Predstavnik Crne Gore na Eurosongu 2012 je Antonije Toni Pušić – Rambo Amadeus. Ova informacija je odjeknula kao ,,bomba”. RTCG je prvi put nakon mnogo ljeta, načinjela pravi korak.

Eurosong 2012 održaće se u Azerbejdžanu, Bakuu od 22. do 26. maja.

U Beogradu i Ljubljani, Rambo Amadeus (ovaj put i Svjetski Mega Car, skraćeno RASMC) snimio je novi album Don't Happy, Be Worry (YU verzija), odnosno Čobane, vrati se – slovenačka verzija. Kao uobičajeni ,,Rambo manir”, uzburkao je javnost do te mjere da ga pojedine televizije ne žele kao ,,sliku i priliku na svom mediju”. Publiku je takođe, pocijepao na pola. Reakcije su od oduševljenja do zgražavanja vulgarnostima. Dok ga je onaj urbani dio kritike podržao i razumio kao ,,hermetizam nove muzike”, bilo je i onih zajedljivih kvazi poznavaoca muzike, koji tvrde da na albumu nema – čestite pjesme.

Na Fejsbuk društvenoj mreži, na jednom od profila ima registrovanih pet hiljada frendova. Koncerti su vazda rasporodati, dok mu se popularnost svakim danom- uduplava. Što se tiče Eurosonga 2012, svi smatraju da je full metal jacket! Pobjeda je naša-naravno!

MONITOR: Crnu Goru predstavljate na Pjesmi Evrope – Eurosong. Da li biste ovakvu ponudu svrstali u neobičnu?
PUŠIĆ: Naravno. S obzirom da ne spadam u main stream pop izvođače već da se moj izraz na Balkanu, kao prilično konzervativnoj sredini smatra alternativom, bio sam zaista prijatno iznenađen ovim pozivom. To je samo značilo radikalnu promjenu senzibiliteta države, koja se na takav prijedlog direktora televizije automatski nije pobunila. Drago mi je da u Evropu Crna Gora i ja ne idemo na dva kolosijeka, već da sam praktično u njenoj lokomotivi.

MONITOR: Vaši fanovi na Fejsbuku su podijeljeni. Šta to treba da znači?
PUŠIĆ: Statistički gledano ima oko dva posto onih koji zamjeraju. Statistički, šta god uradim, dva posto će uvijek naći neku zamjerku. To je sasvim u redu. Ja sam za demokratiju.

MONITOR: Koliko vaši fanovi razumiju ovaj ,,istorijski trenutak” za naciju, državu i turizam u cjelini?
PUŠIĆ: Nije ovo nikakav istorijski trenutak. Ovo je obična zabavna manifestacija čiju milionsku gledanost treba pametno iskoristiti. Za mene kao autora to je profesionalni izazov. Ako dobro pripremimo kampanju, svakako da bi turizam mogao da ima koristi. A i ja bi mogao da imam koristi ako napravim Eurohit!

MONITOR: Kako doživljavate crnogorsku muzičku scenu? U kojim okvirima ona postoji i zbog čega?
PUŠIĆ: Scena je široka, od gusala, preko Purka Aleksića do Repa, Diska i američkog Soula. Čitava zemaljska kugla je postala društvo spektakla. Čitave generacije maštaju o tome da budu pjevači, glumci i manekenke. Niko više ne želi da sadi raštano zelje i krtolu i da muze krave. Nije ni Crna Gora u tom smislu mimo ostaloga svijeta. Dakle scena je bogata i šarena. Po kvalitetu bih svakako izdvojio scenu koju je oko sebe razvio profesor jazza i gitarista Šule Jovović.

MONITOR: Studentske proteste kod nas vidite kao pomjeranje unaprijed ili se još tapka u mjestu?
PUŠIĆ: To je veliki pomak unaprijed. Činjenica da su ljudi smogli snage da glasno kažu šta im smeta u društvu; da su prestali da šapuću po kuloarima u strahu da ih ko ne čuje… kao za vrijeme Turaka. Taj strah od javne riječi je u današnje vrijeme potpuno iracionalan, i drago mi je da su ga studenti savladali.

MONITOR: Kako gledate na apolitičnost mladih ljudi? Izgleda da ih sve manje zanima politika.PUŠIĆ: Nisam siguran, apolitičan je samo ovaj najneobrazovaniji dio omladine koji se ni ušta ne razumije osim u nove modele mobilnih telefona i u nove pjevačice turbo folk produkcije. Mislim da su ostala djeca sasvim u toku.

MONITOR: Sa druge strane, mladi za besperspektivnost i nezaposlenost krive elitu i njen nemoral.
PUŠIĆ: Kriza u kojoj živimo je globalna, nije lokalna. Mijenja se tehnologija, propada stara industrija, posljedice krize su nesagledive. Naravno da omladini bode oči kad vide neke predstavnike vlasti kako se šepure na palubama megajahti i razmeću luksuzom. Jedan kvalitetniji zakon o progresivnom oporezivanju, kao što je na primjer u Švedskoj, sigurno bi bio blagotvoran. Zato se treba radovati – ulaskom u EU ćemo biti prinuđeni da preuzmemo njihove zakone i moralne norme.

MONITOR: Mislite li da će nas neznanje i bljuvotine sa interneta izvesti na pravi put?
PUŠIĆ: Bljuvotine imate svuda, i u kafani, i na televiziji, i u žutoj štampi. Internet se tu ne razlikuje. Ali, internet nudi jedan sasvim novi kvalitet, a to je mogućnost stvaranje mreža između ljudi. Pogledajte samo fenomen Piratske partije. Nju je iznjedrio internet.

MONITOR: Mislite li da smo zavedeni, zamađijani, obneviđeli kad ovaj svijet ne vidi od šume drveće, pa pristaje da živi u sopstvenom mraku bez pomaka?
PUŠIĆ: Ja vidim prilično dobro, a i ljudi oko mene. Družim se s naučnicima, društvenim radnicima, misionarima koji vjeruju u dobro i napredak ljudske vrste u cjelini. Vjerujem u pojedince, baš zato što se razlikuju od mase.

MONITOR: Kakva je razlika živjeti i raditi u Crnog Gori i živjeti i raditi u Srbiji?
PUŠIĆ: Beograd je milionski grad i daje dovoljno mogućnosti za tako uskoprofilisan posao kao što je moj. U Herceg Novom sam svako ljeto, uglavnom ne radim ništa, tu i tamo zasviram s bendom, ostalo vrijeme jedrim i hvatam inspiraciju. Ja sam povlašten time što zapravo živim u dvije sredine. Trudim se da izvučem najbolje iz obije.

MONITOR: Imate tri sina. Kakva je preporuka za staro-mlade roditelje, oko odgoja, brige i usmjeravanja?
PUŠIĆ: Razmažena djeca su zapravo ona koja su zanemarivana u djetinjstvu. S djecom treba provoditi vrijeme. Razgovarati, družiti se, biti u toku. Sport je blagotvoran za njihov razvoj, a muzička škola takođe.

MONITOR: Na Eurosongu očekujemo pobjedu. Da li ste spremni istrpjeti toliku popularnost?
PUŠIĆ: Uvijek mogu da pobjegnem u moj Herceg Novi, gdje sam okružen prijateljima koji su sa mnom odrasli, i koji na moju popularnost srećom ne daju ni pet para. Za te ljude uvijek ću biti onaj stari blesavi Toni Pušić.

Marija ČOLPA

Komentari