Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Rasprodaja Ulcinja

Objavljeno prije

na

„Prema Ulcinju se primjenjuju dvostruki standardi. Razvoja u ovom gradu nema i ne može biti ako nam neko oduzima teritoriju uz more i nameće sve ove privatizacije. Kako je krenulo, mi nećemo imati više ni gdje da se kupamo”, kaže poznati ulcinjski advokat Mustafa Čapuni. Kao glavni razlog za to navodi plansko ukidanje ingerencija lokalne samouprave koja ne odlučuje o planovima razvoja, dok poslanik u crnogorskom parlamentu i lider Demokratskog saveza u Crnoj Gori Mehmet Bardhi smatra da su, prije svega, u pitanju diskriminirajući zakoni koji se sprovode prema područjima u kojima Albanci čine većinu stanovništva. Poslanik Nove demokratske snage – FORCA Genc Nimanbegu je, obraćajući se u Skupštini Crne Gore mandataru Milu Đukanoviću, rekao da je Ulcinj jedinstven slučaj u svijetu u kojem je turistička privreda nazadovala. „Ovaj grad ima danas manje hotelskih kreveta nego prije 30 godina”, kazao je on.

HOTELI, ŠTO TO BI?: Ulcinjani svakako najviše žale za hotelom Galeb, koji je decenijama bio simbol grada. Danas je taj bivši hotel, koji je kupila podgorička firma Rokšped, ruina i parkiralište!? „Nevjerovatno je da je opština Ulcinj dozvolila da se sruši najbolji objekat na našoj rivijeri, sagrađen 1982. godine, a da prije toga planom nije predvidjela da se na tom mjestu sagradi novi hotel”, kaže Nimanbegu.
On je podsjetio da je obaveza kupca bila da do kraja prošle godine u taj objekat uloži 15 miliona eura!
Takođe nije poznato ni što se dešava, ko je vlasnik zemljišta i kada će početi gradnja hotela Jadran, koji je stradao u zemljotresu 1979. godine i koji ima najljepšu lokaciju u Ulcinju! Svi koji posjete Ulcinj mogu tek vidjeti jednu tablu na kojoj stoji da će radovi na izgradnji tog objekata početi u trećem kvartalu 2000. godine!?
Odložen je početak gradnje hotela Lido, koji je krajem 2006. godine kupila budvanska kompanije s ruskim kapitalom Kapital estejt. Kupoprodajnim ugovorom bilo je predviđeno 37,9 miliona eura investicija. „Ključni razlog što se ništa nije uradilo je kompletiranje dokumentacije”, saopštili su iz te firme.
Hotel Mediteran takođe ima problema sa administracijom, a ne sa finansijama. Pošto su vlasnici tog hotela američki državljani, za ovaj slučaj se kod čelnika opštine Ulcinj zainteresovao i ambasador SAD u Podgorici Roderik Mur.

Inače, da su se poštovali samo kupoprodajni ugovori Ulcinj bi danas imao najmanje tri hiljade kvalitetnih ležajeva u hotelima.
Poseban slučaj je hotel Otrant, koji se nalazi na samom početku Velike plaže. Taj objekat je 2004. godine, u spornoj proceduri, kupila ruska kompanija Barkli, a sada njime gazduje španski Iberostar. Kao „šlag na tortu” crnogorska Vlada je ove sedmice raspisala tender za prodaju 60,73 odsto akcija Hotelsko-turističkog preduzeća Ulcinjska rivijera (čija je ukupna vrijednost 63 miliona eura), čime će praktično, kao privredni subjekt, biti sahranjena kompanija koja je izgradila moderni Ulcinj.

VALDANOS: Da crnogorska Vlada ne poštuje ni stavove zvaničnika opštine Ulcinj pokazuje sljedeći primjer. „Zakonom o maslinarstvu maslinjak Valdanos je stavljen pod posebnu zaštitu uz izričitu zabranu bilo kakve izgradnje stambenih i drugih objekata u maslinjaku kao i sječa i oštećenje maslinovih stabala. Proizilazi obaveza da se Valdanos u daljoj razradi Plana planira isključivo kao zona atraktivnog izletišta u blizini velikih turističkih koncentracija. Eventualna izgradnja novih turističkih kapaciteta na tom području bila bi moguća samo na obodima brda Mandre”, stoji, pored ostalog, u Izvještaju koji je 28. juna 2007. godine nakon javne rasprave o Nacrtu Prostornog plana Crne Gore Komisija opštine Ulcinj, koju je formirao njen gradonačelnik Gzim Hajdinaga, dostavila crnogorskoj vladi.
Što se tako drastično promijenilo za manje od dvije godine, zašto u Valdanosu sada treba graditi, zašto taj prostor izdati u najmanje 30-ogodišnji najam nereferentnoj firmi, zašto nastaviti sa pravnim nasiljem nad stvarnim vlasnicima zemljišta i nad maslinama, zašto da ta uvala ponovo bude zatvorenog tipa, zašto na ulazu u Valdanos već četiri godine stoji obezbjeđenje, samo su neka od pitanja koje postavljaju građani Ulcinja. Ali, pravih odgovora nema.

ZASTAVE, PARE I VLAST: „Pitanje je takođe ko ima pravo, na osnovu čega i zašto, da na 90 godina izda u zakup Veliku plažu i Adu. To su čitave tri generacije. To znači da na sebe preuzimate odgovornost ne za unuke, već i praunuke”, kaže koordinator grupe ulcinjskih nevladinih organizacija i nezavisnih intelektualaca Džemal Perović.
On ističe da jedino Skupština Crne Gore, po Zakonu o državnoj imovini, ima pravo da na rok od preko 30 godina izda u zakup neki dio teritorije Crne Gore, a ne crnogorska Vlada.
Prema njegovim riječima, ključno je pitanje što o svemu ovome nije raspravljao i odlučivao ulcinjski parlament. Zato je on rekao da će svim strankama biti ponuđena deklaracija kojom bi se, na posebnoj sjednici SO Ulcinj, iskazao stav svih političkih subjekata u ovoj opštini prema tenderima koje je, kršeći procedure i zakone, raspisala crnogorska Vlada.
I Nacionalni savjet Albanaca u Crnoj Gori zatražio je da Skupština opštine Ulcinj bude upoznata i konsultovana u vezi tendera koji su raspisani na teritoriji Ulcinja, jer, kako se dodaje, oni mogu imati nesagledivo štetne posljedice po ovu opštinu i Albance u Crnoj Gori.
„Kada su prodati Trsteno, Maljevik ili Zavala, te pare su išle u kasu opština. Ako se proda bilo što u Ulcinju, pare idu Vladi Crne Gore. Dakle, pare ne ostaju u ovom gradu da bi se koristile za izgradnju infrastrukture”, tvrdi Čapuni i zaključuje da se u Ulcinju više troši kada su u toku izborne kampanje, nego što se ulaže u razvoj.
I zaista: dok su Ulcinjanima davane vreće obećanja, nacionalne zastave da njima mašu i „Dom kulture” da tamo igraju i sviraju, novac i vlast svih ovih godina išle su drugdje.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo