U hercegnovskom ljetu 2009. dobro posluje jedino statistika. Izvještaj lokalne Turističke organizacije, dostupan svima, kaže da je „brojno stanje gostiju” u odnosu na isti period prošle godine manje za samo tri odsto. Utisak „eto, nije loše” ili „ima i kod nas gostiju”, ipak vara. PAD: Slovom i brojem, domaćih hotelskih gostiju je 754, a inostranih 2.284. Hoteli Tamaris i Igalo ovog su ljeta zatvoreni. Vlasnik Vektra Boke predvidio ih je za rušenje. Njihov je enterijer na javnim licitacinama raskupusan još proljetos, a najavljeno rušenje samo je prolongirano. Ovi, nekad respektabilni objekti dio su neslavno privatizovanog paketa HTP Boka, od kojeg je u životu jedino hotel Plaža s redukovanim kadrom, vidno oslabljenim kvalitetom i još neizvjesnijim bukingom. Potrebno je reći da je davne 1989. godine u hercegnovskoj opštini registrovano 2,5 miliona noćenja. Tada je grad s bruto nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika bio među prvih 10 u SFRJ, da bi se prije dvije godine turistički radnici dičili sa samo 1,6 miliona noćenja. Danas, u vremenu svjetske recesije, nemamo čak ni validnu statističku sliku, već sabiramo i oduzimamo domaće i strane goste u odnosu na „isti period prošle godine”. Na sve ove alarmantne brojke gradonačelnik Dejan Mandić u medijima uporno izjavljuje da je „situacija veoma dobra”. Tvrdi pazar s postojećih pet hiljada ležajeva hotelskog smještaja, 12 hiljada privatnog i navodi isti toliki broj „neregistrovanih ponuda”.
KARAMBOL: Minulih godina brzinskom privatizacijom hotela, hercegnovska privreda doživljava karambol. U periodu 2001. – 2006. privatizovani su iz HTP Boka hotel Rivijera u Njivicama za 1,2 miliona eura. Kupac JT Investment limited Izrael tada se ugovorom obavezao na investiciono ulaganje od dva miliona eura. Zbog probijanja rokova pod izgovorom renoviranja, Vlada Crne Gore još prije dvije godine obećala je da će tražiti objašnjenje za ovakvo nepoštovanje ugovora. Do sada, nikome ništa. Nakon nekoliko godina čekanja, investitor je sanirao ovaj hotelski kompleks, otpustio većinu radnika i zadržao se na kapacitetu dovoljnom za preživljavanje. Takođe dio HTP Boka, hotel Centar, prodat je firmi Hunguest Hotels iz Mađarske po cijeni od milion eura, plus 1,66 miliona eura investicija. Ovaj mađarski investitor tada je pazario i hotel Toplu po cijeni od 800 hiljada eura, uz obećanu investiciju od tri miliona eura. Hungeuest Hotels, pored skromnih ulaganja u renoviranje, postali su samo vješti trgovci vlastitih akcija. Prije skoro dvije godine uspjeli su 33,4 osto akcija Boke prodati Vektri Montenegro. Dok su vrlo transparentno podbacili u obećanjima, veoma su dobro i precizno slijedili djelove ugovora kada je riječ o otpuštanju radnika. Nemajući zakonski limitirane obaveze, otpustili su sve starije od 50 godina. U gotovo svim hotelima situacija je ista ili vrlo slična. Njih nakon pet godina od privatizacije više ne štiti ni zakon ni kolektivni ugovor. Novonastali socijalni status ovih turističkih djelatnika, očajan je i zabrinjavajući.
HAJKA: Nadalje, ostatak, nekadašnjeg prestižnog turističkog preduzeća HTP Boka, privatizovan je pod okriljem Vektre za 21 milion eura. Hoteli Plaža, Igalo, Tamaris, motel Dubrava, park starog hotela Boka, sa svim ostalim turističkim objektima i agencijom Bokaturist otišli su u paketu. Naravno da je u ovoj transakciji bio i pripadajući objekat u Beogradu (Ul. Knez Mihailova), objekat na autobuskoj stanici u Herceg Novom, restoran Levanger u Igalu, zgrada Galeb u Igalu (poslovni prostori, diskoteka i kafeterija) i motel Borici. Od najavljenih velikih investicija, još uvijek – ništa. Vektrina obećanja da će srušiti, odnosno rekonstruisati hotele Plaža, Tamaris, Igalo, motel Dubravu i turistički kompleks na Žanjicama, prolongirano je za neko buduće vrijeme. Vektra Montenegro je, probivši ugovorene rokove, uspjela potpisati protokol s Ministarstvom za ekonomski razvoj i Opštinom Herceg Novi. Postala je jača, kako smo već pisali, od potpisanog ugovora. Usput se dogodila hajka na radnike uposlenike sadašnje Vektra Boke. Ni njih zakon ne štiti. Danas Herceg Novi nema ni 50 osto hotelskih kapaciteta kojima je raspolagao 1989. godine. Ne postoji niti jedan ozbiljan hotel sa četri zvjezdice. A koliko je poznato, ozbiljni se gosti smještaju u Cavtatu i Budvi.
RECEPT: Nepoznanica je šta se dešava i s hotelom Park u Bijeloj. Ovaj respektabilni objekat nekada je bio bio pun Norvežana. Doživio je čudnovatu sudbinu. Njega je devedesetih preuzela Vlada Crne Gore, dok je još imala sluha za ispomoć posrnuloj HTP Boki. Hotel Park danas koristi Regionalni ronilački centar Crne Gore. U tom hotelu borave samo tri-četiri ronioca tog kluba. Oni tamo „žive i rade”, da bi im u vrijeme ljetne sezone dolazili u pohode familije i prijateji iz unutrašnjosti. Valja spomenuti i TUP Južni Jadran u kojem je nekada bilo uposleno 175 turističkih radnika, a danas ih tamo radi samo tridesetak. Recept za ovakvu prodaju magle, kojom se zarađuju milioni eura, vrlo je jednostavan. Treba samo kupiti hotel, u pravilu po niskoj cijeni, a zatim umjesto obećanih investicija tek reda radi uložiti neku sitnu paru u objekat. Za to konsekvence niko ne snosi jer nema detektora magle.
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
FOKUS4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
HORIZONTI4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice