DRUŠTVO
U školu ako hoće
Denis ima dvanaest godina i ne zna svih trideset slova azbuke. Ne zna ni abecedu osim toliko da raspoznaje natpise na patikama iz izloga prodavnice ispred koje svakodnevno vuče prolaznike za rukav i tako sebi obezbjeđuje hljeb. On je samo jedno od mnoštva romske djece pod čijim klimavim limenim krovom nema školskih briga. Iako je osnovno obrazovanje u Crnoj Gori obavezno veliki broj mališana iz romskih porodica nikada nije ušao u školu, ili ju je brzo napustio. ŠTA RADI DRŽAVA: Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju je jasan. U članu 81 stoji ,,da će se novčanom kaznom kazniti roditelj ako dijete ne upiše u školu, odnosno ako dijete ne pohađa nastavu”. Od 2007. godine do danas podnesena su 44 predloga ,,za pokretanje prekršajnih postupaka zbog neispunjavanja osnovnoškolske obaveze” protiv roditelja ili staratelja odbjeglih đaka. Među njima je samo jedan roditelj Rom. Samo jednog stanovnika Kotora romske nacionalnosti država je odlučila da kaznom natjera da povede dijete u školu. Od ostalih je, izgleda, digla ruke. Iako su podgoričke ulice pune dječaka i djevojčica koji u vrijeme školskih časova pokušavaju od prolaznika da dobiju koji euro i onih koji ne prose, ali i ne idu u školu – nikome od njih nisu kažnjeni roditelji. I ne samo to – prosvjetna inspekcija nije nikada posjetila romska izbjeglička naselja da bi utvrdila koliko djece osnovnoškolskog uzrasta ne pohađa školu. Nikada nisu dobili nalog od nadležnog Ministarstva prosvjete i nauke da to urade. Država se, izgleda, baš i ne trudi da poštuje sopstvene zakone, ali i međunarodna dokumenta koja su – obavezujuća. O humanosti – da i ne pričamo.
PISMO MINISTRU: Upravo zbog toga NVO Akcija za ljudska prava poslala je pismo ministru prosvjete i nauke Sretenu Škuletiću u kojem traže od njega da se pozabavi školovanjem djece raseljenih Roma.
„Imajući u vidu opšte poznate činjenice o tome da je neupisivanje djece u škole ili njihovo rano napuštanje izuzetno prisutno u romskoj zajednici, kako među onima koji su državljani Crne Gore, tako i među raseljenim Romima, obraćamo Vam se ovim pismom kako bismo ukazali na obavezu Crne Gore, kao države članice Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima i Konvencije o pravima djeteta da svoj djeci koja žive na njenoj teritoriji obezbijedi pravo na obrazovanje u vidu obaveznog i besplatnog osnovnog obrazovanja, bez obzira na to jesu li djeca državljani Crne Gore ili ne i bez obzira na volju njihovih roditelja ili staratelja”, stoji u pismu ministru Škuletiću.
Oni pozivaju ministra da obezbijedi da sva djeca raseljenih lica, koja žive i u izbjegličkim naseljima i kampovima (kao što su, na primjer, Konik I i II u Podgorici) u septembru krenu u osnovne škole, i tako ne izgube ni jednu, ili više ni jednu, školsku godinu, bez obzira na to da li će sa roditeljima i ubuduće nastaviti da žive u Crnoj Gori i da li će steći crnogorsko državljanstvo. U Akciji za ljudska prava naglašavaju da administrativne smetnje, kao što je na primjer nedostatak potvrde o prebivalištu i slično, ne smiju uskratiti djeci njihovo ljudsko pravo na obavezno osnovno obrazovanje, koje za mnoge od njih može da znači i jedini put ka izlasku iz siromaštva.
Tea Gorjanc Prelević, urednica Akcije za ljudska prava, podsjeća da osnovno obrazovanje mora biti obavezno i da je to garantovano Međunarodnim paktom i Ustavom Crne Gore. ,,To znači da ni roditelji, ni staratelji, ni država nemaju pravo da odlučuju o tome treba li dijete da ima pristup osnovnom obrazovanju ili ne”, pojašnjava Gorjanc Prelević.
PUNA ŠKOLA ĐAKA, NIOTKUDA ZNANJA: No, dok čekaju ministrov odgovor na pismo Akcije za ljudska prava, u civilnom sektoru ukazuju i na druge probleme sa školovanjem raseljene romske populacije. Aleksandar Zeković, istraživač kršenja ljudskih prava, ukazuje da čak i kada idu u školu najčešće nemaju kvalitetno obrazovanje. Svoje tvrdnje potkrepljuje primjerom: ,,U područnom odjeljenju škole Božidar Vuković Podgoričanin u koje idu uglavnom djeca iz izbjegličkog romskog kampa – četvrti razred su pretprošle godine završila 42 učenika. Kada su se iz područnog odjeljenja preselili u matičnu školu ostala su samo 23. Ostali su morali da ponavljaju razred. Još šestoro je napustilo školu prvog mjeseca naredne školske godine”.
,,Od preostalih 17 učenika samo četvoro je završilo razred, četvoro je ostalo da polaže popravni, ostali treba da ponavljaju”, objašnjava Zeković
On tvrdi da je čudno zašto se u ovoj zemlji niko ne pita zašto te djece nema u školi. „Neko bi trebalo da odgovara za to što su djeca koja su ocjenjivana odličnim i vrlodobrim ocjenama u područnoj školi u kampu poslije imala po deset jedinica i napuštala školu. To je jasan pokazatelj koliko su oni, zapravo, imali znanja i kako su ocjenjivani”, kaže Zeković.
NE RAZUMIJU NI JEZIK: Ta djeca često ne razumiju crnogorski jezik i to im je, u startu, velika prepreka u učenju i savladavanju školskog gradiva, objašnjava Zeković.
No, sada je pitanje kako su uspjeli da završe četiri razreda a ne znaju osnovne stvari, nepismena su. A uz to – nerijetko iz područnog odjeljenja u kampu gdje završavaju prva četiri razreda ponesu i dobre ocijene.
„U školi u kampu na Koniku nastava nije kvalitetna. Bolje da je ukinu i šalju djecu u gradske škole gdje će im od početka biti stroži kriterijumi. Pokazalo se da više znanja imaju djeca iz izbjegličkog kampa koja idu u škole u gradu”, objašnjava Zeković.
Država, izgleda, nema i nikako da nađe sistemsko rješenje. „Ni taj mali broj koji ide u školu ne bi bio u učionici da nevladin sektor, kada donatori odobre projekat, ne šalje aktiviste da provjeravaju da li su djeca u školi, razgovaraju sa roditeljima, objašnjavaju im značaj obrazovanja i slično”, kaže Zeković.
SMETA IM ZAKON: Zeković pojašnjava da država čak ni pod pritiskom civilnog sektora ne želi da uvede u škole asistente-pomagače romske nacionalnosti koji bi pomagali djeci u savladavanju jezičkih barijera.
“Kažu nam da nema za to zakonskog osnova. A to je, na primjer, Hrvatska uradila. Ni oni nisu imali zakonom predviđene asistente u nastavi, pa su izmjenili zakon i u njega ubacili jednu rečenicu koja je pomogla mnogim malim Romima da se školuju”, objašnjava Zeković.
O tome da u obrazovanju djece koji djetinjstvo provode u izbjegličkom kampu na Koniku ima mnogo rupa svjedoče i zapisnici sa sastanaka koji su sazivani upravo zbog tog problema. U jednom od tih zapisnika sa sastanka održanog krajem aprila, na kojem su osim predstavnika Ministarstva obrazovanja i nauke bili i predstavnici organizacija koje se bave izbjeglim Romima i ljudi iz škole i roditelji – napravljena je podugačka lista nedostataka obrazovanja malenih Roma i zaključaka kako ih riješiti.
U septembru ćemo znati da li će imati ikakvog efekta. Bude li se država i dalje pravila da ne vidi hiljade nepismenih mališana koji šetaju ulicama uskoro će svi oni postati neobrazovani i siromašni mladi ljudi bez šanse da dobiju posao. Ali to je još samo jedno u nizu poglavlja priče o raseljenim Romima u Crnoj Gori.
Marijana BOJANIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini