Povežite se sa nama

DRUŠTVO

U školu ako hoće

Objavljeno prije

na

Denis ima dvanaest godina i ne zna svih trideset slova azbuke. Ne zna ni abecedu osim toliko da raspoznaje natpise na patikama iz izloga prodavnice ispred koje svakodnevno vuče prolaznike za rukav i tako sebi obezbjeđuje hljeb. On je samo jedno od mnoštva romske djece pod čijim klimavim limenim krovom nema školskih briga. Iako je osnovno obrazovanje u Crnoj Gori obavezno veliki broj mališana iz romskih porodica nikada nije ušao u školu, ili ju je brzo napustio. ŠTA RADI DRŽAVA: Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju je jasan. U članu 81 stoji ,,da će se novčanom kaznom kazniti roditelj ako dijete ne upiše u školu, odnosno ako dijete ne pohađa nastavu”. Od 2007. godine do danas podnesena su 44 predloga ,,za pokretanje prekršajnih postupaka zbog neispunjavanja osnovnoškolske obaveze” protiv roditelja ili staratelja odbjeglih đaka. Među njima je samo jedan roditelj Rom. Samo jednog stanovnika Kotora romske nacionalnosti država je odlučila da kaznom natjera da povede dijete u školu. Od ostalih je, izgleda, digla ruke. Iako su podgoričke ulice pune dječaka i djevojčica koji u vrijeme školskih časova pokušavaju od prolaznika da dobiju koji euro i onih koji ne prose, ali i ne idu u školu – nikome od njih nisu kažnjeni roditelji. I ne samo to – prosvjetna inspekcija nije nikada posjetila romska izbjeglička naselja da bi utvrdila koliko djece osnovnoškolskog uzrasta ne pohađa školu. Nikada nisu dobili nalog od nadležnog Ministarstva prosvjete i nauke da to urade. Država se, izgleda, baš i ne trudi da poštuje sopstvene zakone, ali i međunarodna dokumenta koja su – obavezujuća. O humanosti – da i ne pričamo.

PISMO MINISTRU: Upravo zbog toga NVO Akcija za ljudska prava poslala je pismo ministru prosvjete i nauke Sretenu Škuletiću u kojem traže od njega da se pozabavi školovanjem djece raseljenih Roma.

„Imajući u vidu opšte poznate činjenice o tome da je neupisivanje djece u škole ili njihovo rano napuštanje izuzetno prisutno u romskoj zajednici, kako među onima koji su državljani Crne Gore, tako i među raseljenim Romima, obraćamo Vam se ovim pismom kako bismo ukazali na obavezu Crne Gore, kao države članice Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Konvencije o pravima djeteta da svoj djeci koja žive na njenoj teritoriji obezbijedi pravo na obrazovanje u vidu obaveznog i besplatnog osnovnog obrazovanja, bez obzira na to jesu li djeca državljani Crne Gore ili ne i bez obzira na volju njihovih roditelja ili staratelja”, stoji u pismu ministru Škuletiću.

Oni pozivaju ministra da obezbijedi da sva djeca raseljenih lica, koja žive i u izbjegličkim naseljima i kampovima (kao što su, na primjer, Konik I i II u Podgorici) u septembru krenu u osnovne škole, i tako ne izgube ni jednu, ili više ni jednu, školsku godinu, bez obzira na to da li će sa roditeljima i ubuduće nastaviti da žive u Crnoj Gori i da li će steći crnogorsko državljanstvo. U Akciji za ljudska prava naglašavaju da administrativne smetnje, kao što je na primjer nedostatak potvrde o prebivalištu i slično, ne smiju uskratiti djeci njihovo ljudsko pravo na obavezno osnovno obrazovanje, koje za mnoge od njih može da znači i jedini put ka izlasku iz siromaštva.

Tea Gorjanc Prelević, urednica Akcije za ljudska prava, podsjeća da osnovno obrazovanje mora biti obavezno i da je to garantovano Međunarodnim paktom i Ustavom Crne Gore. ,,To znači da ni roditelji, ni staratelji, ni država nemaju pravo da odlučuju o tome treba li dijete da ima pristup osnovnom obrazovanju ili ne”, pojašnjava Gorjanc Prelević.

PUNA ŠKOLA ĐAKA, NIOTKUDA ZNANJA: No, dok čekaju ministrov odgovor na pismo Akcije za ljudska prava, u civilnom sektoru ukazuju i na druge probleme sa školovanjem raseljene romske populacije. Aleksandar Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava, ukazuje da čak i kada idu u školu najčešće nemaju kvalitetno obrazovanje. Svoje tvrdnje potkrepljuje primjerom: ,,U područnom odjeljenju škole Božidar Vuković Podgoričanin u koje idu uglavnom djeca iz izbjegličkog romskog kampa – četvrti razred su pretprošle godine završila 42 učenika. Kada su se iz područnog odjeljenja preselili u matičnu školu ostala su samo 23. Ostali su morali da ponavljaju razred. Još šestoro je napustilo školu prvog mjeseca naredne školske godine”.

,,Od preostalih 17 učenika samo četvoro je završilo razred, četvoro je ostalo da polaže popravni, ostali treba da ponavljaju”, objašnjava Zeković

On tvrdi da je čudno zašto se u ovoj zemlji niko ne pita zašto te djece nema u školi. „Neko bi trebalo da odgovara za to što su djeca koja su ocjenjivana odličnim i vrlodobrim ocjenama u područnoj školi u kampu poslije imala po deset jedinica i napuštala školu. To je jasan pokazatelj koliko su oni, zapravo, imali znanja i kako su ocjenjivani”, kaže Zeković.

NE RAZUMIJU NI JEZIK: Ta djeca često ne razumiju crnogorski jezik i to im je, u startu, velika prepreka u učenju i savladavanju školskog gradiva, objašnjava Zeković.

No, sada je pitanje kako su uspjeli da završe četiri razreda a ne znaju osnovne stvari, nepismena su. A uz to – nerijetko iz područnog odjeljenja u kampu gdje završavaju prva četiri razreda ponesu i dobre ocijene.

„U školi u kampu na Koniku nastava nije kvalitetna. Bolje da je ukinu i šalju djecu u gradske škole gdje će im od početka biti stroži kriterijumi. Pokazalo se da više znanja imaju djeca iz izbjegličkog kampa koja idu u škole u gradu”, objašnjava Zeković.

Država, izgleda, nema i nikako da nađe sistemsko rješenje. „Ni taj mali broj koji ide u školu ne bi bio u učionici da nevladin sektor, kada donatori odobre projekat, ne šalje aktiviste da provjeravaju da li su djeca u školi, razgovaraju sa roditeljima, objašnjavaju im značaj obrazovanja i slično”, kaže Zeković.

SMETA IM ZAKON: Zeković pojašnjava da država čak ni pod pritiskom civilnog sektora ne želi da uvede u škole asistente-pomagače romske nacionalnosti koji bi pomagali djeci u savladavanju jezičkih barijera.

“Kažu nam da nema za to zakonskog osnova. A to je, na primjer, Hrvatska uradila. Ni oni nisu imali zakonom predviđene asistente u nastavi, pa su izmjenili zakon i u njega ubacili jednu rečenicu koja je pomogla mnogim malim Romima da se školuju”, objašnjava Zeković.

O tome da u obrazovanju djece koji djetinjstvo provode u izbjegličkom kampu na Koniku ima mnogo rupa svjedoče i zapisnici sa sastanaka koji su sazivani upravo zbog tog problema. U jednom od tih zapisnika sa sastanka održanog krajem aprila, na kojem su osim predstavnika Ministarstva obrazovanja i nauke bili i predstavnici organizacija koje se bave izbjeglim Romima i ljudi iz škole i roditelji – napravljena je podugačka lista nedostataka obrazovanja malenih Roma i zaključaka kako ih riješiti.

U septembru ćemo znati da li će imati ikakvog efekta. Bude li se država i dalje pravila da ne vidi hiljade nepismenih mališana koji šetaju ulicama uskoro će svi oni postati neobrazovani i siromašni mladi ljudi bez šanse da dobiju posao. Ali to je još samo jedno u nizu poglavlja priče o raseljenim Romima u Crnoj Gori.

Marijana BOJANIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo