Povežite se sa nama

OKO NAS

KELJMENDI I CRNOGORSKE VEZE: Svoji na svome

Objavljeno prije

na

Na crnu listu međunarodnih trgovaca drogom i firmi za pranje novca Sjedinjene Američke Države nakon Nasera Keljmendija stavile su i njegovo četvoro djece, kao i pet firmi, od kojih su čak tri u Crnoj Gori. Bijela kuća i američko Ministarstvo fianansija objavili su tu listu prije desetak dana na osnovu takozvanog Kingpin akta, odnosno Zakona o označavanju stranih narkobosova. Kao i u slučaju Nasera Keljmendija, učinio je to predsjednik SAD-a Barak Obama. Na Kingpinu se trenutno nalazi hiljadu i trista osoba i kompanija.

Tako su se na crnoj listi lica kojima se zabranjuje ulazak u Sjedinjene Američke Države i zamrzava sva imovina našli i Naserovi sinovi Besnik, Elvis i Liridon, kao i kćerka Donata Keljmendi.

Dan je prenio da su na crnu listu stavljene njegove firme, odnosno predstavništvo Kaza grande eksport import u Crnoj Gori, hotel Kaza grande u Ulcinju kao i Donata kompani, takođe u Crnoj Gori. U paketu s njima su i hotel Kaza grande u Bosni i Hercegovini i HPTT Dona-Šel na Kosovu.

Za Naserovu djecu i firme navedeno je da su dio njegove mreže za trgovinu drogom i pranje novca. Podsjetimo da je Naser na ovoj listi od juna 2012. godine.

,,Kao rezultat ove najnovije akcije, sva imovina lica sa crne liste u Americi je zamrznuta, a američkim državljanima je generalno zabranjeno da ulaze u transakcije s njima. Naser Keljmendi se bavi kriminalnim aktivnostima više od 35 godina, koliko je na čelu kriminalne organizacije na Balkanu i ima mrežu saradnika širom Evrope. Kriminalna organizacija operiše drogom kroz distributivnu mrežu koja se proteže od Avganistana i Turske ka Evropi. Prije svega, u pritanju je prodaja heroina, ali i trgovina kokainom i ekstazijem. Naser Keljmendi i njegova organizacija osumnjičeni su i za pranje novca kroz navedene firme”, piše u saopštenju američkog Ministarstva finansija koje je prenio Dan.

O Keljmendijevim firmama u Crnoj Gori zna se da su se uglavnom bavile hotelskim biznisom i prodajom nekretnina, a to je najbolje dokumentovala Mreža za afirmaciju nevladinog sektora. MANS je otkrio da je Keljmendi preko Prve banke vršio novčane transakcije. U Crnoj Gori je, ipak, odgovarao samo zbog divlje gradnje na taj način što mu je državno tužilaštvo omogućilo da uplati deset hiljada eura u humanitarne svrhe vrtiću i osnovnoj školi. Afera s listingom telefonsnih razgovora sa crnogorskim političarima, službenicima policije i ANB-a dokaz je aktivne komunikacije.

Iz saopštenja američke Vlade može se saznati da je Keljmendi praćen nekoliko godina i da je uhapšen u maju 2013. godine, kao i da je optužen od kosovskog specijalnog tužilaštva u julu 2014. godine na osnovu optužbi za ubistva i trgovinu narkoticima. Suđenje u Prištini je u toku, a nedavno je svjedočila Šejla Turković, koja je svjedok da su ubistvo Ramiza Delalića navodno naručili Naser i Fahrudin Radončić.

Mediji perenose da su sinovi Nasera Keljmendija takođe uključeni u velike međunarodne monetarne transakcije. U optužnici se pominje Liridon kao organizator distribucije droge u Srbiji i u evropskim zemljama, a pet tačaka optužnice odnosi se na prodaju i izvoz narkotika. ,,Elvis Keljmendi uhapšen je na Kosovu u septembru 2012. godine na osnovu Interpolove crvene potjernice, a u maju 2013. osuđen na četiri godine zatvora zbog pokušaja ubistva u Bosni. Besnik i Donata održavaju biznis i obavljaju finansijske transfere za Keljmendija”, prenio je Dan.

Monitor je odavno otkrio da su Keljmendijeve veze sa Crnom Gorom mnogo dublje nego što se misli, i da su Liridon i Elvis imali crnogorska dokumenta. Tako je Liridon bio „stanovnik” Bijelog Polja, s ličnom kartom izdatom u ovom gradu. Kako i na koji način je Liridon došao do ove lične karte, nije do kraja poznato, ali se vjeruje da su mu u tome pomogli neki funkcioneri crnogorske državne bezbjednosti.

Prema faksimilu lične karte, Lirodon je u Bijelom Polju bio prijavljen na adresi naselje Kruševo. Stara, nebiometrijska lična karta izdata je u MUP-u Bijelo Polje 09. juna 2004. godine, pod registarskim brojem 43401. Kao Liridonovo mjesto rođenja upisana je Peć, Srbija 01. 01. 1983. godine, sa matičnim brojem 0101983934553. Lična karta je izdata s rokom važenja od deset godina.

„Uslov za dobijanje lične karte je državljanstvo. Policija je ranije negirala da Keljmendijevi imaju crnogorsko državljanstvo. Liridon nije mogao dobiti ličnu kartu u Bijelom Polju, ako nije bio državljanin Crne Gore”, kaže naš izvor.

Liridon, ipak, nije uspio da u Bijelom Polju dobije i pasoš, pa je to kasnije pokušao da učini u Kotoru. On i njegov brat Elvis su uhvaćeni u tom „poslu”.

Elvis se prije hapšenja nije previše krio. Najprije je promijenio ime i došao u posjed kosovskih dokumenata s novim identitetom. Iako se, kako tvrdi naš izvor, pridružio vjerskoj grupaciji vehabija, Elvis Keljmendi se nije odricao luksuza i skupih automobila.

„Koristio je crni džip bosanskih registarskih oznaka. Bosanskih oznaka je bio i hamer, dok je sa crnogorskim tablicama, s oznakama Rožaja, vozio mercedes”, napominje Monitorov izvor.

Ovaj izvor smatra da će Sjedinjene Američke Države na crnu listu staviti i Naserove najbliže saradnike, koji mu trenutno vode poslove u regionu Balkana i u zapadnoj Evropi.

„Među tim saradnicima su Kastriot Kuka, Almir Kukan, Fatmir Muljaj, Agim Vosa, Lirim Bitići zvani Srka. Muljaj ostvaruje veze sa grupama u Crnoj Gori, posebno u Rožajama. Kukan je vozio audi beranskih registarskih oznaka i često je boravio u Ulcinju. Veze Keljmendijevih sa Crnom Gorom i dalje su vrlo snažne”, kaže naš izvor iz policije.

Klan Keljmendi se još u vrijeme dok je na njegovom čelu bio Naser, koga su mediji mnogo ranije označili kao vođu najjače albanske kriminalne porodice na Balkanu, u Crnoj Gori „poslovno” najviše oslanjao na rožajski kriminalni klan.

„Njegovi najbliži saradnici u Crnoj Gori bili su Safet Kalić i Samir i Suad Musić. Članovi rožajskog klana i dalje rade za Nasera, odnosno za ljude od povjerenja koji su preuzeli poslove njegovog klana. Njegova mreža zaštitnika i saradnika, od kriminalaca, preko biznismena do političara, vrlo je moćna i brojna u našoj državi” – tvrdi naš policijski izvor.

Iako je trenutno u zatvoru, vjeruje se da je Keljmendi „težak” nekoliko milijardi eura, što u novcu, što u nekretninama. Milijardama se mjeri bogatstvo i njegovih bliskih saradnika. Ovi nezvanični policijski novčani parametri nijesu nerealni ako se zna da su svjetske agencije koje se bore protiv organizovanog kriminala i droge odavno procijenile da je vrijednost heroina koji kroz Tursku, Makedoniju, Kosovo i Albaniju putuje na zapadnoevropsko tržište oko 400 milijardi američkih dolara godišnje. Taj posao se tako lako ne ispušta iz ruku. Crna Gora je nezaobilazna stanica i „praonica”. Jedno vrijeme bila sigurna kuća za Nasera i njegovu porodicu.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Nema reforme sa nestabilnom vladom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. Kada imate vladu sa nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat

 

MONITOR: U novom izvještaju EK o napretku opet se upozorava da je Crnoj Gori potrebna jaka politička volja za efikasno rješavanje pitanja korupcije i organizovanog kriminala. Znači li to da je nema?

JANJUŠEVIĆ: Političke volje sigurno ima, ali bojim se samo na riječima! Svaka partija ponaosob je sigurno za rješavanje ovog problema, ali kada treba izabrati Tužilački savjet, onda vidite kavi problemi nastaju. Tako da to samo nije dovoljno za ovako jednu opasnu pošast i veliki problem. Potrebno je da imate čitav jedan kompaktan sistem koji se može suprotstaviti korupciji i kriminalu na visokom nivou – a to su policija, tužilaštvo i sudstvo. Prethodna vlast je izgrađivala sistem da tužilaštvo i sudstvo budu  pod velikim partijskim kontrolama i uticajem. To sad predstavlja veliki problem i zahtjevan i dugotrajan  proces u izgradnji kompaktnog sistema koji će se suprostaviti ovom kanceru koji razara naše društvo.Vidite koliko se samo troši energije i političkog usaglašavanja oko Tužilačkog savjeta. O drugim stvarima da ne govorimo.

MONITOR: Jeste li iznenađeni ocjenama novog izvještaja? Šta su, u stvari, poruke EK novoj vlasti?

JANJUŠEVIĆ: Apsolutno nijesam iznenađen ocjenama Evropske komisije, a poruke, kada pregovori traju devet godina, počinju da budu iste i nepromijenjene. Evropska komisija želi da vidi našu spremnost, ne samo retoričku i politikantsku, već konkretnu i stvarnu kroz najzahtjevnija poglavlja. U stvarnosti to znači da morate pokazati da kroz javne politike kreirate sistem gdje će javne ustanove i institucije biti servisi građana uz podrazumijevanu vladavinu prava. Sada, kada imate Vladu s nestabilnom podrškom parlamentarne većine, vi ne možete ući niti u jedan ozbiljniji reformski zahvat! I onda morate imati ovakav izvještaj. Mada, iskreno govoreći, ova vlada nije mogla značajno da popravi, niti pokvari osam godina jako loših pregovora sa Evropskom unijom, gdje smo milimetarski napredovalli!

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ POMORCA SLOBODANA RADULOVIĆA: Sudske igre

Objavljeno prije

na

Objavio:

Apelacioni sud ukinuo je presudu Privrednog suda, sutkinje Nataše Bošković, po kojoj su sve italijanske kompanije odgovorne za naknadu štete pomorcu Slobodanu Raduloviću kome je zbog povrede zadobijene na brodu MSC Lorena amputirana noga. Naloženo je Privrednom sudu da utvrdi da li je nadležan da o ovome odlučuje, kao i da se glavna rasprava vodi kod drugog sudije

 

Slobodanu Raduloviću, iskusnom pomorcu sa tri decenije staža, zbog povrede koju je dobio na brodu, amputirana je noga. Usljed brojnih propusta, kako tvrdi, a prije svega zbog toga što nije ispoštovan nalaz ljekara da se nakon povrede iskrca sa broda, on je tužio Mediterranean Shiping Company (MSC)  iz Napulja i ESA Group iz Đenove.

Monitor je pisao da je Privredni sud, odnosno sutkinja Nataša Bošković, sredinom aprila, donio Međupresudu kojom se potvrđuje da su tužene kompanije odgovorne za naknadu štete.

Apelacioni sud, vijeće sastavljeno od sudija Rama Strikovića, predsjednika vijeća, Nevenke Popović i Katarine Đurđić je 28. septembra donijelo rješenje kojim se ukida međupresuda Privrednog suda, predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje i odlučeno je da se nova glavna rasprava održi pred drugim sudijom, što je jedna vrsta presedana u sudskoj praksi.

„Ovo je politička odluka. U smislu da je ovo prvi slučaj da jedan pomorac dovede MSC pred sud i da se očigledno pod njihovim uticajem naloži promjena sudije Bošković. U tom smislu mislim da je namještena presuda jer još nijesam čuo da se mijenja sudija“, kaže za Monitor Radulović. On ističe: „Rođena država mi uskraćuje pravo na pravično suđenje i šalje me da sa 95 eura penzije idem u Panamu“.

Ovaj dugogodišnji pomorac je i ranije upozorio da je ovaj slučaj indikativan jer „oko 3.000 pomoraca iz Crne Gore čeka ista sudbina što se tiče zaštite njihovih prava. Riješiti bilo kakav problem je teško. Pomorci nemaju nikakvu zaštitu ni od države, niti od sindikata pomoraca”.

U odluci Apelacionog suda nalaže se da Privredni sud utvrdi da li je za rješavanje predmetnog spora ugovorena arbitraža, a ukoliko nije, da se utvrdi da li je domaći sud nadležan u ovom slučaju.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEĐUNARODNI DAN BORBE PROTIV SIROMAŠTVA I CRNA GORA: Dan koji nije naš

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to je pojava cikličnog siromaštva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih

 

Još jedan Međunarodni dan borbe protiv siromaštva, 17. oktobar, dočekan u tišini. Kako drugačije – ne znamo ni koliko imamo siromašnih. Nemamo ni strategiju kako da se sa siromaštvom izborimo.

„Govorimo o Nacionalnoj strategiji za borbu protiv siromaštva čitavu deceniju. Nije bilo političke volje da se siromaštvo sistemski riješi, a to je jedini način. Razlog je vjerovatno što je glas siromaha na izborima najjeftiniji. To je sramota za državu Crnu Goru”, kaže za Monitor Marina Medojević, predsjednica Banke hrane, organizacije koja godinama pomaže najugroženijima u našem društvu.

Ne postoje prevencije siromaštva, a mjere koje nadležni preduzimaju nijesu efikasne. Jedan od dokaza za to, prema riječima Marine Medojević, je pojava cikličnog siromastva – u jednoj porodici postoji i po nekoliko generacija siromašnih.

Posljednji zvanični podaci o siromaštvu datiraju iz 2019. godine. Riječ je o Anketi o dohotku i uslovima života, koju Uprava za statistiku (MONSTAT) redovno sprovodi od 2013. godine. Tada je svaki četvrti građanin živio ispod granice siromaštva – 24,5 odsto, što je za 0,7 procenata više u odnosu na 2018. godinu.

„Mi smo iz Banke hrane govorili da je život jedno, a statistika sasvim drugo. Ljudi će prema onome u koga imaju povjerenja biti iskreni, a neće to biti prema strancima, posebno ako ih pitaju za intimu. Osjećaj siromaštva to jeste – i ljudi ga se stide”, ističe predsjednica Banke hrane.

Koliko se i kako situacija zbog pandemije virusa COVID-19 promijenila – nije poznato, jer podaci nijesu ažurirani tokom 2020. godine. No, sigurno je da im se nećemo obradovati.

Prema podacima Zavoda za zapošljavanje Crne Gore (ZZZCG) od 5. oktobra ove godine nezaposlenih je bilo preko 50.000, tačnije – 53.990. Na isti dan prošle godine bez posla je bilo 42.319 osoba. To znači da je za 12 mjeseci bez posla ostalo gotovo 12.000 ljudi, odnosno da je mjesečno, u prosjeku, gotovo hiljadu ostajalo bez posla. Slikovitije – dnevno oko trideset.

To su zvanični podaci. Mnogo je onih koji nijesu u evidenciji ZZZCG-a, pa je pravo stanje nepoznanica.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo