Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Prodaja magle

Objavljeno prije

na

 

U hercegnovskom ljetu 2009. dobro posluje jedino statistika. Izvještaj lokalne Turističke organizacije, dostupan svima, kaže da je „brojno stanje gostiju” u odnosu na isti period prošle godine manje za samo tri odsto. Utisak „eto, nije loše” ili „ima i kod nas gostiju”, ipak vara. PAD: Slovom i brojem, domaćih hotelskih gostiju je 754, a inostranih 2.284. Hoteli Tamaris i Igalo ovog su ljeta zatvoreni. Vlasnik Vektra Boke predvidio ih je za rušenje. Njihov je enterijer na javnim licitacinama raskupusan još proljetos, a najavljeno rušenje samo je prolongirano. Ovi, nekad respektabilni objekti dio su neslavno privatizovanog paketa HTP Boka, od kojeg je u životu jedino hotel Plaža s redukovanim kadrom, vidno oslabljenim kvalitetom i još neizvjesnijim bukingom. Potrebno je reći da je davne 1989. godine u hercegnovskoj opštini registrovano 2,5 miliona noćenja. Tada je grad s bruto nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika bio među prvih 10 u SFRJ, da bi se prije dvije godine turistički radnici dičili sa samo 1,6 miliona noćenja. Danas, u vremenu svjetske recesije, nemamo čak ni validnu statističku sliku, već sabiramo i oduzimamo domaće i strane goste u odnosu na „isti period prošle godine”. Na sve ove alarmantne brojke gradonačelnik Dejan Mandić u medijima uporno izjavljuje da je „situacija veoma dobra”. Tvrdi pazar s postojećih pet hiljada ležajeva hotelskog smještaja, 12 hiljada privatnog i navodi isti toliki broj „neregistrovanih ponuda”.

 

KARAMBOL: Minulih godina brzinskom privatizacijom hotela, hercegnovska privreda doživljava karambol. U periodu 2001. – 2006. privatizovani su iz HTP Boka hotel Rivijera u Njivicama za 1,2 miliona eura. Kupac JT Investment limited Izrael tada se ugovorom obavezao na investiciono ulaganje od dva miliona eura. Zbog probijanja rokova pod izgovorom renoviranja, Vlada Crne Gore još prije dvije godine obećala je da će tražiti objašnjenje za ovakvo nepoštovanje ugovora. Do sada, nikome ništa. Nakon nekoliko godina čekanja, investitor je sanirao ovaj hotelski kompleks, otpustio većinu radnika i zadržao se na kapacitetu dovoljnom za preživljavanje. Takođe dio HTP Boka, hotel Centar, prodat je firmi Hunguest Hotels iz Mađarske po cijeni od milion eura, plus 1,66 miliona eura investicija. Ovaj mađarski investitor tada je pazario i hotel Toplu po cijeni od 800 hiljada eura, uz obećanu investiciju od tri miliona eura. Hungeuest Hotels, pored skromnih ulaganja u renoviranje, postali su samo vješti trgovci vlastitih akcija. Prije skoro dvije godine uspjeli su 33,4 osto akcija Boke prodati Vektri Montenegro. Dok su vrlo transparentno podbacili u obećanjima, veoma su dobro i precizno slijedili djelove ugovora kada je riječ o otpuštanju radnika. Nemajući zakonski limitirane obaveze, otpustili su sve starije od 50 godina. U gotovo svim hotelima situacija je ista ili vrlo slična. Njih nakon pet godina od privatizacije više ne štiti ni zakon ni kolektivni ugovor. Novonastali socijalni status ovih turističkih djelatnika, očajan je i zabrinjavajući.

HAJKA: Nadalje, ostatak, nekadašnjeg prestižnog turističkog preduzeća HTP Boka, privatizovan je pod okriljem Vektre za 21 milion eura. Hoteli Plaža, Igalo, Tamaris, motel Dubrava, park starog hotela Boka, sa svim ostalim turističkim objektima i agencijom Bokaturist otišli su u paketu. Naravno da je u ovoj transakciji bio i pripadajući objekat u Beogradu (Ul. Knez Mihailova), objekat na autobuskoj stanici u Herceg Novom, restoran Levanger u Igalu, zgrada Galeb u Igalu (poslovni prostori, diskoteka i kafeterija) i motel Borici. Od najavljenih velikih investicija, još uvijek – ništa. Vektrina obećanja da će srušiti, odnosno rekonstruisati hotele Plaža, Tamaris, Igalo, motel Dubravu i turistički kompleks na Žanjicama, prolongirano je za neko buduće vrijeme. Vektra Montenegro je, probivši ugovorene rokove, uspjela potpisati protokol s Ministarstvom za ekonomski razvoj i Opštinom Herceg Novi. Postala je jača, kako smo već pisali, od potpisanog ugovora. Usput se dogodila hajka na radnike uposlenike sadašnje Vektra Boke. Ni njih zakon ne štiti. Danas Herceg Novi nema ni 50 osto hotelskih kapaciteta kojima je raspolagao 1989. godine. Ne postoji niti jedan ozbiljan hotel sa četri zvjezdice. A koliko je poznato, ozbiljni se gosti smještaju u Cavtatu i Budvi.

RECEPT: Nepoznanica je šta se dešava i s hotelom Park u Bijeloj. Ovaj respektabilni objekat nekada je bio bio pun Norvežana. Doživio je čudnovatu sudbinu. Njega je devedesetih preuzela Vlada Crne Gore, dok je još imala sluha za ispomoć posrnuloj HTP Boki. Hotel Park danas koristi Regionalni ronilački centar Crne Gore. U tom hotelu borave samo tri-četiri ronioca tog kluba. Oni tamo „žive i rade”, da bi im u vrijeme ljetne sezone dolazili u pohode familije i prijateji iz unutrašnjosti. Valja spomenuti i TUP Južni Jadran u kojem je nekada bilo uposleno 175 turističkih radnika, a danas ih tamo radi samo tridesetak. Recept za ovakvu prodaju magle, kojom se zarađuju milioni eura, vrlo je jednostavan. Treba samo kupiti hotel, u pravilu po niskoj cijeni, a zatim umjesto obećanih investicija tek reda radi uložiti neku sitnu paru u objekat. Za to konsekvence niko ne snosi jer nema detektora magle.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo