Povežite se sa nama

OKO NAS

PROIZVODNJA PELETA I BIOMASE U ANDRIJEVICI: Pogled u budućnost

Objavljeno prije

na

VIJESTI-773

Kada se u Andrijevici početkom ove godine zahuktala proizvodnja u najvećoj fabrici takozvanih peleta u Crnoj Gori, aktuelizovano je pitanje koliki su kapaciteti naše države za ovu vrstu bioenergetskog ogrijeva i da li se resursi koriste na pravi način. Da li je biomasa neiskorišćeni potencijal sjevera?

Fabriku peleta otvorila je kompanija Televeks iz Podgorice, a u Andrijevici je registrovala pod nazivom Biotel. Malo poznata kompanija počela je da radi u prostorijama nekadašnjeg giganta Termoventa, koji je zatvoren još prije dvije decenije. Ova fabrika kao da je „pala s neba” u malenu varoš ispod Komova. Evropska tehnologija, na dugme, djeluje kao svemirski brod.

Zvanični suvlasnik i vođa projekta Veselinko Mijajlović kaže da su u ovaj grad došli tražeći stare hale koje odgovaraju za proizvodnju peleta. On objašnjava da se radi o 32 hiljade kvadrata otvorenog i šest hiljada kvadrata zatvorenog prostora.

„Sama fabrika zauzima dvije hiljade kvadrata, dok tri hiljade kvadrata koristimo kao zatvoreni skladišni prostor. Jer, nekada se desi da proizvodnja ide, a nema prodaje. To je u periodu od maja do jula kada je mrtva sezona. Mi imamo prostora da skladištimo proizvodnju tri do četiri mjeseca”, kaže Mijajlović.

On dodaje da im je cilj da fabrika radi punim kapacitetom dvanaest mjeseci, dvadeset četiri sata dnevno, da bi postigli kapacitet od dvadeset hiljada tona godišnje: „Da bi profitabilno radila fabrika mora proizvoditi najmanje 12 hiljada tona peleta godišnje, i zato mora da radi dvanaest mjeseci u tri smjene”, objašnjava Mijajlović.

Probnu proizvodnju započeli su u novembru prošle godine. Sada radi sa trideset radnika. „Dnevno se radi šezdeset tona, to je na mjesečnom nivou 1,5 do 1,6 hiljada tona. Još imamo zastoje u proizvodnji zbog nove tehnologije. Potrebno je najmanje pola godine da se to uhoda. Tada ćemo doći do kapaciteta od hiljadu i osamsto tona za mjesec”, kaže izvršni direktor Biotela.

Osim što je najveća u Crnoj Gori, fabrika Biotel spada u red najvećih ovog tipa i u regionu.

„Velikih fabrika, koje proizvode od 20 do 40 hiljada tona peleta godišnje, u regionu ima deset, dvanaest, a malih preko pedeset” , kaže Mijajlović.Prema njegovim riječima, fabrike velikih kapaciteta moraju, za razliku od malih, u cjelosti poštovati tehnologiju proizvodnje peleta „Mi se sad pripremamo da dobijemo sertifikat N plus, to je sertifikat EU za kvalitet peleta”.

Mijajlović objašnjava da postoje i drugi standardi koji moraju da se ispune – da pepela ne smije biti više od jedan odsto, da ne smije biti prašine u njemu više od nula pet odsto, prečnik peleta mora biti tri milimetra, devedeset odsto peleta mora biti dužine trideset milimetara, a njegova energetska vrijednost između 4,7 hiljada i pet hiljada kilovat sati po toni.

Biotel devedeset odsto proizvodnje plasira u inostranstvu. Ciljno tržište je Italija, s tim što u kompaniji od iduće godine planiraju da to budu i Austrija i Njemačka.

„U Crnoj Gori grijanje na pelet još nije zaživjelo. Pretpostavljam da ćemo ipak iduće godine pokriti domaće tržište i da će to biti do dvije i po hiljade tona”, prognozira Mijajlović. On se nada izgradnji puta od Gusinja za Skadar i Podgoricu, čime bi put transporta bio znatno kraći.

„Hiljadu tona je velika količina, to je pedeset šlepera, praktično svaki dan dva šlepera, i zato je ta logistika vrlo važna komponenta dobrog rada”, priča Mijajlović.

Poznavaoci ove problematike smatraju da je otvaranje fabrike peleta u Andrijevici dobar početak boljeg iskorišćavanja resursa sjevera. Oni tvrde da bi koristeći iskustva drugih zemalja iz perioda pretpristupnih pregovora sa Evropskom unijom, svaki grad u ovom regionu Crne Gore mogao čak i da izgradi minitoplane koje za pogonsko gorivo koriste biomasu.

,,Troškovi izgradnje takvih toplana dosta su veliki, međutim benefiti koje one pružaju i način na koji se to izvodi, predstavljaju jedan od najčistijih metoda proizvodnje tople vode i toplotne energije”, priča za Monitor inženjer Ilija Marković, koji je imao priliku da se na studijskom putovanju po Mađarskoj upozna s ovom tehnologijom.

Toplane na biomasu u Mađarskoj su, objašnjava Marković, počele da se grade u skorijoj prošlosti: ,,Kada su postali dio evropske porodice, EU je Mađarskoj postavila zadatak da smanji zagađenje vazduha iznad zemlje za 30 odsto. Morali su u tom cilju da se okrenu alternativnoj energiji – solarnoj, vjetrenjačama, energiji iz zemlje i drvnom otpadu. Tada je u toj zemlji izgrađeno pet toplana koje rade na drvni otpad”, kaže Marković.

Najveća toplana na biomasu u Mađarskoj nalazi se u gradu Sombataju, sa preko sto hiljada stanovnika, prema granici s razvijenim evropskim državama, a najmanja u jednom selu na mađarsko-austrijskoj granici.

,,U takvim toplanama kompjuter sve završava. Dovoljno je samo da se u magacinski prostor ubaci sitni drvni otpad za sedam dana. Sve ostalo radi se automatski. Mašina sama povlači u kotao onoliko koliko je potrebno. Kompjuter sve prati i povezan je za slučaj potrebe i najmanjeg problema sa tri važnija telefona”, kaže Marković.

On ističe da Mađarska nema ni približno drveta i drvnog otpada koliko ga ima u Crnoj Gori.

,,To što mi uništavamo i što trune, na zapadu se koristi do posljednjeg zrna. Mislim da je budućnost rješavanja problema grijanja i proizvodnje tople vode i kod nas u biomasi. Sirovina je tu, samo je potrebno da počnemo da je koristimo. Time se rješava i pitanje grijanja gradova na sjeveru”, smatra Marković.

Vlasnik fabrike peleta Biotel u Andrijevici pričajući o planovima, ističe da će se upravo u krugu te kompanije izgraditi prva energana na biomasu u Crnoj Gori.

,,Na taj način mi bismo iskoristili sav drvni otpad koji ostaje nakon proizvodnje peleta. U energani bi proizvodili struju i toplu vodu za potrebe fabrike”, kaže Mijajlović.

U Andrijevici bi se tako stekle sve pretpostavke da ova malena varoš, poput onih u razvijenim državama, probleme grijanja i snabdijevanja toplom vodom riješi izgradnjom toplane na biomasu. Iako u teškoj ekonomskoj situaciji, sve ono što se radi u najvećoj fabrici peleta u Crnoj Gori izgleda kao pogled u budućnost.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

ŠTA ĆE BITI SA ZAPOSLENIMA MONTENEGROERLAJNSA: Ni na nebu, ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade Crne Gore

 

Nova nacionalna avio-kompanija poletjeće do početka ljeta, najavio je izvršni direktor ToMontenegro Predrag Todorović. Ne zna se gdje će i koliko često ToMontenegro letjeti, na koje aerodrome će slijetati, koliko će imati zaposlenih.

Umjesto toga, član borda nove kompanije Pavle Tripković obavijestio nas je da on i njegove kolege žele raditi besplatno, ukoliko postoji takva zakonska mogućnost. Budu li ipak morali da primaju naknadu, novac će proslijediti u humanitarne svrhe, saopštio je Tripković odluku borda. I obrazložio: „I na ovaj način želimo da se solidarišemo sa radnicima Montenegroerlajnsa (MA)“.

Zgodno zvuči, ali ostaje  strah da se ne potvrdi ona stara – koliko para toliko i muzike. A radnici MA su u ozbiljnoj nevolji. Lišeni bilo kakve pomoći, a čini se, i razumijevanja nadležnih iz Vlade.

Montenegroerlajns, akcionarsko društvo u većinskom vlasništvu Crne Gore (država posjeduje više od 99,98 odsto akcijskog kapitala) zapošljava oko 350 radnika. Dobar dio njih svakodnevno dolazi na posao. I radi. Neko čuva zgrade, radionice, magacine. Neko posprema prostorije ili kuva kafu. Računovođe spremaju završni račun za 2020. godinu… Dok oni koji trenutno nemaju baš nikakvog posla – letačko osoblje, prije svih – čekaju da im isteknu teško stečene licence.

Svi su posljednju platu (septembarsku) primili 15. oktobra (bez letačkog dodatka koji čini između trećine i polovine mjesečne zarade kabinskog osoblja). Penziono i zdravstveno osiguranje nije im plaćeno od 2017.  Ipak, zaposleni MA ne nalaze se na popisu djelatnosti i kompanija čijim radnicima Vlada pomaže da prežive (i bukvalno) tokom epidemije korone, uplaćujući im mjesečni minimalac od 222 eura. Na njih se ne odnosi ni odluka o privremenoj obustavi otplate kredita za one kojima je plata smanjena više od 10 odsto, pošto zaposlenima u MA nije smanjena platu. Samo je ne primaju već pet mjeseci. I to se ne (do)tiče ni njihovog poslodavca (država, odnosno Vlada), ni stanodavca, ni kreditora (banaka).

Avioni MA ne lete od 25. decembra prošle godine, nakon što je postala izvjesna opasnost da neki od njih bude zaplijenjen zbog  dugova.  Dva dana ranije iz nove Vlade je saopšteno da je kompanija osuđena na propast, pošto ne postoji zakonska mogućnost da se nastavi neophodna finansijska pomoć države. Do najavljenog stečaja još nije došlo, iako je račun MA  blokiran za iznos od blizu 20 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISPOVIJESTI IZ PORODILIŠTA: U porođajnim mukama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok su društvene mreže preplavljene ispovijestima porodilja koje najviše boli nehuman odnos medicinskog osoblja, u bolnicama žalbi skoro da i nema. Monitor je posjetio Kliniku za ginekologiju u KCCG, u kojoj je tokom prošle godine zabilježena samo jedna žalba na neljubaznost zdravstvenog radnika

 

„Imala sam rizičnu trudnoću i bilo je neophodno da budem prebačena u Klinički centar Crne Gore. Prevoz je bio loš i neuslovan. Vozila sam se starim kolima i potrebno je bilo da ležim i budem mirna u vozilu ali su kola bila stara. Kada sam stigla, porođaj je obavljen dobro, ali tretmanom kasnije nisam bila zadovoljna. Vidjela se razlika u odnosima prema različitim pacijentima”, priča za Monitor svoje iskustvo jedna Bjelopoljka.

Ispovjestima porodilja posljednjih nedjelje preplavljene su društvene mreže. „Oblači se da ti ne napravim treće!“; „Što si stisla noge, hoćeš da ti dođe Bred Pit pa da raširiš?“; „Au, ti kao da si stajala pored puta“; „Što kukaš, nijesi kukala dok si ga pravila“; „Spolja tako lijepa, a iznutra tako kvarna“… neki su od 300 komentara koje su primile administratorice Fejsbuk profila Vala, Ljeposava.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojović nedavno je odgovorila na pismo grupe građana koji su na društvenim mrežama podijelili svoja iskustva u oblasti ginekologije: „Iskustva u ginekologiji su užasavajuća, učinićemo sve da građankama obezbijedimo najoptimalnije uslove”, obećala je ministarka.

Na ova iskustva, pored ministarke, reagovala je i direktorka Kliničkog Centra Crne Gore Ljiljana Radulović. Najavili su da će na Klinici za ginekologiju i akušerstvo angažovati kliničkog psihologa i uputiti pacijente da se za neprimjereno postupanje medicinskog osoblja prijave zaštitniku prava pacijenata KCCG.

U petak smo posjetili Kliniku za ginekologiju i akušerstvo. Priatno smo izenađeni onim što smo zatekli – novom opremom, uslovima i higijenom.  Direktorica Klinike za ginekologiju i akušerstvo Vesna Čolaković za Monitor je objasnila da je taj dio KCCG renoviran od aprila do avgusta 2020. godine.

Zaštitnica prava pacijenata Alma Mutapšić nije krila iznenađenje iskustvima koja se ovih dana mogu pročitati na internetu. Kaže da ona objašnjava pacijentima da imaju pravo na prigovor. Čak i anonimno, ali  primjedbi skoro da nema.

Mutapšić za Monitor objašnjava da na svakoj klinici u sklopu KCCG obavljaju dobrovoljna i anonimna anketiranja koja sadrže pitanja koja se odnose na dužinu čekanja prijema u bolnici, informisanost o zdravstvenom stanju, informisanost o načinu i mogućnostima liječenja, odnosu ljekara i medicinskih sestara. U toku 2020. godine, od 7.851 pacijenta koji je primljen na Klinici za ginekologiju i akušerstvo, anketirano je 2.582. Žalilo se samo 92 pacijenta a samo jedna od njih se odnosila na neljubaznost zdravstvenih radnika.

U najnovijem izvještaju obrađenom u februaru, u koji je Monitor imao uvid, od 314 ispitanika samo troje su iskazale kritiku: primjedba na neudobnost ležaja, na neukusnu hranu i primjedba na nehigijenske uslove toaleta.

Jovana PETRIČEVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PODSTANARSTVO U CRNOJ GORI: Na rubu    

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori ne postoji registar podstanara. Zbog toga, subvencije koje daje država nemaju smisla niti mnogo efekta, a podstanari su prisiljeni da uglavnom iznajmljuju stanove bez ugovora. Dosadašnja stambena politika ne haje za ko zna koliko ljudi koji u strahu dočekuju jutro – hoće li biti izbačeni na ulicu ili od čega će platiti kiriju

 

„Od podstanarstva je teži samo zatvor, a o tome niko ne govori”, kaže jedan od članova NVO Udruženje podstanara Crne Gore – Moj Dom, novog udruženja, i jedinog te vrste u Crnoj Gori. Za svega par dana priključio mu se veliki broj članova.

,,Dvadeset dvije godine sam podstanar i 15 puta sam se selio. Država ne zna koliko ima podstanara, nema evidencije. Pokušano je da se 2014. godine situacija riješi Zakonom o sprečavanju nelegalnog poslovanja, ali – bezuspješno. Tada je izračunato da država, godišnje, na obračun srednje vrijednosti od samo 150 eura za stanarinu, gubi 3,5 miliona eura. Uglavnom je sve bez ugovora, a tako su svi na gubitku”, kaže za Monitor osnivač udruženja Dragan Živković.

Prema riječima Živkovića, hitno treba uspostaviti registar podstanara u Crnoj Gori. „On mora postojati. Mora se znati ko su podstanari u ovoj državi, jer jedino tako ona može prepoznati najugroženiju grupu i direktno joj pomoći. Samo na taj način će subvencije imati smisla i znatno više efekta. To je jedan od najprečih zadataka našeg udruženja. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje državnih organa. Do tada, držimo se koliko možemo i umijemo”.

„Podstanar sam sa suprugom u Herceg Novom 26 godina. Imamo dvoje djece. Radim u Ministarstvu unutrašnjih poslova. Dva puta su me odbijali kada sam konkurisao za projekat za stanove Hiljadu plus, iako sam ispunjavao sve uslove. Ne može da me zapadne stan od 45 metara kvadratnih po cijeni od hiljadu eura, i to još da ga vraćam dok sam živ. U međuvremenu, supruga je oboljela od karcinoma. Nemam riječi da opišem šta me snašlo i kakve se sve namještaljke čine pri dodjeli stanova po tom projektu”, iskustvo je još jednog od članova Udruženja Moj Dom.

Posljednji dostupni podaci o broju podstanara u Crnoj Gori su iz Popisa stanovništva, domaćinstava i stanova iz 2011. godine, rečeno je Monitoru iz Uprave za statistiku Monstat. Prema tim podacima, u Crnoj Gori ima 192.242 domaćinstava. Prosječno ima tri člana. Od ukupnog broja domaćinstava, 78,2 odsto ili 150.288 su vlasnici ili suvlasnici stana u kome žive, dok kod roditelja, djece ili drugih rođaka stanuje 5,7 odsto ili 10.980.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo