Institut za javno zdravlje spori tvrdnje direktora Uprave za bezbjednost hrane. Funkcioneri MUP-a razmjenjuju krivične prijave, a UP u ODT saopštenja i demanatije o postupanju u tim slučajevima. Predsjednici države i Vlade ušli su u otvorenu svađu, ne mareći za zakone i procedure… Iste simptome viđamo pred svake izbore

Znamo li šta je Q groznica od koje ovih dana obolijeva stoka na farmama u Nikšiću i Danilovgradu? I zbog koje se goveda “uspavljuju” pa onda zakopavaju, na tuđim imanjima, pokraj lokalnih puteva, u blizini vodoizvorišta… Pravo pitanje, u stvari,  glasi: znaju li nadležni da nas zaštite od te i sličnih bolesti?

“Niko ne prepoznaje prenos zaraze preko proizvoda”, poručio je direktor Uprave za bezbjednost hrane Vladimir Đaković, odgovorajući na pitanje, može li se bolest sa zaražene stoke može prenijeti na ljude koji piju  njihovo mlijeko.  Demantovali su ga iz Instituta za javno zdravlje. Oni tvrde da se ljudi bakterijom, izazivačem Q groznice, mogu zaraziti udisanjem prašine koja je kontaminirana fecesom (izmetom) zaraženih životinja, urinom, mlijekom i pri kontaktu sa porođajnim tkivima.

Đaković se,  tvrdeći da se Q groznica ne prenosi hranom (mlijekom) pozvao na ştavove Evropske agencije za bezbjednost hrane, iako na sajtu te Agencije piše suprotno. Otprilike , kao što su saopštili iz Instituta za javno zdravlje. Ima li direktor Uprave za bezbjednost hrane problem sa istinom ili sa razumijevanjem pročitanog?

Pred mnogo komplikovaniji rebus stavili su nas funkcioneri MUP-a, Uprave policije i Osnovno tužilaštvo u Podgorici. Slijedimo tok  događaja.

Direktorica Direktorata za normativne poslove MUP-a Iva Vukoslavčević podnijela je krivičnu prijavu protiv državnog sekretara MUP-a Petra Koprivice navodeći da je on “omalovažavao, vrijeđao i odgurnuo”. Koprivica je istog dana uzvratio optužujući Vukoslavčević za lažno prijavljivanje. Nepuna 24 časa kasnije, iz Uprave policije saopštvaju kako im je Osnovno tužilaštvo u Podgorici naložilo da protiv Vukoslavčević podnesu krivičnu prijavu zbog lažnog prijavljivanja. Sat kasnije stigao je demanti iz tužilaštva. U njemu stoji da Osnovno tužilaštvo tek treba, “nakon sprovođenja dokaznih radnji”, da se izjasni o predmetima (dvije krivične prijave funkcionera MUP-a kojima se oni međusobno optužuju), i da su od Uprave policije zatražili dokumentaciju po osnovu obje prijave.

Nakon demantija, uslijedio je kontra-demanti UP. Citiramo: “Nakon zvaničnog sapštenja UP zvaničnim saopštenjem oglasilo se ODT u Podgorici koje je dalo saopštenje i kontaktiralo policijskog službenika koji je postupao u ovom predmetu po nalogu postupajuće tužiteljke, gdje mu je dalje naloženo da ne postupi kako je naložila tužiteljka već da dostavi spise predmeta na ocjenu i mišljenje, te da će odluka biti donijeta nakon sprovedenog izviđajnog postupka”.

Možda (nije)ste razumjeli. Uglavnom, neko od aktera je pomenuo kako je cio slučaj “pokušaj kreiranja lažne predizborne afere”.

Vozi, Miško, dalje. Osjetno se produžila lista zakona koje je Predsjednik  odbio da potpiše, vraćajući ih parlamentu na ponovno izjašnjavanje. Premijer  poručuje kako je u pitanju “opstrukcija programa Evropa sad 2 u predizborne svrhe”. Po njegovom objašnjenju, Predsjednik želi da se  benefiti tog programa (povećanje plata) ne osjete prije  lokalnih izbora u više opština, računajući i Podgoricu.

Zato je morao da otkaže učešće na Generalnoj skupštini UN u Njujorku.Iako u  prethodnih desetak puta kada je Predsjednik vraćao nepotpisane zakone parlamentu na ponovno izjašnjavanje, nije mnogo mario za primjedbe. Vraćeni zakoni su, po automatizmu, usvajani čim bi se za to stekli zakonski uslovi. Izuzetak su dva propisa na koje su, nakon Predsjednika, ozbiljne primjedbe stigle i iz Brisela.

Otud sumnja da premijerov neodlazak u Njujork ima veze sa i potrebom PES-a da potvrdi visok izborni rejting u Podgorici. U protivnom njihova  liderska pozicija u državnoj vlasti biće ozbiljno uzdrmana  i, možda, ugrožena.

Izbori su, takođe, razlog što vladajuća većina usvaja prateće zakone prije skupštinskog izjašnjavanja o vladinoj fiskalnoj strategiji (koja još nije gotova). I što Vlada raspisuje tender za projektovanje zaobilaznice oko Podgorice bez važećeg Prostornog plana, koji u Skupštini tek treba da bude usvojen.

Uglavnom predizborna groznica kod inficiranih dovodi do potrebe da zaobilaze propisane procedure. Poznati su to simptomi. Samo, prethodnici u tom poslu  bili su vještiji. Sada seire.

Zoran RADULOVIĆ

Tri ljetnje sedmice  trajala je javna rasprava o Nacrtu fiskalne strategije Crne Gore za period 2024. – 2027.   Ipak, primjedbi i sugestija bilo je na pretek. Vlada je , uglavnom, ostala gluva. Veli se – raditi bez plana isto je što i planirati neuspjeh. Ostaje nada kako je Vladin plan utemeljeniji nego što se to čini na nekoliko prvih čitanja

Ministarstvo finansija objavilo je, 30. avgusta, Izvještaj o sprovedenoj javnoj raspravi o nacrtu fiskalne strategije Crne Gore za period 2024. – 2027. godine. On je, piše na dnu dokumenta, sačinjen 22. avgusta, pa ostaje nepoznanica zašto je Ministarstvu trebalo osam dana da Izvještaj objavi na svojoj internet stranici.

Nije ovo jedina falinka tog ozbiljnog posla. Javna rasprava trajala je tri nedjelje. Za svaku godinu obuhvata – sedam dana za iščitavanje, analizu i navodnu debatu o fiskalnoj strategiji koja bi mogla snažno uticati na buduću (ne)održivost javnih fnansija, iznos i raspon budućih zarada i penzija i, ne najmanje važno, poresku politiku nakon njenog usvajanja.

I pored kratkog roka i toga što je rasprava organizovana u jeku sezone godišnjih odmora, primjedbi i sugestija bilo je na pretek. Ali je Vlada, uglavnom, ostala gluva na sve njih. O tome svjedoči i činjenica da je dio zakona čija je izmjena neophodna za primjenu Fiskalne strategije već dostavljen Skupštini na usvajanje. Iako se baš na te izmjene odnosio najveći broj zamjerki.

Još je zanimljivije to što je Ministarstvo finansija tek 29. avgusta zatražilo od Centralne banke CG da se izjasni o vladinom nacrtu fiskalne strategije. Savjet je, tri dana kasnije, dao Mišljenje koje, uz “generalnu podršku”, baš i ne odiše optimizmom.

Zainteresovani se u detalje tog dokumenta mogu uputiti na sajtu CBCG, zato ovdje izdvajamo samo pitanje šta će se sa javnim finansijama i budžetskim korisnicima dešavati ako “u slučaju nekog negativnog makroekonomskog šoka budžetski prihodi ne porastu u skladu sa projekcijom”? A to će se, skoro neminovno, desiti prije ili kasnije.

Savjet CBCG  ukazuje i na potencijalne rizike smanjenja doprinosa  za penzijsko i invalidsko osiguranje. Zato je, kažu, “poželjno sagledati” dalekosežne posljedice te odluke. “U tom pravcu CBCG sugeriše da se fiskalna strategija dopuni dugoročnom procjenom uticaja mjera smanjenja doprinosa za PIO… CBCG smatra da je potrebno uraditi simulaciju iznosa penzije na sličan način kako je to urađeno na nivou zarada sa horizontom do 20 godina”, navodi se u Mišljenju. Uz konstataciju da bi rast plata i penzija, suprotno onome što tvrde zvaničnici izvršnih vlasti, mogao uticati na inflaciju. I zamjerku da u nacrtu fiskalne strategije nijesu navedeni potezi koji mogu dovesti do godinama najavljivane reforme i optimizacije javne uprave.

Iz Vlade nijesu komentarisali Mišljenje Savjeta CBCG. Baš kao što su prećutali i analizu koju je uradio kabinet Predsjednika države. Najavljene izmjene, konstatovali su Jakov Milatović i njegovi saradnici, nose rizik suštinske izmjene prirode penzionog sistema, uz bojazan da bi penzija “umjesto ekonomske, postala dominantno socijalna kategorija”.

Iskustvo nas uči da vrijeme predizborne kampanje (Podgorica, Kotor, Budva…) nije podesno za dijalog. Evo smo  kod javne rasprave oko nacrta fiskalne strategije na kraju dobili ono što smo imali na početku.

Neto zarade biće povećane na račun doprinosa za PIO, uz negativan uticaj na buduće penzije sada zapošljenih. Umjesto minimalne zarade od 700 eura dobićemo dvije – jednu manju (600) za srednjoškolce i jednu veću (800 eura) za one sa visokom stručnom spremom. Pod uslovom da rade posao koji je sistematizovan za njihov nivo obrazovanja. Oko polovine zapošljenih u Crnoj Gori primaće neto zaradu u rasponu manjeg i većeg minimalca.Svi sa platom većom od 700 eura (neto) dužni su da državi plate porez na zarađeno…

Ugostitelji i hotelijeri plaćaće veću stopu PDV-a, uvodi se akciza na vino,  registracija vozila biće skuplja, Baš kao i struja, samo što start tih poskupljenja nije vremenski preciziran. Može se ispostaviti da će najavljena povišica biti premala da pokrije sve dodatne troškove. To što program ne kreće od septembarskih nego od oktobarskih zarada, možda je i najmanji problem.

Narodna poslovica otprilike kaže – raditi bez plana isto je što i planirati neuspjeh. Ostaje da se nadamo kako je Vladin plan (fiskalna strategija) utemeljeniji u stvarnosti i bolji nego što se to čini na nekoliko prvih čitanja.

Zoran RADULOVIĆ

Teško je povjerovati da, pod ovakvom vrhovnom komandom, VCG ima jasnu viziju. Prije će biti da je i ona, poput svih drugih institucija  države, raspeta između različitih težnji i ambicija državnih čelnika i njihovih partija

„Vojska ima jasnu viziju“, zaključili su na ovonedjeljnoj sjednici Savjeta za bezbjednost i odbranu  predsjednici države, vlade i parlamenta: Jakov Milatović, Milojko Spajić i Andrija Mandić. To smo mogli pročitati iz saopštenja napisanog u Kancelariji za odnose sa javnošću Predsjednika Crne Gore.

Onda se javnosti obratio ministar odbrane. On je po pozivu prisustvovao sjednici Savjeta, prvoj nakon sedam mjeseci i bezbroj pokušaja da Spajić i Milatović nakon političkog razlaza usklade slobodne termine. Od Dragana Krapovića saznajemo da je Savjetu predložio „razrješenje brigadnog generala Zorana Lazarevića od dužnosti načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore zbog potrebe službe. Takođe, na sjednici sam predložio postavljenje drugog oficira na dužnost načelnika Generalštaba Vojske Crne Gore. Pomenuta odluka posljedica je moje procjene da je Vojsci Crne Gore potrebna smjena generacija i podmlađivanje oficirskog kadra…“.

Njegov prijedlog, obavještava ministar vojni, podržali su premijer i predsjednik Skupštine, ali Predsjednik države nije, već je zatražio „dodatno obrazloženje“. I obećao, prenose upućeni, da će odluku o razrješenju Lazarevića potopisati kada mu objasne šta načelnik Generalštaba nije radio kako treba.

Pošto se odluke Savjeta donose jednoglasno, inicijativa o smjeni načelnika Generalštaba nije dobila potrebnu podršku.

Nije teško razumjeti da su Mandić i Spajić na dugo očekivanu sjednicu Savjetu došli unaprijed upućeni u Krapovićev prijedlog. I da se, moguće, u tome krije tajna Mandićeve inicijative da se odluke Savjeta za bezbjednost i odbranu više ne donose konsenzusom, već prostom većinom među trojicom članova sa pravom glasa.

Na to ukazuje reagovanje Dejana Vukšića, Milatovićevog savjetnika za  bezbjednost i odbranu. „Prošla su vremena kada su se odluke krucijalne za sistem bezbjednosti donosile van Savjeta za odbranu i bezbjednost… Sada je mnogo jasnije zašto nemamo ambasadora pri NATO-u i zašto se traži promjena glasanja unutar Savjeta”, saopštio je Vukšić reagujući na obraćanje ministra odbrane.

Dok glavni akteri ćute, skoro je neprimijećeno prošla odluka oko koje je na Savjetu postignuta puna saglasnost tri predsjednika. Oni su se, čitamo iz saopštenja, dogovorili da ne odlučuju o angažovanju pripadnika Vojske CG u sastavu misije vojne pomoći EU za podršku Ukrajini. Samo su primili na znanje informaciju o mogućnostima angažovanja pripadnika VCG u misiji EUMAM „kroz bilateralni angažman sa Republikom Slovenijom, gdje je posebno naglašeno da će sve aktivnosti u okviru navedene misije biti realizovane na teritoriji neke od zemalja Evropske unije i da niti jedan pripadnik Vojske Crne Gore neće ući na teritoriju Ukrajine“.

Onda su se predsjednici dogovorili da će utvrđeni prijedlog odluke o angažovanju pripadnika VCG  u pomenutoj misiji dostaviti Skupštini Crne Gore na razmatranje i odlučivanje. Vruć krompir prebačen je u tuđe ruke. Kad se poklope interesi, lako je naći zajednički jezik.

Samo što moramo problematizovati citiranu tvrdnju s početka ovog teksta. Teško je povjerovati da, pod ovakvom vrhovnom komandom, VCG ima jasnu viziju. Prije će biti da je i ona, poput svih drugih institucija ove države, raspeta između različitih težnji i ambicija državnih čelnika i njihovih partija. A oni jedno pričaju, drugo rade a, uglavnom,  treće misle.

Zoran RADULOVIĆ