Povežite se sa nama

DRUŠTVO

PROCJENE SEZONE: Turista manje nego lani

Objavljeno prije

na

Hoteli su poluprazni, tvrde mnogi poznavaoci prilika, ali hotelijeri to neće javno potvrditi. Još gora je situacija sa privatnim smještajem. Najbolji pokazatelj da gostiju nema je povratak dilera soba na budvanske prometne ulice. Duž glavnog bulevara sve je veći broj ljudi sa kartonima u ispruženim rukama sa ponudom slobodnih soba i apartmana

 

Po isteku višednevnog praznovanja državnog praznika, Budva je osvanula tiha i poluprazna, nalik prvim danima septembra, kada su popularni gradski kafei, terase i restorani gotovo prazni a na plažama ima dovoljno slobodnih ležaljki. Budva je centar crnogorskog turizma, na njenoj teritoriji ostvaruje se više od polovine ukupnog turističkog prometa Crne Gore, pa kao takva služi kao validan reper uspješnosti tekuće turističke sezone.

Protekli praznici spojeni sa vikendom pokazali su kako veliki broj posjetilaca Budve i nisu stranci, odnosno turisti koji se željno iščekuju, nego naš narod koji se iz Podgorice i ostalih crnogorskih gradova spušti na more. Većina njih ima i svoje stanove u Budvi, pa ne predstavljaju nikakvu brojku u bilansu turističke posjete, ali itekako prave privid velike posjećenosti i gužve na plažama i po restoranima. Tako je i sa većinom posjetilaca drugih nacionalnosti, iz Srbije na primjer ili ruskih državljana koji imaju kuće, stanove i apartmane na području budvanske opštine. Pretjerana stanogradnja u Budvi i okolini, kao uostalom i u drugim turističkim mjestima na primorju, ubira ove godine svoj danak crnogorskom turizmu, koji bilježi sve manju posjetu stranaca, pogotovu onih iz evropskih zemalja.

Uoči ovogodišnje sezone brojni mediji imali su obećavajuće naslove o nezapamćenom interesovanju stranaca za Crnu Goru, sa prognozama o najboljoj turističkoj sezoni koja se očekuje. To se, do sada, nije ostvarilo. Turistička sezona nije počela najbolje, izgubljena je predsezona zbog loših vremenskih uslova u maju i junu i teško da će gubitak biti nadoknađen u preostala dva mjeseca. Hoteli su poluprazni tvrde mnogi poznavaoci prilika ali hotelijeri to neće javno potvrditi. Još gora je situacija sa privatnim smještajem. Najbolji pokazatelj da gostiju nema jeste povratak dilera soba na budvanske prometne ulice. Duž glavnog bulevara sve je veći broj ljudi sa kartonima u ispruženim rukama sa ponudom slobodnih soba i apartmana.

Za ozbiljniju procjenu o toku turističke sezone nedostaju realni podaci sa zvaničnih adresa, Nacionalne turističke organizacije i Monstata. O zabrinjavajućoj situaciji ne oglašava se ni Ministarstvo turizma iako je očigledno da je turista daleko manje nego  ranijih ljeta. Lokalne turističke organizacije izbacuju podatke po kojima je posjeta daleko premašila prošlogodišnju, ali malo ko vjeruje u njihove brojke.

Predsjednik sektora turističkih agencija u Crnogorskom turističkom uduruženju Petar Ivković kazao je Vijestima da podaci digitalnih internet kanala prodaje govore o skoro 40 odsto manje individulanih rezervacija, te da se  mnogo „prelilo“ na tržišta Turske, Grčke i Egipta. On je podsjetio na sličnu situaciju u Hrvatskoj u kojoj privatni smještaj bilježi katastrofalan pad bukinga. Tamo su vlasnici privatnog smještaja svjesni dijela sopstvene krivice za izostanak očekivane posjete, jer su zbog pohlepe neracionalno dizali cijene usluga. Uz to treba dodati i podatak o enormnom povećanju kapaciteta u ovom vidu turističke ponude. Problem je i zvanično notiran i sada se pokušava riješiti, dok se kod nas po ovom pitanju niko ne izjašnjava. Iznošenje negativnih ocjena o toku turističke sezone smatra se izdajom nacionalnih interesa, nepatriotskim činom kojim se potkopava turistička privreda. Isto važi i za očigledne i redovne incidente poput izliva kanalizacije u more na poznatim  plažama, o čemu treba ćutati.

Priče o nedostatku radne snage u turističkoj privredi, o konobarima i spremačicama koji odlaze u druge zemlje u potrazi za boljom platom, punile su stranice crnogorskih štampanih i elektronskih medija u aprilu i maju. Posebno je odbojan bio stav poznatog hotelijera Žarka Radulovića iz hotela Splendid, koji je govorio o lijenosti Crnogoraca koji ne žele da rade duplo radno vrijeme, po 16 sati dnevno,i zarade više novca. Umjesto da ponudi bolje uslove rada, Radulović je apelovao na Vladu sa zahtjevom da poveća kvote za uvoz radnika sa Filipina koji su spremni raditi za mnogo manju naknadu, čime je promovisao eksploatatorski odnos prema radnoj snazi u  hospitaliti industriji Crne Gore. Ovaj robovlasnički stav vlasnikaluksuznog hotela, mogao je otjerati mnoge potencijalne turiste od destinacije u kojoj se na izrabljivački način postupa sa zaposlenima u oblasti u kojoj je priroritet zadovoljstvo, luksuz i uživanje uz vrhunskuuslugu i servis.

Vlasnici hotela i restorana žale se kako je Budva izgubila „visokoplatežne“ goste, te da se najvažniji turistički grad definitivno pozicionirao kao centar masovnog turizma. Taj takozvani masovni turizam, odnio je prevagu nad proklamovanim elitnim turizmom, zacrtanim u svim državnim strategijama razvoja turističke privrede. Stanovi i apartmani u nebrojenim soliterima i stambenim kompleksima izgrađenim duž budvanske rivijere, uništili su nekada prepoznatljivu ponudu turističke metropole. Sada svi kukaju kako bogati i poznati više ne dolaze. Budva je prepoznata kao grad betona, kao velika spavaona u kojoj vlada neopisiva gužva u saobraćaju i buka koja noću dolazi iz otvorenih diskoteka sa obale, koje ministar Pavle Radulović nije uklonio, uprkos donijetom pravilniku i programu. Kazao je, kako ulična, vašarišna ponuda jeftine robe, brze hrane i preglasne folk muzike ima svoju klijentelu, koju treba poštovati. Pa eto  hotelijeri i ugostitelji, bogati, slavni i poznati ustupili su mjesto ministrovom izboru. Umjesto bogataša sa panama šeširima u lanenim košuljama i mokasinama, imate turiste u šorcevima i japankama koji plate smještaj negdje u budvanskom polju i brdima okolo na dva tri dana, sa nešto eura u džepu za par sendviča, pjeskavicu i koka kolu, koju kupe u rashladnim vitrinama instaliranim ispred vaših hotela.

U Budvi međutim i dalje postoje oaze luksuza i visokih standarda za elitnu klijentelu, kao što su hoteli Sveti Stefan i Miločer, hotel Maestral u Pržnu ili Splendid u Bečićima. Ovi hoteli funkcionišu izolovano u odnosu na okruženje, nude kompletnu uslugu i svoje plaže, njihovi gosti imaju garantovanu anonimnost, pa se ni ne zna da li je neka poznata i slavna ličnost boravila na rivijeri. Hotel Sveti Stefan amputiran je iz turističke ponude Crne Gore, o gostima koji tamo borave ne zna se gotovo ništa, dok je u ranijem periodu društveni  status gostiju na Svecu bio najbolja reklama Crne Gore kao turističke destinacije.

Da poznata imena puno znače u promociji destinacije govore dešavanja u marini Porto Montenegro, u kojoj se smjenjuju svjetski bogataši i njihovinaslednici. Štafetu elitizma preuzima Tivat zahvaljujući luksuznoj marini u koju uplovljavaju raskošne jahte sa poznatim ličnostim iz svijeta politike, biznisa, filma, mode…Nedavno su Porto Montenegro posjetile ćerke slavnih očeva, predsjednika SAD, Donalda Trampa i holivudskog glumca Silvestera Stalonea. Svojom superjahtom u Boku je nedavno uplovio i čuveni dizajner Tomas Jakob Hilfiger i mnogi manje poznati multimilioneri i arapski šeici. Bogatoj klijenteli prilagođena je i ponuda kompleksa Porto Montenegra čiji stanovi, apartmani, trgovine i ekskluzivni butici odišu luksuzom kojeg u Budvi nigdje nema.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

PORODILJSKO ODSUSTVO: Ćuti, radi i ne rađaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Greška je sistemska i odavno je uočena. Naime, Zakon o radu zabranjuje raskid ugovora o radu sa zaposlenom koja ostane u drugom stanju ili planira trudnoću, ali ne štiti one koje su ugovor zaključile na određeno vrijeme, što poslodavci u velikom broju slučajeva koriste da ga ne produže

 

,,Svaka tri mjeseca produžavali su mi ugovor na određeno vrijeme. Nakon godinu i po takvog rada, kada sam poslodavca obavijestila da sam trudna odmah mi je rečeno da nema više posla za mene u toj firmi”, priča za Monitor Podgoričanka kojoj dijete sada ima dvije godine i koja mjesecima ne može da nađe posao jer jedno od glavnih pitanja na tzv. intervjuima za zaposlenje je da li planira da ima još djece.

,,Šta da odgovorim na takvo pitanje? Uvijek me bude stid i njih i sebe. Prinude te da biraš između majčinstva i zaposlenja. Ne bi se odrekla materinstva, pa da mi nude platu od 3.000, a ne bijednih 300 eura. I da te mršnu kad im se prohtije”, priča.

Poslodavac je otpustio 53 odsto ispitanica zbog trudnoće, pokazalo je istraživanje Centra za ženska prava koje je obuhvatilo 143 ispitanice koje su bile trudne barem jednom od 2008. Ovo istraživanje, koje je prezentovano prije nekoliko mjeseci, pokazalo je i da svaka treća žena koja je u prethodnih deset godina bila trudna nije bila plaćena tokom porodiljskog odustva, odnosno nije primala državne beneficije.

Greška je sistemska i odavno je uočena. Naime, Zakon o radu zabranjuje raskid ugovora o radu sa zaposlenom koja ostane u drugom stanju ili planira trudnoću, ali ne štiti one koje su ugovor zaključile na određeno vrijeme, što poslodavci u velikom broju slučajeva koriste da ga ne produže.

,,Jedna od najčešćih pritužbi naših koleginica, koja je u potpunosti opravdana, odnosi na činjenicu da Zakonom o radu nije propisana apsolutna zabrana davanja otkaza zaposlenoj ženi dok je trudna, ukoliko je zaposlena na određeno vrijeme’’, kaže za Monitor  Ivana Mihajlović, savjetnica za pravna pitanja u Uniji slobodnih sindikata CG.

Objašnjava da ,,samo žena kojoj u toku trajanja ugovora o radu na određeno vrijeme otpočne porodiljsko bolovanje, ima privremenu zaštitu od otkaza do povratka sa porodiljskog bolovanja, dok zaposlena žena koja otpočne trudiničko bolovanje u toku trajanja ugovora o radu ne uživa ovakav tretman. Ovaj i ovakav izuzetak govori kako o odnosu zakonodavca prema materinstvu i natalitetu, tako i o činjenici da ugovor o radu na određeno vrijeme predstavlja klasičan primjer prekarnog ugovora koji u potpunosti zaposlene stavlja u podređen i nesiuran položaj’’.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 11. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAPAD NA DUBROVNIK 28 GODINA POSLIJE: Omerta vlasti i većine opozicije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Skoro tri decenije kasnije, na djelu je kolektivna amnezija vlasti, većine opozicije i medija o napadu na Dubrovnik. U udžbenicima se ovaj zločin skoro i ne pominje. Lažna istina DPS-a da su samo čuvali mir postala je zvanična

 

Da je Crna Gora postigla koncenzus u žmurenju na jednu od najsramnijih stranica  u novijoj istoriji – napad na Dubrovnik, pokazuje ovaj 1. oktobar. Ni prisjećanja, ma ni slova u crnogorskim medijima o godišnjici napada, niti saopštenja koje političke parije, nevladine organizacije…

Izuzetak je izjava Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova od 1990, koji za Večernje Novosti govori o terorističkom napadu hrvatske paravojske 1. oktobra 1991. O tome da su u zoru tog dana pale prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja, ni riječi. Nema ni opomene da je u osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Tokom agresije na Dubrovnik poginulo je 116 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. Ta ratna avantura života koštala je života 166 građana Crne Gore.

Ćutanje je prekrilo i zločin i žrtve. Dobar dio opozicije baštini scenario iz Večernjih Novosti, dok vlast i njihovi tribuni manipulišu i ovom nesrećom. Javni servis RTCG koji je bio u obavezi da podsjeti na godišnjicu napada na Dubrovnik, to nije učinio, ali je  dva dana ranije objavio informaciju da je prije 28 godina adrmiral JNA Vladimir Barović izvršio samoubistvo na ostrvu Vis jer nije želio da puca na hrvatske gradove. Zgodno sjećanje.  U kratkoj informaciji je bilo bitno da se istakne da je Barović bio Crnogorac. Konteksta nema, niti upozorenja na neslavnu ulogu tadašnje Crne Gore u ratovima ‘90-ih. A i kako bi bilo kada je savremeni epilog priče o časnom admiralu Baroviću taj što je admirala prije tri godine posthumno odlikovao tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Političar koji je o svojim kolegama akterima dubrovačke sramne epopeje ovako govorio: „Marović i Đukanović nijesu nosili vojnu uniformu, nijesu se ogriješili o pravila i običaje ratovanja, nijesu u bilo kojem smislu uticali na ono što je bila zbilja Dubrovačkog ratišta i stranice crnogorske istorije koju svi zajedno želimo da zatvorimo”.

Posthumni orden za admirala Barovića primio je komandant Mornarice CG, jer je njegova supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove ni jedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama.

U stvari u školama je, programom predviđeno, da se o napadu na Dubrovnik ćuti. Maturanti gimnazija iz važećeg udžbenika istorije ne mogu saznati skoro ništa o napadu na Dubrovnik. Šturo se navodi da je Dubrovnik napala JNA, i ističe se ,,da vlast u Podgorici za vrijeme oružanih sukoba u bivšoj SFRJ nije imala uticaj na politiku Slobodana Miloševića”. Kao da slušate DPS rječnik o nevoljnim saučesnicima.

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 4. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ĐUKANOVIĆ BIRA IZMEĐU OSAM KANDIDATA ZA OMBUDSMANA: Ko je rekao zaštitnica

Objavljeno prije

na

Objavio:

Poslije konsultacija sa podnosiocima kandidatura Predsjednik će Skupštini predložiti jednog od kandidata. Očekuje sa da će taj neko, odnosno neka, imati dovoljnu podršku vladajuće koalicije. Makar se u ovom trenutke činilo kako oni još uvijek nemaju zajedničkog kandidata

 

Deset obrazloženih predloga za izbor novog kandidata za zaštitnika ljudskih prava i sloboda (ombudsmana) stiglo je do prošlog petka u kabinet Predsjednika Crne Gore. Pošto dvije kandidature nijesu razmatrana zbog, kako je saopšteno, nepotpune dokumentacije, na zvaničnoj listi mogućih zaštitnika/ca preostalo je osam imena.

Četiri žene i četiri muškarca čiji je profesionalni angažman, uglavnom, dobro poznat stručnoj pa i laičkoj javnosti u Crnoj Gori.

Neke od njih predstavili smo prije dvadesetak dana, kada su objelodanjene prve kandidature za nasljednika Šućka Bakovića. Zato o njima samo u najkraćem. Na drugoj strani, saradnici Predsjednika Mila Đukanovića nijesu našli za shodno da sadržaj prispjelih kandidatura učine javnim. Otud bojazan da kod nekih od predloženih kandidata nećemo prepoznati vrline koje znaju oni što su ih predložili.

Profesor Nebojša Vučnić bio je deset godina sudija Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu. „Pored nesporne stručnosti, njegova spremnost da javno iznese mišljenje i kritiku rada državnih organa je karakteristika koja ga posebno preporučuje za funkciju Zaštitnika”, navodi se u  inicijativi koju je podržalo više od 20 NVO.

Radenka Lacmanovića smo upoznali kao člana Savjeta Agencije za zaštitu ličnih podataka i slobodan pristup informacijama. Na toj funkciji daje snažan doprinos razvoju ljudskih prava i sloboda. Inicijatori njegove kandidature, uz navedeno, ističu kako je Lacmanović „pozitivan primjer, a brojnima iz populacije kojoj i sam pripada motivacija da se ne osvrćući  na prepreke koje mu pored života i ljudi postavljaju, hrabro, odvažno i sigurno korača prema cilju koji sam bira, a koji je na korist mnogima“.

 

PROČITAJTE VIŠE U ŠTAMPANOM IZDANJU MONITORA OD 4. OKTOBRA

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo