Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PROCJENE SEZONE: Turista manje nego lani

Objavljeno prije

na

Hoteli su poluprazni, tvrde mnogi poznavaoci prilika, ali hotelijeri to neće javno potvrditi. Još gora je situacija sa privatnim smještajem. Najbolji pokazatelj da gostiju nema je povratak dilera soba na budvanske prometne ulice. Duž glavnog bulevara sve je veći broj ljudi sa kartonima u ispruženim rukama sa ponudom slobodnih soba i apartmana

 

Po isteku višednevnog praznovanja državnog praznika, Budva je osvanula tiha i poluprazna, nalik prvim danima septembra, kada su popularni gradski kafei, terase i restorani gotovo prazni a na plažama ima dovoljno slobodnih ležaljki. Budva je centar crnogorskog turizma, na njenoj teritoriji ostvaruje se više od polovine ukupnog turističkog prometa Crne Gore, pa kao takva služi kao validan reper uspješnosti tekuće turističke sezone.

Protekli praznici spojeni sa vikendom pokazali su kako veliki broj posjetilaca Budve i nisu stranci, odnosno turisti koji se željno iščekuju, nego naš narod koji se iz Podgorice i ostalih crnogorskih gradova spušti na more. Većina njih ima i svoje stanove u Budvi, pa ne predstavljaju nikakvu brojku u bilansu turističke posjete, ali itekako prave privid velike posjećenosti i gužve na plažama i po restoranima. Tako je i sa većinom posjetilaca drugih nacionalnosti, iz Srbije na primjer ili ruskih državljana koji imaju kuće, stanove i apartmane na području budvanske opštine. Pretjerana stanogradnja u Budvi i okolini, kao uostalom i u drugim turističkim mjestima na primorju, ubira ove godine svoj danak crnogorskom turizmu, koji bilježi sve manju posjetu stranaca, pogotovu onih iz evropskih zemalja.

Uoči ovogodišnje sezone brojni mediji imali su obećavajuće naslove o nezapamćenom interesovanju stranaca za Crnu Goru, sa prognozama o najboljoj turističkoj sezoni koja se očekuje. To se, do sada, nije ostvarilo. Turistička sezona nije počela najbolje, izgubljena je predsezona zbog loših vremenskih uslova u maju i junu i teško da će gubitak biti nadoknađen u preostala dva mjeseca. Hoteli su poluprazni tvrde mnogi poznavaoci prilika ali hotelijeri to neće javno potvrditi. Još gora je situacija sa privatnim smještajem. Najbolji pokazatelj da gostiju nema jeste povratak dilera soba na budvanske prometne ulice. Duž glavnog bulevara sve je veći broj ljudi sa kartonima u ispruženim rukama sa ponudom slobodnih soba i apartmana.

Za ozbiljniju procjenu o toku turističke sezone nedostaju realni podaci sa zvaničnih adresa, Nacionalne turističke organizacije i Monstata. O zabrinjavajućoj situaciji ne oglašava se ni Ministarstvo turizma iako je očigledno da je turista daleko manje nego  ranijih ljeta. Lokalne turističke organizacije izbacuju podatke po kojima je posjeta daleko premašila prošlogodišnju, ali malo ko vjeruje u njihove brojke.

Predsjednik sektora turističkih agencija u Crnogorskom turističkom uduruženju Petar Ivković kazao je Vijestima da podaci digitalnih internet kanala prodaje govore o skoro 40 odsto manje individulanih rezervacija, te da se  mnogo „prelilo“ na tržišta Turske, Grčke i Egipta. On je podsjetio na sličnu situaciju u Hrvatskoj u kojoj privatni smještaj bilježi katastrofalan pad bukinga. Tamo su vlasnici privatnog smještaja svjesni dijela sopstvene krivice za izostanak očekivane posjete, jer su zbog pohlepe neracionalno dizali cijene usluga. Uz to treba dodati i podatak o enormnom povećanju kapaciteta u ovom vidu turističke ponude. Problem je i zvanično notiran i sada se pokušava riješiti, dok se kod nas po ovom pitanju niko ne izjašnjava. Iznošenje negativnih ocjena o toku turističke sezone smatra se izdajom nacionalnih interesa, nepatriotskim činom kojim se potkopava turistička privreda. Isto važi i za očigledne i redovne incidente poput izliva kanalizacije u more na poznatim  plažama, o čemu treba ćutati.

Priče o nedostatku radne snage u turističkoj privredi, o konobarima i spremačicama koji odlaze u druge zemlje u potrazi za boljom platom, punile su stranice crnogorskih štampanih i elektronskih medija u aprilu i maju. Posebno je odbojan bio stav poznatog hotelijera Žarka Radulovića iz hotela Splendid, koji je govorio o lijenosti Crnogoraca koji ne žele da rade duplo radno vrijeme, po 16 sati dnevno,i zarade više novca. Umjesto da ponudi bolje uslove rada, Radulović je apelovao na Vladu sa zahtjevom da poveća kvote za uvoz radnika sa Filipina koji su spremni raditi za mnogo manju naknadu, čime je promovisao eksploatatorski odnos prema radnoj snazi u  hospitaliti industriji Crne Gore. Ovaj robovlasnički stav vlasnikaluksuznog hotela, mogao je otjerati mnoge potencijalne turiste od destinacije u kojoj se na izrabljivački način postupa sa zaposlenima u oblasti u kojoj je priroritet zadovoljstvo, luksuz i uživanje uz vrhunskuuslugu i servis.

Vlasnici hotela i restorana žale se kako je Budva izgubila „visokoplatežne“ goste, te da se najvažniji turistički grad definitivno pozicionirao kao centar masovnog turizma. Taj takozvani masovni turizam, odnio je prevagu nad proklamovanim elitnim turizmom, zacrtanim u svim državnim strategijama razvoja turističke privrede. Stanovi i apartmani u nebrojenim soliterima i stambenim kompleksima izgrađenim duž budvanske rivijere, uništili su nekada prepoznatljivu ponudu turističke metropole. Sada svi kukaju kako bogati i poznati više ne dolaze. Budva je prepoznata kao grad betona, kao velika spavaona u kojoj vlada neopisiva gužva u saobraćaju i buka koja noću dolazi iz otvorenih diskoteka sa obale, koje ministar Pavle Radulović nije uklonio, uprkos donijetom pravilniku i programu. Kazao je, kako ulična, vašarišna ponuda jeftine robe, brze hrane i preglasne folk muzike ima svoju klijentelu, koju treba poštovati. Pa eto  hotelijeri i ugostitelji, bogati, slavni i poznati ustupili su mjesto ministrovom izboru. Umjesto bogataša sa panama šeširima u lanenim košuljama i mokasinama, imate turiste u šorcevima i japankama koji plate smještaj negdje u budvanskom polju i brdima okolo na dva tri dana, sa nešto eura u džepu za par sendviča, pjeskavicu i koka kolu, koju kupe u rashladnim vitrinama instaliranim ispred vaših hotela.

U Budvi međutim i dalje postoje oaze luksuza i visokih standarda za elitnu klijentelu, kao što su hoteli Sveti Stefan i Miločer, hotel Maestral u Pržnu ili Splendid u Bečićima. Ovi hoteli funkcionišu izolovano u odnosu na okruženje, nude kompletnu uslugu i svoje plaže, njihovi gosti imaju garantovanu anonimnost, pa se ni ne zna da li je neka poznata i slavna ličnost boravila na rivijeri. Hotel Sveti Stefan amputiran je iz turističke ponude Crne Gore, o gostima koji tamo borave ne zna se gotovo ništa, dok je u ranijem periodu društveni  status gostiju na Svecu bio najbolja reklama Crne Gore kao turističke destinacije.

Da poznata imena puno znače u promociji destinacije govore dešavanja u marini Porto Montenegro, u kojoj se smjenjuju svjetski bogataši i njihovinaslednici. Štafetu elitizma preuzima Tivat zahvaljujući luksuznoj marini u koju uplovljavaju raskošne jahte sa poznatim ličnostim iz svijeta politike, biznisa, filma, mode…Nedavno su Porto Montenegro posjetile ćerke slavnih očeva, predsjednika SAD, Donalda Trampa i holivudskog glumca Silvestera Stalonea. Svojom superjahtom u Boku je nedavno uplovio i čuveni dizajner Tomas Jakob Hilfiger i mnogi manje poznati multimilioneri i arapski šeici. Bogatoj klijenteli prilagođena je i ponuda kompleksa Porto Montenegra čiji stanovi, apartmani, trgovine i ekskluzivni butici odišu luksuzom kojeg u Budvi nigdje nema.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo