Povežite se sa nama

OKO NAS

KELJMENDI I CRNOGORSKE VEZE: Svoji na svome

Objavljeno prije

na

Na crnu listu međunarodnih trgovaca drogom i firmi za pranje novca Sjedinjene Američke Države nakon Nasera Keljmendija stavile su i njegovo četvoro djece, kao i pet firmi, od kojih su čak tri u Crnoj Gori. Bijela kuća i američko Ministarstvo fianansija objavili su tu listu prije desetak dana na osnovu takozvanog Kingpin akta, odnosno Zakona o označavanju stranih narkobosova. Kao i u slučaju Nasera Keljmendija, učinio je to predsjednik SAD-a Barak Obama. Na Kingpinu se trenutno nalazi hiljadu i trista osoba i kompanija.

Tako su se na crnoj listi lica kojima se zabranjuje ulazak u Sjedinjene Američke Države i zamrzava sva imovina našli i Naserovi sinovi Besnik, Elvis i Liridon, kao i kćerka Donata Keljmendi.

Dan je prenio da su na crnu listu stavljene njegove firme, odnosno predstavništvo Kaza grande eksport import u Crnoj Gori, hotel Kaza grande u Ulcinju kao i Donata kompani, takođe u Crnoj Gori. U paketu s njima su i hotel Kaza grande u Bosni i Hercegovini i HPTT Dona-Šel na Kosovu.

Za Naserovu djecu i firme navedeno je da su dio njegove mreže za trgovinu drogom i pranje novca. Podsjetimo da je Naser na ovoj listi od juna 2012. godine.

,,Kao rezultat ove najnovije akcije, sva imovina lica sa crne liste u Americi je zamrznuta, a američkim državljanima je generalno zabranjeno da ulaze u transakcije s njima. Naser Keljmendi se bavi kriminalnim aktivnostima više od 35 godina, koliko je na čelu kriminalne organizacije na Balkanu i ima mrežu saradnika širom Evrope. Kriminalna organizacija operiše drogom kroz distributivnu mrežu koja se proteže od Avganistana i Turske ka Evropi. Prije svega, u pritanju je prodaja heroina, ali i trgovina kokainom i ekstazijem. Naser Keljmendi i njegova organizacija osumnjičeni su i za pranje novca kroz navedene firme”, piše u saopštenju američkog Ministarstva finansija koje je prenio Dan.

O Keljmendijevim firmama u Crnoj Gori zna se da su se uglavnom bavile hotelskim biznisom i prodajom nekretnina, a to je najbolje dokumentovala Mreža za afirmaciju nevladinog sektora. MANS je otkrio da je Keljmendi preko Prve banke vršio novčane transakcije. U Crnoj Gori je, ipak, odgovarao samo zbog divlje gradnje na taj način što mu je državno tužilaštvo omogućilo da uplati deset hiljada eura u humanitarne svrhe vrtiću i osnovnoj školi. Afera s listingom telefonsnih razgovora sa crnogorskim političarima, službenicima policije i ANB-a dokaz je aktivne komunikacije.

Iz saopštenja američke Vlade može se saznati da je Keljmendi praćen nekoliko godina i da je uhapšen u maju 2013. godine, kao i da je optužen od kosovskog specijalnog tužilaštva u julu 2014. godine na osnovu optužbi za ubistva i trgovinu narkoticima. Suđenje u Prištini je u toku, a nedavno je svjedočila Šejla Turković, koja je svjedok da su ubistvo Ramiza Delalića navodno naručili Naser i Fahrudin Radončić.

Mediji perenose da su sinovi Nasera Keljmendija takođe uključeni u velike međunarodne monetarne transakcije. U optužnici se pominje Liridon kao organizator distribucije droge u Srbiji i u evropskim zemljama, a pet tačaka optužnice odnosi se na prodaju i izvoz narkotika. ,,Elvis Keljmendi uhapšen je na Kosovu u septembru 2012. godine na osnovu Interpolove crvene potjernice, a u maju 2013. osuđen na četiri godine zatvora zbog pokušaja ubistva u Bosni. Besnik i Donata održavaju biznis i obavljaju finansijske transfere za Keljmendija”, prenio je Dan.

Monitor je odavno otkrio da su Keljmendijeve veze sa Crnom Gorom mnogo dublje nego što se misli, i da su Liridon i Elvis imali crnogorska dokumenta. Tako je Liridon bio „stanovnik” Bijelog Polja, s ličnom kartom izdatom u ovom gradu. Kako i na koji način je Liridon došao do ove lične karte, nije do kraja poznato, ali se vjeruje da su mu u tome pomogli neki funkcioneri crnogorske državne bezbjednosti.

Prema faksimilu lične karte, Lirodon je u Bijelom Polju bio prijavljen na adresi naselje Kruševo. Stara, nebiometrijska lična karta izdata je u MUP-u Bijelo Polje 09. juna 2004. godine, pod registarskim brojem 43401. Kao Liridonovo mjesto rođenja upisana je Peć, Srbija 01. 01. 1983. godine, sa matičnim brojem 0101983934553. Lična karta je izdata s rokom važenja od deset godina.

„Uslov za dobijanje lične karte je državljanstvo. Policija je ranije negirala da Keljmendijevi imaju crnogorsko državljanstvo. Liridon nije mogao dobiti ličnu kartu u Bijelom Polju, ako nije bio državljanin Crne Gore”, kaže naš izvor.

Liridon, ipak, nije uspio da u Bijelom Polju dobije i pasoš, pa je to kasnije pokušao da učini u Kotoru. On i njegov brat Elvis su uhvaćeni u tom „poslu”.

Elvis se prije hapšenja nije previše krio. Najprije je promijenio ime i došao u posjed kosovskih dokumenata s novim identitetom. Iako se, kako tvrdi naš izvor, pridružio vjerskoj grupaciji vehabija, Elvis Keljmendi se nije odricao luksuza i skupih automobila.

„Koristio je crni džip bosanskih registarskih oznaka. Bosanskih oznaka je bio i hamer, dok je sa crnogorskim tablicama, s oznakama Rožaja, vozio mercedes”, napominje Monitorov izvor.

Ovaj izvor smatra da će Sjedinjene Američke Države na crnu listu staviti i Naserove najbliže saradnike, koji mu trenutno vode poslove u regionu Balkana i u zapadnoj Evropi.

„Među tim saradnicima su Kastriot Kuka, Almir Kukan, Fatmir Muljaj, Agim Vosa, Lirim Bitići zvani Srka. Muljaj ostvaruje veze sa grupama u Crnoj Gori, posebno u Rožajama. Kukan je vozio audi beranskih registarskih oznaka i često je boravio u Ulcinju. Veze Keljmendijevih sa Crnom Gorom i dalje su vrlo snažne”, kaže naš izvor iz policije.

Klan Keljmendi se još u vrijeme dok je na njegovom čelu bio Naser, koga su mediji mnogo ranije označili kao vođu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, u Crnoj Gori „poslovno” najviše oslanjao na rožajski kriminalni klan.

„Njegovi najbliži saradnici u Crnoj Gori bili su Safet Kalić i Samir i Suad Musić. Članovi rožajskog klana i dalje rade za Nasera, odnosno za ljude od povjerenja koji su preuzeli poslove njegovog klana. Njegova mreža zaštitnika i saradnika, od kriminalaca, preko biznismena do političara, vrlo je moćna i brojna u našoj državi” – tvrdi naš policijski izvor.

Iako je trenutno u zatvoru, vjeruje se da je Keljmendi „težak” nekoliko milijardi eura, što u novcu, što u nekretninama. Milijardama se mjeri bogatstvo i njegovih bliskih saradnika. Ovi nezvanični policijski novčani parametri nijesu nerealni ako se zna da su svjetske agencije koje se bore protiv organizovanog kriminala i droge odavno procijenile da je vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište oko 400 milijardi američkih dolara godišnje. Taj posao se tako lako ne ispušta iz ruku. Crna Gora je nezaobilazna stanica i „praonica”. Jedno vrijeme bila sigurna kuća za Nasera i njegovu porodicu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

AZBESTNE CIJEVI I DALJE U VODOVODIMA: Prosipanje vode i vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Azbestno-cementne cijevi jedan su od razloga što vodovodi u Crnoj Gori u svojim sistemima bilježe prosječne gubitke od blizu 70 odsto. Voda otiče mimo cijevi, kao i vrijeme da se šteta i rizici po zdravlje preduprijede. Projekat zamjene ovih cijevi, za koji je potrebno oko 150 miliona eura zastao je – ne samo zbog para, već i politike

 

Zbog zdravstvene zaštite i ogromnih tehničkih gubitaka u vodovodnim mrežama već godinama se upozorava na neophodnost zamjene azbestno-cementnih cijevi. U Crnoj Gori imamo vodovodnu mrežu od preko 600 kilometara cijevi napravljenih smješom azbesnih vlakana i cementa, materijala koji su izbačeni iz upotrebe u Evropskoj uniji još 2005. godine. U Crnoj Gori zabrana stavljanja u promet i upotrebu azbesta uvedena je Zakonom o životnoj sredini iz 2016.

Privilegiju da ne piju vodu iz azbestno-cementnih cijevi trenutno imaju samo stanovnici Plužina i Petnjice. Drugi mogu jedino da se tješe kako ne postoje pouzdani dokazi o štetnom uticaju unošenja azbestnih vlakana u organizam – ako se piju. Ako se ta vlakna udišu, dokazano su kancerogena. Iz Instituta za javno zdravlje su ranije objasnili da nijesu dovoljno razjašnjeni svi detalji u pogledu zdravstvenih efekata unošenja azbesta putem vode za piće koja prolazi kroz azbestno-cementne cijevi. Ipak se smatra da je ovakav unos daleko manje značajan sa zdravstvenog aspekta od udisanja čestica azbesta. Svjetska zdravstvena organizacija do sada nije utvrdila kancerogenost azbesta unijetog gutanjem tečnosti, pa zbog toga i ne postoje smjernice o dozvoljenoj količini u vodi. Prepoznat je rizik za radnike koji rade na uklanjanju azbestnih cijevi, jer mogu udahnuti čestice ovog materijala.

Ono što se sa sigurnošću zna je da cijevi imaju nedostatak zbog velikog gubitka vode koja protiče kroz njih – do dvije trećine.

U rješavanje ovog problema krenulo se 2019. godine, ali se nije daleko odmaklo. NVO Udruženje za unaprijeđenje vodosnadbijevanja, tretman i odlaganje otpadnih voda Crne Gore uz finansijsku podršku UNDP-a, od 9.050 eura, realizovalo je projekat Zamjena azbestnih cijevi u vodovodnim mrežama Crne Gore. Urađeni su projektni zadaci za 21 opštinu i prikupljeni podaci o ukupnoj dužini azbestnih cijevi u gradskim vodovodima koja iznosi 614,21 kilometar.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma za Monitor objašnjavaju da ,,naredni korak koji je trebao da uslijedi jeste izrada Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi u vodovodnim mrežama i obezbjeđivanje finansijskih sredstava za implementaciju projekta. Izrada Glavnih projekata rekonstrukcije azbestno-cementnih cijevi je aktivnost koja je definisana i Akcionim planom za ispunjavanje završnih mjerila za Poglavlje 27- životna sredina i klimatske promjene. Nosilac aktivnosti je Udruženje za unapređenje vodosnabdijevanja, tretman i odvođenje otpadnih voda Crne Gore”.

NVO Udruženje vodovoda i Zajednica opština obratili su se Eko-fondu sa zahtjevom za uključivanje u projekat i finansijsku podršku. ,,Imajući u vidu da je prema procjenama Udruženja potrebno oko 150 miliona eura za realizaciju projekta i ograničena finansijska sredstva kojima raspolaže Eko-fond, dogovoreno je da Eko-fond može pružiti finansijsku podršku samo za izradu Glavnog projekta zamjene azbestno-cementnih cijevi”, kazao je za Monitor Draško Boljević, izvršni direktor Eko-fonda.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ČEREČENJE SOLANE I ULCINJSKIH PREDUZEĆA: Grad stečaj

Objavljeno prije

na

Objavio:

Stečaj je jedna od najneomiljenijih riječi u Ulcinju. Stečajem su redovno urnisana sva nekadašnja uspješna ovdašnja  preduzeća, počevši od Agroulcinja preko građevinske firme Primorje i Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera pa sve do Solane. Zato se očekuje da će specijalni tužilac otvoriti istrage i u ovim slučajevima

 

Slučaj ulcinjske Solane pokazuje šta su pohlepa i gramzivost, uz asistenciju države u stanju da devastiraju u kratkom roku. Agonija najstarije ulcinjske kompanije kreće 2004. godine kada Eurofond, koji je kontrolisao biznismen Veselin Barović, postaje većinski vlasnik Solane Bajo Sekulić u stečaju, za oko 800.000 eura. Godinu kasnije pokreće se postupak ,,programiranog stečaja” zbog duga za struju od 13.000 eura, a u međuvremenu, Eurofond podiže kredite zalažući imovinu Solane i emitujući akcije. Banke istovremeno stavljaju pod hipoteku milione kvadratnih metara zemljišta u neposrednom zaleđu Velike plaže.

Nekadašnji rukovodilac finansija u Solani Veselin Saša Mitrović kaže da je najteži udarac ta kompanija doživjela 2010. godine kada je, kako tvrdi, ukradeno 20 hiljada tona soli i milion eura iz blagajne. „Tada je i stavljena tačka na rad Solane, a radnici opljačkani. Kasnije i izbačeni na ulicu, a da niko nije odgovarao za to. I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu!? Zato ih mi radnici i zovemo stečajna mafija“, naglašava Mitrović.

Konačno, 2011. godine uveden je u ovu firmu klasični stečaj rješenjem Privrednog suda. Od tada kontrola nad čitavom Solanom, ostacima ostataka njene pokretne i nepokretne imovine, kao i finansijskim sredstvima, prelazi kompletno u Podgoricu.

U posljednjih deset godina organizovano  je 15 neuspješnih pokušaja prodaje imovine Solane iako je bilo sporno da li Eurofond ima pravo na korišćenje ili svojine nad zemljištem. Ovi javni oglasi služili su da  bi se kupovalo vrijeme dok se ne završi posao definitivnog uništenja Solane.

Već deveta je godina da na Solani nema berbe soli, koja je preduslov da se očuva njen biodiverzitet, te da ona i dalje bude raj za ptice, što je čini staništem koje je važno u svjetskim okvirima. Zato se ona posebno navodi u svim godišnjim izvještajima Evropske komisije za Crnu Goru.

Stečajni postupak još traje, a u toku je procedura kojom se cjelokupna imovina Solane nastoji uknjižiti kao državna svojina, dok bi Vlada Crne Gore bila označena kao nosilac prava raspolaganja. Stečajni upravnik Solane, Žarko Ostojić, najavio je čak da će podnijeti tužbe Upravnom i Privrednom sudu, zbog odluke Savjeta za privatizaciju da ne pretvori pravo korišćenja u pravo svojine, odnosno da je imovina Solane državna svojina.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NACIONALNI PARK PROKLETIJE ŽRTVA BESPRAVNE GRADNJE: Uništavanje šume na privatnom posjedu zakon ne prepoznaje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gusinjanin Đ.V. u potpunosti je uništio planinarsku stazu ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje, kada je odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila

 

Planinarska staza ka Volušnici u zaštićenom području Nacionalnog parka (NP) Prokletije – dolini Grebaje u potpunosti je uništena kada je Gusinjanin Đ.V, uz pomoć građevinskih mašina odlučio da postojeći putić proširi i produži kako bi došao do svog posjeda. Reakcija nadležnih službi je zakasnila. Prilikom probijanja puta dužine kilometar, oko 300 stabala oboreno je, srušeno, polomljeno ili iščupano, a zemljište isprevrtano.

Radovi su trajali dva dana, 6. i 7. maja. Prema riječima direktora NP Prokletije Marinka Bajraktarovića, nadzornik tog terena je drugog dana radova čuo mašine i zaustavio ih. Uprava nacionalnog parka o tome je obavijestila Upravu za inspekcijske poslove i Komunalnu inspekciju Opštine Gusinje dva dana kasnije – 9. maja. Inspekcija je na lice mjesta izašla sjutradan, a nadzoru su prisustvovali direktor i radnik službe zaštite NP Prokletije i Đ.V. Tada je konstatovano da su radovi sprovedeni na zemljištu u vlasništvu Gusinjanina. Oko 400 metara staze, širine tri metra, vlasnik je proširio, i taj se dio nalazi u trećoj zoni zaštite NP Prokletije. Ostalih 600 metara je u potpunosti novoizgrađen put, i to u drugoj zoni zaštite parka.

,,Nijesmo dali saglasnost za izvođenje radova u zaštićenom području Prokletija. U toku je proces u kome su preduzete mjere u saradnji sa Upravom za inspekcijske poslove i lokalnom upravom u Gusinju. Obiđen je teren, sačinjen izvještaj, a radovi su stopirani u istom trenutku kada ih je nadzornik uočio, i ne stoje tvrdnje da su se nelegalne radnje vršile naočigled zaposlenih u NP Prokletije, već su sve radnje učinjene po važećim zakonskim procedurama”, naveli su iz Nacionalnih parkova Crne Gore (NPCG) u saopštenju.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 20. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo