičku klupu. Sada je sudio Miomir Perunović, predsjednik Osnovnog suda u Nikšiću.

Perunović je osudio Kilibardu da Momiru Bulatoviću isplati 55 hiljada, a Svetozaru Maroviću 30 hiljada dinara odštete.

Suđenje Slavku Peroviću u Osnovnom sudu na Cetinju, održano je 10 marta. Sudilo se u prostoriji sa svega 16 stolica. Perovića je branio isti tim advokata koja je branio Kilibardu. Suđenju je prisustvovao i Kilibarda. Policija mu je na ulazu tražila ličnu kartu. Sudija Svetozar Laličić šestorici Perovićevih advokata ponudio je da sjednu na optuženičku klupu, pošto nije bilo sobodnih stolica. Oni su to odbili,a Laličić je prekinuo suđenje i zakazao novo ročište za sjutradan. Suđenje je održano bez prisustva Perovića i njegovih advokata. Sudija Laličić pročitao je podnesak šestorice Perovićevih advokata, u kojem je pisalo i ovo: ,,Postoje sudski predmeti koje istorija bilježi i koji će jednoga dana svjedočiti o prirodi jednog režima, čednosti i poštenju sudija i sudova”.

Laličić je trebalo da 14. marta saopšti presudu. Policija nije dala Perovićevom obezbjeđenju, rodbini i prijateljima da uđe u salu. Iznervirani Perović je pocijepao presudu koju Laličić nije uspio ni da pročita i napustio sudnicu.

Crnogorski ministar pravde Duško Lalićević osudio je Perovićev postupak: ,,Svaki napad na sudiju je napad na državu i njen pravni sistem”. Predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore Ratko Vukotić pozvao je državnog tužioca da reaguje, jer je Perović izvršio ,,atak na sud, na vlast i na državu”.

Ubrzo su reagovali evropski zvaničnici. Osudili su procese protiv opozicionih lidera. Presude Peroviću i Kilibardi nikad nisu izrečene.

Cipele za Mila

Na optuženičkoj klupi našao se 25. oktobra 1994. godine i Aćim Višnjić, poslanik Srpske radikalne stranke. Sudio mu je Zoran Živković. Proces su pratili popovi Srpske crkve, Kiro Radović, čuveni srpski mudrac iz Budve, nekoliko četničkih vojvoda Vojislava Šešelja… Višnjić je obećao da će u sudnicu donijeti jazavca, aludirajući na nepravdu iz Kočićeve priče Jazavac pred sudom. ,,Nijesmo mogli da ga uhvatimo”, objasnio je Višnjić, kada je u sudnicu došao bez jazavca. Višnjića su branili Maja Gojković, poslanik u saveznom parlamentu, Ilija Darmanović, poslanik radikala u crnogorskom parlamentu, Veselin Kaluđerović, česti kandidat na crnogorskim predsjedničkim izborima… Prema optužnici osnovnog javnog tužioca u Podgorici, Višnjić je ,,javno izložio poruzi Vladu i predsjednika Vlade Crne Gore” i izvršio krivično djelo povrede ugleda Republike Crne Gore tako što je, pored ostalog, tvrdio da su 12,5 miliona dolara ,,vlade Mila Đukanovića i Nikole Šainovića, preko Jugodrva, ukrale za naftu”, da ,,Vlada lupeža”, da se ,,Zakon ne može sprovesti, jer u sudovima sjedi veliki broj kriminalaca …” Višnjićevi advokati uzaludno su tvrdili da se radi o političkom procesu. Višnjiću nije pomoglo ni to što je u sudnicu donio ,,dva kila dokaznog materijala” protiv Đukanovića. Presuda je izrečena trećeg dana suđenja. Za oba krivična djela osuđen je na po tri mjeseca zatvora, ali izrečena mu je jedinstvena kazna od pet mjeseci zatvora. Nakon izdržane kazne u Spužu, Višnjić je objavio da je svoje zatvorske cipele ostavio – premijeru Milu Đukanoviću.

 

Cetinjski proces

Cetinje je devedesetih redovno bilo u vanrednom stanju: protestni mitinzi, policijske i vojne blokade, sudski procesi… Posebno je bilo napeto 17. januara 1994. godine. Tada je izrečena presuda dvadesetorici mladića iz Cetinja optuženih da su 29. septembra 1993. verbalno i fizički napali predsjednika države Momira Bulatovića i spriječili održavanje naučnog skupa o Njegošu, koji su organizovali SANU I CANU. Oni su u istražnom zatvoru proveli po petnaestak dana. Predsjednik sudskog vijeća, sudija Petrašin Kasalica, specijalno je doveden iz Kolašina. Optuženi su okrivljeni da su ,,izložili poruzi” Bulatovića tako što su mu ,,upućivali uvredljive izraze ‘Izdajniče, Ubico, Lopove, Kopile Slobodana Miloševića, Izdao si Crnu Goru’…” Božidar Bogdanović, Mileta Stanić i Sreten Vujović osuđeni su na po dvije godine zatvora. Petar, Igor i Goran Vušurović, Krsto Pajović, Dušan Ivanović, Ilija Vujović, Slavko Radović i Slobodan Perišić dobili su po godinu zatvora. Jovan Milošević, Mladen Perović, Petar Delja i Dragan Đuričković osuđeni su na po šest mjeseci zatvora, a Bojica Vušurović na godinu, uslovno na tri godine. Kada je sudija pročitao presudu, optuženi su počeli da aplaudiraju, a onda je sudnicom odjeknula pjesma optuženih i njihove rodbine: ,,Oj svijetla majska zoro/ majko naša Crna Goro.” Nepokorne Cetinjane abolirao je Momir Bulatović.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

PRIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Camović-Veličković podsjeća da je Sindikat medija prije usvajanja seta medijskih zakona upozorio poslanike na scenario koji se sada realizuje u Javnom servisu: ,,A to je podnošenje ostavke i raspisivanje konkursa za novi izbor generalnog direktora kako bi se preduprijedile pravosnažne sudske presude koje se čekaju i po kojima bi morao da bude razriješen. Pošto nijesmo naišli na razumijevanje većine u Skupštini, odnosno njima je ovaj ishod sasvim prihvatljiv i poželjan, imamo priliku da gledamo Raonićevu predstavu u kojoj se ruga svima nama, a najviše sudstvu čije presude ne poštuje i tužilaštvu koje nije u stanju duže od godinu da saopšti stav o podnijetim krivičnim prijavama protiv članova Savjeta koji nisu sproveli pravosnažnu sudsku presudu već reizabrali Raonića i protiv njega samog i pravnika RTCG koji su ih podstrekavali i orkestrirali taj reizbor. Sve se moglo izbjeći ali očigledno je bio cilj da se baš ovo ne izbjegne”.

Pet prvostepenih i pravosnažnih sudskih presuda do sada su potvrdile  da je Raonić nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG u dva navrata u avgustu 2021., a zatim u julu 2023. godine.

Specijalno državno tužilaštvo (SDT) je formiralo predmet zbog reizbora Raonića, u kome su saslušani osumnjičeni članovi Savjeta RTCG Veselin Drljević, Filip Lazović, Naod Zorić, Predrag Miranović i Amina Murić zbog sumnje da su odbili izvršenje pravosnažne i izvršne sudske presude i omogućili sticanje protivpravne koristi izabranom generalnom direktoru. Taj predmet je spojen sa drugim, koji se vodi protiv Raonića, kao i predstavnika pravne službe Želimira Mićovića i advokatice RTCG Zorice Đukanović, zbog osnova sumnje da su zloupotrijebili službeni položaj putem podstrekavanja članova Savjeta.

Nakon što su preispitivali ovaj slučaj duže od godinu iz SDT-a su ga proslijedili Osnovnom državnom tužilaštvu (ODT). Uz obrazloženje da specijalni tužioci istražuju samo visoke funkcionere, što Raonić i članovi Savjeta nisu.

,,Više od 12 mjeseci se izmišljaju razlozi da SDT ne završi postupak izviđaja, a preko medija se daju besmislena objašnjenja da se čeka vještačenje glasačkih listića sa sjednica Savjeta RTCG.Ovo upućuje na zaključak da su i SDT i vrhovni državni tužilac pod političkim uticajem jer su imali vremena da ovaj slučaj riješe i da ne dođemo u situaciju da osoba koja je dva puta nezakonito izabrana, u potpunosti svjesna da krši zakon, ponovo dobije priliku da u narednom mandatu vodi RTCG. Od osobe koja svjesno krši zakon su samo gori njegovi sadašnji politički mentori Milojko Spajić, Andrija Mandić i Milan Knežević”, saopštio je Goran Đurović, direktor Media centra.

Pored odlučivanja o direktoru, Savjet je za ombudsmana Javnog servisa imenovao Todora Brajkovića. On je bio kandidat i na prošlom konkusu koji je poništen, a upitna je bilo njegovo iskustvo od 10 godina u audio-vizuelnim medijima. Brajković ima i lične veze sa predsjednikom Savjeta Drljevićem, jer je generalni sekretar Udruženja sportskih novinara, čiji je predsjednik Drljević.

,,Iživljavanje je i izbor čovjeka za kojeg je jasno običnim čitanjem uslova konkursa da ne ispunjava uslove za ombudsmana baš na to mjesto kojem nije dorastao, a samo zato što je prijatelj predsjednika Savjeta Veselina Drljevića i zbog usluge Danu koji je aktuelne okupatore Javnog servisa zadužio makar sa tim što se u tim novinama ne može pročitati ni slovo o onome što se u RTCG dešava unazad tri godine”, ističe Camović-Veličković. Objašnjava i da je novi ombudsman sportski novinar Dana, što je navedeno kao konflikt interesa u samom Zakonu: ,,Upoznala sam sa tim članove i članice Savjeta prije nego što su glasali, ni osvrnuli se nisu”.

Za sada se većina Savjeta RTCG ne osvrće na pravila i zakone, a ni tužilaštvo na krivične prijave koje su podnijete zbog takvog načina rada.

Novi Zakon o RTCG predvidio je smanjenje uticaja političara iz Administrativnog odbora Skupštine Crne Gore na izbor članova Savjeta. Međutim, novi saziv Savjeta će početi sa radom tek sredinom sljedeće godine.

Do tada, nekritičkom promocijom političara Javni servis može i dalje da se bavi, sa sve Savjetom i novim, starim direktorom.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUD PONOVO VRAĆA BRĐANINA NA ČELO POLICIJE: Kontinuitet vladinih nezakonitosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zoran Brđanin je po treći put vraćen na mjesto direktora Uprave policije presudom Upravnog suda Crne Gore. Vlada je nastavila praksu prethodne u nezakonitostima u ovom slučaju

 

Presudom Upravnog suda Crne Gore Zoran Brđanin je po treći put vraćen na čelo Uprave policije.

Brđaninov zastupnik, advokat Siniša Gazivoda kazao je da je ova pravna stvar riješena i da se ne vraća Vladi na ponovno odlučivanje: ,,Tako je bilo i poslije druge smjene Brđanina, kada je on i vraćen na dužnost”. Da odluka suda ne ostavlja prostor za drugačije tumačenje osim da Brđanin bude vraćen na funkciju, potvrdio je i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Ipak se ogradio da ne može da prejudicira odluku Vlade kao kolektivnog organa.

Ipak, Šaranović je izrazio čuđenje zbog odluke suda: ,,Iako nikada ne komentarišem odluke sudova, ne mogu a da ne ukažem da je sa aspekta ustavne podjele vlasti odluka Upravnog suda da kontrolnu ulogu parlamenta svodi na upravni postupak ,najblaže rečeno čudna”.

Još čudnije je činjenje vlada koje već tri puta pada na sudu po istom pitanju. Brđanin je za   direktora policije izabran u avgustu 2021, u mandatu vlade Zdravka Krivokapića. Na startu se suočio sa nezadovoljstvom političara. Njegovu, kao i smjenu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića tražio je bivši premijer Krivokapić zbog neslaganja po pitanju aktivnosti tokom ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija na Cetinju 5. septembra 2021. godine.

Brđanin i Sekulović su smatrali da ustoličenje na Cetinju nosi visok bezbjednosni rizik i predlagali da se crkvena ceremonija obavi u Hramu SPC u Podgorici. Neslaganja je bilo i nakon što su izbili sukobi na Cetinju između protivnika ustoličenja i policije. Njih dvojica su se protivili prekomjernoj upotrebi sile protiv demonstranata. Tadašnji vicepremijer Dritan Abazović spriječio je formalizovanje Krivokapićevog zahtjeva za ostavkama Brđanina i Sekulovića.

Abazovićeva vlada krajem marta prošle godine ipak smjenjuje Brđanina.  Smjena je uslijedila nakon što je uhapšen Brđaninov pomoćnik zadužen za Sektor za borbu protiv kriminala Dejan Knežević. Specijalno državno tužilaštvo tereti Kneževića da je odavao tajne podatke kavačkom klanu. Knežević je početkom ove godine izašao iz pritvora, nakon što je Apelacini sud prihvatio jemstvo od 760.000 eura u nekretninama za bivšeg policajca, koje su njegovi prijatelji ponudili kao garanciju da neće pobjeći tokom sudskog postupka.

Brđaninu je pored hapšenja rukovodioca koje je on predložio, na teret stavljano i da je održavao kontakt sa visokopozicioniranim članovim organizovanih kriminalnih grupa.

Nakon što je Brđanin prvi put smijenjen, ministar pravde Marko Kovač kazao je da odluka Vlade da smijeni direktora policije može biti upitna sa stanovišta procedure i da će vjerovatno završiti pred sudom. Brđanin nije naime imenovan na funkciju direktora policije, već je izabran na javnom konkursu uz podršku parlamentarnog Odbora na petogodišnji mandat.

Upravni sud je u julu poništio Vladino rješenje o smjeni direktora UP. I pored sudske odluke, Abazovićeva vlada u tehničkom mandatu u avgustu prošle godine donosi novo rješenje o smjeni Brđanina. Na ponovnu odluku Vlade uslijedila je Brđaninova žalba koju je 7. decembra prošle godine ponovo uvažio Upravni sud i donio novu  odluku, kojom se šef policije vraća na posao, nakon što je dužnosti razriješen dotadašnji v.d. direktora policije Nikola Terzić.

Po povratku na čelo Uprave policije iz novoformirane vladajuće većine su poručili da Brđanin nema njihovo povjerenje, pa se krenulo u traženje načina da se ponovo smijeni.

Njegovo ponovno razrešenje zatražio je krajem decembra 2023. ministar unutrašnjih poslova Šaranović, nakon što Brđaninov izvještaj o radu policije za 2022. dok je bio na čelu tog resora, nije prošao skupštinski Odbor za bezbjednost. Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji stari više od godinu dana, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Vlada je odlagala razrješenje Brđanina, koje je bilo  samo jedno od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru borbe za kontrolu sektora bezbjednosti. Nakon posljednje smjene Brđanina, Vlada je za v.d. direktora policije izrabrala Aleksandra Radovića. Takav rasplet rezultirao je mimoilaženjem u vladajućoj koaliciji jer nije prošao kandidat kojeg je tada predložio ministar unutrašnjih poslova iz redova Demokrata, Šaranović. I Brđanin je tada smijenjen „na odloženo“, s naumom da mu mandat traje do dogovora sukobljenih djelova vlade.

Sud je svu tu priču vratio na početak. Treći put.

Da Vladi sa zakonitim smjenama ne ide, potvrdila je i druga presuda Upravnog suda. Naime, sud je ocijenio da je Vlada nezakonito razriješila doskorašnju zastupnicu Crne Gore pred sudom u Strazburu Valentinu Pavličić i poništio rješenje o njenoj smjeni.

Iz Upravnog suda su saopštili da je nezakonito rješenje Vlade Crne Gore od 2. februara ove godine, kojim je zastupnici Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentini Pavličić prestao mandat zbog stupanja na snagu nove Uredbe o zastupniku Crne Gore u Strazburu. Upravni sud je utvrdio da Vlada u spornom rješenju nije navela jasne i potpune razloge koji bi ukazali da je predmetna upravna stvar riješena na zakonit način, imajući u vidu da je u obrazloženju rješenja samo citiran predlog ministra pravde koji je podnijet izvršnoj vlasti, uz konstataciju da je Vlada navedeni predlog razmotrila i prihvatila i odlučila kao u dispozitivu rješenja.

I dok se čeka kako će iz Vlade reagovati na utvrđene nezakonitosti u njihovom radu, predsjednik države Jakov Milatović upozorio je da izvršna vlast i druge institucije trebaju svoje djelovanje uskladiti sa zakonom. Dodao je i da mora postojati jasan sistem odgovornosti za utvrđene nezakonitosti. Odgovornosti za sada nema. Slučaj Brđanin, kome mandat ističe u avgustu 2026, potvrđuje kontinuitet nezakonitih vladinih odluka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJEN RAT NARKO KLANOVA: Pukla bomba na Cetinju, a bruka u policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

U mafijačkom obračunu na Cetinju stradala su dva pripadnika škaljarskog klana, dvojica su ranjeni, a teže je povrijeđena i slučajna prolaznica. Prolazi vrijeme a  o  odgovornosti nadležnih, koji su trebali da spriječe slična zlodjela – od policije i ANB-a do pravosuđa – još se ne govori

 

 

Nakon privremenog zatišja, nastavljen je krvavi rat balkanskih kriminalnih klanova. Nove žrtve pale su na Cetinju.

Policija je, kažu, mjesecima strahovala da bi obračun zaraćenih  kriminalnih grupa mogao da se  nastavi i to baš na Cetinju, budući da se veliki broj pripadnika kriminalnih klanova i posljednjih pola godine domogao slobode. Većina njih su izašli iz pritvora jer im sud nije izrekao ni prvostepenu presudu tri godine nakon određivanja pritvora. Najveći broj osoba, koje je policija zavela kao pripadnike OKG, nalaze se u Prijestonici.

Pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za borbu protiv kriminala, Lazar Šćepanović, rekao je da su izvršioci dvostrukog ubistva, u određenom periodu pratili navike oštećenih. Ističe da su u prethodnom periodu imali informacije da se na Cetinju komplikuje bezbjednosna situacija, te da su u tom periodu u Prijestonici procesuirali 23 pripadnika organizovanih kriminalnih grupa i sa njima povezanih osoba. To, očito, nije bilo dovoljno da se spriječe nove egzekucije. I žrtve među civilima.

Vršilac dužnosti direktora Uprave polcije Aleksandar Radović novinarima je kazao da je policija imala obavještajne podatke da može doći do obračuna kriminalnih grupa. “Set obavještajnih podataka već duže vremena govori da je obračun kriminalnih grupa u toku. Prethodno dva rasvijetljena krivična djela su takođe bila sukob organizovanih kriminalnih grupa, tako da – imali smo obavještajne podatke da može doći do ovoga. Nažalost, ostvarilo se”, kazao je Radović.

I to je, valjda, to. Višemjesečna borba za kontrolu sektora bezbjednosti unutar izvršne vlasti, predviđali su analitičari, mogla bi uticati na sposobnost policije da radi svoj posao.  Demokrate Alekse Bečića su, prema rasporedu potpredsjedničkih i ministarskih resora, formalno zadužene za upravljane bezbjednosnim sektorom. Međutim, ono što im je dao na mostu, rasporedom mandata u Vladi, Milojko Spajić i njegov PES, pokušavaju oduzeti na ćurpiji. Premijer je  praktično preuzeo ingerencije ministra, imenujući svog v.d. direktora Uprave policije. Nakon što su skupa, pokazalo se nezakonito, još jednom razvlastile poslednjeg zakonito izabranog direktora UP Zorana Brđanina (izabran 2021. u mandatu vlade Zdravka Krivokapića).

Kako je i aktuelni ministar pravde Andrej Milović na ledu, dok čeka da Skupština odgovori na Spajićevu inicijativu za njegovo razrješenje, bez institucionalne reakcije prolazi i očigledna nesposobnost pravosuđa da radi svoj posao. Višegodišnja suđenja bez izrečene presude pogoduju samo kriminalcima, i oni nakon boravka u Spužu, nastavljaju svoj posao. Kako vidimo, nedovoljno ometeni od strane nadležnih.

Nakon ubistva Jovana Vukotića, navodnog šefa škaljarskog klana, koje se dogodilo u Turskoj polovinom septembra 2022. godine, pojavile su se procjene da je rat klanova priveden kraju. Škaljarski klan je, cijenili su verzirani, obezglavljen, dok su kavčani redom završili iza rešetaka, ili u bjekstvu. Navodno, daleko van granica Crne Gore. Nije ostao niko da se bori, nadali su se nadležni.

Uzalud, pokazalo se. Prošlog četvrtka odjeknula je eksplozija na Cetinju.

Eksplozivna naprava je,  na licu mjesta usmrtila Cetinjanina Petra Kaluđerovića, dok je u bolnici preminuo njegov sugrađanin, bokser Dragan Roganović. Teško su ranjeni njihovi sugrađani Taso Jovanović i Mihajlo Borozan. Prema operativnim podacima policije – sva četvorica su pripadnici škaljarskog klana. U eksploziji je povrijeđena i slučajna prolaznica, koja je u tom trenutku prelazila ulicu.

Ubijeni Roganović u bezbjednosnim krugovima označavan je kao najbliži saradnik cetinjskog škaljarca Vladana Radomana. Sa bogatim dosijeom. Taj nekada profesionalni bokser, ranjen je u decembru 2017. godine na Cetinju. O njegovom ranjavanju dvije godine poslije toga sve je ispričao zaštićeni svjedok Specijalnog državnog tužilaštva, Bajram Pista.

Krajem 2019. godine on je u Specijalnom državnom tužilaštvu tvrdio da su mu članovi kavačkog klana u spuškom zatvoru ispričali za koja ubistva, pokušaje i podmetanje eksploziva su odgovorni, ali i da su planirali ubistvo Cetinjanina Ivana Vukotića, Beograđanke Biljane Mančić, neuspješno organizovali bjekstvo Maria Miloševića iz kosovskog zatvora, zapalili vikendicu Nikšićanina Ranka Radulovića, ubili čovjeka u zatvoru, ranili prošle nedjelje ubijenog Dragana Roganovića…

Ubijeni Petar Kaluđerović (20) i ranjeni Mihajlo Borozan (29) hapšeni su početkom aprila zbog sumnje da su izvršili krivična djela – nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. Nakon mjeseca provedenog  iza rešetaka, sud im je ukinuo pritvor. Taso Jovanović (46) je nekolko puta bio akter vatrenih obračuna u Prijestonici. Još 2013. godine bio je meta, godinu kasnije zapaljen mu je automobil, a 2015. godine on je pucao u sugrađanina Neđeljka Perovića. Perović i Aleksandar Saša Jabučanin bili su njegova meta i 2018. godine, kada ih je teško ranio.

Prije ovoga, posljednje ubistvo kriminalnih klanova u Crnoj Gori bila je likvidacija Edmonda Mustafe u Baru početkom godine. Dvije godine prije toga dogodila se likvidacija Milića Minje Šakovića u Budvi. Riječ je o visokorangiranom članu „škaljarske“ grupa iz Podgorice. Ubica mu je prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi. Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

Dešifrovana SKY ECC komunikacija između „kavčana“ pokazala je i da su brutalno ubijani pripadnici suprotstvljenog klana, koji su se vodili kao nestali. Tako su iz te aplikacije izuzete fotografije tijela „škaljarca“ Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića, koje su u Spužu namamili i ubili pripadnici suprotstavljenog klana. Ista sudbina sačekala je i državljanina Srbije Mila Radulovića zvanog Kapetan.

Posljednji događaji na Cetinju, kaže Aleksandar Radović, bacaju sjenku na dobre rezultate koje je, kako tvrdi, policija imala u prethodnom periodu, tokom kog su isporučili konkretne rezulatate. Istakao je da je naložio angažovanje kompletnog sastava policije. “Razumijemo uznemirenost građana, posebno u situacijama kada imamo slučajne žrtve, ovo je crvena linija, Crna Gora ne može sebi dozvoliti nijednu slučajnu žrtvu. Dužni smo da se suprotstavimo svakom obliku nasilja i kriminala, na svakom mjestu, u svakom gradu, u svakoj ulici, u cijeloj Crnoj Gori. Borba protiv kriminala mora biti prioritet. Neće biti laka borba, ali država će pobijediti, a ne kriminal”, ističe Radović.

Slične priče slušamo desetak godina. Suštinskog napretka u borbi protiv organizovanog kriminala nema. Samo je žrtava sve više.

Ivan ČAĐENOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo