Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Predsjednici na optuženičkim klupama

Objavljeno prije

na

Nije zabilježeno da su se u bilo kojoj zemlji tokom nekoliko godina na optuženičkoj klupi našli predsjednik države, trojica predsjednika političkih partija, nekoliko poslanika… Turbulentnih devedesetih to se desilo u Crnoj Gori. Sudski procesi vođeni su protiv Momira Bulatovića, tadašnjeg predsjednika Crne Gore, lidera Liberalnog saveza, Narodne stranke i SDA za Crnu Goru Slavka Perovića, Novaka Kilibardu i Haruna Hadžića, poslanika Srpske radikalne stranke Aćima Višnjića… Prvi političar koji se u višestranačkoj Crnoj Gori našao u sudnici kao optuženi bio je tadašnji crnogorski predsjednik Momir Bulatović. Početkom 1993. godine on u podgoričkom Osnovnom sudu nije, ipak, sjeo na optuženičku klupu, nego – u fotelju. Tako je odlučio servilni sudija Miladin Adžić.

Bulatovića su za klevetu, u odvojenim tužbama, tužili novinar Danilo Burzan i predsjednik Narodne stranke Novak Kilibarda. Sudija ih je spojio u jedan proces.

Burzan je tužio Bulatovića zato što je uoči izborne šutnje, početkom decembra 1990. godine, na televiziji izjavio da će ga smijeniti sa mjesta glavnog urednika Radija Crne Gore zato što mu je postavljao ,,montirana” pitanja slušalaca.

Kilibarda je doživio kao uvredu Bulatovićevu izjavu beogradskoj Ekspres politici da se susreće sa Slavkom Perovićem, liderom Liberalnog saveza, ,,i čine neke dogovore”. Bulatoviću je advokat bio Filip Vujanović.

Sud je presudio da Bulatović ne može biti kažnjen, jer ,,sve što je izjavio kazao je iz uvjerenja da je to istina”.

Od tog procesa najviše je profitirao Vujanović. Ubrzo je postao ministar pravde, a odatle započeo višegodišnju uzlaznu političku karijeru – preko premijera do predsjednika Crne Gore.

Bulatović je još jednom trebalo da se nađe na optuženičkoj klupi. Nekoliko mjeseci nakon protesta u Podgorici 1997. njegovih pristalica koje nisu mogli da se pomire sa pobjedom Mila Đukanovića na predsjedničkim izborima, zamjenik Osnovnog tužioca u Podgorici Vesna Jovićević podiže optužnicu protiv Bulatovića, ,,zato što je kao službeno lice – Predsjednik Crne Gore” nezakonito ,,donio sedam odluka o pomilovanju, čime je izvršio krivično djelo zloupotrebe službenog položaja”. Bulatović je optužen da je pomilovao 11 osoba osuđenih zbog razbojništva, pokušaja ubistva, ubistva ili izazivanja saobraćajnog udesa sa smrtnim posljedicama.

Bulatovića je spasio – Slobodan Milošević. Postavio ga je za premijera SR Jugoslavije. Bulatović je stekao savezni imunitet i suđenja nije bilo.

Krajem januara i početkom februara 1994. godine uhapšeno je cijelo rukovodstvo Stranke demokratske akcije za Crnu Goru. Gotovo pedeset funkcionera i članova SDA. Hapsili su ih pripadnici Specijalne jedinice MUP-a pod komandom Vasa Baošića. Mučili su ih i ispitivali inspektori SDB-a, kojima je komandovao načelnik Prve uprave SDB-a Radivoje-Rašo Martinović.

Policijsko saopštenje u kojem je navedeno ,,da su htjeli putem oružane sile da naprave Nezavisnu državu Sandžak” pred TV kamerama pročitao je – Martinović.

Prvo je 25. januara 1994. godine uhapšen Rasim Šahman, sekretar SDA za Crnu Goru. Uhapšen je i Harun Hadžić, predsjednik stranke.

Krajem decembra iste godine uhapšeni su osuđeni na 87 godina zatvora.

Predsjedavajući sudija Radosav Konatar osudio je Hadžića na sedam godina zatvora, Rifata Veskovića na šest, a Šefketa Brkovića, Isada Skenderovića i Erdžana Fetahovića na pet i po godina zatvora. Rizah Burnazović i Hakija Muratović dobili su po pet godina. Šahman je osuđen na četiri i po godine. Istu kaznu dobili su Umer Hadžić i Sabahet Spahić. Omer Omerović kažnjen je sa četiri, a Mevludin Kasumović, Husein Smakić, Džavid Begović i Senad Pućurica sa po tri i po godine zatvora. Trogodišnju zatvorsku kaznu zaradili su Esad Omerović, Sead Pućurica i Šefćet Bošnjak. Po godinu manje Sead Bibuljica i Ibrahim Čikić.

Osuđene je kasnije abolirao Momir Bulatović.

Nova serija političkih procesa uslijedila je nakon novembarskih parlamentarnih izbora 1996. godine. Iako je DPS pobijedio, njegovo rukovodstvo odlučilo je da tuži svoje najljuće političke protivnike Slavka Perovića i Novaka Kilibardu.

Momir Bulatović, predsjednik Crne Gore, i njegov kum Svetozar Marović, predsjednik crnogorskog parlamenta, od Kilibarde su za pretrpljene duševne patnje tražili po 131.492 dinara, odnosno po 30 hiljada njemačkih maraka. U tužbi je navedeno da je Kilibarda skandirao na mitingu Narodne sloge ispred rezidencije Predsjednika Republike: ,,Momire lopove, Momire lopove”, a za Marovića rekao: ,,Nikada u istoriji, slavni Grblje, nije te neko nedostojno predstavljao nego što te danas predstavlja Svetozar Marović”.

Lidera liberala Slavka Perovića pored Bulatovića i Marovića tužio je i premijer Milo Đukanović. Njih trojica na ime pretrpljenih duševnih bolova od Perovića tražili 263.984 dinara, ili oko 60 hiljada maraka. On je, kako je navedeno u tužbi, povrijedio čast i ugled Bulatoviću vičući ispred zgrade Predsjednika Republike: ,,Momire lopove, Momo Sadame”, a ugled Đukanovića izvikujući: ,,Milo ameba” i ,,Milo duduk.” Čast i ugled tadašnjeg predsjednika parlamenta Marovića povrijedio je izjavom: ,,Laže i gospodin Sveto Marović kad kaže za mene i gospodina Kilibardu – oni samo jedan drugome pružaju ruke.”

Kilibardi je suđenje održano u Nikšiću, a Peroviću na Cetinju.

Suđenje u Osnovnom sudu u Nikšiću počelo je 6. februara 1997. godine. Sudskim vijećem predsjedavao je Radovan Mandić. Bulatović i Marovića nisu se pojavili u sudnici. Advokat im je bio Branislav Lutovac. Kilibardu je branio Labud Šljukić.

Mandić je donio neočekivanu odluku – da se saslušaju Bulatović i Marović u svojstvu svjedoka. Međutim, kroz nekoliko dana sudija Mandić odustaje od suđenja Kilibardi. Razlog – razni pritisci, pa i policije, da odustane od svjedočenja Bulatovića i Marovića.

Početkom marta Kilibarda je ponovo sjeo na optuženičku klupu. Sada je sudio Miomir Perunović, predsjednik Osnovnog suda u Nikšiću.

Perunović je osudio Kilibardu da Momiru Bulatoviću isplati 55 hiljada, a Svetozaru Maroviću 30 hiljada dinara odštete.

Suđenje Slavku Peroviću u Osnovnom sudu na Cetinju, održano je 10 marta. Sudilo se u prostoriji sa svega 16 stolica. Perovića je branio isti tim advokata koja je branio Kilibardu. Suđenju je prisustvovao i Kilibarda. Policija mu je na ulazu tražila ličnu kartu. Sudija Svetozar Laličić šestorici Perovićevih advokata ponudio je da sjednu na optuženičku klupu, pošto nije bilo sobodnih stolica. Oni su to odbili,a Laličić je prekinuo suđenje i zakazao novo ročište za sjutradan. Suđenje je održano bez prisustva Perovića i njegovih advokata. Sudija Laličić pročitao je podnesak šestorice Perovićevih advokata, u kojem je pisalo i ovo: ,,Postoje sudski predmeti koje istorija bilježi i koji će jednoga dana svjedočiti o prirodi jednog režima, čednosti i poštenju sudija i sudova”.

Laličić je trebalo da 14. marta saopšti presudu. Policija nije dala Perovićevom obezbjeđenju, rodbini i prijateljima da uđe u salu. Iznervirani Perović je pocijepao presudu koju Laličić nije uspio ni da pročita i napustio sudnicu.

Crnogorski ministar pravde Duško Lalićević osudio je Perovićev postupak: ,,Svaki napad na sudiju je napad na državu i njen pravni sistem”. Predsjednik Vrhovnog suda Crne Gore Ratko Vukotić pozvao je državnog tužioca da reaguje, jer je Perović izvršio ,,atak na sud, na vlast i na državu”.

Ubrzo su reagovali evropski zvaničnici. Osudili su procese protiv opozicionih lidera. Presude Peroviću i Kilibardi nikad nisu izrečene.

Cipele za Mila

Na optuženičkoj klupi našao se 25. oktobra 1994. godine i Aćim Višnjić, poslanik Srpske radikalne stranke. Sudio mu je Zoran Živković. Proces su pratili popovi Srpske crkve, Kiro Radović, čuveni srpski mudrac iz Budve, nekoliko četničkih vojvoda Vojislava Šešelja… Višnjić je obećao da će u sudnicu donijeti jazavca, aludirajući na nepravdu iz Kočićeve priče Jazavac pred sudom. ,,Nijesmo mogli da ga uhvatimo”, objasnio je Višnjić, kada je u sudnicu došao bez jazavca. Višnjića su branili Maja Gojković, poslanik u saveznom parlamentu, Ilija Darmanović, poslanik radikala u crnogorskom parlamentu, Veselin Kaluđerović, česti kandidat na crnogorskim predsjedničkim izborima… Prema optužnici osnovnog javnog tužioca u Podgorici, Višnjić je ,,javno izložio poruzi Vladu i predsjednika Vlade Crne Gore” i izvršio krivično djelo povrede ugleda Republike Crne Gore tako što je, pored ostalog, tvrdio da su 12,5 miliona dolara ,,vlade Mila Đukanovića i Nikole Šainovića, preko Jugodrva, ukrale za naftu”, da ,,Vlada lupeža”, da se ,,Zakon ne može sprovesti, jer u sudovima sjedi veliki broj kriminalaca …” Višnjićevi advokati uzaludno su tvrdili da se radi o političkom procesu. Višnjiću nije pomoglo ni to što je u sudnicu donio ,,dva kila dokaznog materijala” protiv Đukanovića. Presuda je izrečena trećeg dana suđenja. Za oba krivična djela osuđen je na po tri mjeseca zatvora, ali izrečena mu je jedinstvena kazna od pet mjeseci zatvora. Nakon izdržane kazne u Spužu, Višnjić je objavio da je svoje zatvorske cipele ostavio – premijeru Milu Đukanoviću.

 

Cetinjski proces

Cetinje je devedesetih redovno bilo u vanrednom stanju: protestni mitinzi, policijske i vojne blokade, sudski procesi… Posebno je bilo napeto 17. januara 1994. godine. Tada je izrečena presuda dvadesetorici mladića iz Cetinja optuženih da su 29. septembra 1993. verbalno i fizički napali predsjednika države Momira Bulatovića i spriječili održavanje naučnog skupa o Njegošu, koji su organizovali SANU I CANU. Oni su u istražnom zatvoru proveli po petnaestak dana. Predsjednik sudskog vijeća, sudija Petrašin Kasalica, specijalno je doveden iz Kolašina. Optuženi su okrivljeni da su ,,izložili poruzi” Bulatovića tako što su mu ,,upućivali uvredljive izraze ‘Izdajniče, Ubico, Lopove, Kopile Slobodana Miloševića, Izdao si Crnu Goru'…” Božidar Bogdanović, Mileta Stanić i Sreten Vujović osuđeni su na po dvije godine zatvora. Petar, Igor i Goran Vušurović, Krsto Pajović, Dušan Ivanović, Ilija Vujović, Slavko Radović i Slobodan Perišić dobili su po godinu zatvora. Jovan Milošević, Mladen Perović, Petar Delja i Dragan Đuričković osuđeni su na po šest mjeseci zatvora, a Bojica Vušurović na godinu, uslovno na tri godine. Kada je sudija pročitao presudu, optuženi su počeli da aplaudiraju, a onda je sudnicom odjeknula pjesma optuženih i njihove rodbine: ,,Oj svijetla majska zoro/ majko naša Crna Goro.” Nepokorne Cetinjane abolirao je Momir Bulatović.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo